Slika
© Carlos Latuff"Islam kao vjera promiče nasilje i smrt!"
Tko to kaže?
Uslijed sve veće islamofobije, muslimanima je sada već godinama sve teže pronaći posao u SAD-u i europskim zemljama poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Francuske. I ne samo to, izvještaj Europskog ureda za nadzor rasizma i ksenofobije, pod nazivom ”Muslimani u europskoj uniji: diskriminacija i islamofobija” iz 2006. godine, zaključuje:
  • Bez obzira na etničku pripadnost i stav prema religiji, mnogi od europskih muslimana suočavaju se s diskriminacijom prilikom zaposlenja, obrazovanja i rješavanja stambenog pitanja.
  • Diskriminacija muslimana se može pripisati islamofobnim stavovima, kao i rasističkim i ksenofobnim osjećajima, jer se ti elementi često isprepliću. Neprijateljstvo prema muslimanima se zato mora sagledati u općenitijem kontekstu ksenofobije i rasizma prema migrantima i manjinama.
  • Očigledno je da muslimani doživljavaju islamofobne ispade, od verbalnih prijetnji do fizičkih napada, iako su podaci o incidentima s religijskim predznakom prikupljeni na ograničenom uzorku.
  • Dostupni podaci o žrtvama diskriminacije pokazuju da su europski muslimani često neproporcionalno zastupljeniji u područjima sa siromašnijim stambenim uvjetima, da su njihova akademska dostignuća ispod prosjeka, te da je njihova stopa nezaposlenosti veća od prosječne. Muslimani često dobivaju niskokvalificirane poslove, a kao skupina su zastupljeniji od ostalih u slabo plaćenim sektorima ekonomije.
  • Mnogi europski muslimani, naročito mladi, suočavaju se s preprekama u društvenom napredovanju. To može pobuditi osjećaje beznađa i društvenog izopćenja.
  • Rasizam, diskriminacija i društvena marginalizacija su ozbiljne prijetnje integraciji u društvo i koheziji u zajednicama.
Sad kad je anti-islamsko raspoloženje naraslo za 110% u Francuskoj, i "anti-islamske" demonstracije održane u nekoliko zemalja, svi su izgledi da će se ionako loša pozicija u kojoj su muslimani već bili prije pariškog napada (Charlie Hebdo, op. prev) još više pogoršati. Ne treba ni reći da to nije u redu, uzimajući u obzir da većina muslimana nije imala nikakve veze s nedavnim napadom u Parizu, kao što nisu imali ništa s napadima 11. rujna 2001. u SAD-u. Pa ipak, muslimani su postali prava meta za mržnju i to značajno utječe na njihov svakodnevni život.

Da biste dobili uvid u položaj britanskih muslimana pogledajte ovaj petominutni intervju s Jahangirom Mohammadom, direktorom Centra za muslimanska pitanja:
Prema nedavnom istraživanju, muškarci muslimani imaju 76% manju vjerojatnost dobiti ikakav posao u usporedbi s kršćanima bijelcima iste dobi i istih kvalifikacija. A muslimanke 65% manju vjerojatnost za posao u usporedbi s istovrsnim kršćankama bjelkinjama. To istraživanje pokazuje da religija danas izaziva više predrasuda nego boja kože. Jedina religijska skupina koja ima bolje izglede za posao od britanskih kršćana su britanski židovi. Stručnjaci kažu da ovakvu situaciju naizgled uzrokuje rastuća islamofobija i mržnja prema muslimanima u Ujedinjenom Kraljevstvu.

