Zalijepite brade i... američki kreirani kontrasi u Nikaragvi.
Na saslušanju iz 1985. godine senatskog pododbora za odgovornost o američkim operacijama u Nikaragvi, senator Patrick J. Leahy (demokrat iz savezne države Vermont) rekao je tadašnjem ministru vanjskih poslova Georgeu P. Shultzu: "Postoje sve brojniji dokazi da su kontrasi počinili masovne zločine protiv civilnog stanovništva. Zabrinut sam da novac od naše vlade odlazi organizaciji koja počinjava zvjerstva. Dostavljeni su mi pismeni iskazi žrtava grozota, užasne fotografije."
Shultz je ovdje bio prilično stidljiv. Vlada SAD-a je gledala na demokratski izabranu sandinističku vladu kao na prijetnju mogućnostima američkih korporacija da eksploatiraju resurse Nikaragve. Nastavljajući u skladu s tradicijom koju su do tada ustanovili u barem pet drugih južnoameričkih država koje su odbacile američko korporacijsko pustošenje svoje nacije, vlada SAD-a odlučila je financirati, naoružati i uvježbati terorističku skupinu znanu kao "kontrasi" ili "kontra-revolucionari".
U slijedećih deset godina, kontrasi su počinili masovne terorističke napade na civilno stanovništvo u kojima je stradalo najmanje 45.000 ljudi u toj malenoj srednjoameričkoj državi. CIA je čak napravila "terorističke upute" za kontrase pod nazivom Psychological Operations in Guerrilla Warfare koje su savjetovale kako opravdati ubijanje civila. Tijekom skoro deset godina ti teroristi CIA-e bili su zaokupljeni:
- gađanjem zdravstvenih klinika i ubijanjem zdravstvenih radnika
- otmicama civila
- mučenjima civila
- pogubljivanju civila, uključujući djecu, koji su bili zarobljeni tijekom borbe
- silovanjima žena
1966. godine, uz punu podršku američke Johnsonove vlade, indonezijski general Suharto izveo je nasilni vojni udar protiv demokratski izabranog predsjednika Sukarna. Prema riječima višem operativca CIA-e Ralpha McGeheeja, CIA je krivotvorila dokument koji navodno razotkriva komunističku urotu za likvidaciju indonezijskih vojnih čelnika, a koji je Suharto iskoristio da se dočepa vlasti. Oružje kojim su ga opskrbili SAD i Britanci, omogućilo je Suhartu da krene s čistkama navodnih "komunista". Skoro milijun ljudi ubijeno je u sljedeće dvije godine.
Vlada SAD-a i njezini europski partneri nisu gubili vrijeme kako bi unovčili "nove mogućnosti" koje im je omogućio brutalni Suhartov režim. Čak dok se pokolj još uvijek odvijao u studenom 1967. godine, korporacija Time-Life je održala trodnevnu konferenciju u Ženevi kojoj su prisustvovali predstavnici većine zapadnih korporativnih giganata. Kompanija Freeport dobila je planinu bakra na Zapadnoj Papui. Američko/europski konzorcij dobio je nikal. Divovska kompanija Alcoa dobila je najveću udio indonezijskog boksita. Američke, japanske i francuske kompanije dobile su tropske šume na Sumatri.
Palac gore za genocid - Suharto s američkim ministrom obrane Williamom Cohenom.
Ipak, stav američkih i britanskih vladinih dužnosnika prema ovakvoj vrsti nemilosrdnog pokolja civila radi profita možda najbolje oslikavaju komentari Alana Clarka, bivšeg zamjenika britanskog ministra obrane, čovjeka koji je odgovoran za osiguravanje kontinuirane opskrbe Suhartovog režima britanskim oružjem u kasnim 1990-ima. Kad ga je australski novinar-istražitelj John Pilger upitao da li njega osobno brine to što uzrokuje tako veliku patnju ljudi, Clark je odgovorio:
"Ne, ni najmanje, nikad mi to nije prošlo mislima."
Pilger je nastavio: "To sam vas pitao jer sam pročitao da ste vegetarijanac i da ste ozbiljno zabrinuti zbog načina na koji se životinje ubijaju. Ne proteže li se ta briga i na ljude?" Clark je odgovorio:
"Iznenađujuće, ne."Što se tiče britanske premijerke Margaret Thatcher, ona je bila toliko oduševljena Suhartovom krvožednošću da ga je opisala kao "jednog od naših najboljih i najvrijednijih prijatelja".
