Komentar: Kao što je nekima poznato, SOTT se već godinama bavi problemom psihopatije i psihopata, te njihovim učincima, kako na društvo u globalu, tako i na osobne međuljudske odnose. Nažalost, velika većine literature o toj veoma važnoj temi je dostupna samo na stranim jezicima. Ponukani tom činjenicom, zavirili smo u naš arhiv, te Vam donosimo nekoliko relevantnih radova za koje smatramo da psihopatiju i psihopate prikazuju u odgovarajućem svjetlu.


Slika
Nedavno sam ponovno pronašao blog pod nazivom Orcinus, tamo sam našao seriju članaka koju je napisala Sara Robinson o autoritarizmu. Ona seriju članaka počinje (klikni ovdje) sažetkom i pregledom knjige Johna Deana: Conservatives Without Conscience. Zaintrigiralo me je ovo ponovno otkriće, iz više razloga. Prvo, nisam znao da je John Dean (kojeg je proslavio Watergate, i s kojim, koliko znam, nisam u rodu), pisao o autoritarizmu. Drugo, nisam pročitao ništa od akademske literature o autoritarizmu (vidi Dr. Robert Altemeyer) već godinama, vjerojatno ne otkad sam bio na fakultetu. I treće, ponovno sam zapanjen, značajnim preklapanjem među prirodama autoritarizma i psihopatije (područja koje me jako zanima, klikni ovdje).

To me podsjeća na fenomen koji je sada poznat kao nasilje na radnom mjestu, i posebno na situaciju u kojoj se šef učestalo iskaljuje na drugima kako bi ih zlostavljao (klikni ovdje za moje članke o toj temi). Obično sam promatrao takve situacije kroz leće profesionalne literature o psihopatiji i narcizmu, ali je očito da je i literatura iz socijalne psihologije o autoritarizmu jako primjenjiva. Evo isječaka iz prve dijela serije članaka koje je napisala Sara Robinson:
Autoritaristi dolaze u dva okusa: vođe i sljedbenici. Ta dvije skupine pokreću skroz drugačiji motivi, te je razumijevanje tih razlika prvi ključ razumijevanja kako funkcioniraju autoritarističke socijalne strukture.

Vođe tvore samo mali djelić grupe. Socijalni znanstvenici za tu skupinu smatraju da ima visoku orijentaciju za socijalnu dominaciju (SDO)... "To su ljudi koji koriste svaku priliku kako bi vodili, i koji uživaju imati moć nad drugima.“ kaže Dean - i oni nemaju nikakvih problema da druge ljude smatraju stvarima i da krše pravila kako bi napredovali u svojim ambicijama. Osobe s visokim SDO-om pretežno se pojavljuju vrlo rano u životu (što sugerira barem na neku genetsku predispoziciju): vjerojatno se sjećate par takvih osoba iz vlastitih dana provedenih na igralištu i u pijesku, a skoro pa sigurno znate i nekoliko koji su Vaš odrasli život pretvorili u pakao.

Osobe s visokim SDO-om karakteriziraju četiri glavne crte: dominantni su, protive se jednakosti, odlučni su u proširivanju svoje osobne moći i amoralni su. Te karakteristike obično prate i druge neprijatne crte, [također]... Osobe s visokim SDO-om privlači moć, i tražit će je neprekidno i nemilosrdno, bez obzira kako to utječe na druge ljude... [U modernoj Americi], slavimo najmoćnije socijalne vladare (dominatore), plaćamo ih sramotno visokim plaćama, pretvaramo ih u zvijezde, i predajemo im, skoro pa zahvalno, ključeve carstva. Mogu slobodno slijediti svoje ambicije, bez kulturnih kočnica na vlastitu grabežljivost. Napravit će sve što im se dozvoli, a mi im to nećemo samo dopustiti, nego ćemo ih često i poticati...

Dok osobe s visokim SDO-om Dean definira kao dominantne, suprostavljene jednakosti, željne osobne moći i amoralne, desničarski autoritaristički sljedbenici imaju drukčije, ali veoma komplementarne motive. Tri glavne crte koje ih definiraju su:
  1. Podčinjenost autoritetu - "Ti ljudi prihvaćaju skoro bespogovorno tvrdnje i djela ustoličenih autoriteta, te slušaju takve naputke bez daljnjeg razmišljanja." piše Dean. "[Oni] su netolerantni na kritiku svojih autoriteta, jer vjeruju da je njihov autoritet neupitno točan. Umjesto da se osjećaju ranjivo u prisutnosti moćnog autoriteta, oni se osjećaju sigurnije. Na primjer, njima ne smeta da vlast nadzire građane jer vjeruju da to treba zabrinjavati samo one koji čine nešto loše.
  2. Agresivno podržavanje autoriteta - Desničarski sljedbenici nemaju problema s nanošenjem fizičke, psihološke, financijske, socijalne ili bilo koje druge vrste boli onima za koje misle da prijete legitimnosti njihovog sustava vjerovanja i njihovoj izabranoj autoritarističkoj figuri. To uključuje sve one za koje oni misle da su previše drukčiji od njihove norme (kao homoseksualci ili rasne manjine). To je također gorivo za njihov ekstremno kazneni odnos prema disciplini i pravdi...
  3. Konvencijalnost - Desničarski autoritaristički sljedbenici preferiraju vidjeti svijet potpuno crno-bijelim. Veoma se podređuju pravilima koje su im odredili njihovi autoriteti i oni ne odlaze daleko od svojih vlastitih zajednica. To ekstremno, neupitno podređivanje ih izolira, čini ustrašenima, neprijateljski raspoloženima prema novim informacijama, nekritičnima prema danoj mudrosti, i prihvatljivima primitku velike količine kontradikcija bez shvaćanja prisutnog licemjerja... Konformizam (podređivanje) također hrani njihov osjećaj da su moralniji i pravedniji od drugih...
Bilo tko, ako pogleda našu suvremenu kulturu, i razne dijelove te kulture, može vidjeti gore navedene karakteristike i dinamiku u punom zamahu. Jasno su vidljive u vladama i velikim korporacijama, ali se također mogu viditi u manjim sredinama (bliže našim domovima, za većinu nas): u našem poslovnom okruženju, u religijskim zajednicama, zasigurno u vojsci, i naravno unutar obitelji. Također ću istaknuti, iako je ova dinamika više prisutna u politički konzervativnim (desničarskim) grupama i pojedincima, ona nije isključivo ograničena na njih: osobno sam promatrao autoritarne tipove koji se predstavljaju kao politički liberalni, i oni su sasvim sposobni prikupljati sljedbenike koji mogu sami sebe smatrati politički lijevo orijentiranim. No, ovaj opis osobnosti, spoznajne dinamike i dinamike vezane uz ponašanje autoritarističkih vođa i njihovih sljedbenika, je posve točan, bez obzira na njihovu političku opredijeljenost.