Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 8. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.


Naslovnica ECHCC
© Sott.netZemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza
Skrivena povijest svijeta III
Kao što se navodi u prijašnjim poglavljima, većina svemira se sastoji od plazme. To se također odnosi i na Sunčev sustav. Prema tome, u toj ioniziranoj okolini, električni naboji su gotovo posvuda. U ovom poglavlju pokušat ćemo bolje razumjeti relativne električne naboje različitih nebeskih tijela (kometa, mjeseca (satelita), planeta, zvijezda, galaksija) u njihovim jezgrama, na njihovim površinama, te u njihovim dvoslojima (DL-ovima).

Valja imati na umu da 'relativni naboj' ne znači 'apsolutni naboj'. Drugim riječima, reći da je A pozitivnije nabijen nego B ne znači nužno da je sveukupni naboj A pozitivan u apsolutnom smislu, što se tiče svemira. To samo znači da je pozitivniji nego B ili manje negativan nego B s kojim je u odnosu ili u odnosu na kojeg se "relativno" promatra.

Naposljetku, ovi relativni naboji su ono što je zaista bitno jer je upravo razlika u relativnim nabojima ta koja uzrokuje električne struje kakvi god da su apsolutni naboji (pozitivni ili negativni). Budući da je naš cilj ovdje bolje razumjeti razlike između površinskog naboja, naboja dvosloja, naboja jezgre, itd., fokusirat ćemo se na relativni naboj.

U pravilu, većina nebeskih tijela ima naboj koji je sveukupno negativan1, te su ta tijela općenito okružena još negativnije nabijenim dvoslojem, koji je dodatno okružen još negativnije nabijenom galaktičkom ili međuzvjezdanom plazmom. Kada se to primijeni na naše Sunce, slijedi da je u Sunčevom sustavu Sunce najpozitivnije nabijeno tijelo - relativno govoreći - iako je njegov apsolutni naboj negativan, ali manje negativan od planeta, kometa, heliosfere, te galaktičkog prostora koji ga okružuje. Prema tome, planeti i kometi se mogu smatrati negativno nabijenim tijelima gledajući relativno u odnosu na Sunce.
Relativni električni potencijal Sunca i Zemlje
© Sott.netRelativni električni naboji između i unutar Sunca i Zemlje (valja primijetiti da se tijelu može pripisati relativni pozitivan naboj dok je njegov apsolutni naboj negativan).
Gornja slika je ista kao i slika iz prošlog poglavlja osim što smo sada dodali relativne električne naboje Zemlje, Sunca i njihovih pripadajućih dvosloja.

Na razini Sunca, relativni električni naboji su sljedeći: jezgra Sunca je pozitivnija nego površina Sunca. Sunce (površina i jezgra) je pozitivnije od svog "mjehurića" (heliosfere) koji obuhvaća Zemlju i sve ostale planete Sunčevog sustava. Sunce i heliosfera su pozitivniji od okolne galaktičke plazme.

Kada je u pitanju Zemlja, možemo vidjeti da je, kao kod Sunca, njezina jezgra pozitivnija nego njezina površina. No, Zemlja (površina i jezgra) je negativnija nego njezin "mjehurić" (ionosfera). Zemlja i njezina ionosfera zajedno, negativnijeg su naboja od okolne plazme (heliosferna plazma).

U oba slučaja električni naboji slijede gradijent. Na primjer, kod Sunca: dok se udaljava od središta Sunca (od jezgre prema površini, heliosferi, heliopauzi i galaktičkom prostoru) električni naboj postaje sve negativniji:

Električni potencijal Sunca > električni potencijal heliosfere > električni potencijal galaktičkog prostora.

Nasuprot tome, za Zemlju naboj postaje sve pozitivniji kako se udaljava od jezgre:

Električni potencijal Zemlje < električni potencijal ionosfere < električni potencijal okolnog prostora.

Valja, međutim, uočiti prividnu nedosljednost: Sunce ima (relativni) negativan električni naboj na svojoj površini, dok je njegov sveukupni naboj (relativni) pozitivan.

