Slika
Možda teoretski, ali...
Proglašavajući prijevremene izbore grčki premijer Alexis Tsipras ugušio je grčku pobunu, barem u obliku u kojem je dosad postojala. Čak i prije nego je Syriza - prva lijeva vlada u Europi od Španjolske pred Drugi svjetski rat - došla na vlast u siječnju ove godine, centralna sila u EU već je isukala noževe.

Odmah nakon pobjede Syrize na izborima, eurokrate su zatvorile slavinu protoka novca od Europske centralne banke ka Grčkoj banci. Uz to su otpočeli kampanju ”bjega kapitala” povlačeći milijarde eura iz grčke ekonomije, što su pratili i privatni investitori. Nakon toga su postavili ”kontrolu kapitala” kako bi ublažili efekte ”bijega kapitala” koji su sami izazvali, a koji su podigli cjelokupni grčki dug za jednu trećinu, na 312 milijardi eura koje je nemoguće ikada vratiti. Grčka ekonomija se smanjila za 30% otkad je prvi put ušla u recesiju prije 8 godina. Ovo smanjivanje ekonomije, kako po trajanju tako i po intenzitetu puno je gore of američke velike depresije iz 30-tih godina prošlog stoljeća.

Ovom kampanjom financijskog terorizma, Eurokrate su onemogućile sve napore grčke vlade da uspostavi reforme koje bi olakšale život grčkom narodu te omogućile rast ekonomije. Ovo je učinjeno zato jer žele baciti Grčku na koljena, a zatim uspostaviti mjere štednje koje je kako vidimo grčka vlada prihvatila, u jednom zalogaju i bez ikakvog otpora. Za one od vas kojima je poznata Doktrina šoka od Naomi Klein, radi se o šok terapiji 101: ”Jedino kriza, prava ili percipirana može izazvati istinsku promjenu”, rekao je Milton Friedman, šizoidni financijski glavešina. Tijekom ove akcije, ideja da je Europska zajednica zasnovana na socijalnoj pravednosti i solidarnosti raskrinkana je kao ništa drugo nego cinična i manipulativna retorika. Europske centralne sile pokazale su perifernim europskim državama članicama istinska pravila koja vladaju u EU: "Mi vladamo, vi slušate. Mi pljačkamo, vi ste pokorni."

Tijekom krize, prkosni Grci potegli su pitanje reparacija nacističkog rata, otvoreno pričali protiv sankcija prema Rusiji, ali ni jednog momenta nisu zvanično spomenuli tzv. "Grexit" (izlaz Grčke iz zajednice, op.prev.); glasine o tome isključivo su širile eurokrate i bankari. Kao što psihopate efektom plinskog svjetla (op.prev.: po filmu A. Hitchcocka) učine žrtvu da počne sumnjati u svoj razum, predočili su Grexit kao grozomorni scenarij i onda ga nemilosrdno iskoristili da financijski teroriziraju grčku populaciju i mentalno muče njene lidere.

Grčka vlada jest, doduše na kratko vrijeme, kontemplirala što učiniti u slučaju takvog "grozomornog scenarija", ali polovičnost njihovih planova u tom pravcu je istinski indikator da su Grci bili opredijeljeni ka ostajanju u EU i euro zoni. Ne iznenađuje da je poticaj za ovo krenuo od bivšeg ministra financija Yanisa Varoufakisa, koji je, kada su ga upitali jesu li napravili pripreme za napuštanje euro zone, rekao da je njegova vlada o tome razgovarala i :
"ukoliko bi se usudili da zatvore naše banke, što nam se čini kao agresivni potez neizmjerne snage, morali bi odgovoriti agresivno ali bez da pređemo točku bez povratka. U tom slučaju trebali bi izdati naše priznanice o dugu, ili makar najaviti da ćemo uspostaviti našu vlastitu euro-denominiranu likvidnost; podrezati grčke dionice iz 2012. koje ima Europska centralna banka ili najaviti da ćemo to učiniti, i trebali bi preuzeti kontrolu grčke centralne banke. To je triptih, tri stvari sa kojima bi trebali odgovoriti ukoliko Europska centralna banka zatvori naše banke."
(Nat)prirodna zavjera

