cologne fireworks

Komentar: Donosimo vam ekskluzivan SOTT-ov članak koji se bavi aktualnim problemima u europskom društvu i pozadinom zločina koji su se dogodili tijekom novogodišnjeg slavlja u Kölnu.


Do sada smo svi već imali priliku čuti što se dogodilo u Kölnu, u Njemačkoj, na novogodišnju noć. Grupa od 1000 izbjeglica je navodno uzrokovala kaos na gradskom glavnom trgu, teško se opijajući, bacajući petarde u okupljenu masu, pljačkajući ljude i seksualno napadajući preko 100 žena. Prema informacijama kölnske policije, registrirano je preko 200 slučaja seksualnih napada. Rezultat toga je nastajanje straha zajedno s revoltom prema lokalnoj policiji i njemačkim vlastima. To je "seksualni terorizam" u najgorem obliku, dokaz da je njemački eksperiment u multikulturalnosti i politici otvorenih ruka prema izbjeglicama s Biskog istoka i sjeverne Afrike, potpuni promašaj. Medijska pokrivenost i reakcije su jasne.

No je li ova pripovijest opravdana? Teško. Čak ni nemamo jasnu ideju što se dogodilo u Kölnu te noći. Činjenica je da se svi mediji slažu - u zemlji gdje medije kontrolira CIA - ukazuje na "operacijsko" i neprirodno izvještavanje, a možda čak i sam događaj.

Do sada nam je na raspolaganju bila video snimka velike grupe mladih ljudi (uglavnom muškaraca) na nekom trgu, neki su očigledno pili, a neki od njih su palili vatromet dok su drugi bacali petarde u okupljene. U biti, velika grupa ljudi ili nekoliko manjih grupa tinejdžera ili osoba u dvadesetim godinama života, su radili ono što mladi sa Zapada uglavnom i rade: ponašaju se neodgovorno i pri tome se "malo zabavljaju". Na video snimkama se ne vidi, iako se zna da se dogodio, niz seksualnih napada na žene u tom kraju, koje je počinio nepoznat broj tih mladih ljudi. Žrtve su izvijestile kako su nagurane u grupu mladih ljudi - koji izgledaju kao da su s područja Bliskog istoka ili sjeverne Afrike - koji su ih konstantno pipali po tijelu, neke su opljačkane, a barem jedna ili dvije su navodno silovane.


Policija je identificirala 32 osumnjičenih, 18 ili 19 njih su nedavni tražitelji azila. U drugom izvješću stoji kako su osumnjičeni sljedeći: devet Alžiraca, osam Marokanaca, pet Iranaca, četiri Sirijca, tri Nijemca, jedan Iračanin, jedan Srbin i jedan Amerikanac.

Teško je dobiti ideju pravog broja sudionika temeljeno samo na tome da netko izgleda sumnjiv: neki su vjerojatno nevini, a neki od njih bi vrlo lako mogli ostati neidentificirani. No po izvješćima koje sam pročitao i pogledao, čini se kako su muški napadači pripadali manjoj grupi od nekih 30 do 40 osoba, kao što je jedna od žrtava opisala (i ako neki od naših čitatelja imaju izvješća koja imaju drugačije podatke, molio bih vas da nam se javite kroz komentare.). Ovo ima smisla, za razliku od medijskog izvještavanja.

Razmislite o tome. Ako čitamo izvješća mainstream medija, navest će nas da vjerujemo kako je 1000 muškaraca na trgu sudjelovalo u napadima, jer to tvrde mainstream mediji. No kako se to odredilo? Kako možemo zamisliti da je svaki pojedini muškarac iz ove gomile kolektivno napao 100-200 žena? Ispravite me ako griješim, ali ne mislim da je ijedna žena prijavila takvo što. Mnogo je vjerojatnije da je manja grupa perverznjaka (recimo dva ili tri tuceta) svaka za sebe zlostavljala više žena onako kako su to opisivali svjedoci.

Bez obzira na broj počinitelja, čini se da napadi uključuju određenu dozu prethodnog planiranja, naročito ako se uzmu u obzir slični napadi koji su se dogodili u Finskoj, Švedskoj, Švicarskoj i Austriji, zbog čega je njemački ministar pravosuđa posumnjao da su višestruki napadi bili koordinirani.
U najmanju ruku, čini se da su društvene mreže iskorištene za planiranje okupljanja na gradskom trgu, no nema indikacije da je poziv upućen za pljačkanje i seksualne napade na žene. Ako se to dogodilo, tada su korišteni drukčiji načini, možda unutar manje, uže grupe.

