Sud je morao donijeti odluku: "Smije li novinska agencija Bloomberg objaviti dokumente koji su vlasništvo Europske središnje banke?", a koji su evidentni dokaz o zajedničkom lažiranju podataka 2001. godine. Te podatke su, u cilju da se okoriste, lažno predočili međunarodnim financijskim institucijama grčka vlada i američka investicijska banka Goldman Sachs. Skandal je izbio 2010., kada se više nije moglo skrivati pravo stanje u Grčkoj, i kada su se počeli tražiti krivci.
ESB je u posjedu dokumenata koji se odnose na te transakcije, a novinska agencija Bloomberg je tada hrabro zatražila od banke da ti dokumenti budu javno objavljeni. Europska središnja banka je taj zahtjev odbila. Bloomberg je stoga potražio pravdu tužeći ESB Europskom sudu pravde u Luksemburgu, sumnjajući kako su posrijedi mnogo veće prijevare, pa i uloga same ESB s obzirom da se u jednom dijelu transakcija nalazi ime Goldman Sachsa, a u drugom same ESB. Bloomberg se ponadao kako će Europski sud pravde donijeti najpravedniju odluku, a to je da naloži ESB-u davanje dokumenata na uvid, kako bi se doznale sve nelegalne aktivnosti grčkih vlasti, Goldman Sachsa, ESB i mogućih drugih učesnika u toj financijskoj uroti, koja za posljedicu ima propast Grčke. No Bloomberg se prerano poradovao.
Naime, Europska središnja banka neće morati objaviti kako je Grčka koristila derivate i skrivala svoj dug nakon što je Europski sud pravde 6. veljače 2014. donio konačnu odluku i odbacio "zahtjev za slobodom informiranja" kojeg je podnio Bloomberg News i koji je imao uvid u djelovanje ESB.
"Mi mislimo da je pravo javnosti da zna jesu li dužnosnici EU-a dopuštali Grcima da kriju svoj deficit, što je dovelo do dužničke krize u Europi." rekao je urednik Bloomberga, Matthew Winkler.
Bloomberg je tražio pristup dviju unutarnjih ekpertiza izrađenih od strane izvršnog odbora Europske središnje banke, ali ih nikada nije dobio, što znači da je Alexis Tsipras bio u pravu da su grčku dužničku krizu zajedno proizvele dvije dosada najveće vladajuće stranke u Grčkoj u sprezi s ESB-om, grčkim i njemačkim oligarsima i industrijalcima, te posve sigurno u dogovoru s Njemačkom, ali i s neizbježnim Goldman Sachsom.
Kronologija zbivanja:
26. veljače 2009. - Grčka nacionalna banka osniva podružnicu Titlos PLC. Titlos pušta u promet određenu količinu eura u obveznicama, s rokom dospijeća na naplatu u rujnu 2039. Izdavanje obveznica je plod dogovora grčke vlade i Grčke nacionalne banke, a mogle su biti korištene za kreditne aktivnosti u "eurosustavu", što je prihvaćeno i od središnje banke jedne druge europske zemlje (?), nakon konzultacija s ESB-om.Sud je, prije svega, podsjetio kako ESB može odbiti objavljivanje svakog dokumenta čiji bi sadržaj mogao ugroziti financijsku, gospodarsku i monetarnu politiku EU-a i zemalja članica. Ali ESB mora objasniti konkretno, a ne hipotetski, na koji bi način ti interesi bili ugroženi objavom citiranih spisa.
8. siječanj 2010. - Eurostat (institucija EU-a koja se bavi statistikom) javno i prvi put objavljuje "kako je slabost grčkog proračuna posljedica pogrešnog izvještavanja od strane grčkih institucija glede podataka koji se odnose na javni dug i državni deficit".
24. veljače 2010. - Eurostat govori o aktivnostima na tržištu kapitala u 2001., a koje je obavljala grčka vlada. Eurostat poručuje kako će tražiti dodatna pojašnjenja.
2. ožujka 2010. - Grupa stručnjaka iz ESB-a prvi put istražuje dva dokumenta, koje Bloomberg kasnije traži sudskim putem. Ti dokumenti su govorili o razdoblju do veljače 2010. i izvjesno je da su isti oni koje posjeduje Eurostat. Sljedećeg dana, 3. ožujka, dokumenti su dani na uvid izvršnom odboru ESB-a.
22. travnja 2010. - Eurostat dostavlja podatke za sve zemlje članice Europske unije, te o njihovom javnom dugu, osim podatke za Grčku, tvrdeći "kako se ne može utvrditi točnost određenih referentnih vrijednosti".