(Video je na engleskom jeziku)

Obratite pažnju na Mohammadove riječi pri kraju videa:
"Trenutni prijedlog zakona protiv terorizma koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri u suštini predlaže da se trenutna politika pretvori u zakon, a rezultat toga će biti da će, po definiciji ekstremizma, podržavanje određenih tipova islama postati kriminalni čin, što u nekim slučajevima uključuje čak i politički aktivizam. To obavezuje sve poslodavce, bez obzira radilo se o školama, fakultetima, sveučilištima... [uključuje čak i] vaše liječnike opće prakse da prijave ljude za koje misle da su ekstremisti. Događa se da se stvara se kultura u kojoj se smatra da je normalno špijunirati muslimane zbog njihovih političkih uvjerenja."
Ako to nije ekstremni rasizam, onda ne znam što jest. Koliko smo daleko od "žigosanja" muslimana, i u konačnici njihovog slanja u logore, kako bi se povećala "efikasnost nadzora"?
Slika
© TwitterKomentatorica Sally Kohn, liberalnih političkih svjetonazora, kaže ono što mnogi drugi ne žele: "ubojica musliman = kriva je cijela religija; ubojica crnac = kriva je cijela rasa; ubojica bijelac = mentalno poremećen samotnjak".
Znajući da je, dosad, bilo otprilike 28 napada na islamske bogomolje u Francuskoj, što uključuje bacanje bombi i svinjskih glava u džamije, i znajući da je već bilo 88 prijetnji francuskim muslimanima, te uzimajući u obzir nedavno povećanje broja islamofobnih incidenata u britanskim školama, čovjek ne može, a da se ne zapita: koliko je osoba koja ne može prihvatiti da muslimani hodaju "njenim" ulicama drukčija od "religijskih ekstremista" koji na sličan način ne mogu prihvatiti da kršćani hodaju "njihovim" ulicama?

Fizičko mučenje ili diskriminacija - oboje su oblici ozbiljnog ugnjetavanja. Ako ljudi krenu odbacivati svoju sposobnost suosjećanja i razumijevanja kao oni koji čine najgroznije stvari, onda se muslimanima diljem svijeta ne piše dobro, a još i gore čovječanstvu u cjelini.

Dodatno, u izvješću iz 2013. godine, pod naslovom "Ozakonjivanje straha: islamofobija i njen utjecaj u SAD-u", Vijeće za američko-islamske odnose je identificiralo 37 organizacija koje imaju navodne protu-muslimanske planove, a koje izgleda imaju ukupnu financijsku podršku u iznosu od 120 milijuna američkih dolara u svrhu širenja mržnje i straha od islama. Možda to djelomično objašnjava zašto skoro polovica svih Amerikanaca vjeruje da je vjerojatnije, u odnosu na druge religije, da islam potiče svoje vjernike na nasilje, dok je samo 2% Amerikanaca izjavilo da su "dobro potkovani" što se tiče te religije. Izgleda da su to mišljenje stvorili za njih, a ne oni sami.

Slika
© Carlos LatuffTri lica islamofobije: integracija, sloboda govora, tolerancija
I dok su muslimani na meti diskriminacije, ugnjetavanja i rasizma u ”razvijenijim zemljama”, muslimanski građani na drugim mjestima nastavljaju jako patiti od ruku psihopatskih pojedinaca zbog njihovog nezaustavljivog žura ubojstava, bio to, na primjer, nepozvani dolazak u svatove, bacajući jednu od onih ”humanitarnih bombi” i ubijajući usput 47 civila, ili prekid razigrane nogometne utakmice na plaži, uz pomoć "samo-obrambene” bombe uzrokujući smrt četvoro djece u dobi od 9 do 11 godina. Bilo da se radi o Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Libiji, Siriji, Palestini ili drugim mjestima, ratni zločini poput tih se događaju svakodnevno.

Upozorenje: Neki od kadrova u sljedećem videu (na engleskom jeziku) mogu biti uznemiravajući.


Slika
© RTRat protiv terorizma nikad nije ni postojao. Nasuprot tome, te dvije američke invazije su isterorizirale te zemlje (Irak i Afganistan), uništavajući infrastrukturu, razdvajajući obitelji i uništavajući svijetlu budućnost ljudima, dok su ih pritom opljačkale.
Na slici: 0.28% - žrtve 11. rujna; 0.55% - američke žrtve u Afganistanu i Iraku; 4.39% - civilne žrtve u Afganistanu; 94.78% - civilne žrtve u Iraku.
Nedavno je Brandon Bryant, operater bespilotne letjelice, rekao:
"Nismo zapravo ni znali na koga pucamo" - bivši operater američke bespilotne letjelice

"Nije bilo nadzora. Jednostavno znam da je cijeli program u osnovi nakaradan i ljudi trebaju znati što se događa onima u njemu." rekao je novinarki RT-a Anissi Naouai. "Ljudi trebaju znati za nedostatak nadzora, za nedostatak odgovornosti koji se tamo događaju."