Sunce djeluje kao generator. Na površini Sunca, pozitivno nabijene protone odnosi "solarni vjetar"2 prema vanjskom sloju heliosfere, dok se elektroni vraćaju natrag i akumuliraju na Sunčevoj površini. Ova dva faktora objašnjavaju negativan naboj Sunčeve površine u odnosu (relativno) na njegovu jezgru.

Za razliku od Sunca, Zemlja ne djeluje kao generator. Nju napaja Sunce koje održava Zemljinu pozitivno nabijenu ionosferu. Budući da se naboji suprotnih polariteta privlače, pozitivno nabijena ionosfera privlači elektrone koji se nalaze na Zemljinoj površini, što dovodi do negativnog električnog potencijala Zemljine površine u odnosu na njenu jezgru.

Lokalni električni naboji koji se gore opisuju (naboji površine i jezgre) su prosječne vrijednosti (prosječni naboj površine, prosječni naboj jezgre). Međutim, jezgre ili površine nebeskih tijela nemaju jednake električne naboje posvuda. To znači, na primjer, da iako je površina Zemlje sveukupno negativnija od njene atmosfere, lokalno može biti pozitivnija u određenim područjima. To može dovesti do različitih vrsta fenomena električnog pražnjenja (izboja).

Munja je lokalna pojava koja uravnotežuje naboje u područjima gdje se pojavljuje. Ove lokalne neravnoteže naboja su razlog zašto vidimo munje koja se proteže "od oblaka prema tlu" (najčešći tip gdje je tlo pozitivnije od oblaka), ali također munje koje se protežu "od tla prema oblaku" (kada je tlo negativnije od oblaka) i munje tipa "od oblaka prema oblaku" (kada dva oblaka imaju vrlo različite električne potencijale).
Munje među oblacima
© WikipediaMunje tipa "od oblaka prema oblaku" uravnotežuju električne potencijale između dva atmosferska područja.
Takvi iznenadni i veliki električni izboji omogućuju izjednačavanje naboja između dvije lokacije koje imaju značajne lokalne pozitivne i/ili negativne naboje. Kasnije ćemo detaljnije obraditi ovu temu.3

Vratimo se na analogiju plazmatske kugle, gdje se kada dotaknete površinu kugle formira filament plazme između središnje elektrode i područja na kugli koje dodirujete. Na sličan način, kada komarac leti između dvije žice električnog uređaja protiv komaraca, pokreće električno pražnjenje (izboj). U oba slučaja strani predmet (prst, komarac) povećava lokalnu provodljivost, postavlja put najmanjeg (električnog) otpora i omogućava da se putem njega obavi izboj.

I dok dvosloj djeluje kao električni izolator, prigušujući izboje između tijela i okolne plazme, dvosloj ipak nije savršeni izolator. Kao i kod bilo koje vrste kondenzatora, električna struja i dalje teče kroz izolaciju, bilo u obliku sporog propuštanja struje ili intenzivnijih izboja, što objašnjava tri tipa izboja opisanih u 5. poglavlju (tamni način, sjajni način i izboj putem električnog luka). Prisutnost nabijenih objekata (na primjer, kometa, planeta, itd.) u dvosloju nebeskog tijela, glavni je pokretač velikih pražnjenja. Osvrnut ćemo se na ovo kasnije u knjizi.

Reference:

1A. De Grazia i E. Milton, Solaria Binaria, str. 29 (na engleskom jeziku).
2
Izraz "solarni vjetar" navodi na krivo tumačenje. Vjetrom se smatra potpuno mehanički proces protoka zraka zbog razlika u atmosferskom tlaku. Za razliku od zračnog vjetra, solarni vjetar je većinom električni proces protoka nabijenih čestica koje pokreću električna polja. Budući da je solarni vjetar uvriježen izraz, nastavit ćemo ga koristiti u ostatku ove knjige, ali valja imati na umu njegova ograničenja.
3Pogledajte 26. poglavlje: "Uragani, munje i tornada".