20. kolovoza 2010. - Novinar Gani Thesing, iz Bloomberga, zahtijeva da se podaci koji stoje u dva dokumenta objave javno. Prvi dokument, otkriva sud, sadrži pretpostavke i mišljenja osoblja ESB-a o utjecaju financijskih špekulacija na grčki proračun, a koja su "utemeljena na nepotpunim podacima dostupnim u vrijeme sastavljanja izvješća". Drugi dokument sadrži opis transakcija Titlosa, koji je sastavila ESB, kao i o mogućem postojanju drugih sličnih transakcija. Prema mišljenju suda, sadrži i različite zaključke koji se odnose na Grčku i "eurosustav".
17. rujna 2010. - Europska središnja banka odbija dati dokumente na uvid.
28. rujna 2010. - Bloomberg još jednom poziva Europsku središnju banku da naknadno razmotri njihov zahtjev.
21. listopada 2010. - Tadašnji predsjednik ESB-a, Trichet, po drugi put odbija zahtjev Bloomberga.
27. prosinca 2010. - Bloomberg ponosi žalbu Europskom sudu pravde u Luksemburgu.
ESB tvrdi kako su informacije koje dokumenti sadrže, u vrijeme podnošenja zahtjeva od strane Bloomberga, "već bili zastarjeli", ali ipak javno iznošenje istih bi moglo imati negativan učinak na osjetljiva financijska tržišta, te bi mogle zavarati javnost. I to je razlog zbog kojeg je zahtjev Bloomberga odbijen. Osim toga, sporni dokumenti su u to vrijeme bili pred Europskom komisijom, kako bi ona izvršila procjenu, a rezultat procjene se planirao objaviti u "pravo vrijeme".
Sud se složio s tvrdnjom kako su tržišta u to vrijeme "bila izuzetno osjetljiva", ponajviše ako se radilo o Grčkoj, "te je u tom kontekstu bilo sasvim jasno kako tržište koristi podatke objavljene od strane središnjih banaka zemalja članica i da su njihove analize od posebne važnosti". Sud pojašnjava kako informacije, u trenutku odbijanja zahtjeva 2010., nisu sadržavale ništa više od onoga što je objavio Eurostat, ali ne smatra da bi financijska tržišta te podatke uzela kao zastarjele, već bi njihova sama objava imala negativan učinak.
Ukratko, Europski sud pravde u Luksemburgu je dao za pravo Europskoj središnjoj banci da može punim legitimitetom skrivati podatke, pod krinkom "čuvanja interesa" međunarodnih financijskih tržišta kapitala.
Pored toga, uspjelo se izbjeći pojašnjenje oko početne uloge Goldman Sachsa i tadašnjih grčkih vlasti u "proizvodnji grčke gospodarske krize", a sve pod patronatom Europske središnje banke.
Ovakvom odlukom suda, bez konkretnog dokaza, izgledalo je da će sve tvrdnje novinara Bloomberga ostati na razini pukog nagađanja i poluinformacija, ali se grčka vladajuća stranka Syriza pobrinula da to ne bude tako i sve vratila na početak.
Nakon mjera štednje i opće rasprodaje javnih dobara dug se smanjio za nekoliko postotaka - Trojka je spašavala isključivo banke i investicijske fondove
Mnogi se pitaju hoće li Alexis Tsipras uspjeti održati predizborna obećanja? Međutim, izgleda da njemu i nije ostalo puno prostora za manevar, jedino ako se ne želi i dalje zaduživati i sve dublje tonuti u dužničko ropstvo, sve dok od Grčke ne ostane samo ime, grb i zastava. Nije nikakvo čudo da je Syriza došla na vlast, no sada tek slijedi pravna i politička bitka sa zajmodavcima, koji su, kao što je navedeno, umreženi od Atene, preko Berlina, Frankfurta, pa sve do Wall Streeta.
"Više od trećina Grka nema više pristupa ustanovama javnog zdravstva." procjenjuje Giorgos Vichas, kardiolog na samoupravnoj klinici Hellinikon na periferiji Atene, u kojoj stotinjak liječnika besplatno pruža svoje usluge sve većem broju ljudi.
U samo godinu i pol dana je 10 000 ljudi tražilo pomoć u ovoj klinici koja je smještena u jednoj staroj američkoj vojnoj bazi. Zbog drastičnih rezova u javnom sektoru, koji od početka provedbe "kriznog plana za spašavanje Grčke" iznose oko 40%, čak i oni koji rade nemaju novca kojim bi platili medicinske usluge. U grčkim bolnicama nedostaje lijekova, a posebno onih za liječenje kancerogenih oboljenja.
