karakorum
© BRUNO MORANDI / ROBERTHARDING / PROFIMEDIAKarakorum je bio kao prestonica Mongolskog carstva tokom 13. veka. U 16. veku na ruševinama grada podignut je budistički manastir Erdene Zuu
Po prvi put ikada, istraživači su se oslonili na napredne geofizičke metode kako bi objavili detaljnu mapu nekadašnjeg glavnog grada Mongolskog carstva

Ruševine Karakoruma, prestonice Mongolskog carstva iz 13. veka, i danas su vidljive na površini Zemlje. Ali naučnici su dugo ignorisali ove fizičke dokaze. Umesto toga, opisi grada — koji se nalazi u centralnom delu današnje Mongolije — uglavnom su se oslanjali na pisane izveštaje putnika iz Evrope.

Drugim rečima, istraživanje Karakoruma kasnilo je sa ažuriranjem. Sada, po prvi put ikada, istraživači su se oslonili na napredne geofizičke metode kako bi objavili detaljnu mapu nekadašnjeg glavnog grada Mongolskog carstva. Studija, objavljena ove nedelje u časopisu Antiquity, umnogome je proširila znanje naučnika o napuštenom evroazijskom gradu, izvještava Gari Šo za Art Newspaper, a prenosi Smithsonian Magazine.

Samo naselje datira oko 1220. godine n.e., kada je Džingis-kan osnovao logor na mestu gde dolina reke Orhon prelazi u ravničarske pašnjake. Vešt komandant i ujedinitelj nomadskih stepskih plemena, prepoznao je strateški potencijal ove lokacije.

Prema enciklopediji Britannica, nakon Džingis-kanove smrti 1227, njegov sin i naslednik Ogataj-kan odlučio je da ista lokacija bude prestonica carstva. U Karakorumu, kako je je otkriveno, Ogodej i kasniji kanovi izgradili su raskošnu palatu u kojoj su dočekivali diplomate, trgovce, kineske zanatlije, muslimanske trgovcime i druge putnicke koji su prolazili Putem svile.
mongolija
© WIKIMEDIA COMMONSU 18. veku, jedan holandski umetnik napravio je ovu predstavu Srebrnog drveta iz centralne palate Karakoruma, prema opisu flamanskog monaha Vilama iz Rubruka
Glavni autor studije Jan Beman, arheolog sa Univerziteta u Bonu, i njegov tim proveli su 52 dana istražujući površinu od 465 hektara pomoću SQUID-a, tj uređaja za kvantne interferencije (tehnologija meri topografiju i podzemna magnetna polja kako bi kreirala mapu neiskopanih ostataka ispod površine, navodi Heritage Daily). Tim je zatim kombinovao ove podatke sa fotografijama iz vazduha, istorijskim zapisima i prethodnim istraživanjima, generišući tako detaljan prikaz gustine izgrađenosti i strukture Karakoruma.

U razgovoru za Art Newspaper, Beman napominje da nova mapa omogućava istraživačima da identifikuju gde su nekada nalazile velike građevine i gde su prolazili putevi. Tim je takođe uspeo da locira elitna naselja unutar gradskih zidina.
mongolija
Djelo je povjesničarima dalo dublji uvid u ono što se dogodilo s glavnim gradom najvećeg susjednog carstva, koje je palo u propast do 15. stoljeća n.e.
"Velika dobit od našeg projekta je što sada možemo da sagledamo plan napuštenog grada sa ogromnim detaljima, kako iznad tako i ispod zemlje", kaže arheolog.
mongolija
Pronašli su ostatke zidina i vrata koji se spominju u povijesnom zapisu, kao i grad iza zidina koji se protezao čak 4,5 kilometara duž prilaznih cesta
Prethodne studije Karakoruma uglavnom su se ograničavale na izgled unutar gradskih zidina. Ali Bemanov tim je otkrio da se prestonica Mongola protezala mnogo dalje u dolinu reke Orkhon nego što se to ranije mislilo. Manja naselja, lokacije za različite proizvodnje, rezidencije i druge manje organizacione jedinice se prostiru duž regiona.

"Dakle, nije to bio samo carski grad, već carska dolina", kaže Beman za Art Newspaper.

Viljem od Rubruka, flamansko-franjevački monah, obišao je Karakorum 1254. i napisao izveštaj o svojim putovanjima. Prema Univerzitetu u Vašingtonu, njegovi spisi predstavljaju jedan od najranijih i najdetaljnijih opisa Mongolskog carstva iz perspektive Zapadnjaka.

Kako što je Ebigejl Taker napisala za časopis Smithsonian 2009. godine, monah je bio opčinjen veličinom velike palate u Karakorumu. Posebno ga je impresionirala velika srebrna fontana u obliku drveta koja je stajala na ulazu koju su sluge koristile za točenje pića kao što su vino, pročišćeno kobilje mleko, piće od meda i pirinča.
karakorum
Toliko bogatstvo Karakoruma je imao zahvaljujući vojnoj moći Mongolskog carstva. "Sve što su ratnici mogli da izvuku iz [zarobljenih] teritorija, od talenta do dobara, donosilo se u Karakorum", objašnjava Rut Šuster za Haaretz. Beman dodaje da su Mongoli "sakupili najbolje ljude iz centralne Azije i preselili ih u svoje jezgro", gde su bili primorani da pomognu u izgradnji grada.

"Mongoli su zaista bili nomadi i ostali su nomadskog duha", kaže Beman za Haaretz. "Oni nisu ranije gradili gradove", pa su morali da se oslanjaju na znanje svojih zarobljenika. Zanimljivo je da je punih 40 posto zemlje unutar gradskih zidina Karakoruma ostalo prazno.

Do 15. veka, Karakorum je bio gotovo napušten.

Stručnjaci su otkrili tačnu lokaciju grada 1889. godine, ali u decenijama od tada o tom mestu nije obavljeno mnogo arheoloških radova.

"Bilo je zapanjujuće prisustvovati stvaranju mape čiji je obim rastao iz dana u dan, a sa njom i digitalna rekonstrukcija Karakoruma", kaže Beman, a prenosi Medievalists.net.