Slika
Ako vam se čini da se potresi i vulkanske erupcije događaju sve češće, to je zato što se uistinu i događaju. Gledajući u potrese magnitude 6 (M6) ili veće u periodu između 1980. do 1989. godine postojao je prosjek od 108,5 potresa po godini, a od 2000. do 2009. planet je u prosjeku imao 160,9 potresa po godini - što je porast od 38,9% u broju M6+ potresa prošlog desetljeća. Izgleda da poremećaj raste i među svjetskim super-vulkanima. Island (koji je dom nekima od najopasnijih vulkana na planetu), Santorini u Grčkoj, Uturuncu u Boliviji, kaldere Yellowstone i Long Valley u SAD-u, Laguna del Maule u Čileu, talijanski Campi Flegrei - gotovo svi aktivni super-vulkanski sustavi u svijetu sada pokazuju neke znakove inflacije, koja je rani pokazatelj da se pritisak nakuplja u ovim vulkanskim sustavima.

Kada će eruptirati se može samo pretpostavljati, ali u međuvremenu, aktivnost raste u vulkanima Srednje Amerike poput kostarikanskog Turrialba vulkana, azijskih vulkana poput Kamčatke, a također su aktivnije Aljaska i Indonezija. Komore magme rastu dok se pritisak povećava, a povećava se i broj podrhtavanja kao i vezane grupe potresa. Ako bi i jedan od ovih velikih vulkanskih sustava imao erupciju velikih razmjera, to bi bio globalni događaj. Mnogi znanstvenici smatraju Island kao sljedeće moguće mjesto vulkanskog događaja globalne razine. Zadnji veliki događaj, koji je zapravo relativno manji, je bio 2010. godine kada je islandski vulkan (Eyjafjallajökull) punio naslovnice medija širom svijeta izbacujući megatone pepela u atmosferu, otkazivajući i preusmjeravajući tisuće letova što je koštalo zračne prijevoznike i putnike više od 7 milijardi dolara u izgubljenim prihodima.

Slika
© USGS
Zadnja istraživanja povezuju Sunce i Zemlju na fascinantne nove načine. Studija iz 1967. godine, objavljena u Earth and Planetary Science časopisu, tvrdi sljedeće: "Solarna aktivnost, na što ukazuju radiosmetnje i geomagnetski indeksi, igra značajnu ulogu, ali nikako ekskluzivnu ulogu u pokretanju potresa." Izvješće iz 1998., od znanstvenika iz Pekinške astronomske promatračnice... "Potresi se pojavljuju učestalo tijekom godina minimuma solarne aktivnosti." Kao što je objavljeno na NewScientist.com i brojnim drugim znanstvenim stranicama, uključujući Space.com, Sunce je nedavno ušlo u svoje najslabije (minimalne) nivoe aktivnosti u zadnja četiri stoljeća, što se poklapa s porastom globalne seizmičke aktivnosti. "Solarna aktivnost opada veoma brzo u ovom trenutku", za New Scientist je rekao Mike Lockwood, profesor fizike svemirskog okoliša na Sveučilištu Reading, UK. "Procjenjujemo da se odvija brže nego u bilo kojem vremenu u zadnjih 9300 godina."

"Današnja solarna znanost promatra Sunčeve pjege, solarne baklje (nabijene čestice), brzinu i gustoću solarnih vjetrova, pomake magnetskog polja, promjene u zračnim i oceanskim strujama, ekstremno vrijeme (uključujući potrese, vulkane, uragane i druge ekstremne prirodne događaje), i zaključeno je da su Zemlja i Sunce puno više povezani nego se prije mislilo. Najnovija studija urađena od Američke geološke službe (USGS) pokazuje da je bilo najmanje dvostruko više velikih potresa u prvom tromjesečju 2014. u usporedbi s prosjekom koji seže od 1979. godine. "Nedavno smo iskusili period koji je imao jednu od najviših stopa velikih potresa ikada zabilježenih", rekao je voditelj studije Tom Parsons, geofizičar iz USGS-a u Kaliforniji. Izgleda da su potresi i vulkanske aktivnosti u porastu i prema mnogim znanstvenim stručnjacima možemo ih očekivati još više u bliskoj budućnosti.