Zdravstveni sektor je simbol kriminala u grčkim javnim službama. Giorgos Vichas navodi pojedinačne slučajeve kako bi se bolje razumjelo o čemu je riječ. Na primjer: jedna Grkinja ne može dobiti svoje dijete dok ne plati troškove poroda, a jedna druga je zadržana u bolničkoj sobi s osiguranjem ispred vrata sve dok ne plati 2000€ koliko je dužna.
"Primamo mnogo ljudi koji ne mogu platiti vodu ili struju otkad je uvećan porez na nekretnine, jer je električna energija isključena čak i onima koji u kući ne mogu živjeti bez medicinskih instrumenata, kao npr. boce s kisikom i sl." žali se Vichas.
Poznata je priča kako su Atenjani prošle godine zbog prevelikih cijena lož-ulja ponovo počeli ložiti peći na drva u kojima su palili doslovno sve, pa čak i plastično smeće, tako da je zrak u Ateni bilo nemoguće udisati. Problem na kojega je u više navrata upozoravao lokalne i središnje vlasti Makis Zervas, profesor na grčkom Hellenic Open University.
Bez obzira na "krizni plan spašavanja" grčki dug je rastao
Tri godine nakon prvog europskog "kriznog plana" Grčka je i dalje tonula u recesiju. Službeno nezaposlenost iznosi oko 27%, što je tri puta više nego 2009., ali niti ta brojka ne odgovara realnom stanju. "U izračun nisu uračunati mladi koji traže zaposlenje nakon završenih studija, niti oni koji rade jedan sat tjedno, a vode se kao zaposleni." pojašnjava Makis Zervas. Nisu ubrojani ni samostalni obrtnici koji su tek zatvorili svoje aktivnosti zbog bankrota. U centru Atene su zatvorene brojne trgovine. 63% mladih do 25 godina ne radi, a grčki BDP je od 2008. pao za 25%, što je gore od "velike depresije" koja je 1929. pogodila SAD.
"Grčka je na dobrom putu da postigne zacrtani cilj, a to je poravnavanje duga, a zemlja bi 2016. mogla izaći iz recesije." usudila se to u izradi programa za "spas" Grčke izjaviti direktorica MMF-a Christine Lagarde.
Način na koji Trojka (MMF, Europska Komisija i Europska središnja banka) to misli postići prelazi granice zdravog razuma. Nakon zacrtanog cilja, a to je smanjiti iznos duga na 124% u odnosu na BDP do 2020., eurotehnokrati su bili iznenađeni kada je on u 2012. iznosio 156%, a za 2013. se prognozirao 175%. Odgovor se nije trebao dugo čekati. Direktiva je bila da treba ubrzati privatizaciju, dodatno smanjiti izdvajanja za javni sektor (iako je bilo skoro nemoguće više rezati u bilo kojem dijelu, što samo znači ukidanje pojedinih grana), a u nedostatku alternative što je odlučeno - dokapitalizacija banaka!
Tada je započela prodaja plinskih kompanija, a javna televizija ERT je bila "kolateralna žrtva" tog suludog plana i njenim je zatvaranjem stvoreno još 2600 nezaposlenih. U slučaju javne radio-televizije je reagiralo grčko pravosuđe, te je poništilo vladin dekret o njenom zatvaranju, što znači da su se do pravomoćne presude privremeno mogli emitirati programi.
Privatizacija - Grčka na prodaju!
2011. godine je doslovno osnovan Fond za prodaju javnih dobara (HRADF) koji na svojoj internetskoj stranici pod sloganom "Privatizacijom do progresa", kao u turističkom katalogu, nudi plaže, šume, puste otoke, arheološka nalazišta, bogatim milijarderima.
"Hellenic Republic Asset Development Fund" je na Rodosu bez imalo srama nudio 1.8 milijuna m2 terena s obalom dužine 7 km. U zonama pod imenom "Natura 2000", Fond savjetuje izgradnju hotela, golf igrališta, ili komercijalnih centara. Na prodaju je i stari aerodrom u Ateni, što je 623 hektara terena s izlazom na more. Grci su ga pokušali prodati Kataru, ali ga ovi nisu htjeli. U izvješću od 2013. Fond posebno naglašava "kako je uklonjeno 69 zakonskih odredbi, administrativnih i tehničkih, koje su usporavale privatizaciju i spriječavale kupce da s onim što kupe rade što hoće.".