Bryant je razotkrio "truli sistem nalik crnoj rupi koji će te zdrobiti ili ćeš mu se pokoriti" i ispričao se obiteljima ubijenih za čiju je smrt odgovoran. Prema njegovoj procjeni, pomogao je usmrtiti 1626 ljudi. "Nisam si mogao pogledati u oči zbog toga što sam učinio." dodao je.

"Žao mi je što se dogodila ta pogreška. Činim sve što mogu da spriječim buduće pogreške."
Poput Brandona Bryanta, i drugi američki vojnici su posljednjih godina progovorili o svojim iskustvima o tome što se zaista događa na tlu i na nebu napadnutih zemalja, koje se i dan danas bombardiraju, o tome da su najveće žrtve tih ”ratova” upravo civili. Strahovita količina nasilja se čini protiv muslimana u ime "slobode", a opet, većina nas stoji sastrane i promatra, i sad se naizgled okrenula još većem nasilju i ugnjetavanju protiv iste skupine, bilo svjesno ili nesvjesno, ovdje u Europi ili u SAD-u.

Ako većina muslimana išta zaslužuje, onda je to da se drugi postave na njihovo mjesto. Užasni napadi u New Yorku 11. rujna, kao i nedavni napad u Parizu, ne smiju nas spriječiti da se ponašamo humano prema manjinskoj skupini koju se kroz službene medije nastavlja lažno okrivljavati. Diskriminirati ih, ubijati ih, maltretirati ih, verbalno ih zlostavljati, to je upravo ono što bi bilo koji terorist uradio. Postali smo teroristi bez da smo to htjeli. K tome, ako nastavljamo loviti krive ljude, nikad nećemo privesti pravdi prava čudovišta.

Postojanje takvog ugnjetavanja manjinske skupine bi se trebalo osjetiti kao veliki déjà vu čovječanstva. A što se tiče rješavanja tog problema, stvarno bi trebali pogledati sami sebe. Podsjetimo se što je rekao "V", u filmu V for Vendetta (kod nas preveden kao ”O za osvetu”):
I iskreno rečeno, nešto je užasno loše u ovoj zemlji, zar ne? Okrutnost i nepravda, netolerancija i ugnjetavanje. I tamo gdje ste nekad mogli slobodno prigovoriti, misliti i reći ono što ste htjeli, danas imate cenzuru i sustav nadzora koji vas prisiljava na poslušnost i tjera na pokornost. Kako se to dogodilo? Tko je kriv? Naravno, uistinu postoje neki koji su odgovorniji za to od drugih, i oni će odgovarati, ali opet, iskreno, ako tražite krivca, samo trebate pogledati u ogledalo. Znam zašto ste to uradili. Znam da ste se bojali. Tko se ne bi bojao? Rat, teror, bolest. Bila je milijarda problema koji su urotili kako bi potkopali vaš razum i oduzeli vam zdravo rasuđivanje. Strah vas je svladao i u panici ste se obratili današnjem vrhovnom kancelaru Adamu Sutleru. On vam je obećao red, obećao vam je mir, i sve što je zauzvrat tražio je bio vaš tihi, poslušni pristanak.
Ovo je dobar trenutak da se zapitamo jesmo li dio problema, ili dio rješenja. Ovo je pravi trenutak da se zapitamo kako možemo pomoći smanjiti pritisak rasizma na naše sugrađane, bilo da su oni muslimani, afroamerikanci, židovi, kršćani ili drugi. Kao što je Martin Luther King rekao:
"Moramo naučiti živjeti zajedno kao braća ili nestati zajedno kao budale."