Ruski vjesnik prikupio je mišljenja o Kolindi Grabar-Kitarović, novoj predsjednici Hrvatske, te o tome kako će taj važan politički događaj utjecati na rusko-hrvatske odnose.

Slika
© ReutersKolinda Grabar-Kitarović slavi pobjedu.
Georgij Engeljgardt, suradnik Instituta za slavistiku pri Ruskoj akademiji znanosti:
Kao prvo, Kolinda Grabar-Kitarović pripada stranci HDZ, koja je utemeljila suvremenu Hrvatsku. Ključni element politike te stranke uvijek je bila orijentacija na SAD i Njemačku. Kao drugo, njezina profesionalna karijera neraskidivo je povezana sa SAD-om i euroatlantskim strukturama.

Dakle, ne postoji temelj da se očekuje da će se Savao promijeniti u Pavla. Posebno u uvjetima pogoršanja odnosa EU i Rusije te aktivnog razvoja naftno-plinskih projekata u Hrvatskoj (LNG terminal na Krku, nafta na šelfu), koje i SAD i EU promiču kao alternativu suradnje s Rusijom.

Mislim da se mogu očekivati još veći problemi za ruske investicije u
Slika
Georgij Engeljgardt.
Hrvatskoj (recimo, kao što je slučaj s kompanijom INA, ona će definitivno biti zatvorena za Rosneft i Gazprom) te određena demonstrativna nemilosrdnost u provedbi zajedničke europske sankcijske politike.

U svakom slučaju, u Zagrebu jednoglasno gledaju na čvrstu liniju prema Rusiji, te ne treba očekivati po tom pitanju neke posebne razlike između stranaka. Doduše, moglo bi doći do aktivnije kritike ruske prisutnosti u regiji (BiH, Srbija) od strane Zagreba, te do većeg suprotstavljanja Rusima. Najvjerojatnije se to može ticati BiH-a, gdje bi Zagreb mogao utjecati na poziciju bosanskih Hrvata, tražeći od njih borbu s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom. Ivo Josipović je kao hrvatski političar bio u potpunosti neutralan prema Rusiji.
Petr Iskenderov, kandidat povijesnih znanosti, stariji znanstveni suradnik Odjela za povijest slavenskih naroda jugoistočne Europe u Novom vijeku na Institutu za slavistiku pri Ruskoj akademiji znanosti:
Kolinda je prozapadna, proamerička figura. Ona je radila kao veleposlanik u SAD-u, te u NATO-u. Jako se razlikuje od Josipovića, koji je tijekom svoje karijere pokušao biti mirotvorac na Balkanu i u drugim državama. Što se tiče Kolinde Grabar, ona je, kao predstavnica političkog centra, usmjerena na prozapadnu politiku. Oko nje su se okupile najrazličitije snage.

Pobijedila je zahvaljujući glasovima euroskeptika i pristaša Kujundžića. Sad će biti prisiljena provoditi politiku EU-a i SAD-a, te manevrirati između političkih snaga Hrvatske. Mislim da će Hrvatska biti apsolutno nepredvidljiva u svojem vanjskopolitičkom kursu.
Slika
Petr Iskenderov. Fotografija iz privatne arhive.
Mislim da treba očekivati rigoroznije ekonomske reforme, distanciranje od politike Francuske i Njemačke, te približavanje SAD-u. Hrvatska će se najvjerojatnije priključiti savezu Poljske i NATO-a.

Moguće je očekivati veću kritiku Hrvatske prema Rusiji. Kako sam već govorio, Josipović je čitavo vrijeme tražio konsenzus u regiji i u suradnji s Rusijom. U posljednjim godinama vladavine Josipovića, između Hrvatske i Rusije naznačeni su zajednički projekti kao što je, recimo, Južni tok. Osim toga, Hrvatska je bila zainteresirana za suradnju s mnogim ruskim kompanijama, za zajedničku modernizaciju terminala Jadranskog mora. Međutim, s dolaskom Kolinde, Hrvatska će zauzeti poziciju EU u svim strateškim i energetskim pitanjima.

