Battlefield
© David Blackwell
Christian Sell - General na bojnom polju - cca. 1648
Poput stoke, ljudska bića su tijekom milenija pripitomljavana od strane bezobzirnih i opasnih predatora-parazita koji neometano hodaju među nama. Njihova predatorska priroda ostaje prikrivena kroz stoljeća našeg bezodgovornog trpljenja i kukavičkog mirenja sa sudbinom. Gotovo svaka od naših sjajnih ideja za uređenje društva do sad je prilagođena, korumpirana, izopačena pa i radikalno promijenjena kako bi se stvorila okolina u kojoj će uspijevati njihovi predatorski načini i taktike.

Ekonomija, vlada, obrazovanje, socijalna skrb, zdravstvena zaštita, sada su samo sjenke prvobitnih ideja pune zamki i eksploatacije u korist psihopata koji ih kontroliraju.

U novije vrijeme, zahvaljući brojnim istraživačima ovi predatori su raskrinkani i opisani kao ”uspješne psihopate” - čini ih dobar dio od 5% čovječanstava, i to su oni koji su uspješno izbjegli kliničku dijagnozu i uhićenje tijekom svojih kriminalnih i nemoralnih dijela.

”Načini” psihopata su prosti i lako ih je uočiti kada konačno naučimo razlikovati ”šumu od drveća” i naučimo da je većina naših najbitnijih socijalnih i ekonomskih ”dostignuća” u stvari evolutivni produkt utjecaja koji psihopate imaju na našu kulturu i društva tijekom milenija.

Oni nam govore da nam je, kao i domaćim životinjama, nužna njihova ograda (kontrola) i njihov nadzor da bi nas zaštitili od vukova (terorista) koji će pojesti nas i našu djecu. Oni nam ponavljaju da je svijet jedno grozno opasno mjesto, a život borba protiv neprijatelja. To postaje samoispunjavajuće proročanstvo u društvima i kulturama kojima vladaju psihopate. U stvari, njihove mjere služe da nas učine zabrinutima za sigurnost, teroriziranima i lako podložnima manipulaciji, a na kraju će nas taj strah intelektualno podjetinjiti, podijeliti nas i onda nas satjerati u obor kao stoku zaradi još efikasnije i sistematskije kontrole i eksploatacije.

Psihopate kognitivno funkcioniraju po sistemu koji dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Daniel Kahneman naziva ”Sistem 1” ili brzo rasuđivanje. To je kognitivna šablona koja je obično na djelu u djetinstvu, njegovi procesi locirani su uglavnom u limbičkom sistemu mozga, zasnivaju se na pamćenju i kontrolirani su emocijama. Ovakav vid ”brzog i prljavog” funkcioniranja mozga, kada se ojača kroz iskustva tipa ”pokušaj-pogreška” je idealan za funkcioniranje u kaotičnim sredinama koje se baziraju na konfliktu, baš kao što je na bojnom polju ili u video igrama.

"Sistem 2" rasuđivanje ili sporo razmišljanje, s druge strane je racionalno, uvažavajuće i logičko, dakle potrebno je vrijeme da biste postigli analitičnost i konstruktivnost. Kognitivni procesi ”Sistema 2” uglavnom se odvijaju u korteksu mozga, u zoni viših moždanih funkcija, i kada su u potpunosti razvijeni, upotrebljavaju više kognitivne funkcije koje se stječu jedino kroz uzajamno dobrobitne odnose sa bližnjima i okolinom. Ovaj tip sporog i empatičnog razmišljanja je idealan za odnose sa ljudima, te za kreativne i kompleksne situacije.

"Sistem 1" ili "intuitivno" razmišljanje (bolje reći podrazumijevanje) koristi formule, recepte, te razne scenarije za djelovanje koji su memorizirani i prizvani iz prošlih iskustava ili oponašaju promatranjem ”uspješnih” načina djelovanja drugih u sličnim okolnostima. Kako Kahneman ističe, ovaj sistem zasnovan je na impulsu, podrazumijevanju i grešci. Njegove JEDINE prednosti su u situacijama konflikta, u kojima je potreban brzi refleksni odgovor, i u kompetitivnim situacijama preživljavanja u kojima je hitnost kritični faktor.

Psihopate možemo identificirati ne samo po njihovom nedostatku empatičnosti, nedostatku savjesti, te bezobzirnim, manipulativnim, jednostranim, narcisoidnim i oportunističkim načinima, nego i po njihovoj potpunoj nemogućnosti upotrebe ”Sistem 2” rasuđivanja. To znači da oni imaju teški hendikep kad je u pitanju nošenje sa kompleksnim situacijama, sa dobrobiti drugih, ili bilo kakvih drugih efekata njihovih djela osim isključivo onih koji se tiču njihovih direktnih sebičnih ciljeva!

Da bismo razumjeli na koji način su psihopate izdeformirale organe društva i kulture, moramo imati na umu gore objašnjene načine razmišljanja i kognitivne procese. Ne treba biti atomski fizičar da bi se moglo zaključiti da ukoliko psihopate žele imati stalnu premoć nad ostatkom populacije, oni moraju svaki vid ljudske interakcije ili poslovanja pretvoriti u bukvalni konflikt ili natjecanje. Kreiranje takvih neprijateljskih sistema je jednostavno, ali takvi sistemi su izuzetno neinteligentni, neefikasni i baziraju se na strukturama i procesima s pogreškama, a tu cijenu na žalost plaćami mi - preostalo čovječanstvo i planet. Rijetko je plaća sam psihopata.