Slika
"Jel to znači da nismo više prijatelji?". Nizozemski ministar financija Jeroen Dijsselbloem se nevoljko rukuje sa Yanisom Varoufakisom
Iako kreditore i vlasnike akcija takozvanog "grčkog duga" štiti anonimnost, ova lista je procurila u javnost preko njemačkog novinara Haralda Schumanna, autora dva odlična dokumentarca: On The Trail of Troika (2015), and The Secret Bank Bailout (2013). Ova lista izgleda kao katalog najznačajnijih svjetskih financijskih imena - Rothschildi, BNP Paribas, Njemačka banka između ostalih. Razlog zbog kojeg ove zombi banke ne smiju propasti je što bi takav događaj doveo do razotkrivanja mreže mita, korupcije i nepotizma između visokog financijskog sektora, nacionalnih banaka i nacionalnih vladinih zvaničnika.

To je razlog, prema Varoufakisu, zbog kojeg je Juncker rekao: "mi ne možemo riješiti sistemsku krizu i ostati na vlasti", Bez obzira da li vjerujete da se radi o zavjeri ili samo "prirodnom stanju stvari", interesi političkih životinja poput Junckera kao i financijskih lešinara, usko su isprepleteni u mrežu koja se širi cijelom Europom. Prisjetimo se ovog odlomka iz knjige Politička Ponerologija:
U svakom društvu postoje ljudi kod kojih se osnovna inteligencija, prirodni psihološki pogled na svijet te moralno rezoniranje nisu razvili na pravi način. Kod nekih ljudi radi se o unutrašnjem uzroku, dok se kod drugih uzrok krije u utjecaju koji na njih imaju psihološko nenormalni ljudi tijekom djetinjstva. Kod ovakvih pojedinaca razumijevanje socijalnih i moralnih pitanja je različito kako sa prirodne tako i s objektivne točke gledišta; oni čine destruktivni faktor u razvoju društvenih psiholoških koncepata, socijalne strukture i veza.

U isto vrijeme, takvi ljudi lako penetriraju socijalnu strukturu sa razgranatom mrežom uzajamne patološke zavjere koja je povezana uz glavne strukture društva. Ovakvi ljudi i njihova mreža sudjeluju u genezi zla koje ne štedi ni jednu naciju. Ova substruktura rađa snove o dolasku na vlast i upravljanju društvom i često se javlja u raznim zemljama, kao i u povijesnim vremenima.
U matematici, "ramifikacija" ("razgranavanje", op.prev.) je geometrijski termin koji označava razgranatost. U ovom kontekstu ovaj termin je sasvim prigodan jer obuhvaća međusobnu povezanost financijskih špekulanata, Eurokrata, te raznih vojnih-špijunskih službi, bez nužnog namjernog povezivanja ili svjesne koordinacije između svih učesnika ili barem većine njih. Jednako umjetnoj neuronskoj mreži, koja se koristi u statističkim modelima, možemo zamisliti mreže ljudi od kojih su neki izričito vezani uz druge kroz zavjere, drugi su pak samo labavo povezani s njima kroz samo-interes, koje preklapaju i penetriraju "glavnu društvenu strukturu", tj. s legitimnom i produktivnom društvenom ekonomijom u kojoj žive mase normalnih ljudi, rade u njoj i razvijaju normalne odnose.
Slika
Razgranata mreža uzajamno ojačavajućih vektora koja se hrani super organizmom čovječanstva.
Varoufakis protiv Minotaura

Slika
Demokratski principi EU? Ma koji demokratski principi EU?
Kako se rok za "spašavanje grčke ekonomije", svojevoljno određen na 30. lipnja, približavao premijer Alexis Tsipras iznenadio je tehnokrate proglašavajući referendum o tome da li ili ne prihvatiti njihove uvjete. Oni jesu zatvorili grčke banke, ali grčka vlada nije primijenila prethodno spomenuti Varoufakisov triptih mjera. Ukoliko ga još niste pročitali , ovdje možete pročitati Varoufakisov interview za New Statesman, koji je dao nakon što je dao ostavku i prije nego je došlo do "sporazuma" u Briselu 12. srpnja.

