© Dot Connector Magazine
Originalni članak na engleskom jeziku je prvotno objavljen u DCM-u, tadašnjem službenom glasilu Sott.net-a.
Uoči ovogodišnje Noći vještica, donosimo Vam prijevod odličnog eseja Laure Knight-Jadczyk, podijeljen u nekoliko dijelova, nakon kojeg ćete bundeve i "maškare" zadnjeg dana mjeseca listopada gledati u sasvim novom, objektivnijem svjetlu.
Kad razmišljate o Noći vještica, koja je prva slika koja Vam padne na um? Provela sam malu neformalnu anketu među prijateljima, obitelji i suradnicima. Pogodite koja je slika završila na prvom mjestu? Izbušene bundeve s postavljenom svijećom unutra (engl. jack-o-lantern)! Mogu se kladiti da ste mislili da ću reći "vještice". Pa, i ja sam bila sigurna da će biti vještice, ali one su se tek zamalo našle na drugoj poziciji!
Kad ja razmišljam o Noći vještica, mislim na školske projekte iz likovnog kada smo izrezivali papir u obliku vještica koji smo onda lijepili na velike žute mjesece izrađene iz hamer papira. Vještica je uvijek bila na metli dok joj se crna haljina vijorila na vjetru, u pratnji bi joj bila crna mačka koja sjedi na kraju metle. Čak i tada sam se pitala kako ta mačka uspijeva ostati na metli i zašto bi itko mislio da je jahanje metle iole ugodno.
No, tako je kako je: na značajan način, Noć vještica, i samo ime nam govori, se povezuje s vješticama, zlim ženama koje šuruju s vragom, te čine loše i zle stvari poput zatvaranja izgubljene djece kako bi ih uhranile i pojele, davanja otrovnih jabuka i podmetanja vretena kako bi otrovale napuštene i nesretne princeze koje samo traže pravu ljubav.
Riječ vještica (engl. witch, op. prev.) nam dolazi od staroengleskog wicca, što je muškog roda i znači "čarobnjak". Ženska verzija je bila wicce što se izgovara "witch" (otprilike viič, op. prev.). To dolazi od srednje gornjo-njemačkog wicken što znači "začarati, ili od staro gornjo-njemačkog wīh što znači "svet". Riječnik nam kaže da je vještica netko tko posjeduje zle nadnaravne moći i tko prakticira bacanje kletvi/uroka uz pomoć vraga ili sličnog. Također se odnosi na ružnu staru ženu, ili prelijepu mladu ženu. Riječ "vještica" je epitet za svaku ženu koja nije sklona biti otirač, bačena na pod od svake osobe koja ju želi potčiniti svojoj volji. Naposljetku, vještica je praktikantica Wicce.
Gerald Gardner
Gardner je uklopio elemente slobodnog zidarstva, ceremonijalnih magija i zamišljanja Aleistera Crowleya i drugih. Ono što se uglavnom vidi kad se pažljivo istraži te elemente koje se kombiniralo kako bi se dobilo modernu Wiccu nema apsolutno nikakve veze s drevnim religijama kako o njima saznajemo u detaljnjim studijama. Prije će biti da su ti elementi vjerojatno pod većim utjecajem opisa onih koji su progonili vještice tijekom razdoblja inkvizicije, umjesto da se razumije da se radi o klevetničkim krivotvorinama psihopata. Vjerojatnije je da su oni koje se optuživalo za čaranje tijekom progona vještica imali vjerovanja slična katarima - dualizam - ili još drevnije dualističke koncepte. Oni su također vjerojatno koristili drevno znanje koje je do njih stiglo od paleolitskih šamanističkih sustava koji imaju malo ili ništa zajedničkog s "ceremonijalnom magijom", kletvama ili "liberalnim moralom". Nažalost, ni Gardner niti Crowley nisu imali pristupa modernim znanstvenim arheološkim studijama iz kojih se stvarno može nešto zaključiti o sposobnostima, vjerovanjima i običajima naših uistinu osobitih predaka.
Moj rad se u detalje bavi praćenjem poganskih/šamanističkih ideja i učenja unatrag do ledenog doba - pećinskih slikara, sjevernoeuropskog porijekla - kako bi se pronašla najoriginalnija, fundamentalna, zajednička podloga svima njima. Ideje da je postojalo vrijeme kada je čovjek bio u direktnom kontaktu s nebeskim Bićima je korijen mnogih mitova Zlatnog doba. Mitovi nam govore o vremenu kad su se "bogovi povukli" od čovječanstva. Kao posljedica nekog "događaja", tj. "Pada", kada je došlo do prekida komunikacije i nebeska Bića su se povukla na najviša nebesa.