Od kada su se dogodili napadi, različite grupacije su protestirale u ime i protiv izbjeglica. "Nepoznati napadači" su izvršili napade na slučajne izbjeglice. Merkeličina stranka je predložila strožije zakone za tražitelje azila, dok neki političari zahtijevaju deportacije.

Kontekst izbjegličke krize

Prije nego komentiram reakcije društvenih mreža na ove napade, dozvolite da raščistim neke stvari. Kao prvo, izbjeglička kriza ne bi postojala da EU nije pokleknula pred voljom SAD-a, te da NATO pod direkcijom SAD-a (i Izraela) nije ostvario svoje ciljeve uništavanja jedne zemlje za drugom na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. Gadaffi je upozorio čelnike EU-a da će se to dogoditi, prije nego što su uništili njegovu zemlju i linčovali ga, na koncu je bio u pravu. Ništa od ovoga se ne bi dogodilo da SAD, uz europsko beskičmenjačko povinovanje, nije uništio Bliski istok.

Kao drugo, europske nacije nisu imale drugog izbora nego da prihvate izbjeglice jednom kada je Turska otvorila vrata poplavi i kada su mediji izvršili javni pritisak. S moralne i praktične strane EU nije mogla samo tako zatvoriti svoje granice i odbiti bilo koga da uđe na njeno tlo. Što učiniti s milijunima ljudi? Jedno pitanje za one koji kritiziraju njemačku politiku 'otvorenih vrata' - kako bi uopće trebao izgledati suosjećajni, zdravorazumski europski odgovor u svezi izbjegličke krize? Čak i da postoji pristojan i efektan način odbijanja svih tih ljudi, on ne bi pomogao u sprječavanju ulaska kriminalnih ili terorističkih elemenata ako oni to stvarno žele. Meni se čini da su europske države bile stavljene u gotovo nemoguću situaciju. I to namjerno.

Treće, mi jednostavno ne znamo demografski sastav izbjeglica. Ne znamo odakle su oni (mnogi su koristili krivotvorene sirijske putovnice jer su smatrali da će se tako dobiti bolji tretman). Većina bježi iz ratnih zona, no mnogi su, također, ekonomske izbjeglice (to jest oni kojima život nije bio direktno ugrožen, no koji su smatrali da im Europa pruža bolje ekonomske mogućnosti). Najvjerojatnije je da je među njima vrlo mali broj "džihadista".

Četvrto, kao i među svakom ljudskom populacijom, među njima će, bez ikakve sumnje, biti kriminalnih elemenata. Ako u svakih 100 ljudi dolazi po jedan klinički psihopat (konzervativna procjena), to znači da je u protekloj godini u Njemačku ušlo preko 10 tisuća psihopata. U to se ne ubrajaju sitni kriminalci. Dodajte tome i vehabijske luđake džihadiste koji su u Europu namjerno poslani. No, također zapamtite, da s obzirom na brojku od 1%, Njemačka već ima svojih 800 tisuća psihopata.

E sada, većina ljudi ne može stalno imati ove stvari na umu. Glupi ljudi dolaze do glupih zaključaka; čak štoviše to rade i pametni ljudi, naročito kada se njima emocionalno manipulira. Dakle, postojanje relativno malog broja društvenih otpadnika, džihadista ili primadona, je sasvim dovoljno da navede europske luđake da pretpostave kako su sve izbjeglice silovatelji, teroristi ili pohlepnici koji sve žele za džabe. (Ušuti Donald Trump!) A tako upravo i reagiraju luđaci iz europskog društva na novu izbjegličku prijetnju: s fašizmom i rasizmom. Sve prema planu, kako je zaključio Andrew Korybko:
Ratovi u Iraku, Libiji i Siriji su stvorili akutnu humanitarnu krizu s milijunima ljudi koji su prisiljeni napustiti svoje domove postajući tako izbjeglice na tlu svojih i tuđih država. Amerika je "kroz rukavice" surađivala s Erdoganom kako bi namamila milijune Sirijaca na napuštanje svoje zemlje i smještanje unutar granica svojeg sjevernog susjeda, kako bi se kasnije strateški 'otpustili' i pogurali ka Europi uz pomoć tajnih službi koje su povezane s mrežama i rutama za trgovinu drogom i ljudima.