Na upit o tome kakvo je bilo njegovo iskustvo učestvovanja na sastancima na europskom nivou, Varoufakis je rekao da je bilo "gore nego što je mogao zamisliti", da eurokrate, premijeri i ministri financija nemaju "nikakve demokratske skrupule." Varoufakis je ispričao kako su njegova objašnjenja osnovnih činjenica grčke situacije dobijala samo prazne poglede, "kao da nisam ni govorio." Nekom bi se moglo oprostiti ako pomisli da možda nisu razumjeli Varoufakisa, ili nisu željeli čuti, međutim on dalje navodi - "kada bi povremeno skinuli službenu masku", oni "bi me pogledali u oči i rekli:
'Sve što govorite je ispravno pa ipak, mi ćemo vas smrviti'
."

U jednom trenutku Varoufakis je zatražio pravni savjet nakon što je predsjednik "Eurogrupe" - nizozemski ministar financija Jeroen Dijsselbloem - prekršio konvenciju i izdao službenu obavijest bez prisustva svih članova. Varoufakisu je rečeno da "Eurogrupa pravno ne postoji", te stoga on ne može osporiti bilo šta što njeni dominantni članovi odluče. U potvrdu onog što svatko već zna o stanju "demokracije" u EU, a što mediji prikrivaju, Varoufakis je rekao da 'Eurogrupa':
"nikome ne odgovara, budući da zakonito ne postoji. Zabilješke sa sastanka se ne čuvaju i sve je povjerljivo. Tako da nijedan građanin ne zna što je rečeno iza zatvorenih vrata. Radi se gotovo o odlukama o životu i smrti, i nijedan član nikome ne mora odgovarati."
Dijsselbloem - kojem su nadjenuli nadimak 'Mr.Euro' - je birokratski poster maneken EU projekta, punokrvni tehnokrat koji je nadgledao pljačkanje Cipra 2013., čijoj vladi je rečeno: "Ili ćete se s ovim složiti, ili izlazite iz eurozone." Troika je prisilila Cipar, uperivši im financijski pištolj u glavu, da prebace 6 bilijuna eura s računa ciparskih štediša u jednu od grčkih zombi banki, koja je tako "čudnovato" uskrsla preko noći, od "insolventne" u "profitabilnu". Dijsselbloem je tada upozorio "da će Cipar poslužiti kao primjer za buduća spašavanja ekonomija".

Varoufakisovi navodi jasno pokazuju da je Njemačka - u formi njemačkog ministra financija Wolfganga Schäublea bila od početka iza svega što se događalo, te da je Europska unija danas sasvim kontrolirana od strane Njemačke. Kada bi Wolfgang rekao "skačite", svi prisutni su znali da je jedini mogući odgovor "koliko visoko?"

Dok su europski mediji zadnjih 6 mjeseci pumpali u eter laži o grčkoj "tvrdoglavosti", "neodgovornom hazarderstvu", te "nespremnosti na pregovore", Varoufakis otkriva da je ono što se u stvari dogodilo to - da su bankari, kroz EU-ECB-MMF "trojku", igrali prljavu igru od momenta kada je Syriza pobijedila na izborima, odugovlačili su, blokirali, ili jednostavno ignorirali sve prijedloge grčkog pregovaračkog tima (od kojih je većina bila strpljivo konzervativna i potpuno u skladu sa željama kreditora).

Zašto bi se tako ponašali ako im je glavna briga bio povraćaj njihovog novca i želja da grčka vlada reformira svoje institucije?