No, mitovi nam također govore da su ipak i dalje postojali neki ljudi koji su se mogli "uspeti" i interagirati s bogovima u ime svojih plemena ili obitelji. Kroz njih, zadržali su kontakt s "duhovima vodičima" grupe. Vjerovanja i običaji današnjih šamana su ono što je preživjelo od potpuno promijenjenog, pa čak i pokvarenog, te degeneriranog ostatka te drevne tehnologije konkretne komunikacije između neba i zemlje. Izgleda da je taj šamanizam nastao u zapadnoj Europi dolaskom kromanjonca i čini se da se mitove stalno prepravljalo, pa sada imamo brojne tvrdnje o okultnim tajnama različitih vrsta koje otkriva ova ili ona osoba, uključujući i Wiccu. Ako je tome tako, tada je pravo "čaranje" u biti šamanizam, odnosno druidizam, i čak više od toga, kako što ćemo vidjeti. Mircea Eliade piše:
"Nedavna istraživanja su jasno pokazala "šamanističke" elemente u religijama paleolitskih lovaca. Horst Kierchner interpretira slavljeni reljef u Lascauxu kao reprezentanciju šamanskog transa.Tek se u kontekstu "povlačenja" 'nebeskih Bića' promijenilo značenje šamanovog ekstatičnog iskustva. Prije toga je ta aktivnost bila fokusirana na interakciju s bogom i donošenje dobrobiti plemenu. Promjena funkcije šamana koja se povezuje s povlačenjem dobronamjernog boga/boginje jest "borba sa zlim duhovima i bolestima". Ovo je jasan podsjetnik na djelovanje Isusa, ozdravljenje bolesnih i istjerivanje demona - šamanskog primjera "nakon Pada".... Naposljetku, Karl J. Narr preispituje problem "porijekla" i kronologije šamanizma u svojoj važnoj studiji. Pokazuje utjecaj shvaćanja plodnosti (kipići Venere) na religiozna vjerovanja prethistorijskih sjevernoazijskih lovaca; ali taj utjecaj nije poremetio paleolitsku tradiciju. ... Upravo u tom "misaonom krajoliku" leže korijeni ceremonija medvjeda u Aziji i Sjevernoj Americi. Nedugo nakon toga, vjerojatno oko 25 000 pr. Kr., u Europi se pronalaze pokazatelji najranijeg oblika šamanizma (Lascaux) s plastičnim reprezentacijama ptice, zaštitničkog duha, i ekstaze.Ženski šaman s planina Altaja
... Ono što se čini da je sigurno jest drevnost "šamanskih" rituala i simbola. Ono što još ostaje za otkriti je predstavljaju li ovi dokumenti koje su prepovijesna otkrića iznijela na svjetlost dana prve izraze šamanizma u stadiju nastanka ili se jednostavno radi o najranijim dokumentima koji su danas dostupni koji govore u prilog ranijeg religijskog kompleksa koji, međutim, nije pronašao "plastične" manifestacije (crteže, ritualne objekte, itd.) prije perioda Lascauxa.
... Neupitno je da je nebeski uzlaz šamana ono što je preživjelo, temeljito promijenjeno i ponekad degenerirano, od ove drevne religijske ideologije koja je u svom središtu imala vjeru u nebesko Vrhovno Biće i vjerovanje u konkretnu komunikaciju između neba i zemlje.
... Mitovi govore o intimnijim vezama između Vrhovnih Bića i šamana; posebice, govore o Prvom šamanu kojeg su Vrhovna Bića ili njegov namjesnik poslali na zemlju kako bi branio ljudska bića od bolesti i zlih duhova."
Postoji, kako se čini, još jedna posljedica ove "promjene". Sve više i više, silasci u "podzemlje" i veze sa "duhovima" doveli su do njihovog "utjelovljenja" ili "zaposjednuća" šamana od strane "duhova". Ono što je jasno jest da su ovo bile inovacije, većina njih novijeg datuma. Ono što posebno iskače u istraživanjima historiografa mitova, legendi, šamanizma, itd., jest otkriće "utjecaja s juga koji su se pojavili dosta rano i koji su promijenili i kozmologiju i mitologiju, te tehnike ekstaze". Među tim južnjačkim utjecajima nalaze se doprinosi budizma i lamaizma, koji su dodani iranskim i, u posljednjoj analizi, mezopotamskim utjecajima koji su im prethodili.
