complaining
© thestorytellers.com"Nisam spreman promijeniti svoj život.
Još sam u fazi jadikovanja." Jadikovanje pretvara vaš mozak u kašu



Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni SOTT-ov prijevod članka na temu prigovaranja/jadikovanja i utjecaja istih kako na naš mozak tako i na našu stvarnost.


Slušanje nekoga dok jadikuje ili se žali na druge, čak i ako to mi činimo, nikada nikome nije donijelo ništa dobro. Neki ljudi kažu da se to može činiti kao čin čišćenja, način da otpustimo negativne emocije i iskustva. Možda nam, kad ih povremeno sve otpustimo odjednom, to stvara dobar osjećaj, no ako pogledate pobliže što to zapravo radi mozgu daje nam čak i više razloga da izbacimo prigovaranje radi pozitivnog umnog sklopa.

"Sinapse koje zajednički rade se i umrežavaju međusobno"

Mozak je kompleksan fizički organ koji na neki način radi u tandemu sa sviješću kako bi stvorili osobnost ljudskog bića. Uvijek uči, opetovano ponovno stvara i iznova regenerira samoga sebe. Oboje su produkt stvarnosti i stvaratelji stvarnosti, a znanost napokon počinje shvaćati na koji način mozak zapravo kreira stvarnost.

Autor, kompjuterski znanstvenik i filozof, Steven Parton, je ispitao načine na koje negativne emocije u formi prigovaranja, izražene od nas ili doživljene od strane drugih, utječu na mozak i tijelo. Došao je do mnogobrojnih pronicljivih zapažanja koja nam pomažu da shvatimo zašto neki ljudi ne mogu izaći iz negativnog raspoloženja.

Njegova teorija sugerira da negativnost i gunđanje doista fizički mijenjaju strukturu i funkcije uma i tijela.

"Sinapse koje zajednički rade se umrežavaju", tvrdi Parton, što je sažet način razumijevanja suštine neuroplastičnosti, znanosti o načinu kako se mozak stalno iznova ožičava bazirano na onome čemu je opetovano izložen. Negativnost i gunđanje stvaraju istu stvar, kako ova teorija ističe.

Parton dalje objašnjava:
"Princip je jednostavan: Kroz cijeli vaš mozak postoji skup sinapsi koje su odvojene praznim prostorom zvanim sinaptički rascjep. Kad god imate misao, jedna sinapsa izbacuje kemikaliju kroz rascjep do druge sinapse, na taj način gradi most preko kojega električni signal može prijeći, noseći usput njegov naboj relevantnih informacija o kojima mislite.

... Svaki put kad je ovaj električni naboj potaknut, sinapse rastu bliže jedna drugoj kako bi smanjile udaljenost koju električni naboj mora prijeći... Mozak ponovo ožičava svoj vlastiti krug, fizički mijenja samoga sebe, kako bi olakšao put i vjerojatno omogućio da odgovarajuće sinapse podijele kemijsku vezu i tako zajedno iskre - u suštini, olakšavaju da misao bude potaknuta."
Osim toga, njegovo razumijevanje ovog procesa uključuje ideju da će električne veze koje mozak najčešće upotrebljava postati kraće, te će ih stoga mozak češće izabirati za korištenje. Ovo je način kako osobnost jedne osobe može biti promijenjena.

Međutim, kao svjesna bića, imamo moć da utječemo na ovaj proces, na način da jednostavno budemo svjesniji kako univerzalna igra dualnosti radi u početnim trenutcima misli. Imamo moć da izaberemo poticanje misli iz svjesnosti o ljubavi, iznad straha, te da na taj način osiguramo da mozak i osobnost budu pozitivno promijenjeni.

Empatija i efekt rulje

Ne radi se samo o učinku koji naše prigovaranje/jadikovanje ima na nas same, ima puno više u tom međudjelovanju. Ova linija znanstvenog zaključivanja se proteže do dinamike između dvoje ljudi, dajući znanstveno razumijevanje o tome kako nečije jadikovanje čini da se drugi osjećaju loše.

Zrcalni neuroni osiguravaju da učimo iz našeg okoliša, oni su esencijalni za bio-kemijske elemente empatije. Mozak povezuje na sebe ono što druga osoba izražava, a empatični dio nas odgovara s pokušajima da 'preuzme' te emocije kako bi se mogao povezati i razumjeti drame koje se događaju izvana.

Tako da, kad osoba uđe i ispusti veliku gomilu tračeva, negativnosti i drame na vas, možete biti sigurni da ovo utječe na vas biokemijski i smanjuje vaše šanse da doista budete sretni. Izloženost ovakvoj vrsti emocionalnog izljeva zapravo stvara stres, a zbog toga što stres ubija, prigovaranje/jadikovanje i negativnost mogu ozbiljno pridonijeti skraćivanju vašeg života.

Parton naziva ovo gledište 'znanost o sreći', a primjer ponašanja poput čestog gunđanja i prigovaranja drugima ili sebi stvara pogodnu istraživačku studiju o vezi između snage misli i količine kontrole koju osoba može ispoljiti na stvaranje naše zajedničke trodimenzionalne stvarnosti.

Parton ukupni prikaz ovoga još više sabire, poprilično precizno:
"...ako se stalno žalite i omalovažavate svoju vlastitu snagu u realnosti, nećete misliti da imate snagu da to promijenite. Samim tim se to nikada neće promijeniti."
Izvori

The Science of Happiness: Why complaining is literally killing you
Complaining Is Terrible for You, According to Science