Zato što eurokratima nije bilo ni najmanje stalo do pregovora. Upravo ONI su bili ti koji su odugovlačili kako bi mogli ostvariti scenarij s kojim se danas susreće Grčka: stanje ekonomske opsade, pod napadom financijskih terorista. Varoufakis je sasvim jasno rekao: "Igra nam je namještena." Dobro, pa ipak, zašto riskirati regionalni, i potencijalno globalni, ekonomski potres zbog "Grexita"? Zato jer se kriminalna klika zalaže za režimsku promjenu u Grčkoj, a promjena koju žele nije samo smjena garniture na vlasti kroz odstranjivanje "ona dva komunista, Tsiprasa and Varoufakisa", već bukvalna promjena režima u Grčkoj koja će slomiti kičmu grčkom narodnom otporu kroz ”mjere štednje”.

Moskva ili ništa?

Čim je Syriza došla na vlast u Zapadnoj financijskoj štampi počele su se pojavljivati priče o "alarmantnoj vezi Grčke vlade sa Rusijom". Novi ministar vanjskih poslova grčke Nikos Kotzias imao je akademske veze s dotičnim Aleksandrom Duginom, ideološkim vođom Eurazijskog pokreta, likom koji je toliko ozloglašen u zapadnim političkim krugovima, da doslovno možeš namirisati boju kada slikaju njegove navodne "neo fašističke, nacionalističko boljševičke namjere za uništavanje Amerike i osvajanje svijeta."

O čemu god da su ova dvojica diskutirala uoči dolaska Syrize na vlast nema nikakve sumnje da je grčko-ruska "zavjera" na državnom nivou bila limitirana na razmatranje sankcija i bilateralne trgovine, uključujući produživanje plinovoda iz Turske u Grčku. Na kraju krajeva, ono što je Putin imao za reći o tome ... je i sve što se o tome može reći:
"Grčka je članica EU i to podrazumijeva komplicirani pregovarački proces s njenim partnerima. [Alexis] Tsipras nije tražio od nas nikakvu pomoć. To je razumljivo jer je grčki dug jako velik."
Nema toga što je Putin mogao uraditi da "spasi" Grčku. "Očigledna" rješenja koja su izvikivali neki komentatori - napustite eurozonu, vratite drahmu, tražite financijsku pomoć od Rusije/BRICS-a, a zatim se priključite Euroazijskoj ekonomskoj zajednici - zahtjevaju dugoročno planiranje, i ekspertnu pravnu provedbu. I ne, Grčka to nije mogla sama "kao Island". Vrijeme da se to uradi je bilo 2010., prije nego što je Grčka prihvatila vlasništvo nad teretom duga. Pa čak i tada, ovo ne bi bio lak izbor za Syrizine prethodnike. Grčka je, za razliku od Islanda, u potpunosti integrirana, financijski i ekonomski kao i vojno u EU i NATO. Nije bila u mogućnosti da ode jer da je to uradila, Njemačka i svaki drugi financijski špekulant bi sasjekao njenu ekonomiju komad po komad.
Slika
Putin i Tsipras
Dosta je glasina kolalo o grčko-ruskim "dilovima" tijekom krize. Jedna od njih je navod da je grčka vlada tražila od Moskve fond od 10 milijardi dolara za financiranje povratka drahme, zahtjev koji su navodno Rusi odbili noć pred referendum. U drugoj glasini navodi se kako je netko iz Sirize, nakon što je saznao o Tsiprasovom popuštanju Nijemcima, razmatrao stavljanje guvernera Grčke centralne banke u kućni pritvor, pražnjenje sefova centralne banke i onda traženje ruske pomoći (navodno kao "garantore" za ovakav prevrat).

Očigledno ništa od ovoga se nije desilo. Varoufakis je izašao u javnost s detaljnim planovima za rješavanje potencijalne krize koje je smislio u zadnjem času da se pripremi za istjerivanje Grčke iz Eurozone, ili ako se Tsipras odluči za borbu protiv Troike, što god da se prvo dogodilo. Zbog ovoga Varoufakis je optužen za izdaju, smiješna optužba, ali u njoj ima malo istine: grčka država je bila i još uvijek jest u stanju "coup d'état-a" (uzurpiranja vlasti, op.prev.), dakle ukoliko bi njene vođe napravile bilo kakav hrabri potez trebale su uraditi kao što je Varoufakis predlagao, i preduzeti takve mjere kao što je hakiranje njihovog vlastitog poreznog sistema kako bi povratile vlast koja je u rukama stvarnih zavjerenika prevrata u Berlinu i Briselu. Ali nakon što je Tsipras odlučio da se pokori i Varoufakis dao ostavku, labuđi pjev grčkog protesta je otpjevan.

