The Vaccinated spreading measles
Prije 20 godina pokazalo se da cjepivo MMR (engl. Measles-Mumps-Rubella - ospice-zaušnjaci-rubeola, op. prev.) zarazuje stvarno sve koje se cijepi ospicama. Upozorenje samog proizvođača cjepiva, tvrtke Merck, povezuje MMR cjepivo s potencijalno fatalnim oblikom upale mozga koji uzrokuju ospice. Zašto se te dokaze nije objavilo?

Fenomen infekcije ospicama koja se širi putem cjepiva MMR koje se sastoji od živućih virusa ospica, zaušnjaka i rubeole, poznat je već desetljećima. Zapravo, prije 20 godina, znanstvenici koji su radili za Nacionalni centar za zarazne bolesti CDC-a (engl. U. S. Centers for Desease Control and Prevention - Centri za kontrolu i prevenciju bolesti SAD-a, op. prev.), koji financiraju WHO (engl. World Health Organization - Svjetska zdravstvena organizacija, op. prev.) i Nacionalni program cijepljenja, otkrili su nešto stvarno uznemirujuće u vezi cjepiva MMR: cjepivo uzrokuje vidljivu zarazu ospicama kod velike većine onih koji se njime cijepe.

U radu objavljenom 1995. godine u časopisu Journal of Clinical Microbiology, pod naslovom: "Otkrivanje RNA virusa ospica u uzorcima urina onih koji su se cijepili", istraživači su analizirali uzorke urina 15-mjesečne djece i mlađih odraslih osoba koji su se tek cijepili cjepivom MMR, te objavili svoje razotkrivajuće rezultate na sljedeći način:
  • RNA virusa ospica je pronađen kod 10 od 12 djece tijekom 2-tjednog perioda uzimanje uzoraka.
  • U nekim slučajevima, RNA virusa ospica pronađen je već prvi dan ili tek četrnaesti dan nakon što se djecu cijepilo.
  • RNA virusa ospica je također pronađen i u uzorcima urina svih četvero mlađih odraslih osoba između prvog i trinaestog dana nakon cijepljenja.
Autori tog istraživanja su koristili relativno novu tehnologiju u to vrijeme, radi se naime o reverznoj lančanoj reakciji transkriptaze polimeraze (RT-PCR) za koju su vjerovali da može pomoći u razjašnjavanju rastućih izazova koji su povezani s detekcijom ospica u promjenjivom epidemiološkom i kliničkom okružju nakon masovne imunizacije (cjepljenja, op. prev.). Ti izazovi uključuju:
  • Promjenjivu kliničku prezentaciju prema "blažim" ili asimptomatičnim ospicama kod osoba koje se prethodno cijepilo.
  • Promjenjivu epidemiološku distribuciju ospica (pomak prema djeci mlađoj od 15 mjeseci starosti, adolescentima i mlađim odraslim osobama)
  • Povećanje poteškoća pri razlikovanju simptoma sličnim ospicama (osip koji prati bolest ili visoku temperaturu) koje uzrokuje cijeli spektar drugih patogena od onih simptoma koje uzrokuje virus ospica.
  • Povećanje broja povremenih epidemija ospica kod osoba koje se prethodno cijepilo.
Dvadeset godina kasnije, testiranje PCR-om je naširoko priznato kao izuzetno osjetljivo i specifično, te kao jedini učinkoviti način za razlikovati dolazi li upala ospica od virusa iz cjepiva ili nekog divljeg tipa jer njihovu kliničku prezentaciju nije moguće razlikovati.

Je li CDC koristio PCR testove u slučajevima ospica u Disneylandu?

Najnovija zaraza ospicama u zabavnom parku Disneyland je odličan primjer gdje se moglo koristiti PCR testiranje kako bi se utvrdilo pravi izvor zaraze. A priori pretpostavka da su oni koji se nisu cijepili nositelji i prenositelji bolesti na koju su oni koji su se cijepili imuni, nije znanstveno potvrđena. Budući da je soj virusa ospica iz cjepiva gotovo u potpunosti potisnuo divlji tip virusa, koji se prenosio među ljudima, statistički je nevjerojatno da bi PCR testovi pokazali da su histerični medijski naslovi -- "oni koji se nisu cijepili su vratili iskorijenjenu bolest" -- istiniti. Dok se takva istraživanja ne provedu i objave, nikada nećemo sigurno znati.

Laura Hayes iz Age of Autism, nedavno se osvrnula na ovo ključno pitanje u svom pronicljivom članku "Disney, Measles, and the Fantasyland of Vaccine Perfection" ("Disneyland, ospice i iluzija o savršenstvu cjepiva", op. prev.):
"Postoji li ikoja laboratorijska potvrda barem jednog od navodnih slučajeva ospica povezanih s Disneylandom? Ako postoji, je li se potvrđeni slučaj testiralo kako bi se utvrdilo radi li se o divljem tipu ospica ili soju virusa ospica iz cjepiva? Ako nije, zašto nije? To su važna pitanja koja treba postaviti. Radi li se o ospicama ili ne? Ako da, koja je vrsta, jer ako je riječ o soju virusa ospica iz cjepiva, tada to znači da su oni koji su se cijepili ti koji su zarazni i prenose ospice što rezultira onim što mediji vole označiti kao "epidemijom" kako bi stvorili paniku (paniku koju je puno prikladnije potaknuti zbog naše 25-godišnje povijesti epidemije autizma).

