Quantitative_Easing_EU
Vijest kao i svaka druga je bila da će Europska središnja banka pokrenuti projekt "Quantitative easing" kojim će spasiti euro, pozitivno utjecati na stopu inflacije i pomoći europskim gospodarstvima. Plan čelnika ESB, Maria Draghia, sastoji se u tome da će se svaki mjesec tiskati 60 milijardi eura i tako sve do kraja rujna 2016., a tim novcem će kupovati državne obveznice članica eurozone i tako stimulirati "tonuća gospodarstva".

Naravno, ovaj plan prati i propagandna kampanja, ali malo tko navodi da je riječ o jednom od posljednjih koraka u prijenosu nacionalnih suvereniteta na institucije Europske unije i najvećoj pljački u povijesti.

Valjda je svima jasno da će ESB kupovinom državnih obveznica dodatno povećati javni dug zemalja koje budu obuhvaćene ovom mjerom, a dobivena sredstva će zadužene zemlje vraćati s kamatom. Stanovništvo će biti prisiljeno na dodatna odricanja, povećanja poreza, te rasprodaju i dodatno oporezivanje javnih kompanija i dobara.

Žalosno je što mnogi ne razumiju da svaka zemlja koja ima suverenu monetarnu vlast sama može stvarati novac i nije prisiljena posuđivati ga od velikog i nezakonitog "kamatara" u Frankfurtu, gdje se nalazi sjedište ESB i ured Maria Draghia.

Prema onome što tvrdi lider ESB, rizik kupljenih obveznica će biti ravnomjerno podijeljen u kvoti od 20% od ukupnog iznosa između svih središnjih banaka zemalja Eurozone.

Budući da se Europa suočava s još jednom velikom prijevarom, treba se iskreno zapitati kakvi su rizici stvaranja novca ni iz čega, što je uostalom praksa koju godinama čini američki FED i znaju se posljedice takve politike. Osim toga, taj novac bi izvorno već trebao pripadati europskim narodima.

Ali to nije sve! Dužnički novac kojeg će izdati ESB, kao što su i sami potvrdili - niotkuda, posuđivat će se sa sigurnošću povrata, što će ostvariti preko oporezivanja ili prodaje državnih tvrtki i drugog javnog vlasništva, a sve uz suradnju i sudjelovanje političara podređenih sustavu.

Mario Draghi u posljednje vrijeme igra ulogu koju su mu dodijelili veliki globalni vladari novca i neoliberalna kapitalistička elita i izjavljuje "kako je vrlo iznenađen da je pitanje podjele rizika odjednom postalo najvažnije pitanju u raspravi o "Quantitative easingu" (u prijevodu - "kvantitativnom ublažavanju", iako sve ponuđene prijevare na engleskom jeziku zvuče prihvatljivije).


Komentar: Za više informacija o Mariu Draghiju pogledajte ovdje, gdje među ostalim možete vidjeti da je od 2002. - 2005. godine bio izvršni direktor u Goldman Sachsu, zloglasnom bankarskom divu koji ne propušta postaviti svoje ljude na rukovodeće pozicije u EU, kao što je Europska središnja banka, čiji je predsjednik upravo Mario Draghi.

Pogledajte:

Prema agencijama, ta će mjera "pomoći da se otkloni rizik prekomjerne inflacije". Međutim, poznato je da nijedna država ne može "tiskati" novac, jer će u suprotnom uzrokovati inflaciju.

Dakle, uzmimo onda 60 000 000 000 eura mjesečno i tako 20 mjeseci i pitajmo neovisne stručnjake hoće li to stvoriti inflaciju? Jedno je sigurno: stvaranje lažne ekonomske ideologije, koju u ovom eksperimentu Maria Draghia mora podržati klasična ekonomija, gura narode prema odbojnosti prema politici općenito, ali u isto vrijeme i na pasivno prihvaćanje odluka koje u njihovo ime donose nepoznati entiteti.

Plan Europske središnje banke s kupnjom državnih obveznica će trajati sve do kraja rujna 2016. i "uzrokovat će kontinuiranu korekciju inflacije s ciljem da njena razina ne prijeđe 2% u srednjoročnom razdoblju". Barem je tako potvrdio čelnik ESB, ali kada se govori ovako u brojkama gubi se osjećaj za realnu i pravnu prirodu novca. Dakle, opet se treba vratiti na pitanje: Zašto Mario Draghi posuđuje državama novac?

U pokušaju da se odgovori na to pitanje potrebno se sjetiti temeljnog atavističkog dualizma koji zadire u samu suštinu novca: on je stvoren od dvije strane međusobno potpuno različite.

Prvi dio je materijalan i simboličan - valuta, koja može biti papirnata, od metala, elektronska i nju karakterizira gotovo nepostojeći trošak proizvodnje. Drugi dio, onaj apsolutno najvažniji, je vrijednost, odnosno kupovna moć nematerijalne prirode, ali koja se gleda kroz prvi dio koji je u ovom slučaju simbol. Ova vrijednost je stvorena od strane građana jedne nacije koji su odlučili koristiti, a zatim prihvatiti konvencionalni simbolični novac kao platežno sredstvo.

Kao što je nepobitno dokazano, oni koji stvaraju vrijednost novca su ljudi koji ga koriste, te stoga jedino njima mora pripasti pravo na posjedovanje cjelokupnog iznosa izdane monetarne vrijednosti.

Slijedom toga, ESB bi trebala svakom pojedinom građaninu odobriti dio izlazne vrijednosti, preostali dio europskim zemljama za njihove potrebe, a ESB bi trebala dobiti samo dio nužan za troškove proizvodnje i upravljanje uslugama.

Naravno da ESB ne funkcionira kao banka europskih građana i pred nama je velika prijevara, možda i najveća prevara u povijesti!

Očito da se od vrlo složene ekonomske i političke mašinerije ne može očekivati da promijeni svoju bit. Ona je podložna Europskoj središnjoj banci, što se vidi iz puke činjenice da je plan QE usvojen i usmjeren za postizanje zacrtanih ciljeva: stvoriti novac iz ničega u zamjenu za prodaju nacionalnog suvereniteta i stvarnog bogatstva.

Za usporedbu, ako kupimo automobil mi smo se zadužili kod koncesionara, ali smo zauzvrat za dug dobili automobil. Međutim, kroz "Quantitative easing" Europska središnja banka dodatno zadužuje europske građane, ne dajući pri tome ništa, jer taj novac narodi Europe i sami mogu izdati kroz vlastite središnje banke, bez duga i pri tom imati puni iznos koji su izdali.

Vrijeme je da europski narodi shvate veliku prijevaru koja stoji iza dužničke valute. Samo tako će budućim generacijama moći ostaviti nadu da će prije ili kasnije moći osigurati svoja prava i vlasništvo nad nacionalnom valutom.