Mislim da je razlog zbog kojeg je Tsipras kapitulirao, kada se činilo da je u prednosti dobivši podršku na referendumu protiv mjera štednje, i nakon što se dobro držao šest mjeseci, što nije imao ni jednu drugu (humanitarnu) opciju. Bilo kakva nepromišljena odluka u tom momentu donijela bi
"obojenu revoluciju" na glave Grka, i glavobolju za Moskvu u vrijeme kad je njena strategija prema Europi okupiranoj od Amerikanaca, da čeka na vrijeme kada bi Berlin mogao preispitati svoje priklanjanje Washingtonu.

Državni udar?

Kada uzmemo u obzir povijesni obrazac reakcionarnih snaga diljem Europe nakon 2. svjetskog rata koje su bile ili postavljene od strane NATO-CIA-MI6 ili pretvorene u
Slika
Grčki pokret otpora borio se protiv nacista u Drugom svjetskom ratu, a onda su ih Britanci izdali i poubijali.
njihov vojno-špijunski organ, a čiji zajednički cilj je bio odvratiti trendove ka lijevim vladama (pod izgovorom da je takva vlada de facto pod kontrolom Moskve), onda se možemo zapitati da li u ovoj situaciji, u kojoj je jedna lijeva europska vlada javno razvila prijateljske odnose s Rusijom, to predstavlja jasnu pozivnicu tim strukturama moći da prikriveno uzvrate s nekom vrstom sile.

U Grčkoj su još živa sjećanja na kontrarevolucionarne snage koje su suzbijale demokratski izražaj. Kada su Britanci slomili masovni grčki ustanak 1944., oni su to učinili stvaranjem desno nastrojene vojne brigade (izvan popularne, antinacističke, dobrovoljne vojske pokreta otpora poznate kao EAM) koja je zatim pobijedila u građanskom ratu i tvori osnovu današnje regularne grčke vojske. Kada je Grčka prišla NATO-u 1952., CIA je formirala grčke specijalne snage (the LOK Mountain Raiders) svojevrsnu NATO 'pozadinsku' tajnu vojsku, i iskoristila je u vojnom puču 1967.

Da li je moguće da je Tsiprasu rečeno ili nagoviješteno, možda ne nedvosmisleno nego kroz glasine - da će doći do krvoprolića ukoliko se Syriza ne povuče? Na osnovu izvještaja o tome da je grčka vojska stavljena u stanje pripravnosti na dan referenduma 5. srpnja, u operaciji zlokobnog naziva "Operacija Nemesis", spekuliralo se o tome da nad Atenom poput Damoklovog mača visi događaj sličan Majdanu:
'Grčka vojska i policija pripremaju se za ulične borbe'
UK Sunday Times, 5. srpnja, 2015


Grčke snage sigurnosti napravile su tajni plan za aktiviranje vojske zajedno sa specijalnom policijom za nemire, s ciljem smirivanja mogućih nereda nakon današnjeg referenduma o budućnosti ove zemlje u Europi.

Pod šifrom Nemesis, plan predviđa patroliranje snaga velikim gradovima ukoliko dođe do rasprostranjenih i produženih nemira.

Grčka vojska se već dugo ne miješa u politiku, ali angažiranje trupa za suzbijanje nemira je prilično nezgodna tema u zemlji sa poviješću vojnih prevrata.