To bi bilo ono što bi se moglo nazvati odbacivanjem cjepiva (ili posljedicom cjepiva, op. prev.). Osobe koje primaju cjepiva sa živućim virusima, kao što je MMR, mogu potom taj živi virus nositi puno tjedana i mogu zaraziti druge. Druga cjepiva sa živućim virusima uključuju cjepivo protiv gripe u obliku nazalnog raspršivača, cjepivo protiv herpesa zostera, protiv rota virusa, protiv vodenih kozica, te cjepivo protiv žute groznice."
Dodatni dokazi da oni koji su se cijepili nisu imuni, već da prenose zarazu

Nacionalni centar za informiranje o cjepivima objavio je važan dokument relevantan za ovu temu od naslovom "The Emerging Risks of Live Virus & Virus Vectored Vaccines: Vaccine Strain Virus Infection, Shedding & Transmission". Na stanicama 34-36 u poglavlju "Virusi ospica, zaušnjaka, rubeole i oslabljeni živi virusi ospica, zaušnjaka, rubeole" raspravlja se o dokazima da cjepivo MMR može dovesti do zaraze i prijenosa ospica.

Istaknuti slučajevi uključuju:
  • 2010. godine Eurosurveillance je objavio izvješće o lučenju soja virusa ospica koji se koristi u cjepivima u urinu i ždrijelnim izlučevinama hrvatskog djeteta koje je oboljelo od osipa povezanog s cjepivom.[1] Zdravo 14-mjesečno dijete se cijepilo cjepivom MMR i osam dana kasnije dobilo makularni osip i vrućicu. Laboratorijski testovi uzoraka grla i urina između drugog i četvrtog tjedna nakon cijepljenja bili su pozitivni na soj virusa ospica koji se nalazi u cjepivu. Autori izvješća su istaknuli da kad djeca dobiju vrućicu i osip nakog cijepljenja cjepivom MMR, jedino molekularni laboratorijski testovi mogu odrediti jesu li simptomi nastali zbog infekcije virusnim sojem ospica iz cjepiva. Kažu:
    "Sukladno smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije za eliminaciju ospica i rubeole, rutinsko razlikovanje etiologije febrilnog osipa provodi se detekcijom virusa. Međutim, kod pacijenta koji je nedavno cijepljen cjepivom MMR, samo je primjenom molekularnih tehnika moguće razlikovati između infekcije divljeg tipa ospica ili rubeole i bolesti povezane s cjepivom. Ovo izvješće pokazuje da oni koji su se cijepili luče Schwartzov virusa ospica."
  • 2012. godine Pediatric Child Health je objavio izvješće u kojem se opisuje slučaj 15-mjesečnog djeteta koje je razvilo simptome iritabilnosti, vrućicu, kašalj, konjuktivitis i osip unutar 7 dana od cijepljenja cjepivom MMR.[2] Uzorci krvi, urina i bris grla bili su pozitivni na infekciju sojem virusa ospica iz cjepiva 12 dana nakon cijepljenja. Osvrćući se na mogućnost prijenosa soja virusa ospicaiz cjepiva na druge osobe, autori su izjavili:
    "Dok se oslabljeni virus može otkriti u kliničkim slučajevima nakon imunizacije (cijepljenja, op. prev.), shvaćeno je da administriranje cjepiva MMR imunokompetentnim pojedincima ne nosi rizik sekundarne transmisije osjetljivim osobama."
  • 2013. god. Eurosurveillance je objavio izvješće o pojavi soja virusa ospica iz cjepiva tjednima nakon cijepljenja cjepivom MMR u Kanadi. Autori izjavljuju:
    "Opisujemo slučaj ospica povezan s cjepivom ospice-zaušnjaci-rubeola (MMR) koji je bio pozitivan i na PCR i na IgM, pet tjedana nakon administriranja cjepiva MMR."
    Slučaj je uključivao dvogodišnje dijete kod kojega je nakon cijepljenja došlo do curenja nosa, vrućice, kašlja, makularnog osipa i konjuktivitisa, a nalazi krvi i bris grla bili su pozitivni na infekciju sojem virusa ospica iz cjepiva.[3] Kanadski zdravstveni dužnosnici koji su autori izvješća, postavili su pitanje postoje li neidentificirani slučajevi infekcija sojem virusa ospica iz cjepiva i ukazali na potrebu o tome da se više dozna koliko dugo traje zaraznost soja ospica iz cjepiva. Zaključili su da slučaj kojega su opisali "vjerojatno predstavlja postojanje dodatnih, ali neidentificiranih, izuzetaka od tipičnog vremenskog trajanja zaraznosti i bolesti zbog virusa ospica iz cjepiva." Dodali su:
    "Potrebno je daljnje ispitivanje gornje (vremenske, op. prev.) granice zaraznosti virusa ospica iz cjepiva, temeljeći se na povećanoj osjetljivosti detekcijskih tehnologija koje se baziraju na RT-PCR-u i imunološkim faktorima povezanima s bolesti ospica i zaraznosti virusa povezanih s cjepivom."
Kao dodatak ovom dokazu o prirodi cjepiva protiv ospica da širi bolest, nedavno smo izvijestili o slučaju dvaput cijepljene odrasle osobe u New Yorku koja se zarazila ospicama i potom ih prenijela dvojici sekundarnih kontakata, koji su oba bili dvaput cijepljeni i kod kojih su nađena pretpostavljena zaštitnička IgM antitijela.

