vatrenjaci
© Stephane Vetter
Vatrenjaci nad talijanskom regijom Toskana.
Jeste li znali da grmljavinski oblaci (kumulonimbusi), osim uobičajenih svjetlosno-zvučnih efekata, mogu proizvoditi i pojedine fantastične svjetlosne efekte koji zapravo nisu ni munje, a ni gromovi?

Da, upravo je tako. Neke od tih pojava, prevedene na naš jezik, imaju vrlo čudna i neobična imena. Ove zanimljive pojave se, vjerovali ili ne, nazivaju vatrenjacima i vilenjacima - već i sam naziv pokazuje da se radi o nečemu rijetkom, a možda i tajanstvenom. Bez obzira koliko su te pojave čudne po samom nazivu, još su više čudne i zanimljive po svojoj manifestaciji i procesu nastanka. Ove svjetlosne pojave, koje se mogu susresti kod snažno razvijenih grmljavinskih oblaka, svakako izazivaju divljenje, ali ih je i vrlo teško zapaziti, zabilježiti ili snimiti. Razlog tome je njihova pojava koja izuzetno kratko traje i može se dokumentirati samo uz veliko iskustvo fotografa. Naime, za razliku od, primjerice, fotografiranja munja, ove pojave nastaju stotinama kilometara od promatrača, pa je potrebno meteorološko znanje da bi se moglo predvidjeti odakle fotografirati, kamo usmjeriti foto opremu i kada.

Nevjerojatne fotografije vatrenjaka sa Zvjezdanog sela Mosor, u noći s 4. na 5. listopada ove godine, snimio je poznati francuski landscape fotograf Stephane Vetter.

vrijeme
© (Vrijeme & radar)
Olujni sustav nad Italijom u noći s 4. na 5.10.2021.
U razmaku od nekoliko sati s terase mosorske zvjezdarnice snimao je ovaj svjetlosni fenomen koji se događao iznad olujnog sustava nad Italijom. Prema procjeni ovog fotografa, snimljeni vatrenjaci su se dogodili na udaljenosti od 329 do gotovo 500 kilometara udaljenosti. Ovi posljednji dogodili su se iznad olujnih kumulonimbusa nad talijanskom regijom Toskana.

Kako je za Dalmaciju Danas kazao autor, fotografije su snimljene Sony a7s1 fotoaparatom s različitim objektivima. U Hrvatskoj je općenito snimljeno relativno malo ovih fenomena, a francuski fotograf ne samo da je "uhvatio" sjajan kadar, nego mu je isto pošlo za rukom na više fotografija. Uz spektakularne vatrenjake, koji su se javljali na zapadu, na fotografijama koje već obilaze i zadivljuju svijet, vide se Split i gradovi oko Kaštelanskog zaljeva, otoci, Perun...


Vatrenjak (eng. sprite) nastaje na visini od oko 70 km (u mezosferi) kao kratkotrajna svjetlosna pojava u obliku vatrenih plamenova usmjerenih prema dolje. Pojava može dosezati 90 - 100 km visine, dakle sve do ionosfere. To je pojava prvenstveno crvene boje iz čijeg gornjeg dijela se izdvajaju ogranci poput plamenova spuštajući se u niže slojeve atmosfere, čak do 25 - 30 km u stratosferu, i pritom postaju plavkasto obojeni. Vatrenjake proizvodi grmljavinski oblak izuzetno jakih električnih pražnjenja prema tlu i obično se javljaju zajedno. Vatrenjaci su većinom udruženi sa snažnim pozitivnim električnim pražnjenjima između oblaka i tla, što naglo jača električno polje u srednjoj atmosferi nad oblakom, iznad granične vrijednosti dielektričnog praga za atmosferu. Drugim riječima, iznad grmljavinskog oblaka nastane ogromna električna iskra (na visini od oko 70 km), čiji se ionizirani kanali, poput snopa niti, šire u više i niže slojeve. Vatrenjaci nisu popraćeni čujnom grmljavinom, ali mogu proizvesti zvučne valove vrlo niskih frekvencija (oko 1 Hz) na koje ljudsko uho nije osjetljivo. Međutim, ti infrazvučni signali mogu se detektirati posebnim prijemnicima čak na stotine pa i tisuće kilometara daleko od izvora.


Vilenjaci (ELVES), nastaju kao svjetlosna pojava crvene boje prstenastog oblika na visini od 90 - 100 km i koja se, dok traje, može širiti do promjera i od nekoliko stotina kilometara. Vilenjaci su proizvod izuzetno jakog elektromagnetskog impulsa sa snažnim električnim pražnjenjem u grmljavinskom oblaku. Snažan impuls napreduje prema većim visinama i pritom uzrokuje svjetlucanje molekula u okolnoj atmosferi. Pojava traje još kraće od vatrenjaka, svega nekoliko tisućinki sekunde, pa ju je nemoguće vidjeti ljudskim okom. Iz satelita je utvrđeno gama-zračenje u atmosferi iznad grmljavinskih oblaka, koje je vjerojatno izazvano međudjelovanjem impulsa elektromagnetskog polja s kozmičkim zračenjem. Najnovija istraživanja ukazuju na to da ova zračenja iz kumulonimbusa često pogađaju putničke avione.