Nekoliko ministara u Tsiprasovoj ljevičarskoj vladi, neki od njih bivši komunisti. izrazilo je je glasno negodovanje kad im je ovo saopćeno na sjednici kabineta, 26. lipnja, tek nekoliko sati prije glasanja o tome.
U grčkoj mitologiji, "Nemesis" je posljedica "hubrisa" (velikog ponosa i prkosa bogovima, op. prev.). Je li ovo možda bila suptilna prijetnja Syrizi zbog prkosa gospodarima novca? Da bismo mogli procijeniti vjerojatnost toga, moramo znati okolnosti koje su se odvijale u pozadini ove operacije. Kako je izvješteno o tome, nema razloga da mislimo da operacija nije blagoslovljena od Tsiprasa kao preventivna mjera protiv izbijanja nemira, bilo da izbiju spontano ili uz pomoć vanjskih, odnosno subverzivnih snaga. U ovom slučaju stavljanje vojske i sigurnosnih snaga u stanje pripravnosti je sasvim sigurno mjera kojom se spriječava prevrat, a ne koja dovodi do njega.

Pa ipak, postoje neki posredni podaci (koji nisu "dokaz") o subverzivnim snagama na djelu u pozadini.
  • Dan nakon što je Syriza pobijedila na izborima, grčki F-16 bojni avion srušio se prilikom polijetanja u Los Llanos vojnoj bazi tijekom vojne vježbe NATO-a u Albaceteu u Španjolskoj. Poginula su dva Grka i osam Francuza dok je povrijeđena 21 osoba.
  • Sredinom ožujka, Pomoćnik sekretara SAD za Rat u Europi europske i euroazijske poslove, Victoria Nuland, posjetila je Atenu da suptilno napomene Tsiprasu da ne kida veze sa svojim NATO saveznicima zbog Rusije.
  • Na dan kada je kazneni program spašavanja dogovoren u Briselu, mještani su insistirali da su požari, koji su izbili u Ateni i oko nje, djelo podmetača. Ističući kako su barem neki od njih započeli simultano, gradonačelnik distrikta Ilioupoli, Vassilis Balassopoulos, tvrdi, "Ovo je sasvim sigurno izazvano, čuo sam eksplozije u šumi".
Ali najbolji nagovještaj da se radi o namjerno izazvanom kaosu stigao je kada je Atenska policija uhitila 26 ljudi tijekom nemira u Ateni 17. srpnja i optužila ih za uništavanje stanice metroa kao i za napad na policajce, 14 od ovih agitatora su bili stranci: četvorica su došli iz Njemačke, trojica iz Poljske, dvojica su bili Francuzi, jedan Australac, jedan Ukrajinac, jedan Nizozemac, jedan Talijan, te jedan Albanac. Uz to, policijski dužnosnici rekli su za grčke medije da je bilo i drugih slučajeva stranih agitatora tih dana, uključujući uhapšene Sirijce, Pakistance i Gruzijce tijekom nemira 5. srpnja, neki od njih rekli su policiji da su bili plaćeni 20 i 30 eura za sudjelovanje u nemirima.

Čija vojska?

Razne izjave grčkih i američkih ljudi s vrha jasno podcrtavaju američke državne interese u tome da Grčka prihvati treći program spašavanja i ostane u euro zoni. Uoči referenduma, grupa od 65 bivših grčkih generala i drugih vojnih starješina, uključujući generala Frangoulisa Frangosa, bivšeg ministra obrane i predsjednika generalštaba do 2011., pribjegla je neuobičajenoj intervenciji potpisujući prilično bombastičnu izjavu za javnost koja poziva na glas "za":
"Prisegnuli smo našoj domovini i zastavi. Posvetili smo naše živote obrani zemlje. Služili smo republici i slobodi. Naš cilj je uvijek bio da branimo našu naciju i njenu dobrobit. Trenutne okolnosti prisiljavaju nas da izrazimo zabrinutost i strahove. Snaga naše zemlje je najvažnija stvar koju imamo i u ovom trenutku ta snaga je u opasnosti. Izlazak iz Europe i napuštanje eura učinit če našu zemlju slabijom. Izgubit ćemo saveznike koji su bili uz nas. Izgubit ćemo snagu koja nam je data vezom sa zemljama kojima pripadamo povijesno i kulturno.

