U svojoj Knjizi o Jodu, David Brownstein MD obrazložio je tri slučaja spontane regresije raka dojke nakon primene (suplementacije) joda.

Prvi slučaj

Kod prve pacijentkinje, 63-godišnje učiteljice Džoan, rak dojke je dijagnostifikovan 1989 godine. Pacijentkinja je odbila konvecionalno lečenje i svakodnevno počela da uzima 50 mg Iodorala, (jod). Nakon šest nedelja primene ovake terapije PET skener (ubrizgavanje kontrasta) pokazao je da su se sve ćelije raka počele raspadati.

rak dojke
© Wikimedia CommonsPet skener pokazuje rak dojke- crvene strelice
Drugi slučaj

Kod druge pacijentkinje, 73-godišnje Dilores, rak dojke je dijagnostifikovan 2003. godine. Pacijentkinja je odbila standardno lečenje koje je podrazumeva zračenje i hemoterapije. I svakodnevno unosila 50 mg Iodorala. Ultrazvučnim kontrolama tokom 18 meseci došlo je do vidljivog smanjenja malignih ćelije raka. Nakon dve godine praćenja mamograf i ultrazvuk nisu pokazivali nikakve abnormalije i radiolog je nalaz ocenio normalnim.

Treći slučaj

Treća pacijentkinja, 52-godišnja Džojs. Njoj je kancer dijagnostifikovan pre dve godine (2009. godine). Takođe je svakodnevno konzumirala 50 mg Iodorala. Tri godine nakon redovnog konzumiranja joda urađena je mamografija i ultrazvučni test, rezultati su pokazali smanjenje tumora bez znakova progresije.

rak dojke
© Wikimedia CommonsMamograf pokazuje rak dojke

Ljudske studije u oblastima sa niskom koncentracijom joda

Nedostatak joda u organizmu je usko povezan sa višom stopom razvoja bolesti štitne žlezde i raka dojke. Dok ishrana bogata jodom rezultira niskom stopom razvoja bolesti štitne žlezde i raka dojke. Na primer, u Japanu ishrana se zasniva na algama koje su prirodno bogate jodom, te dnevni unos iznosi oko 13 mg na dan, što rezultira niskim nivoom razvoja bolesti. Sa promenom načina ishrane povećava se stopa rizika razvoja bolesti štitne žlezde i raka dojke. Te žene u Japanu koje emigriraju u Ameriku ili koje promene način ishrane, tj. konzumiraju hranu nisko bogatu jodom, izložene su većem riziku.

Island je druga zemlja sa visokim nivoom unosa joda a malom stopom raka dojke i gušavosti. Ribarska industrija koja se razvijala pre Prvog svetskog rata, “krivac” je za konzumiranje hrane bogate prirodnim jodom. U to vreme, krave su hranjene sa ribljim brašnom i time je mleko bilo bogatom jodom. Posle Prvog svetskog rata, riblje brašno je eliminisano iz ishrane krava a time se za 10 puta povećala stopa obolelih od raka dojki.

Studije na životinjama

Nedostatak joda u životinjskoj ishrani uzrokuje rak dojki i štitne žlezde.

Rezultati istraživanja u Meksiku, Indiji i Japanu

Indija

“The Shivastava group” iz Indije dokazala je da molekularni jod izaziva apoptozu (programirano odumiranje ćelija) ćelija ljudskih grudi. “Jod je pokazao citotoksične efekte u ćelijama raka dojke”.

Meksiko

“The Carmen Aceves Velasco Group” iz Meksika, tvrdi da je jod bezbedan za upotrebu bez štetnih efekata i da ima anti-proliferativni efekat na kanceroge ćelije raka dojke. Njihova studija objavljena 2009. objasnila je mehanizam uz pomoć kojeg jod funkcioniše kao antikancerogen agent. Jod se vezuje za membranske lipide koji se zovu laktoni, i na taj način se formiraju jod-laktoni koji regulišu apoptozu (programirano uništavanje ćelija). Jod izaziva apoptozu koja utiče da ćelije raka programirano umiru. Dr Aceves zaključuje da kontinuirani tretman molekularnim jodom ima snažni neoplastični uticaj na progresiju raka dojke.

Japan

Dr Funahashi, iz Japana, objavio je da konzumiranje hrane bogate algama (sadrže visok procent joda) je mnogo efikasnije od hemoterapije kod rak dojki. “Zaključio je da primena Lugolovog rastvora Vakam algi - bogatih jodom, na pacovima koji su tretirani sa kancerogenim dimetilbenzantracenom suzbija razvoj tumora mlečne žlezde. U istoj grupi se pokazalo da morske alge izazivaju apoptozu u ćelijama raka dojke sa većom jačinom nego što ima fluororacil, hemoterapeutski agent koji se koristi za lečenje raka dojki.”
miševi rak dojke
Na levim slikama se nalaze netretirani pacovi sa velikim kancerogenim tumorima dojke (crvene strelice). Na slikama desno se nalaze pacovi tretirani sa jodom i na njima nema kancerogenih tumora dojke.
Mehanizam delovanja promene gena

2008 god. Bernard A. Eskin je dokazao da jod zapravo menja gene u ćelijama raka kod raka dojke izazivajući tako programirano umiranje ćelija.

Rak pluća i jod

2003 god. u studiji koju je sproveo Link Zhang je prikazano kako molekularni jod navodi ćelije raka pluća na njihovo programirano odumiranje (apoptoza). Ove ćelije raka pluća su bile genetski modifikovane kako bi se povećao prijem joda. Zanimljivo je da studija iz 1993. godine opisuje spontanu remisiju raka pluća kod pacijenta koji je slučajno bio treniran sa Amiodoronom koji sadrži jod (oko 9 mg dnevno).

Zaključak

Trenutna istraživanja o jodu pozivaju na korišćenje molekularnog joda kod pacijenata sa rakom dojke. Takođe jod može da bude koristan i kod lečenja raka pluća i prostate.

Reference