Kako je i očekivano, EU i tranzitne države na Balkanu su bez presedana bile u potpunosti preplavljene rijekama ljudi koje su strateški usmjeravane prema njima što je, podsjetimo se, bio krajnji cilj koji je SAD htio postići. Domaće političke i osobne razmirice stvorene ovom fizičkom navalom su se uskoro razvile u ponor polarizirajućih stajališta i fizičkog aktivizma, što je kulminiralo predodređenom i nestabilnom mješavinom društvenih sastojaka koja je povećala prijetnju obojene revolucije u svim zemljama sjeverne i zapadne Europe (uz iskustvo sličnog rizika na Balkanu, ponajviše u Srbiji i Republici Makedoniji).

Na zapovijed i s minimalnim vođenjem ovi se natjecateljski domaći faktori (grupe za-"izbjeglice" i protiv-"izbjeglica" i same "izbjeglice") lako daju izmanipulirati prema svekolikom Hobbesijanskom konfliktu između njih samih i/ili protiv vlade, što predstavlja latentnu asimetričnu prijetnju koja će svakako zaustaviti bilo koje kolebanje političkih lidera (odnosno onih koji na umu imaju eventualne pragmatične odnose s Rusijom i Kinom) ostavljajući ih čvrsto pod američkim utjecajem društveno-političke ucjene.
Od samog početka, izbjeglička kriza je manipulirana kako bi dovela do točno ovakve reakcije. Otimajući pristojni ljudski, možda i naivni, osjećaj suosjećanja - samo kako bi ga bacili natrag u njihova lica u obliku proizvedenog terorizma - skriveni moćnici ne samo da pokazuju što misle o pristojnim ljudima; oni koriste ljudsko suosjećanje kako bi europsko društvo pretvorili u rasističko društvo, i na koncu, fašističko društvo. To je bio plan SAD-a, i funkcionira izrazito uspješno. Razdvajanje europskog društva je dio procesa njegovog zarobljavanja preko neljudske ideologije psihopata na pozicijama moći.

No, tko će biti pobjednici? Neki (uključujući i obično pronicljivog Korybka) misle kako prava opasnost leži u izbjeglicama, da će oni imati šerijatski utjecaj na europska društva, stvarajući teroristička gnijezda, koja se zatim mogu iskoristiti u lažnim 'obojenim revolucijama' koje će pak ostaviti Europu u uzvicima "Allahu Akbar!". Zaista ne mislim da će se to dogoditi. Neki ludi džihadisti mogu poželjeti takvo što, ali njih koriste 'više sile', za drugačije ciljeve. Prije će se dogoditi još jedan Holokaust nego što će 'šerijatski zakon' preuzeti Europu.

Najvjerojatnije je da će obojena revolucija biti uistinu domaćeg uzgoja. Najbolji način da se neku zemlju pretvori u fašističku je da se manipulacijom navede njene ljude da na koncu mole za takvo što. Vahabistička manjina je samo izgovor koji će dovesti do neonacističkih skupova i, na kraju, nekog oblika koncentracijskih logora, u početku kao karantena za sve izbjeglice, zatim za muslimane rođene u Europi, a zatim za sve disidente. Do tada, slaba Europa - ometena unutarnjom polarizacijom i sukobima - ostaje popustljiva Europa.

Seksualni terorizam, seksualni kriminal ili namjerno stvorena kriza?

Vratimo se nazad na događaj(e) vezan za temu, reakcija je bila tipična: poticanje vatre rasnog konflikta. Peter Schwarz je napisao sljedeće na World Socialist Web Site:
U svakom slučaju, s obzirom na nedostatak činjeničnog potkrijepljivanja onoga što, u ovom trenutku, ostaje ništa više od običnih navoda, jačina odgovora tiska se može objasniti jedino u vidu političkih uzroka takve reakcije. Političke stranke i mediji su pokrenuli kampanju koja je za Njemačku bila potpuno nezamisliva u zadnjih nekoliko desetljeća.