Ovaj dvostruki neuspjeh cjepiva MMR izaziva veliku sumnju u neosnovane tvrdnje da su u slučaju izbijanja zaraze ospicama odgovorni oni koji se nisu cijepili ili su se minimalno cijepili. Pretpostavku da cijepljenje znači bona fide imunitet nikada se nije potkrijepilo samim dokazima. Prethodno smo izvijestili o rastućoj količini dokaza da čak i kada je cijepljenje obavezno, te se 99% stanovništa cijepilo protiv ospica, zaraze ne samo da se događaju, već s porastom pristajanja u odnosu na odbijanje cijepljenja, sporadične zaraze se također češće pojavljuju - što je jasan pokazatelj neuspjeha cjepiva.

Postoji također zabrinjavajuća činjenica da, prema deklaraciji vlastitog proizvođača cjepiva, tvrtke Merck, cjepivo MMR može prouzročiti i ospicama pridruženi tjelesni encefalitis (engl. MIBE - Measles Inclusion Body Encephalitis), rijedak, ali potencijalno smrtonosan oblik infekcije mozga ospicama. Za više informacija možete pregledati izvješće o slučajevima MIBE-a kojeg je prouzročio soj virusa ospica iz cjepiva, objavljeno u časopisu Clinical Infectious Diseases 1999. godine pod naslovom "Measles inclusion body encephalitis caused by the vaccine strain of measles virus".

Povećanje broja izvješća o globalnim neuspjesima cjepiva protiv ospica

Kina nije jedina zemlja koja se bori sa zarazama, a koja ima gotovo univerzalno procijepljenu populaciju. Između 2008. i 2011. godine, u Francuskoj je prijavljeno više od 20 000 slučajeva ospica od kojih su više od polovice bili adolescenti i mlađe odrasle osobe.[4] Začuđujuće, te zaraze su počele nakon što je Francuska ostvarila jednu od najviših razina procijepljenosti u povijesti. Na primjer, 2008. godine, procijepljenost cjepivom MMR1 je dosegnula 96,6% kod 11-godišnjaka. Za opširniji pregled izbijanja zaraza ospicama kod procijepljene populacije pročitajte naš članak "The 2013 Measles Outbreak: A Failing Vaccine, Not A Failure to Vaccinate" ("Zaraza ospicama 2013. godine: Neuspješno cjepivo, ne [znači i] neuspjeh cijepljenja", op. prev.).

Uzimajući u obzir kliničke dokaze, zabilježene slučajeve, epidemiološka istraživanja, pa čak i upozorenja samog proizvođača cjepiva, koji svi izravno ili neizravno ukazuju da cjepivo MMR može širiti infekciju ospicama, kako možemo i dalje stajati po strani i dopuštati medijima, vlasti i medicinskim ustanovama da za te slučajeve izbijanja zaraza ospicama bez ikakvih konkretnih dokaza optužuju one koji se nisu cijepili?

Reference

[1] Kaic B, Gjenero-Margan I, Aleraj B. Spotlight on Measles 2010: Excretion of Vaccine Strain Measles Virus in Urine and Pharyngeal Secretions of a Child with Vaccine Associated Febrile Rash Ilness, Hrvatska, ožujak 2010., Eurosurveillance 2010. 15(35).

[2] Nestibo L, Lee BE, Fonesca K et al. Differentiating the wild from attenuated during a measles outbreak, Paediatr Child Health travanj 2012. 17(4).

[3] Murti M, Krajden M, Petric M et al. Case of Vaccine Associated Measles Five Weeks Post-Imnunisation, Britanska Kolumbija, Kanada, listopad 2013., Eurosurveillance 5. prosinac 2013. 18(49).

[4] Antona D, Levy-Bruhl D, Baudon C, Fejmuth F, Lamy M, Maine C, Floret D, Parent du Chatelet I. Measles elimination efforts and 2008-2011 outbreak, France, Emerg Infect Dis. ožujak 2013. 19(3) 357-364.
doi: 10.3201/eid1903.121360. PubMed PMID: 23618523; PubMed Central PMCID: PMC3647670.
Besplatan pristup cijelom tekstu možete naći ovdje.