Slika
Tijekom ljudske povijesti, pojedinci koji su 'ne sasvim istovrsni' s većinom normalnih ljudskih bića napravili su pustoš na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini ljudskog društva, ovisno o opsegu njihove 'ambicije'. Pogledajte danas oko sebe i vidjet ćete jasne dokaze devijantnog psihološkog pogleda na svijet - pravog Bizarro svijeta (fiktivni svijet iz jednog stripa s potpuno izvrnutim moralnim vrijednostima, op. prev.) - koji izvire iz klinički psihopatskog uma. Taj svjetonazor je psihološki "zarazio" milijune - čak milijarde - inače normalnih ljudskih bića i danas prožima gotovo sva područja ljudskog života. Od vrijednosti obitelji i međuljudskih odnosa, do znanosti i religije, ekonomije, medicine, prehrane, sve do same ideje o tome od čega se sastoji "civilizirano društvo"; sve je poduprto patološki destruktivnom ideologijom i "moralnošću" psihopatskog uma.

Kao što će redovni čitatelji SOTT.net-a znati, većina našeg posla u proteklih 10 godina bila je posvećena razotkrivanju tog nesumnjivo opasnog i depresivnog stanja za koje smatramo da predstavlja korijen svih ostalih problema s kojim se suočava čovječanstvo. Međutim, uvijek smo se suzdržavali od toga da ponudimo neka rješenja, uglavnom zbog toga što bi svako moguće rješenje ovog problema najprije zahtjevalo kritičnu masu svjesnosti o samom problemu. A mi smo još uvijek vrlo daleko od te kritične mase. No, vremena je sve manje i možda je vrijeme da, makar za kratko, odstupimo od tog našeg uobičajenog pristupa i uzmemo u obzir nekakvo moguće rješenje ove sveobuhvatne dileme. Zaista, morat ćemo se suočiti s ovim problemom u nekoj točki naše kolektivne budućnosti.

Ovo što slijedi jest "rješenje" za problem psihopata među nama, ponuđeno od strane jednog čitatelja SOTT.net-a. Priznajemo, rješenje je šokantno i, za normalan ljudski um, moralno prijekorno. Naravno, u svijetu bez psihopata, normalne ljudske vrijednosti bi funkcionirale. Ali psihopati koriste najbolje ljudske vrijednosti protiv ljudi, uključivši i ideju o tome da je ljudski život nekako vredniji od ostalih oblika života na našoj planeti. Svi smo upoznati s onim: "svi su sagriješili i izgubili slavu boga", a posljedično tome, da sva bića koja izgledaju kao ljudi imaju dušu koja može biti iskupljena. Što ako to nije istina? Što ako je to bilo uprogramirano u nas, baš u svrhu zaštite psihopata od toga da se većina normalnih ljudskih bića ne obračuna s njima?

Predstavljamo sljedeću kratku priču čisto onako u duhu kakvog se mi kao jedna organizacija oduvijek držimo: otvorena rasprava o najsloženijim pitanjima koja nas u životu najviše pritišću... a ovo je zaista veliko pitanje.
Psihopati - rješenje?
napisao Griffin

Robbie je znao da je pametan, njegovi roditelji i svi ostali tako su tvrdili. Također je naučio da se može nekažnjeno izvlačiti iz problema. Na primjer, kada je ubio 'Miss Boots', obiteljsku mačku. Uhvatio ju je jednog dana u stražnjem dvorištu i zabio oštar štap u prsa, gledao njene oči razrogačene od bola i čuđenja prije no što je svjetlo izašlo iz njih. To ga je uzbudilo i volio je osjećaj moći. Zataknuo je štap s njenim tijelom na vrhu u vrt, i rekao da je mačka skočila za pticom, ne vidjevši šiljast štap, i pala ravno na taj šiljak. Tada je imao tek 5 godina.

Ubrzajmo priču naprijed za 10 godina, Robbie je prolazio vrlo dobro u školi, znajući kako reći učiteljima ono što su željeli čuti - jer je bio pametan. Također se osiguravao da se uvijek izvuče, bez obzira na sve. Ljepilo na priključcima Jimmyeva laptopa bila je samo šala, zar ne? A nitko ga nije vidio da je on to učinio, pa se to nije ni zapisalo u školskoj evidenciji.

Još je 5 godina prošlo, Robbie je na vrhu svijeta, koledž ide glatko, a on je naučio kako suptilno ogovarati svoje vršnjake držeći se uspravno i voljno udovoljavati svim svojim profesorima. Čak je bio odabran za jedan elitni program vodstva, što je vrlo posebno.

U laboratoriju psihologije koji se nalazio u podrumu koji je odisao ustajalim zrakom, Robbiev profesor mu je rekao "Ovo je stvarno, ovo više nije simulacija." I upitao ga "Jesi li spreman to učiniti?" Naravno, Robbie željno reče "Da!" On uopće ni ne zna što će trebati napraviti, ali on voli misliti o sebi kao o vrlo prilagodljivoj osobi.

Ušli su u sobu s prozorom ka drugoj maloj sobi, u kojoj je bio drugi mladić, zavezan za stolac. Profesor reče "To je specijalno ogledalo, on te ne može vidjeti." A zatim doda "Ovo je kriminalac osuđen na smrt. Da bismo se uvjerili jesi li sposoban biti vođa, mi od tebe tražimo da pritisneš dugme i pogubiš ga. Možeš li ti to?" Robbie nije imao potištenosti glede ubijanja drugog ljudskog bića, ali je dovoljno naučio kako bi znao da normalni ljudi ne uživaju u ubijanju, pa je, kako bi ostavio dojam, malo oklijevao, i odglumio nervozu kazavši "Da... Mogu ja to."

Robbie se približio prozoru. Tu je na konzoli bilo dugme. Profesor reče "Samo naprijed." Bez oklijevanja, Robbie je pritisnuo dugme. Struja je potekla, mladić u drugoj sobi se ukrutio, trznuo i konačno omlitavio.

Slegao je ramenima, pogledao profesora i zapitao "Je li to to?" Stariji čovjek je trenutak oklijevao, a zatim pitao "Želiš li znati što je učinio?" Robbie, misleći kako si je upravo priskrbio još jednu kartu za elitni klub, reče "Da, valjda, što je učinio?"

Profesor reče "On je bio psihopat, pogubio je mladića baš kao što je i on bio, bez da prethodno traži bilo kakav dokaz, ili da zatraži da vidi sudski nalog kojim se taj osuđuje na smrt."

Zastade, teško pogleda Robbieja, i reče "Baš kao što si ti to učinio sada."

A zatim zazove: "Straža, vodite ga!"
mozak psihopata
Mozak skenirane normalne kontrolne osobe (lijevo) i ubojice (desno) koji pokazuje malo ili nimalo aktivnosti u prefrontalnom korteksu, oblasti koja se dovodi u vezu s etičkim ponašanjem, moralnim odlučivanjem i kontrolom impulsa.