Nekih 70-ak godina nakon pada Trećeg Reicha, mediji se koriste istim odvratnim vrstama rasnog stereotipiziranja s otvorenim pozivanjem na paranoidne seksualne opsesije, u čemu su se nacisti specijalizirali. Besramni njemački mediji opet prizivaju slike čistokrvnih nordijskih žena koje vrebaju tamnoputi untermenschen (podljudi).

U subotu je magazin Focus na naslovnici objavio sliku gole žene prekrivene crnim otiscima ruku. Vikend izdanje Süddeutsche Zeitunga je prenijelo sliku tijela bjelkinje s crnom rukom koja poseže ka njenim genitalijama. Ista tiskovina je podijelila sliku na Facebooku.
U biti to je ono što žele oni koji su odgovorni za ovu izbjegličku krizu. Na primjer, pogledajte ove intervjue s ljudima iz Kölna.


Ljudska bića si jednostavno ne mogu pomoći: naši umovi su dizajnirani da funkcioniraju na temelju prilično automatskog raspoznavanja uzoraka i stereotipa. I ako smo nesvjesni toga i ako to ne uzimamo u obzir pri aktivnom rasuđivanju, sasvim je prirodno da će se sve događati nesvjesno. Rezultat je predvidiv: zbog toga što su neki pojedinci bliskoistočnog i sjeverno-afričkog izgleda seksualno napali velik broj žena, postoje šanse da će sljedeći pojedinac bliskoistočnog ili sjeverno-afričkog izgleda kojeg vidite možda biti seksualni prijestupnik u vašim očima. To je glupost, ali u velikoj mjeri neizbježna. Dovoljno je pogledati na stariju ženu u videozapisu. Ona izgleda kao pristojna dama, ali nakon tih napada - i, još važnije, nakon medijskog predstavljanja ovih napada - ona si ne može pomoći, a da se ne zapita, hoće li sljedeći muškarac arapskog izgleda kojeg vidi biti silovatelj. Ne samo da će većina, ako ne i sve izbjeglice, biti svrstane u ovu 'vrstu', već će u to biti svrstane i osobe koje nisu izbjeglice, poput dva muškarca crnca iz videa.

Naravno najporažavajući rezultat toga je što će svi ne-bijelci u Europi biti sve više marginalizirani i diskriminirani, što će dovesti do veće vjerojatnosti da će sve više njih sudjelovati u 'anti-društvenom' ponašanju. Nastavi li se ovaj postupak dovoljno dugo, s početnom pogrešnom karakterizacijom ne-bijelaca kao 'nepoželjnih' osoba tada bi to mogla postati stvarnost.

Teško je pobjeći našoj unutrašnjoj tipizacijii. Uzmimo u obzir nešto što je Korybko napisao u članku čiji smo link stavili u gornjem dijelu teksta:
Samo osobe koje su došle u zemlju motivirane pohlepom ili ideološkim nakanama bi mogle nekako smisliti da počine takav zločin, no ne bi mogle napraviti zavjeru s otprilike tisuću pripadnika u skupinama.
Kao prvo, ne postoje dokazi da je uopće bilo oko tisuću 'pripadnika' koji su se zajedno 'okupili'. Ova premisa je sama po sebi smiješna. Kultura silovanja je duboko ukorijenjena u Njemačkoj, ona nije uvezeni fenomen:
... Njemačka kultura silovanja je duboko ukorijenjena u našoj kolektivnoj psihi. Seksualni napadi, pa čak i silovanja, zbivaju se svake godine na velikim događajima poput Oktoberfesta. "Čak i odlazak na WC je visoko rizičan: u krugu od 15 metara, možete biti sigurni da ćete izbrojati barem tri zagrljaja pijanih stranaca, dva hvatanja za dupe, netko će vam gledati pod suknju, a neki će poprskati pivo direktno u vaš dekolte", napisale su to Karoline Beisel i Beate Wild 2011. godine, u Süddeutsche Zeitungu. U prosjeku se svake godine na Oktoberfestu prijavi 10 silovanja. Procjenjeni broj neprijavljenih slučajeva je 200.