Važan faktor u sili jedne zemlje su njeni saveznici, koji će joj pomoći u opasnim vremenima. Bez saveznika, naša snaga opada, naša pozicija je diskreditirana i posljedice će biti strašne. Geopolitički položaj zemlje je snaga, ali i slabost. ["Snaga" iz perspektive važnosti grčke lokacije za SAD, "slabost" iz perspektive iskušenja da se Grčka poveže sa Rusijom - NB]. Izlaz iz Europe napravit će nas slabim pred pritiscima koji će se intenzivirati i postati još više prijeteći, a sve žrtve koje su Grci dosada napravili postat će uzaludne.

Ukoliko izaberemo izolaciju ugrožavamo domovinu i njenu budućnost. I preuzimamo rizik bolnih posljedica. Rizik koji može imati neizmjernu cijenu za zemlju, demokraciju, slobodu i nacionalni suverenitet. Ukoliko izaberemo izolaciju učinit ćemo zemlju nemoćnom pred izazovima onih koji se udružuju protiv nas, učinit ćemo je slabom pred onima koji je žele vidjeti na koljenima i podčinjenu.

Europa je naš saveznik.

Grčka je Europa.

Da za Grčku. Da za Europu."
Čitajući ovo mogli bismo pomisliti da Grčkoj prijeti egzistencijalna propast, u najmanju ruku neizbježni nuklearni holokaust, a ne politička odluka o tome da li ili ne prihvatiti najnovije uslove Brisela o planu za spašavanje ekonomije. U stvari, Grčka jest u jako teškom položaju, ali to je rezultat njenog bivanja u eurozoni, a ne izlaska iz nje. Uz ovu bizarnu izjavu, Frangos je kukao za Kathimerini:
"Svojim govorom i neodgovornošću, koalicijska vlada je stavila našu domovinu i Grke na loš glas širom svijeta, i zastranila na težak put s nesigurnom budućnosti, i potpunim siromaštvom koje je rezultat kriminalne neodgovornosti onih koji su nas prevarili lažnim obećanjima i uzurpirali glasove grčkog naroda. Grci moraju, više nego ikad, odlučiti mudro i odmjereno za opstanak naše nacije u Europi sa glasnim DA u nedjelju!!"
Jasno aludirajući na Tsiprasa, Frangos je još rekao da "moralne vrijednosti i principi koji su uvijek definirali nas Grke ne mogu biti predmet pregovora bilo kakvog nesvjesnog i povijesno neobrazovanog političara koji se brine jedino o interesu svoje stranke." Međutim radije no što opisuje Tsiprasa ili stranku Syriza, ovo Frangosovo jadikovanje savršeno opisuje ljude koji su doveli Grčku u ovu situaciju i s kojima se Syrizini ministri moraju suočiti u pokušaju njenog razrješenja. Odakle ovakva paranoidnost može dolaziti ako ne od Strangelove mentaliteta (odnosi se na glavnog junaka Kubrickove crne komedije o panici od nuklearnog rata s Rusima, op.prev.) u NATO-u ili od iracionalne rusofobije u Washingtonu?

Kada je formirana Syriza, jedan on njenih ciljeva bilo je zatvaranje svih stranih baza u Grčkoj i povlačenje iz NATO-a, a to grčka vojska i Washington ne bi baš lako probavili. U proteklih 15 godina, do danas Grčka po glavi stanovnika - stalno troši najviše od svih europskih NATO članica, dijelom zahvaljujući nenormalnim sumama za mito za ugovore s njemačkim i francuskim proizvođačima oružja. Čak i za vrijeme "dužničke krize", Grčka je jedna od samo četiri članice zajednice koja je u potpunosti implementirala NATO preporuku za potrošnju najmanje 2% godišnjeg bruto prihoda na vojsku.