Svatko od nas, prije ili kasnije, vjerovatno često, osobno je osjetio što znači biti žrtva psihopate. U žaru konfrontacije sa psihopatom, refleksno se potpada pod uticaj ”Sistem 1” rasuđivanja i u takvoj situaciji naša sposobnost za empatiju i osjećaj za pravdu predstavljaju nam ozbiljni hendikep protiv ”na bitku fokusiranog” psihopate koji je podmukao, bezobziran i oportunista. To psihopatu omogućuje da lakše posije sjeme podjele, njeguje ga i ubire plodove među familijom, prijateljima, zajednicama, komitetima, kulturama i čak cijelim zemljama.

Tada se postavlja pogrešno, drevno i stalno pitanje: ”Zar nije bolje imati psihopatu na svojoj strani, nego na protivničkoj strani u situaciji konflikta ili natjecanja?” No, konačni ishod svih takvih situacija najčešće nije kratkoročna dobit, već neizbježno uništenje i sredina u kojoj caruje stalni konflikt, kako iznutra, tako i izvana.

Natjecanje/konflikt je životni sok za psihopatu i u stvari ozbiljna psihološka zarazna bolest koja se može iskorjeniti kroz razumjevanje, a zatim izbjegavanje cikličkih procesa između psihopatije i sociopatije, te kompetitivnosti kao uobičajene ljudske dinamike. Umjesto toga moramo izabrati drukčiji put kroz svjesni razvoj empatične uzajamnosti što će postepeno donijeti sazrijevanje ”Sistem 2” rasuđivanja, kreativnosti i kompleksnog razmišljanja.

Psihopati i njihove tvorevine (kao npr. korporacije, političke partije) moraju se identificirati, izbjegavati i izolirati tako da više nemaju destruktivni utjecaj nad organima vlasti ili nad kritičnim donošenjem odluka. Natjecateljstvo obično daje nekolicinu pobjednika i veliki broj gubitnika u gadnoj hijerarhiji eksploatacije. Organi društva koji su izopačeni kako bi odražavali načine psihopata moraju se ponovno organizirati iskorjenjujući kompetitivnost i upotrebljavajući našu višu inteligenciju stečenu empatijom, koja se usredsređuje na uzajamnu korist, istinsku sinergiju sa okolinom, te kreativnost kao svoju novu osnovu.

Da bismo u potpunosti razumjeli psihopatu moramo razumjeti da ga retardirana djetinjasta priroda njegovog razmišljanja i ponašanja, te njegova nemogućnost za bilo kakav kreativni napor, čine ovisnim poput djeteta. Psihopat može samo uzimati, to jest primati ono što treba i želi baš kao i dijete, tako da se usredsređuje na svoje infantilne sposobnosti manipuliranja drugima kako bi služili njegovim potrebama. To je usavršio kroz mnogo godina pokušaja i pogrešaka, pritiskajući naše emotivne prekidače, koristeći emotivne taktike zavođenja, odbijanja i prijetnje u svim mogućim varijacijama.

Nažalost, polja u kojima vlada podijeljenost i natjecanje, kao što su ekonomija i politika, te sredine u kojima se kod cijelih populacija suzbija razvoj empatije podsticanjem kompeticije od kolijevke pa do groba, uvijek će biti uspješan teren za psihopatu. Većina nas, da bi opstali, prisiljena je upotrebljavati ”Sistem 1” rasuđivanje na svaki aspekt života, doslovno ”u žaru bitke”, i pritom smo napustili naše plodne i kompleksne kognitivne potencijale.

Obrazovanje je danas toliko izvitopereno da je njegova glavna funkcija pripremiti nas na zaposlenje u kompetitivnoj sredini pod rukovodstvom psihopata, tako da se pedagogija fokusira na ”brzi i prljavi” ”Sistem 1” limbičke memorije koji je u stvari baziran na kognitivnoj šabloni i kompetitivnoj taktici psihopata. Nadalje se bazira na prešutnom podrazumijevanju pretpostavke da je suština zaposlenja u primanju uputa od vlasti u formi recepata, skripti i scenarija, bubati sve ovo do detalja i zatim reproducirati rezultat koji je učitelj zatražio.

Cijena koju plaćamo za ovakav obrazovni sistem koji je u potpunosti baziran na ”Sistem 1” rasuđivanju je ta da su nam kognitivne sposobnosti zakržljale do te mjere da je većina od nas nesposobna konceptualizirati ili izgraditi svoje vlastite matrice razumijevanja o bilo kojoj temi. Umjesto toga oslanjamao se na prihvaćene "autoritete" poput zvaničnih medija, političara i ”akreditiranih izvora” kako bi nas oni informirali o njihovim vrijednostima, njihovom pogledu na svijet i onome što smatraju da je važno u životu. A ove autoritete najčešće kontroliraju psihopate.