Studija iz 2004. godine o uvjetima života, sigurnosti i zdravlju žena u Njemačkoj, pokazala je da 13% njemačkih žena doživljava neki oblik kriminalnog seksualnog nasilja. Skandalozno je to da je samo 8% tih žena podnijelo tužbu policiji. Ako se ubroje višestruke pritužbe, tada se ta brojka smanjuje na 5%. To znači da nevjerojatnih 95% žena u Njemačkoj koje doživljavaju seksualno nasilje, isto ne prijavljuju policiji.
...
Nitko ne negira da su ljudi iz imigrantskih obitelji ili muslimanske vjere također krivi za počinjenje seksualnih zločina. No, razmišljanje kao da ih je njihova kulturna pozadina "programirala" da takvo što čine, dok se daju sve vrste izgovora i umanjivanje zločina bijelih Nijemaca, uvijek će biti poticaj za rasistički ološ.

Najjasnija stvar koja bi proizašla iz rasprave oko onoga što se dogodilo u Kölnu je da Njemačka ima problem seksizma i problem rasizma. Oba problema su duboko ukorijenjena i nisu bila "uvezena".
Morat ćemo pričekati i vidjeti što će istraga otkriti. Do sada su dvojica uhićenih Marokanci (naknadno objavljen podatak). Baš kao i s napadima u Parizu, gdje su početni medijski izvještaji oslikali počinitelje kao sirijske izbjeglice (iako se za sve imenovane osumnjičenike ispostavilo da su europski građani), slična stvar je sasvim moguća i u ovom slučaju. Ali u ovom trenutku, mi to ne znamo. Počinitelji bi mogli biti rođeni mladi nezaposleni Nijemci iz različitih sredina koji su plaćeni kako bi djelovali na određeni način i kako bi rekli određene stvari. Uzmite u obzir slučaj ove izbjeglice iz Kölna:


Ako je ovaj slučaj istinit, tada izgleda kako je mala skupina započela s bacanjem petardi u gomilu. Ne bi bilo izvan granica mogućnosti predložiti da je u ovom okupljanju bilo infiltriranih pojedinaca, ili čak da je okupljanje organizirano kako bi se u njega infiltrirali pojedinci koji su preuzeli kontrolu nad grupom, kako bi se postupci male grupe iskoristili za demoniziranje cijele skupine, što bi nadalje produbilo rasističke osjećaje koji bi pak osigurali podršku za stranke krajnje desnice i neonacističke elemente njemačkog društva.

Policijska reakcija je također bila upitna. Njemačka policija zna savršeno dobro kako pobijediti sve vrste 'izmeta' među prosvjednicima, izgrednicima i skvoterima - to već rutinski obavljaju. Pa ipak, u ovom slučaju su se oni navodno opustili, gledali su što se događa, ne čineći ništa. Nisu čak niti pozvali pričuvne snage kako bi se sredila situacija koju su smatrali opasnom. Izvješća tvrde da je to bila "politička odluka". Da, tako je. Policija radi ono što im je rečeno da učine ili ono što im je rečeno da ne učine. Ako se nisu slijedile normalne procedure za suzbijanje nereda - tada je netko na visokom položaju zapovjednog lanca naredio da se takvo što dogodi.

Već postoje izvješća da je njemačka policija u početku prikrivala zločine (a slične optužbe dolaze iz Švedske). Jedan njemački policajac je navodno rekao Bildu da "organi reda i mira ne mogu učinkovito rješavati kriminal među izbjeglicama bez da su optuženi za pretjerano nasilje ili rasizam, dok se prešućuju i prikrivaju mnogi opasni incidenti kako bi se održavala poželjna statistika":
'Međutim, kad god je potrebno kontrolirati neku izbjeglicu, policija ga ne može uhititi, čak niti na kratko vrijeme', rekao je policajac citirajući "naredbe s vrha" s kojima se propisuje izbjegavanje nasilnih radnji. 'Naše unutrašnje pravilo je - bolje da ga pustimo da pobjegne'.
Usporedite sada tu politiku s reakcijom na nedavne anti-muslimanske prosvjede PEGIDA-e. Jučer je oko 250 huligana njemačkog izgleda uzrokovalo kaos, uništavali su trgovine stranaca, uzvikivali su rasističke slogane i terorizirali su ne-bijelačku populaciju. Više od 200 njih, članova LEGIDA-e, Leipziškog odjeljka PEGIDA-e, je uhitila policija. Za demonstraciju su čak pripremljeni vodeni topovi. Ništa takvo nije bilo spremno na Silvestrovo.