Inicijacijska shema šamanove ritualne smrti i uskrnuća su isto tako inovacija, ali inovacija koja seže puno ranije u prošlost; u svakom slučaju, ne može se povezati s utjecajima drevnog Bliskog istoka. No, inovacije koje je uveo kult predaka su posebice utjecale na strukturu ove inicijacijske sheme. Sam koncept mistične smrti se promijenio zbog mnogih i raznih religijskih promjena na koje su utjecali lunarne mitologije, kult mrtvih i obrada magičnih ideologija.E sad, želim nešto naglasiti ovdje. Religija ledenog doba je bila tako zadovoljavajuća svim ljudima na Zemlji da je bila stabilna preko 25 000 godina, što je dokazano arheološkim i povijesnim podacima. Postojali su šamani, žene, koje su pristupale ekstatičnom uznosu koji je donosio dobrobiti plemenu i, kasnije, branio pleme od negativnih utjecaja. Ukratko, čini se da je poganstvo, čak i druidizam, bilo originalno kršćanstvo, a prvotni "Krist" su bile žene. Mnogi istraživači stalno ukazuju da kršćanstvo ima poganske korijene. Pa da; i više nego što se misli. Ujedno, ako smjer istraživanja koji sam predstavila u svojoj knjizi The Secret History of the World iole vrijedi slijediti, tada su originalne "vještice" bile Kristovi.
Stoga moramo razumjeti da je azijski šamanizam bio drevna tehnika ekstaze čija je prvotna ideologija koja se nalazila u pozadini - vjerovanje u nebesko Vrhovno Biće s kojim je bilo moguće biti u direktnoj vezi putem uzlaska na nebo - bila konstantno mijenjana stalnim nizom vanjskih egzotičnih dodataka koji su kulminirali u invaziji budizma.
Fenomenologija transa je prošla mnoge promjene i iskvarivanja, uvelike zbog pomutnje o točnoj prirodi ekstaze. No, sve te inovacije i korupcije nisu uspjele u eliminaciji mogućnosti za istinsku šamanističku ekstazu.
Više od jednom smo u šamanističkom iskustvu primijetili "nostalgiju za rajem" koja sugerira jedno od najstarijih tipova kršćanskog mističnog iskustva. A što se tiče "unutarnjeg svjetla" koje igra jako značajnu ulogu u indijskom misticizmu i metafizici, kao i u kršćanskoj mističnoj teologiji, već je zabilježeno u šamanizmu.
Ono što se čini da je najvažnije o srednjeazijskom šamanizmu u povijesti misticizma je uloga koju šaman ima u obrani psihičkog integriteta zajednice. Šamani su nadasve protudemonski prvaci; oni se bore ne samo protiv demona i bolesti, već i protiv crnih čarobnjaka. Šaman je neumoran uništavač demona i zmajeva.
... Jasno je da se šamanizam, onako kako ga poznajemo, unazadio od svog prvotnog ujedinjenog i koherentnog sustava. Jedan od razloga zašto tako mislimo je da, dok postoji mnogo lokalnih pojmova za muškog šamana, postoji samo jedan za ženskog. Čini se da je šamanizam prije svega bio ženska aktivnost. U jednom tatarskom dijalektu, utigan, naziv za ženu-šamana, ujedno znači i "medvjed".
... Magijsko-religijska vrijednost intoksikacije radi postizanja ekstaze je iranskog porijekla. ... Promatrajući originalno šamansko iskustvo ... narkotici su samo vulgarna zamjena za "čisti" trans.
Upotreba narkotika je inovacija novijeg datuma i upućuje na dekadenciju u šamanskoj tehnici. Narkotična intoksikacija se koristi kako bi se postigla imitacija stanja kojeg šaman više ne može postići na drukčiji način. Dekadencija ili vulgarizacija mistične tehnike - u drevnoj i modernoj Indiji, kao i diljem istoka, stalno nalazimo ovu čudnu mješavinu "teških" i "jednostavnih načina" postizanja mistične ekstaze ili nekog drugog odlučnog iskustva." (Ibid.)
To nas, naravno, navodi da se zapitamo kako se stvari mogu tako izokrenuti da zapravo na kraju završimo vjerujući u točno suprotno od istine u skoro svakom području istraživanja? Možemo se maknuti od velikih religija za koje vidimo da su pogrešne i kontradiktorne, samo da bi pali u ruke New Age religija koje nisu ništa bolje, već su samo još jedna varijacija kontrolnog sustava koji je osmišljen da nas spriječi da pristupimo onomu što je stvarno. Bit će mi teško da sažmem sve to u malo prostora koliko su mi dali za ovaj članak, ali dat ću sve od sebe. Samo imajte na umu da neću moći dati detaljne dokaze u vidu citata iz originalnih izvora, onako kako to obično radim. Ako želite znati više, možete pročitati moje knjige koje opisuju sve te stvari puno dublje i s puno više detalja.
Nastavlja se...
Komentar: Sljedeći dijelovi ovog članka: