Slika

Melatonin je tvar koja regulira naš biološki sat tako što noću navodi na pospanost, a njegov nedostatak danju donosi ornost i svježinu.

Naš se život sastoji od sna i budnosti, hranjenja i probave, djelovanja i počinka, a sve te aktivnosti odvijaju se u ritmu izmjene tamnih i svijetlih razdoblja. Gotovo sve biološke vrste, od jednostaničnih organizama do sisavaca, žive u skladu s ciklusom zvanim cirkadijski ritam. Taj je ritam pod kontrolom mehanizma zvanog biološki sat, smještenog u dijelu mozga koji se zove hipotalamus. Kod ljudi i drugih sisavaca biološki se sat sastoji od dvije okruglaste nakupine neurona veličine vrška pribadače, poznatih kao suprahijazmatske jezgre.

Biološki sat radi na svjetlosno-hormonalni pogon, a njegove se kazaljke vrte u ritmu kojim se u prirodi izmjenjuju dan i noć. Sat pokreću svjetlosni signali koje oko registrira i šalje kroz optički živac do neurona u hipotalamusu. Ako optički živac nadležnom moždanom centru javi da je nastupila tama, on nalaže žlijezdi epifizi da potakne lučenje melatonina, hormona ključnog za izazivanje pospanosti. Za razliku od tame, svjetlost prekida proizvodnju melatonina i vodi do njegove razgradnje, zbog čega umjesto pospanosti nastupa svježina.

Melatonin se stvara u epifizi (pinealna žlijezda) smještenoj iza očnih jabučica, u
Slika
Pinealna žlijezda (Pituitary) ili epifiza
prednjem dijelu mozga. Premda se o epifizi već znalo mnoštvo anatomskih i histoloških podataka, tek je krajem pedesetih godina prošloga stoljeća otkrivena njezina funkcija. Aaron Lerner s američkog sveučilišta Yale uspio je 1958. godine izolirati i identificirati hormon epifize i otkriti njegovu ulogu u reguliranju biološkog sata.

Kad je utvrđeno da je melatonin bitan čimbenik za san, liječnicima je sinulo da bi unošenje tog hormona u organizam moglo biti od pomoći kod različitih poremećaja sna. Budući da signalizira organizmu da je vrijeme za spavanje, bilo je logično pretpostaviti da bi nas melatonin mogao uvesti u san po želji, ako nismo sami od sebe pospani. Istraživanja su dala povoljne rezultate.

Ovaj hormon pomaže ljudima koji pate od nesanice tako što ih brzo uvodi u san i znatno smanjuje vjerojatnost buđenja, koje je tipično za nesanicu.

Melatonin je koristan i kad je ritam budnosti i sna akutno narušen noćnim dežurstvom ili putovanjem među vremenskim zonama. Tko želi usnuti ranije da bi se prilagodio radnoj smjeni ili vremenskoj zoni u kojoj se zatekao, može to učiniti uz pomoć melatonina uzetog u strateški odabranom trenutku. Čak i ako je još dan, a vi želite odspavati jer vas čeka noćni rad, vaš će organizam poslušati signal koji neuronima pošalje melatonin.

Slika
© bewellbuzz.com
Melatonin uspješno liječi i poremećaj kronično pomaknute faze spavanja, koji uzrokuje pospanost u "pogrešnom" terminu. Tko pati od tog poremećaja, obično uspijeva zaspati usred noći, oko tri ujutro ili kasnije, i spava do kasnog jutra, ili čak iza podneva. Kod težeg oblika poremećaja cirkadijski je ritam potpuno izokrenut, pa čovjek bdije po noći, a spava po danu.

Za one koji su upali u pomaknuti ili izvrnuti ritam spavanja, rješenje bi moglo biti uzimanje melatonina uoči željenog termina usnivanja. Nakon što organizam odspava koliko mu je potrebno, bit će svježiji u ostatku dana, no ako je poremećaj kroničan, jednokratno uzimanje melatonina vjerojatno neće biti dovoljno.

Djeca u dobi do sedam godina luče najviše melatonina, pa se vjeruje da je visoka razina tog hormona uzrok duljeg spavanja djece u usporedbi s odraslima. U starijoj dobi razina melatonina opada. Postupno smanjivanje lučenja melatonina u trećoj životnoj dobi navelo je znanstvenike na pretpostavku da je manjak tog hormona jedan od čimbenika starenja i nastanka karcinoma i degenerativnih bolesti, kao što su Alzheimerova i Parkinsonova. Zasad su pokusi pokazali da taj hormon ima snažno antioksidativno djelovanje, te da visoke doze usporavaju proces starenja.