Što bi mogao biti razlog za ovo "odstupanje"? Ako policija i političari stvarno prikrivaju činjenice da su izbjeglice upletene u te zločine, kako bi se spriječilo ljude da oblikuju negativno mišljenje o izbjeglicama u cjelini, tada oni ne rade baš dobar posao. Ili su oni toliko glupi, ili se nešto drugo tu događa. Ako namjerno izbjegavaš uhićenja kriminalaca, tada za to vjerojatno postoji razlog. Možda su ti kriminalci plaćeni od strane nekoga tko ima moć i utjecaj kako bi se osiguralo da isti ne budu uhićeni. Ili možda nisu uhićeni jer omogućiti im slobodu da ponove svoje zločine, te daljnje destabiliziraju Njemačku, je nešto što određeni ljudi žele. Krajnje desničarske stranke zasigurno imaju koristi od kaosa.

Razmislite o tome; koliko netko mora biti glup da ne može shvatiti da će dopuštanje anti-socijalnog ponašanja malog segmenta društva zbog toga da ljudi ne bi o istima dobili negativno mišljenje, u biti stvoriti upravo suprotne rezultate jer će ostatak društva postati svjestan anti-socijalnog ponašanja malog segmenta i činjenice da je tom malom segmentu dopušteno da se s tim izvuče?

Njemačka i njezino vodstvo se suočavaju s pravom dilemom. Europa kao cjelina je u istom položaju. Njezini lideri se mogu samo nastaviti kotrljati cestom, a u tom slučaju će krajnja desnica samo nastaviti postajati popularnijom. Ili mogu stvoriti pravi pravcati Gestapo koji će nadgledati naseljene imigrante, i/ili ih mogu staviti u logore protiv njihove volje, no u tom slučaju će obaviti posao krajnje desnice. Bez obzira na ljevicu i desnicu, takav scenarij je ostvareni san patokrata.

U ovom trenutku, ne postoji mnogo toga što se može učiniti. Europa u biti ima izbor između jedne vrste fašizma i ... druge vrsta fašizma. S ovim ili onim izborom fašizam će pobijediti. Ne postoji mnogo toga što su mogli učiniti, osim da su u samom početku trebali odbiti biti vazalom SAD-a. Možda je sada najbolja stvar što europski lideri mogu učiniti je da koriste malo zdravog razuma. Izbjeglice neće prestati dolaziti. (Njemački ministar je rekao kako je samo 10% izbjegličkog 'vala' doseglo Europu. To je 10 milijuna više u narednim godinama.) Ako postoje kriminalci, treba ih tretirati kao kriminalce. Treba se istražiti i napraviti uhićenja. Treba se pokušati osigurati da ljudi imaju neko osnovno psihološko znanje. Kao što postojanje nekih kriminalnih Nijemaca ne znači da su svi Nijemci kriminalci, postojanje nekih kriminalnih izbjeglica ne znači da su sve izbjeglice kriminalci, niti znači da bi svi trebali biti tretirani kao kriminalci.

Velika većina izbjeglica nisu fanatični džihadisti. Čak i u njihovim matičnim državama (npr., Libija i Sirija), samo su mala manjina luđaci, baš kao što je to slučaj u bilo kojoj zemlji, uključujući i Njemačku, koja ima svoju vlastitu vrstu fanatičnih luđaka. Iako su potonji poprilično opasni, oni su po svemu sudeći mala manjina. Međutim, s obzirom na zakon krda, ovakvi događaji i izvješća uspijevaju ubaciti sve muslimane u isti koš. To je bit svega. Muslimani su novi Židovi.

Europljani bi trebali vidjeti što se događa i čemu to služi: namjeran pokušaj da se potkopaju stvarne potrebe i težnje stotine tisuća poštenih izbjeglica preko asociranja njih s patološkom kriminalnom manjinom. I namjeran pokušaj neutralizacije europskog suvereniteta i političke učinkovitosti preko stvaranja i iskorištavanja 'sektaštva' i unutarnjeg sukoba. Ako Europljani ne počnu zajednički djelovati i ako ne nauče kako razmišljati, tada će uglavnom nastradati nevini, jer je većina zaista nevina.