To se ne može očekivati od Kolinde. U njezinom leksiku ima jako puno vojno-političkih termina. Njezine izjave u predizbornoj kampanji bile su prilično agresivne. Ona stavlja naglasak na sukob s Rusijom. Kolinda će pokušati na međunarodnoj sceni naglasiti da je protiv Rusije zajedno s NATO-om. Dakle, da, Hrvatska će kritizirati rusku prisutnost u regiji (BiH, Srbija), te joj se aktivno suprotstavljati.


Aleksej Makarkin, prvi zamjenik Centra za političku tehnologiju:
Teško da će se Kolindina pobjeda na bilo koji način odraziti na odnose Hrvatske i Rusije. Kao prvo, to su
Slika
Aleksej Makarkin. Fotografija iz privatne arhive.
predsjednički izbori, a predsjednik ne igra ključnu ulogu u politici Hrvatske. Kao drugo, ključnu ulogu igra premijer, a on pripada drugoj političkoj snazi. Naravno, gospođa Grabar će pokušati povećati svoje ovlasti, no teško da će u tome uspjeti. Naravno, treba znati da je Hrvatska tek stupila u EU, te da se ona ponosi time što je bila marljiva učenica i da je već puno toga prošla kako bi postala članica saveza. Zbog toga Hrvatska neće kvariti odnose s Europskom unijom.

Što se tiče reakcije Rusije na pobjedu Kolinde Grabar, može se reći da je gospođa Kitarović dugo vrijeme radila u NATO-u. To nije najbolja osobina za Rusiju, jer su odnosi s NATO-om prilično loši.

Isto tako, mnogi su primijetili da je u svojim predizbornim nastupima bila negativno raspoložena prema Srbima, gospođa Kolinda je stalno upotrebljavala domoljubnu retoriku. Ta prisjećanja rata, povijesti, patriotizma odigrali su svoju ulogu, te je ona postala predsjednica Hrvatske. To je sve sumnjivog karaktera za Rusiju, te izaziva njezinu negativnu reakciju. Upravo će zbog toga jačati veza Rusije sa Srbijom, jer Srbija nije pristala na sankcije, te Rusija u njoj vidi svojeg partnera.

Maksim Voznjak, direktor marketinške agencije Voznyak i Partneri:
U Hrvatskoj se na HDZ obično gleda kao na stranku ''desne'' orijentacije, za razliku od SDP-a, tradicionalno ''lijeve'' stranke. Desne stranke u Europi obično su više orijentirane na unutarnji nacionalan interes i neovisnu vanjsku politiku. A neovisna vanjska politika prema Rusiji - to je upravo ono što je danas potrebno Hrvatskoj, ako hrvatski političari žele misliti upravo o nacionalnim interesima u vlastitoj ekonomiji. Koliko je to moguće unutar ujedinjene Europe je jako ozbiljno pitanje. Ako gospođa Grabar-Kitarović može pronaći odgovor na to pitanje, a da pritom uspostavi izravni dijalog s Putinom, to će se nesumnjivo povoljno odraziti ne samo na odnose između Rusije i Hrvatske, nego i na hrvatsku ekonomiju.

Slika
Maksim Voznjak. Fotografija iz privatne arhive.
Što se tiče ruskih investicija u Hrvatskoj, čini mi se da ne treba očekivati neki ozbiljniji napredak u sferi nafte i plina s dolaskom nove predsjednice. Za realizaciju ogromnih hrvatskih naftno-plinskih projekata vjerojatno nisu tako važne nijanse u vanjskoj politici, koje razlikuju program Kolinde i politiku koju je Ivo Josipović provodio posljednjih godina. Dakle, smjena političkog rukovodstva države najvjerojatnije se neće nikako odraziti u danoj sferi.

Često me pitaju što će sada biti s Gazpromom... Ne treba se tako jako brinuti za interese Gazproma. To su ozbiljne korporacije, koje se u potpunosti mogu brinuti za vlastito blagostanje. ''Zatvaranje'' tržišta neke od europskih država nije za njih tragedija. Nas osobno zanimaju perspektive srednjih i malih kompanija: hoće li one investirati u Hrvatsku. Naravno, to ovisi o vanjskopolitičkoj klimi u odnosima Rusije i Hrvatske.

Ako je gospođa Kolinda spremna u 2015. godini pokazati svježi, neovisni pogled na Rusiju, onda će i korist za hrvatsku ekonomiju biti velika.