Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod članka koji pogađa točno "u sridu" onoga što bi mogla biti najbolja "osveta" Rusije za sramotno i izdajničko jučerašnje ponašanje turskih vojnih snaga.


Slika
Unatoč očitoj provokaciji, Rusija mora nastaviti prema cilju. Pred uključenim kamerama, Turska objavljuje da je srušila ruski vojni zrakoplov Suhoj Su-24. New York Times u svom članku, "Turkey Shoots Down Russian Warplane Near Syria Border", javlja:
Turski borbeni avioni u svojoj patroli blizu granice sa Sirijom srušili su ruski ratni zrakoplov u utorak nakon što je on narušio turski zračni prostor, dogodio se incident za koji se dugo strepilo da se može dogoditi, koji bi mogao dodatno zaoštriti odnose između Rusije i Zapada.
"Dugo se strepilo" da bi se mogla dogoditi eskalacija sukoba ne zato jer se turska vlast zbilja boji da ruski zrakoplovi koji prelaze njihovu granicu predstavljaju prijetnju njima ili njihovim ljudima, već zato jer je Rusija okončala NATO-ov posrednički rat, posrednički rat koji djelomično predvodi i sama Turska, usred zajedničkih vojnih operacija Rusije i Sirije protiv samoproglašene "Islamske države" (ISIS) i podupirućih terorističkih grupa.

Uz to što su sve snimali kamerom dok je avion padao u plamenu, teroristi koji operiraju u tom području su navodno okružili mrtvog pilota ubrzo nakon incidenta, kako javlja Reuters.

I dok Turska ustraje da je samo reagirala u samoobrani (ili možda u obrani terorista koje sponzorira) - napad je usmjeren na avione države za koju je znala da nema nikakvu namjeru napadati njihov teritorij - umjesto toga izgleda da je Turska gađala avione koji operiraju duž ustaljenih ruta i da je srušila jednog onda kada su se posložile kockice za maksimalni politički odjek takvog događaja.

Rusija nastavlja prema cilju

Prošlih tjedana uz pomoć ruske zračne podrške, sirijske su postrojbe oslobodile velika područja teritorija koja su držali ISIS, Al Qaeda i drugi teroristi. Sirijska arapska armija (SAA) se čak počela približavati rijeci Eufrat istočno od Aleppoa, što bi učinkovito odsjeklo ISIS od njenih opskrbnih linija koje izlaze iz teritorija Turske.

Od tamo, sirijske trupe bi krenule na sjever, u samu "sigurnu zonu" koju SAD i njihovi turski partneri već dugo pokušavaju, ali dosad nisu uspjeli uspostaviti unutar sirijskih granica. Ta "sigurna zona" uključuje područje sjeverne Sirije koje se proteže od Jarabulusa u blizini zapadne obale Eufrata do Afrina i Ad Dana otprilike 90-100 kilometara zapadno.

Jednom kad sirijske trupe oslobode taj teritorij, izgledi da će Zapad ikad više upasti u Siriju, zauzeti teritorij ili ugroziti teritorijalni integritet Sirije bili bi zauvijek izgubljeni. Zapadnjačke ambicije promjene režima u Damasku bi bile odgođene na neodređeno vrijeme.

Kraj igre je blizu i samo najočajnije mjere mogu dati nadu za zaustavljanje Rusije i Sirije u konačnom osiguranju sirijskih granica. A turska provokacija je upravo takva mjera.

Vrijeme, mjesto i način "vraćanja duga" Rusije Turskoj je nešto što će samo Kremlj znati. No, ruska djelovanja na međunarodnoj sceni su do sada bila temeljito promišljena, dozvoljavajući Moskvi da nadmudri Zapad na svakom koraku i nakon svake zapadnjačke provokacije.

Što se tiče turske vlasti - one koja je dosljedna samo u svojim stalnim neuspjesima u vezi svog posredničkog rata protiv svog susjeda Sirije, one koju su ulovili da planira provokacije pod lažnom zastavom kako bi pokrenula širi i direktniji rat u Siriji, i one čiju su vladu sada razotkrili i svima pokazali da direktno hrani, a ne da se bori protiv ISIS-a - vjerojatnost ruske odmazde protiv nje, bez obzira bila ona direktna ili posredna, i bez obzira u kojem obliku, ostavit će je u položaju rastuće izolacije.

A do tada, Rusiji je najbolje da jednostavno nastavi pobjeđivati u ratu. Oslobađanje koridora Jarabulus-Afrin i njegovo osiguravanje protiv upada NATO-a, te u isto vrijeme odsijecanje ISIS-a i drugih terorističkih grupa dublje u Siriji, bila bi možda najgora od svih mogućih odmazdi. Sa sigurnom Sirijom, alternativni luk utjecaja će postojati na Bliskom istoku, i to takav koji će neizbježno djelovati protiv saudijskih nastojanja, te onih drugih režima u Perzijskom zaljevu, u Jemenu, a u širem smislu započeti izbacivanje hegemonije Zapada iz te regije.

Zapad, kojeg je već Kina izbacila iz Azije, neizmjerno će patiti dok svijet bude rasturao njegov jednopolarni međunarodni poredak, regiju za regijom.

Kao pri igranju šaha, jedan igrač često želi isprovocirati svog protivnika kako bi ovaj napravio seriju poteza. Što više njegov protivnik bude emocionalan, lakše je kontrolirati igru kako se ona bude odvijala. Ista je priča i u geopolitici i ratu, emocije mogu dovesti do smrti ili ih se može sprovesti razumom i nadmoćnim strateškim razmišljanjem u plan koji zadovoljava kratkoročne zahtjeve, ali služi dugoročnim ciljevima. Rusija stalno dokazuje da je sposobna dosegnuti tu ravnotežu, a sada, više nego ikad ranije, mora to dokazati ponovno.