Noa Pothoven
Noa Pothoven
Djevojčica iz Nizozemske, Noa Pothoven, tek 17 godina, koja je preživjela seksualno zlostavljanje, nakon višegodišnje borbe s depresijom i mentalnim bolestima je htjela skončati život u državnom programu eutanazije.

Međutim, Noa Pothoven je svoj život skončala u svom domu u Arnhemu u nedjelju, iako ne uz pomoć klinike za potpomognuta samoubojstva.

Samoubojstvo je u Nizozemskoj zakonito po Zakonu o prekidu života na zahtjev i potpomognutom samoubojstvu iz 2001. godine, ali se zahtijeva odobrenje liječnika koji mora zaključiti da je pacijentova muka nepodnošljiva.

Dan prije njezine smrti je Pothoven podijelila svoju odluku s više od 10 000 sljedbenika na Instagramu.

"U roku od najviše 10 dana umrijet ću".

"Nakon godina borbe i borbe, gotovo je. Neko sam vrijeme prestala jesti i piti, a nakon mnogih razgovora i mišljenja odlučeno je da ću biti eutanazirana jer je moja patnja nepodnošljiva. Gotovo je". napisala je Noa Pothoven. "Ljubav je osloboditi se, u ovom slučaju", dodala je.

Noa Pothoven je pisala blogove o problemima mentalnog zdravlja i svojoj borbi s depresijom, te nagrađivanu autobiografiju "Pobjeda i učenje".

U knjizi je tinejdžerica detaljno opisala iskustva seksualnog zlostavljanja i silovanja, za koje je rekla da je godinama skrivala od srama.

Iako je eutanazija i dalje vrlo kontroverzna, svake godine kroz postupak prolazi sve veći broj ljudi. Prema najnovijim podacima, u Nizozemskoj je u 2017. bilo preko 6500 potpomognutih samoubojstava, što je 8 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Eutanazija je također legalna u Kanadi i Belgiji.

Kako prenosi talijanska medijska kuća Mediaset, Noa Pothoven (17), umrla je u nedjelju od gladi i žeđi. Nije usmrćena po spomenutom zakonu, već je "jednostavno" izvršila samoubojstvo, kod kuće, okružena s obitelji. Sama Noa je na svom Instagram profilu nekoliko dana prije smrti rekla je da je prestala jesti i da će se "osloboditi".

"Želim doći do točke koju sam odredila. U roku od najviše 10 dana umrijet ću", napisala je Noa, objavljujući svoju namjeru da nakon godina stalnih borbi ode s ovog svijeta.

"Neko sam vrijeme prestao jesti i piti, a nakon mnogo rasprava i procjena odlučila sam se prepustiti, jer je moja patnja nepodnošljiva. Ja dišem, ali više ne živim", napisala je.

Noa, koja je patila od teškog oblika depresije i post-traumatskog stresa nakon zlostavljanja kao dijete, te anoreksije, prijavila se u specijaliziranu kliniku kako bi bila eutanazirana, ali je bila odbijena.

"Misle da sam jako mlada. Misle da bi prije trebao završiti psihološki tretman i da je moj mozak potpuno razvijen. To se neće dogoditi ni kad napunim 21 godinu. Očajna sam jer ne mogu toliko dugo čekati", rekla je Noa.

Vijest je objavljena od talijanskih i međunarodnih medija. U početku se govorilo o eutanaziji, ali se slučaj Noe pokazao kao nešto drugo. 17-godišnjakinja je zapravo zatražila pristup "slatkoj smrti", ali konsenzus liječnika nije stigao.

Zbog toga je odlučila da u, krugu svoje obitelji "to učini sama", ostavljajući samu sebe da umre od gladi i žeđi.

No, opet se otvara pitanje eutanazije, "dragovoljne", uz pomoć obitelji i okružen bližnjim. I to sa samo 17 godina.

"Slatka smrt" u Nizozemskoj je stvorila buku i raspravu, čak iako u ovom konkretnom slučaju nije bila odobrena od strane liječnika. Prema izvješćima medija, Noa se nikada nije uspjela oporaviti od mentalnih trauma koje su bile posljedica silovanja dok je bila dijete.

Ovo je vrlo osjetljivo pitanje, ali je vjerojatno jedino rješenje pribjeći eutanaziji u ekstremnim slučajevima, kao u slučaju terminalnih bolesti, koje uključuju užasne fizičke patnje za pacijenta i beskorisnu tvrdoglavost u primjeni terapije. Ali ovdje su tema bili psihološki i psihijatrijski problemi fizički zdrave maloljetne djevojčice. Struka tvrdi kako su ti problemi, uz odgovarajuću medicinsku podršku, bili rješivi.

Tko je odredio da su oni ireverzibilni? Noa Pothoven (17) i njezini ukućani? Nitko nije rekao je li itko od ukućana psiholog ili neuropsihijatar, obzirom da na fotografijama djevojčica izgleda normalno. Čak je pisala blog i napisala autobiografsku knjigu.

Noa je trebala, na prvom mjestu, potporu javne bolničke ustanove, ali i podršku obitelji i prijatelja, koju nije dobila. Štoviše, dobila je "podršku" da umre groznom smrću. Od glad ii žeđi. Sama se nekoliko puta žalila, čak i napisala knjigu o tome, osuđujući Nizozemsku, koja se smatra domom individualnih građanskih sloboda, kao zemlju gdje ne postoje specijalizirane usluge za adolescente kako bi im se u sličnim slučajevima osigurala fizička i psihološka podrška.

Što će biti sljedeći korak? Dozvoliti eutanaziju "uradi sam" ili čak u klinici svakoj osobi koja pati od tjeskobe, depresije, fobija i drugih poremećaja koji su posljedica trauma ili nasilja, gubitka posla, sakaćenja, nesreća, manjka pristojnog doma, siromaštva i raznih frustracija? Sve ovo izgleda kao jačanje trenda u liberalnom pseudo-progresivnom taboru s ciljem da se zdravstveni sustav ne opterećuje slabijim dijelova društva, jer to utječe na javnu potrošnju i dug. Dozvolit će se "slatka smrt" u klinikama, ili po modelu "uradi sam", kao što je učinila ova djevojčica, jer ljudi ne mogu pronaći svoju ravnotežu u sve više darvinističkom modelu civilizacije.

Mnogima se često i nepošteno prišiva etiketa fašista ili nacista, ali upravo je eliminacija "mrtvih ili krhkih grana", "preskupih" za liječenje prema parametrima koje nameće Europska unija, prerušena u slobodu samostalnog određivanja života, čisti nacizam. Dr. Mengele danas nosi kaput duginih boja i govori politički korektan jezik.

Ansa