Slika
Arheološko nalazište u Bahreinu, civilizacija Dilmun se spominje i u Epu o Gilgamešu, gdje ga Sumerani nazivaju rajskim vrtom
Ozelenjeno i palmama prekriveno ostrvo Bahrein, šeikat u Arapsko-persijskom zalivu, već godinama je jedno od najvećih arheoloških nalazišta u svijetu.

Više od 100.000 nadgrobnih humki i grobnica počinju da otkrivaju tajnu po tajnu, nagovještavajući senzacionalnu spoznaju da je ovo ostrvo, smješteno između Saudijske Arabije i Katara, u davnoj prošlosti bilo središte moćne i bogate imperije Dilmun. I, po svoj prilici, u ovim prostorima igralo je značajnu ulogu, možda onakvu kakvu je u Mediteranu imala Fenikija, kontrolišući trgovačke puteve od dolina Indije i Pakistana do Mezopotamiji i današnje Turske.

Arheolozi su već raspršili veliku zabludu da je Bahrein, u davna vremena, bio zapravo - ritualno groblje Mezopotamije. Uvid u tajne nekoliko stotina grobova izgrađenih između 2.200 i 1.700. godine prije nove ere pokazao je da je ostrvo naseljavala posve autohtona civilizacija koja je sa okolnim narodima održavala bogate odnose, prije svega trgovačke, i na neki način bila njihova ‘izvozno-uvozna kompanija’.

Ipak, grobnice su dale samo dio odgovora na tajne Dilmunaca - otkriven je dio sakralnih običaja i načina sahrane. Ali naučnicima tek predstoji da saznaju - kako su živjeli. Izgleda da ova saznanja nagovještava otkriće 4.000 godina starog grada Saar u oazi na sjevernom dijelu ostrva.

‘Po onome što smo do sada otkrili, Dilmunci su bili izvanredni moreplovci i vješti trgovci koji su svoju državu-ostrvo pretvorili u najznačajnije trgovačko središte područja oko 2.000-te godine prije nove ere’, kaže Herijet Kraford, šef ekipe britanskih arheologa koja radi na otkopavanju ovog za sada još bezimenog drevnog grada. Ova naučnica, koja je dugo radila na arheološkim lokacijama u Iraku, sada povezuje svoja iskustva i saznanja i tvrdi da je moćna Mesopotamija u jednom vremenskom periodu gotovo potpuno zavisila od uvoza roba sa Bahreina, iz Dilmuna.
Slika
Kosti unutar sarkofaga iz Dilmun civilizacije
Glinene pločice pronađene u Mezopotamiji pokazuju da su trgovci s Dilmuna snabdijevali carstvo drvetom, slonovačom i dragim kamenjem iz Indije i sa Ceilona, bakrom iz Omana i zlatom iz Irana i sa Arabijskog poluostrva. Zauzvrat, Dilmun je iz Mesopotamije uvozio žitarice i najveći dio hrane, vunu, pamuk i bitumen. Ipak, najveće otkriće čine priče s mesopotamijskih glinenih ploča o bogatim bahreinskim izvorima pitke vode, pravim šumama urminih palmi i vrsnim lovcima na ‘riblje oči’ kako su ovi drevni narodi nazivali bisere.

Slika
Dilmunski bog vode
U grobnicama na Bahreinu ostali su i dokazi da je Dilmun, u vrijeme najvećeg procvata između 2.200 i 1800-te godine održavao trgovinske veze sa Haganom, državom koja se nalazila na prostoru današnjeg Omana, i sa ‘zemljom Falaika’, zajednicom na teritoriji današnjeg Kuvajta. A brojni ostaci okruglih pečata od steatita, kojima su dilmunski trgovci garantovali kvalitet svoje robe, nađeni su prilikom arheoloških iskopavanja u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, što nagovještava mogućnost da su drevni Dilmunci osnivali i svoje trgovačke kolonije baš kao i Feničani u prostorima Mediterana.
Slika
Pečat iz Dilmuna, izrađen od mekog kamena, klasificiran kao 3. najveći pečat na otoku Failaka, ukrašen ljudskim i zoomorfičnim figurama
Slika
Lukovi utvrde Qal’at al-Bahrain - drevne luke i prijestolnice Dilmuna

Misterija nestanka

Nekom igrom slučaja, nalazišta iz dilmunskih perioda na sjeveru Bahreina nisu, kao u ostalim dijelovima ostrva, prekrivena naseljima iz vremena Asiraca, Grka i Rimljana pa otkriveni ostaci grada pokazuju da je naselje građeno po strogim urbanističkim pravilima. Okružen oazom, grobljem i nizom hramova posvećenih zasad nepoznatim bogovima, dilmunski grad Saar sastojao se od blizu 200 kamenih kuća, svaka je imala kamin u velikoj dnevnoj sobi, veliki vrt prostrane podrume i skladišta za čuvanje hrane, vode i pića. O tome svjedoče dobro očuvani ćupovi i neka vrsta amfora za skladištenje vode, maslinovog ulja i vrste piva koje su Dilmunci pravili od žita i urmi. Sudeći po nekim glinenim medaljonima, ovo pivo se posebnim dugim slamkama pilo direktno iz ćupova. A što se trpeze tiče, ostaci u skladištima kazuju da su se Dilmunci još prije 4.000 godina hranili mesom jelena, gazela i neke vrste divlje svinje, ali i ribom i školjkama. Od kostiju riba i životinja, kao i od bakra, srebra, zlata, korala i bisera pravljen je veoma maštovit nakit.

Dilmunski grad Saar tek počinje da otkriva svoje tajne, ali arheolozi nisu sigurni da će naći odgovor na ključno pitanje: zašto je civilizacija, koja je doživjela pravu "eksploziju prosperiteta" jednostavno iščezla ostavljajući za sobom veoma malo tragova...