Teza prva: Američki „krov“
Već je jasno da je napad na Su-24 bila dobro osmišljena i planirana akcija. Odluka o lansiranju rakete na naš avion je donijeta na najvišem nivou turskog rukovodstva. Nju je donio ili premijer, ili predsjednik Turske. Turski F-16 se zapravo nalazio u vazdušnoj zasjedi i specijalno je čekao naš avion, kako bi izveo napad. Na zemlji su ovu akciju iščekivale streljačke grupe i militanti, koji su ubili našeg pilota.
Uništenje našeg aviona nikako nije bilo motivisano situacionim okolnostima, jer on nije predstavljao nikakvu prijetnju po bezbjednost Turske, koja je potpuno ignorisala međunarodne norme i pravila propisana za slične situacije.
Postavlja se pitanje: šta se desilo i zbog čega?
Odgovor leži na površini. Turska je poslala glasnu poruku da će nastaviti da drži otvoreno antirusku poziciju. Ona se Americi ponudila kao antiruski instrument u planetarnoj igri za očuvanje američke globalne dominacije.
Reakcija SAD, naoko suzdržana i kontradiktorna, ustvari je podrška akcijama Turske koja je vojno-politički saveznik Amerike u NATO savezu. Da su SAD, koje i jesu NATO, jer drugi NATO (kolektivni) ne postoji, želele da spriječe eskalaciju napetosti i eventualne nasilne scenarije, onda bi jednostvno javno osudile postupke Turske.
Ništa slično ni SAD ni formalne strukture NATO nisu uradile. Iz toga slijedi da su akcije Turske ili unaprijed neformalno dogovorene, ili su SAD procijenile značaj i korisnost turskih akcija za svoje geopolitičke igre.
Objava otvorene antiruske pozicije Turske je veoma pravovremena u smislu zamjene oslabljene antiruske Ukrajine, i u smislu narušavanja odnosa Rusije sa njenim srednjeazijskim i zakavkaskim partnerima. I naravno, u bliskoistočnoj areni vojno-političkih akcija pojavio se subjekt, potencijalno spreman da se otvoreno suprotstavi Rusiji.
SAD jednostavno ne mogu odbiti takav poklon. Erdogan je apsolutno svjestan da poslije još nekoliko mjeseci aktivnih dejstva naših snaga on može potpuno zaboraviti na nelegalnu trgovinu naftom. Osim toga, jačanje državnosti Sirije, potencijalni savez Asada i sirijskih Kurda staviće tačku na projekat uništenja Sirije i njene transformacije u crnu zonu kontrolisanog haosa, u kojem je moguće trgovati i naftom i teritorijama.
Da bi se suprotstavio našoj operaciji u Siriji i na širem regionalnom nivou, Erdoganu je potreban američki „krov". Izgleda da ga je on dobio i uskoro ćemo vidijeti dalje razvijanje turske antiruske pozicije.
Da li će Ameriku zaustaviti objavljivanje podataka o turskoj trgovini terorističkom nafte? Vjerovatno, ne. Manifestovaće to u otvorenim akcijama Turske ili u vidu „slučajnog terorističkog akta“, na primjer u crnomorskom moreuzu protiv naših brodova - samo je pitanje forme a ne sadržaja takve antiruske pozicije.
Teza druga: Stvarni cilj koalicije - osvajanje i rasparčavanje Sirije
One su ponudile svoju pomoć u prodaji turske robe, koja bi trebalo da potpadne pod ruske sankcije. Za razliku od polumitske koalicije 65 zemalja, predvođenih SAD, koja navodno vodi borbu protiv terorističke Islamske države, koalicija Katara, Saudijske Arabije i Turske zaista postoji. I njeni ciljevi se ne poklapaju sa javno proklamovanim.
Istinski cilj ovog trija je uništavanje sirijske države, osvajanje dijela sirijske teritorije i stvaranje koridora za transport ugljovodonika.