Agenciju za denacionalizaciju, tj. prodaju sveukupnog grčkog dobra, vodi pet ljudi iz financijskog sektora. Jedna od njih je Yannia Emiris koja je nekada bila čelnica razvojne banke Alpha Bank. Nju prate dvojica "nadglednika" koje su imenovali EU i Europska središnja banka. Ta skupina uživa apsolutnu autonomiju glede odluka koje donosi. Sve što Fond zaprimi mora biti prodano ili likvidirano. Povratak u državno vlasništvo nije dozvoljen i time je započela "najveća rasprodaja u povijesti čovječanstva". Da bi apsurd bio veći, u dvije godine privatizacije u Grčkoj se uprihodovalo otprilike 2 milijarde eura, što je niti 1% grčkog duga.
Prioritet - Dokapitalizacija banaka
Budući da privatizacija očigledno neće umanjiti grčki dug, koji je 2009. iznosio 310 milijardi eura, a nakon svih rezova i ustupaka financijskoj eliti u 2013. se smanjio na 309 milijardi eura, a zemlja i dalje tone sve dublje i dublje u krizu, postavlja se pitanje u čemu se sastoji novi "krizni plan za spašavanje Grčke". Grčka će se navodno spasiti od bankrota novim kreditima, zbog čega će jedan dio duga biti otpisan, ali samo ako provede "potrebne reforme". Prioritet u "spašavanju Grčke" imaju banke i strani ulagači.
"Dobar dio pomoći Grčkoj je iskorišten za dokapitalizaciju banaka i to je nepobitna činjenica. Banke nisu imale dovoljno kapitala, bile su u teškoj financijskoj situaciji i na rubu bankrota.", izjavila je je Céline Antonin, ekonomska analitičarka OFCE-a.
77% novca za pomoć Grčkoj je završilo u rukama banaka i investicijskih fondova
Grčka je do 2010. primila 207 milijardi eura pomoći od Europske unije i MMF-a, no, od tog su novca 58 milijardi dobile grčke banke, a kreditori koji su posuđivali novac grčkoj državi su dobili 101 milijardu (riječ je uglavnom o bankama i investicijskim fondovima). 77% pomoći nije bilo namijenjeno građanima, nego (izravno ili neizravno) financijskom sektoru.
U studiji koju je proveo Attac Autriche stoji kako je samo 46 milijardi eura poslužilo javnom sektoru i to u obliku zajma. Dakle, prioritet Trojke je bio spašavanje banaka, a ne Grka i grčke države.
Kapitalizam propasti
Zašto Grci prihvaćaju mjere štednje koje ništa ne rješavaju?
Panagiotis Grigoriu, grčki povjesničar i etnolog, te autor bloga Greek Crisis kaže:
"Izgubili smo milijun radnih mjesta u privatnom sektoru. To bi bilo kao da Francuska odjednom otpusti 6-7 milijuna radnika. Svakog dana stižu samo loše vijesti. Kako je moguće da ljudski mozak to uspije apsorbirati? Imali smo preko 8000 prosvjeda i štrajkova u tri godine i Grci su se sada predali. Sve ono što je Trojka zahtijevala, parlament je izglasao. Ustav više ništa ne vrijedi. Čemu uopće služi parlament? Mi se više ne nalazimo u kapitalizmu, nego u njegovom produljenju, tj. jednoj vrsti polukapitalizma i proživljavamo kolektivnu traumu. Što se još može učiniti?"Situacija u Grčkoj strahovito podsjeća na "doktrinu šoka" koju je opisala Naomi Klein u svojoj kritici Miltona Friedmana, oca neoliberalnog kapitalizma.
"Sve se svodi na očekivanje da izbije kriza na širokoj skali i dok su građani još u šoku država se rasprodaje komad po komad. Pri tom se, prije no reforme izglasane na brzinu postanu vječne, naravno štite privatni interesi." otprilike ovim riječima objašnjava Klein kako funkcionira moderni polukapitalizam ili divlji kapitalizam.
Za Grke je sasvim svejedno kako ćemo ga zvati, jer oni su tada bili šoku. Međutim, trenutak šoka je prošao i sada Grci pokušavaju preuzeti nadzor nad situacijom. Da su nastavili s "Novom demokracijom" ili pseudoljevicom koju predstavlja PASOK, konačni ishod bi bio onaj kojeg su isplanirali Merkel, Goldman Sachs, ESB, MMF, te grčki i njemački oligarsi i korumpirani političari. Ovako "kolijevka demokracije", kako inače zovu Grčku, još jednom u povijesti čovječanstva može dati svoj doprinos cijelome svijetu, i to s punim pravom, jer iz navedenog se vidi da nije istinit mit o "lijenim Grcima koji su imali 13. i 14. plaću i išli u mirovinu s 55 godina, a da ništa radili", što su samo stereotipi kojima se, između ostalog, u europskim narodima pokušava pobuditi antagonizam prema Grcima.
Komentar: Također pogledajte: