Slika
© APBarack Obama i Vladimir Putin
Obraćanje Pola Krega Robertsa, američkog ekonomiste, politikologa i najvećeg američkog eksperta za Rusiju, na Konferenciji o evropskoj/ruskoj krizi u Delfiju, Grčka, 20-21. jun 2015. godine:
„Sjedinjene Države težile su carstvu još od nastanka, ali tek im je raspad Sovjetskog Saveza 1991. godine to i omogućio. Nakon kolapsa Sovjetskog Saveza, na vlast su došli neokonzervativci, koji su protumačili pad Sovjetskog Saveza kao znak da američki demokratski kapitalizam treba predstavljati Novi svjetski poredak.

Vašington je oduvijek tvrdio da su SAD izuzetna i nezamjenljiva država i smatrao da ima pravo nametati hegemoniju ostatku svijeta. Neokonzervativci smatraju da je njihova agenda važnija od domaćih i međunarodnih zakona ili interesa drugih država. Vodeći neokonzervativac, Pol Volfovic, napisao je doktrinu nakon pada Sovjetskog Saveza, koja se zasniva na američkoj vanjskoj i vojnoj politici. U doktrini se navodi: „Naš glavni cilj jeste da spriječimo pojavu novog rivala, koji bi predstavljao prijetnju po poredak kao što je to činio Sovjetski Savez. Ovo zahtijeva da spriječimo bilo koju neprijateljski nastrojenu silu da dominira regionom čiji bi resursi pod utvrđenom kontrolom bili dovoljni da stvore globalnu silu“.
Primjećujete da Vašingtonov „glavni cilj“ nije mir, niti prosperitet, ni ljudska prava, ni demokratija niti pravda. Vašingtonov „glavni cilj“ je svjetska hegemonija. Kada se kaže „prijetnja koju je predstavljao Sovjetski Savez“, misli se na sposobnost koju je Sovjetski Savez imao da blokira unilateralno djelovanje SAD u nekim dijelovima svijeta. „Neprijateljska sila“ je država s nezavisnom vanjskom politikom, poput zemalja BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika). Naravno, Iran, Bolivija, Ekvador, Venecuela, Argentina, Kuba i Sjeverna Koreja takođe imaju nezavisnu vanjsku politiku. To je mnogo veća nezavisnost nego što Vašington može podnijeti. Kao što je rekao Vladimir Putin: „Vašington ne želi partnere, nego vazale“.

Prema doktrini Volfovica, Vašington će se otarasiti vlasti koja ne djeluje u skladu s njegovom voljom. To je „glavni cilj“. Nakon pada Sovjetskog Saveza, Boris Jeljcin postao je predsjednik rasparčane Rusije. Vašington se navikao na poslušnost Jeljcina i dao u pohode na Bliski istok, očekujući da će Vladimir Putin nastaviti Jeljcinovim stopama. Međutim, to se nije desilo, a Vašington tek 2014. godine shvatio da se Rusija otrgla kontroli i sada predstavlja zavidan izazov za unipolarnost SAD. Putin je blokirao invaziju na Siriju i bombardovanje Irana. Nepogrešivi uspon Rusije preusmjerio je Vašington s Bliskog istoka na Rusiju. Ukrajina, koja je dugo bila dio Rusije, a zatim Sovjetskog Saveza, odvojila se od nje padom Sovjetskog Saveza čemu je pomogao Vašington.

Vašington je 2004. godine pokušao preuzeti Ukrajinu Narandžastom revolucijom, ali neuspješno. Ipak, Vašington je potrošio 5 milijardi dolara u idućoj deceniji na nevladine organizacije u Ukrajini koje će jednog dana izaći na ulice Kijeva i uspostaviti političke lidere voljne da rade za interese Vašingtona. Vašington je pokrenuo prevrat u februaru 2014. godine, koji je srušio demokratski izabranu vlast. Vašington nije zanimala ukrajinska demokratija. Njegov cilj bio je oteti Ukrajinu od Rusije kako bi Rusiji napravio problem i opravdao uvođenje sankcija Rusiji. S obzirom da je Evropa vazal Vašingtona, ona je pomogla Vašingtonu u pohodu za hegemonijom, čak i po cijenu započinjanja konflikta s Rusijom.


Komentar: Zašto je Putin postao noćna mora Washingtona i meta propagande zapadnih medija?


Putin i Rusija se u SAD redovno ocrnjuju i kritikuju. Svaki Putinov izraz lica psihološki se analizira. Putin je po njima novi Hitler. Stalno se ponavlja kako će Putin napasti baltičke države i Poljsku i kako Rusija predstavlja veću prijetnju od ISIL-a. Većina američkog stanovništva podlegla je antiruskoj propagandi, kao i u slučaju „oružja za masovno uništenje“ Sadama Huseina ili „Asadove upotrebe hemijskog oružja“ ili brojnih laži vezanih za Gadafija, laži o 11. septembru itd.

Lakovjernost javnosti omogućila je Vašingtonu da započne novi Hladni rat. Neki neokonzervativci čak vjeruju da bi se taj rat mogao okončati nuklearnim ratom u korist SAD.

Prema doktrini Volfovica, Kina je druga sila u usponu koju treba suzbiti. Dakle, jasno je da Vašington ne želi kompromis s Rusijom ili Kinom. On kaže:
„Možete biti dio našeg svjetskog poretka, ali samo kao vazali, nikako drugačije“. Evropske vlasti i britanska vlast predstavljaju saučesnike u ratu protiv Rusije i Kine. Ukoliko dođe do rata, Evropljani će platiti najveću cijenu. Ukoliko ocrnjeni „neprijatelj“ ne podlegne pritisku i ne prihvati vodstvo Vašingtona, rat će biti naizbježan. Vašington je već započeo napad. Neokonzervativna agenda zasniva se na ratovima, od čega koristi imaju Vol Strit i mega banke.

Kako se šire moć i uticaj Vašingtona, širi se i američki finansijski imperijalizam, ali i domet američkih naftnih kompanija i poljoprivrednih korporacija. Vašingtonova hegemonija označava da američke korporacije mogu opljačkati ostatak svijeta. Jedino Rusija i Kina mogu stati na put neokonzervativcima. Zapad ne može spriječiti apokalipsu. Apokalipsa bi se mogla spriječiti samo ako bi Rusija i Kina prihvatile status vazala, a to se neće desiti. Vašington mora odgovarati za zločine. Tek tada došlo bi do raspada neokonzervativnog unipolarnog modela i tek tada svijet bi postao bolje mjesto“.