To je višegodišnji projekat u koji su već uložene milijarde dolara i razne terorističke organizacije predstavljaju važan instrument za realizaciju ovog projekta, a nikako ne objekat, protiv koga se treba boriti i uništiti ga. Naprotiv, ovaj trio će preduzeti sve moguće korake za spasavanje svog projekta i jačanje terorističke organizacije, opet, koristeći američki „krov“ jer su upravo SAD njihov zvanični saveznik.
Teza treća: Evropa je kapitulirala
Preduzete protiv Evrope akcije organizovane najezde na njenu teritoriju velikih tokova izbeglica, organizovanih i kontrolisanih od strane iste te Turske, i teroristički napadi u Parizu doveli su ujedinjenu Evropu do faktičke kapitulacije.
Na nedavno održanom samitu EU-Turska Evropljani su Erdoganu ponudili „bogate darove“ u zamjenu za iluziju spokojstva i barem privremeno skidanje pritiska sa njih preko izbjeglica i terorističkih prijetnji.
Položaj Evrope je samoubilački. Šta znači predlog za ukidanje viznog režima sa Turskom? Kako je ovo povezano sa zadatkom ograničavanja ilegalnih migracija i zaustavljanjem protoka izbeglica?
Očekivani rezultat je očigledan. Uklanjanje viznog režima će doprinijeti daljem povećanju protoka migranata. Kao odgovor na povratak na politički dnevni red teme o ulasku Turske u EU, Erdogan će samo povećati pritisak.
Uostalom, evropski „bogati darovi“ turskog predsjednika neće zadovoljiti. On ne želi jednokratnu pomoć od 3,5 milijarde evra za „rad sa izbjeglicama“ - on taj novac želi svake godine. Ovo je zapravo danak koji će Turci naplatiti Evropi koja je kapitulirala.
Tokom samita EU-Turska u Istanbulu je ubijen istaknuti opozicioni aktivista za ljudska prava, uhapšeni su novinari koji su pisali o turskim isporukama oružja teroristima, a slobodoljubiva demokratska Evropa sve to jednostavno nije ni primijetila. Takozvane evropske vrijednosti slobode govora i demokratije još jednom su se pokazale farsom.
Erdogan je dobio od Evrope blanko-kartu za bilo kakvu unutrašnju i spoljnu politiku u zamjenu za neodređeno obećanje da će nekako pomoći u rješavanju evropskih problema. Današnja Evropa ne samo da nije u stanju da sačuva politički suverenitet i odupre se pritisku Sjedinjenih Američkih Država (što smo vidjeli na primjeru ukrajinske krize), već nije u stanju ni da se odupre pritisku Turske.
Gore navedene činjenice čine vrlo vjerovatnim pogoršanje situacije u regionu Donbasa u bliskoj budućnosti. Petra Porošenka će ka tome podstaći ozbiljni unutrašnji problemi Ukrajine, kao i geopolitički „zahtjev“ od strane SAD za jačanje i eskalaciju antiruske pozicije.
Očigledno, bez odobrenja SAD Porošenko se neće odlučiti na obnavljanje rata u Ukrajini. Ako on rat započene ponovo, to znači da je dobio dozvolu.
Takođe bi trebalo očekivati pogoršavanje u Zakavkazju i u Srednjoj Aziji. Ka tome situaciju navode svojom nejasnom pozicijom o oborenom Su-24 sami naši partneri u ODKB, valjda misleći da će na taj način izbjeći opasnost.
Teza peta: SAD realizuju scenario eskalacije
Sve opisane situacije su i formirane radi eskalacije napetosti i približavanja ozbiljnoj ratnoj krizi.
Treba napomenuti da na scenariju eskalacije igraju upravo SAD. One bi teoretski mogle zaustaviti ovaj scenario. Ali, samo teoretski. U stvarnosti, SAD ne mogu odustati od eskalacije napetosti i početi prave ravnopravne pregovore o rješenju krize, jer bi to značilo početak rušenja američkog svjetskog poretka i američke totalne dominacije.
Ovo je suština problema, i upravo na osnovu njega mi bi trebalo da odredimo ciljeve i da planiramo svoje geopolitičke akcije.
Autor je član Zinovjevskog kluba
Komentar: Pogledajte također: