© Fatih Saribas/Reuters
Komentar: Donosimo Vam ekskluzivan prijevod članka Pepea Escobara u kojem se na precizan i šaljiv način iznosi pozadina nedavnih turskih vojnih "izleta" u Irak.
Turski "upad" u Irak je hladne glave, proračunat potez. Kao i uvijek, igra se zove - a kako drukčije - Podijeli i vladaj.
Turska je poslala u irački Kurdistan - koji je dio države Irak - ni manje ni više nego bataljun od njih dobrih 400 potpomognut s 25 tenkova M-60A3. Sada je broj pješadije u kampu Bashiqa, sjeveroistočno od Mosula, prema izvješćima, dosegnuo ukupnu brojku od oko 600 vojnika.
Kratko objašnjenje: ne radi se o nikakvom "kampu za obuku" - kao što to Ankara izokreće. To je potpuna, a možda i stalna, vojna baza.
Prepredeni dogovor su prošlog mjeseca sklopili ultra-korumpirana regionalna Vlada Kurdistana (KRG) i tadašnji ministar vanjskih poslova Turske, Feridun Sinirlioglu.
Poplave turskih izokretanja se kunu da se radi samo o "obuci" Pešmerga u borbi protiv ISIL-a/ISIS-a/DAESH-a.
Potpuna glupost. Ključna je činjenica da se Ankara užasava koalicije "4+1" koja se bori protiv Islamske države, koja ujedinjuje Iran, iračke šijite i Sirijsku arapsku armiju (SAA), kao i Hezbolah, zajedno s Rusijom.
U Siriji je Ankara doslovno paralizirana, nakon "noža u leđa" obaranjem zrakoplova Su-24; ruskim otkrivanjem umješanosti između turske prve obitelji i ukradene sirijske nafte (Bilal Erdogan, odnosno Erdoganov "Mali Ja", sve poriče); i neumoljivim udaranjem ruskih zračnih snaga po turskim petokolonašima Turkijcima (ili Turkmenima, op. prev.). Ne treba zaboraviti ni postavljanje sustava S-400, kao ni podmornicu čak treće generacije sa svom opremom uključujući krstareće projektile Kalibr.
Dakle, Ankara sada prebacuje svoju pažnju na Irak pomoću "protu-koalicije" koju čine Turska, KRG (koja - ilegalno - prodaje naftu Turskoj) i suniti u sjevernom Iraku pod navodnim vodstvom rastegnutog plemena Nuceyfi u Mosulu.
To je klasični primjer neootomanizma. Ne smijemo nikad zaboraviti da za stranku AKP koja je na vlasti u Turskoj, sjeverna Sirija i sjeverni Irak predstavljaju samo bivše provincije Otomanskog carstva, istočni nastavak turske provincije Hatay. Aneksija cijelog područja je (neizrečeni) mokri san "sultana" Erdogana.
© Stringer/Reuters
Dakle, ono što Ankara želi s tom vojnom bazom u blizini Mosula jest da bude dio igre, zajedno s dva "nepobjediva" plana: zaštititi svoje petokolonaše Turkijce, gdje god da se nalaze, i imati više pješadije radi borbe protiv - a koga drugog - Kurda iz PKK koji traže sklonište u iračkom Kurdistanu.
Cijeli racionale "sultana" Erdogana je da Bagdad više nema vlast nad sjevernim Irakom (tu ima pravo). No, problem za Ankaru predstavlja da bi se kao pravi moćnici u regiji mogli pojaviti šijiti i PKK (nategnuto, ali to je Erdoganovo razmišljanje).
"Sultan" Erdogan ima jako bliske poslovne dogovore s "mafijaškim šefom" KRG-a, Massoudom Barzanijem - poput dogovora izvoza nafte koji, ilegalno, zaobilazi Bagdad. Barzani, kao što je bilo za predvidjeti, nema problema s turskim vojnim projektima; naposljetku, "njegovu" naftu plaćaju Turci.
Što se tiče poante, slijedite geopolitičkog asa Micka Jaggera: to je plin, plin, plin (it's a gas, gas, gas; op. prev.).
Potez Ankare vodi direktno u krajnji rat "Plinovodistana"; u sukob između dva suprotstavljena plinovoda, Katar-Saudijska Arabija-Jordan-Sirija-Turska ili Iran-Irak-Sirija, u središtu sirijske tragedije.
Erdoganova paranoja da će Rusija prekinuti opskrbu plinom Turskoj nakon obaranja Su-24 - nešto što Gazprom jednostavno neće učiniti - dovela je Ankaru da, u očaju, prisili Bagdad, u mafijaškom stilu, da "prihvati" da katarski plinovod prolazi kroz Irak, a ne kroz teritorij Sirije.
Ne treba ni dodati da ovaj nategnuti plan uopće ne odgovara Bagdadu, koji je dio kolicije "4+1". Štoviše, treba očekivati da će Iran - i Rusija - bez ikakvih susprezanja iskoristiti podjele među Kurdima koji su zloglasno skloni podjelama, kako bi bombardirali Erdoganove razrađene planove.
Erdoganova krajnja ideja je stvarno nešto posebno: cilja na, ni manje ni više nego na irački "Sunistan" - kojeg bi zajedno vodili ultra-korumpirani KRG i pristaše suniti, ali pod turskim sigurnosnim dogovorima. Kao da bi mu Washington i Tel-Aviv to dopustili.
Stvar je da je barem za sada, dok mu se njegova igra u Siriji nepovratno raspada, Erdogan odlučio promijeniti temu i ekstremno ubrzati svoju strategiju raspada Iraka.
Poklon
I to nas dovodi do pitanja, ponovno, kako je to Daeš prošle godine uspio zauzeti Mosul - drugi po veličini grad u Iraku - bez borbe. I to nakon što je njihov zloglasni konvoj blještećih bijelih Toyota prelazeći preko pustinje iz Sirije u Irak uspio izbjeći detekciju najsofisticiranijeg sustava satelitskog praćenja u povijesti svemira.
© Osman Orsal/Reuters
Sudeći prema mrmljanju, službena - Pentagonova - verzija da se iračka vojska koja se trebala boriti protiv Islamske države u Mosulu prošle godine uplašila i jednostavno pobjegla je običan mit.
Kao što znamo, iračka vojska, koju je uvježbavao Pentagon, ostavila je za sobom cijelo bogatstvo tenkova i teškog naoružanja koje je Islamska država propisno zarobila. I Islamska država nije mogla biti bolje sreće u preuzimanju ovog božanskog "poklona".
Nova verzija ukazuje da je Pentagon namjerno "uputio" iračku vojsku da pobjegne, u smislu taktičkog povlačenja, ostavljajući za sobom svu tu nevjerojatnu tehniku.
Dakle, ono što ovdje imamo je da je Pentagon potpuno zaštićen vjerodostojnim negiranjem.
A Islamska država je potpuno naoružana kao posrednička vojska za svrgavanje režima u Siriji. Savršeno oruđe za izazivanje kaosa u skladu sa strateškim ciljem "Carstva kaosa" u Siriji. Koji, usput budi rečeno, zaista uključuje, u nedostatku potpunog svrgavanja režima, i stvaranje "Sunistana" u Siriji.
Oh, ali Pentagon se ne bi nikad upustio u takvo nešto, zar ne?
Komentari čitatelja
na naše novosti