Slika
© NATOGrčka vojna potrošnja po glavi stanovnika (na američko, njemačko i francusko oružje)
Oligarhija, od oligoi - 'nekolicina' - i arkhein - 'vladati'

Postoji bezbroj načina na koje je su Tsipras i njegova vlada mogli biti izloženi pritisku. Relevantno je pitanje: tko bi imao moć i motiv da im prijeti? I dok izjava umirovljenih generala nije eksplicitno spomenila NATO ili geopolitičke interese SAD, pred-referendumska izjava o prioritetima Grčke od strane bogatih američkih Grka ni najmanje ne okoliša:
"Bez obzira na ishod referenduma koji se održava u Grčkoj 5. srpnja 2015., ono što je najvažnije za grčko-američku zajednicu je da američko-grčki odnosi ostanu jaki i sigurni, a Grčka geostrateška važnost i doprinos sigurnosnim interesima SAD-a i NATO-a moraju se cijeniti."
Slika
Američki potpredsjednik Joe Biden je u skorije vrijeme u nekoliko navrata u Bijeloj kući primio grčko-američke lobističke grupe, navodno u sklopu njihove akcije za skupljanje fondova za "humanitarnu pomoć". Tijekom njihovog posljednjeg sastanka, dogovoreno je da vlada SAD-a uspostavi "radnu ministarsku grupu" kako bi se istražile mogućnosti pomoći Grčkoj, uključujući "vojnu pomoć iz Pentagona". A u njihovom indirektnom obraćanju na ugovor Grčke vlade s Putinom o produžavanju plinovoda iz Turske kroz Grčku, ovi grčko-američki lobisti rekli su da bi voljeli vidjeti vladu SAD-a "kako daje jasnu poruku da SAD želi da Grčka postane energetsko središte", podrazumijevajući isključenje ruskog upliva.

Ne možemo previše reći o vjerojatnosti intervencije grčke vojske kroz puč, niti je li sama pomisao o puču pritiskala Tsiprasa nakon što su objavljeni rezultati referenduma, bez da znamo političku orijentaciju trenutnih vojnih glavešina. U cjelini, sklon sam misliti da ih je njihovo obrazovanje i obuka, a da ne govorimo o svakodnevnom kontaktu s NATO-om, pogotovo u trenutnoj klimi hiper paranoidnog antagonizma SAD-a prema Rusiji, učinilo pristalicama NATO-a koje će podržati krajnji recept iz Washingtona: Grčka se ne smije otcijepiti od EU jer zatim slijedi izlazak iz NATO-a.

Robert Kaplan je viši dužnosnik u Centru za novu američku sigurnost (CNAS), što je odgovor Demokrata neo-konzervativnom Projektu za klub mozgova novog američkog stoljeća. U lipanjskom izdanju Wall Street Journal-a, u tekstu 'U grčkoj krizi ne radi se samo o novcu', Kaplan je otišao dalje od europskog straha da će se "zaraza zaduženog eura proširiti" i jasno izrekao američke geostrateške interese za držanje Grčke u zapadnom taboru:
[...] spektakl u kojem jedna od ključnih balkanskih država slabi veze sa zapadom, pogotovo dok se čini da je Rusija u usponu u regiji, bit će prilično bolno otriježnjenje.

Prve dekade nakon hladnog rata karakterizirane su sigurnošću na moru od Mediterana preko Indijskog oceana pa do zapadnog Pacifika. Dakle, slabljenje grčkih veza sa zapadom na istočnom Mediteranu trebalo bi sagledati zajedno s uzdizanjem Irana u Perzijskom zaljevu, te usponom Kine na južnom i istočnom Kineskom moru, kao jedan proces u podrivanju američke moći.
Bez obzira da li je bio namjeran ili ne, raskol koji vidimo u Syrizi bio je neizbježan: vođe revolucionarnih pokreta ili pokreta za neovisnost - u susretu sa "razgranatom mrežom uzajamnih patoloških urota" (o kojoj smo gore pričali) - uvijek su prisiljene na težak, ali pažljivo odvagnut izbor o tome hoće li se povući kako bi preživjeli sljedeći dan, ili će se baciti u vatru zajedno s ljudima koje su se zakleli štititi.