Pokušane i testirane taktike u Siriji kako bi se sputala Rusija
Sa svojim ogromnim zalihama nafte, Bliski istok je uvijek bio veoma "strateški važan" za "nacionalne interese" SAD-ovog imperija. Svaki put kada bi ti interesi bili ugroženi, kao u slučajevima kad bi "reformist" bio demokratski izabran, ili bi se približio Rusiji, Imperij bi izabrao strategija "uzburkavanja stvari". Kao na primjer onda u 1957. godini, kada sirijska vlada nije htjela surađivati sa zapadnjačkim "antikomunizmom", američka i britanska vlada su skovale plan da kreiraju "provokacije" u Siriji koje su se trebale iskoristiti kao opravdanje za vojnu invaziju tada klijentelističke vlasti u Iraku. Pojedinosti ove urote je razotkrilo "Izvješće radne skupine" otkriveno 2003. godine među papirima britanskog ministra obrane Duncana Sandysa:
Kako bi olakšali djelovanje slobodarskih [hm?] snaga [...] poseban napor bi se trebao učiniti u smjeru eliminacije određenih ključnih pojedinaca [i] nastavljanju s unutrašnjim nemirima u Siriji. CIA je spremna, a SIS (MI6) će pokušati napraviti manje sabotaže i incidente tipa državnih udara [hm?] unutar Sirije, djelujući preko kontakata s pojedincima [...] neophodni stupanj straha [...] pogranični i [inscenirani] okršaji na granici [će] pružiti izgovor za intervenciju [...] CIA i SIS trebali bi koristiti [...] sposobnosti i na psihološkim i akcijskim poljima da povećaju tenziju. Siriju će se "prikazati da izgleda kao sponzor urota, sabotaža i nasilja usmjerenih protiv susjednih vlada."U slučaju da još niste shvatili, situacija iz 1957. godine skoro je originalna preslika današnjih događaja, s razlikom da umjesto korištenja iračke vojske za invaziju Sirije, vlada SAD-a je iskoristila svoju vlastitu invaziju i okupaciju Iraka za stvaranje plodnog tla za posredničku vojsku zvanu "ISIS" koja su potom iskoristili za invaziju Sirije. Tajni dokument Obavještajne agencije obrane SAD-a (DIA), s kojeg je nedavno skinuta oznaka tajnosti, koji je zatražila pravna firma za javni interes, Judical Watch, posve jasno pokazuje da su vlada SAD-a i njene obavještajne službe u potpunosti predvidjele da će doći do ovoga. Priznajući kako bi njihova potpora skupini psihopatskih glavosječa mogla "uspostaviti, proglašenu ili neproglašenu, salafističku kneževinu u istočnoj Siriji" zaključili su da je to "upravo ono što snage koje podupiru opoziciju [SAD] žele, u svrhu izoliranja sirijskog režima."
"Današnja slikovna zagonetka: Naoružajte pravu skupinu sirijskih pobunjenika."
Kad promotrimo "bit" ISIS-a, ili "Al-Qaide" prije njh, ono što vidimo jest dobro financirana skupina čiji je cilj voditi i fizički i ideološki rat protiv umjerenih muslimana, a istovremeno (uglavnom psihološki) terorizirati zapadnjačke populacije. Fizičko ratovanje se provodi vojnim napadima na umjerene muslimanske vlade u pokušaju da ih se zbaci s vlasti (Irak, Libija, Sirija, Hezbolah u Libanonu). Ideološki rat uzima formu ocrnjavanja slike o muslimanima činjenjem najužasnijih zločina u ime islama, koji se potom izravno šalju u glave zapadnjačke publike putem zapadnjačkih medija. Na taj se način djelovanja ISIS-a i "Al-Qaide" idealno nadopunjavaju s dugogodišnjom bliskoistočnom strategijom zapadnih sila podupiranja najekstremnijih islamističkih skupina i vlada protiv svakog sekularnog, umjerenog, panarapskog pokreta. Čudna slučajnost.
Stvaranje ISIS-a je samo najnoviji, a nedvojbeno i najočajniji, pokušaj američkog imperija da osigura svoju nesigurnu poziciju globalnog hegemona - poziciju koju je uvijek ugrožavala mogućnost euroazijskog saveza Rusije, Kine i Europe. Monstruoznost ISIS-a je stoga "svjetski rat vođen drukčijim sredstvima", tj. "rat četvrte generacije" ili korištenje posredničkih terorističkih skupina, prljavih trikova, lažne propagande i ekonomskih sankcija protiv svih suparnika, domaćih i stranih. Naravno, sve ovo je nečuvena teorija zavjere. Toliko nečuvena, u stvari, da čak ni sama 'Islamska država' ne vjeruje u nju! Kao što je neki
"Prema tim teoretičarima, skoro svi su događaji u svijetu vode natrag do kuffar-a, njegovih obavještajnih službi, istraživanja, tehnologije, i ko-konspiratora! Teorije zavjere su stoga postale izgovor za napuštanje džihada."Naravno, istina je da zavjere ne postoje, sve se događa slučajno, osim naravno kada je, u potpunosti samo zahvaljujući vlastitim snagama, relativno mala skupina džihadističkih plaćenika u stanju nositi se s vojnim snagama Sirije, Iraka, Irana i Hezbolaha, prisvojiti teritorij dviju od navedenih zemalja i uspostaviti svoj vlastiti kalifat. Tada to nije slučajnost. To je čudo.
Usput, ako širenje teorija zavjere izaziva egzodus iz redova ISIS-a, ne bi li imalo smisla da vlade SAD-a, Kanade, Velike Britanije i Francuske naširoko promoviraju takve teorije kao dio svog egzistencijalnog rata protiv mrskih džihadista? I u slučaju da stvarno vide logiku takve strategije, mogu li se prijaviti za posao u CIA-i?
Napuštam vas s donekle retoričkim pitanjem: s obzirom da vlada SAD-a ima dugu zabilježenu tradiciju stvaranja, financiranja i naoružavanja terorističkih skupina u svrhu terorističkih napada na civilne populacije, što rezultira smrću milijuna uglavnom nevinih ljudi tijekom zadnjih 60 godina, tko može kazati s ikakvom sigurnošću reći da ista kabala graditelja američkog imperija nije imala svoje prste u napadima 11. rujna koje se koristi kao opravdavanje svakog političkog i vojnog poteza SAD-a na Bliskom istoku (i posvuda drugdje) nakon tog "sudbonosnog" dana?
"prikazati da izgleda kao sponzor urota [...] inscenirani sukobi pružiti izgovor za intervenciju [...] neophodni stupanj straha".
Komentari čitatelja
na naše novosti