© Grumeza 2024.Primjeri lobanja sa vještačkom modifikacijom s istočnih Karpata
"Modifikacija svoda lobanje je karakteristika nomadskog svijeta, a baza podataka pokazuje da je stepen modifikacije svoda lobanje pronađen u zajednicama Sarmata istočnih Karpata više nego što se ranije mislilo", pišu autori u radu.
Analiza lobanja Sarmata
Oko 43% lobanja koje su analizirali bioantropolozi bilo je umjetno modificirano. Zabilježeno je da se više kod žena (80%) lobanje umjetno deformiše. Ove drevne zajednice praktikovale su uglavnom kružno-uspravne (fronto-okcipitalne) modifikacije niskog intenziteta, uz pomoć zavoja koji je nošen oko glave.
Kako ističu autori tako je oblikovanje glave bilo uobičajen dio odrastanja i življenja u sarmatskom društvu istočnih Karpata i šire.
"Unatoč brojnim studijama objavljenim u posljednjih nekoliko decenija, još uvijek nemamo potpuno razumijevanje ovog "čudnog običaja" ili utjecaja modifikacije lobiranja na zdravlje pojedinca ili njihov status u društvu", napisali su autori.
Nedovoljno podataka o drevnoj praksi
Iz baze podataka jasno je da nisu sve sarmatske zajednice, koje su živjele na području drevne Moldavije, koristile običaj mijenjanja lobanja novorođenčadi. Vjerojatno nisu svi oni koji su ga prakticirali iz istog razloga.
Na ovaj nedostatak u istraživanju prvenstveno utječe nedostatak sveobuhvatnih regionalnih baza podataka i loša suradnja između arheologa, antropologa i etnografa.
Za umjetnu deformaciju se zna jako dugo, a najranije i najbolje opisuje Hipokrat (oko 460-370. godine prije nove ere). On pominje "dugoglave ljude" (makrokefali), opisujući metode koje se koriste za modificiranje lobanja i značaj običaja. Proces oblikovanja počinje ubrzo nakon rođenja, kada je lobanja meka i laka za oblikovanje i nastavlja se do druge ili četvrte godine života. Koliko će lobanja biti modificirana ovisi o dužini vremena aparata koji se nosi. Logično je da će deformisanost biti veća i izraženija, ukoliko se aparat nosi duže.
Uticaj na zdravlje ljudi koji imaju umjetno deformisane lobanje
Stručno mišljenje je podijeljeno kada je riječ o zdravlju ljudi s umjetno modificiranom lobanjom. Neki istraživači vjeruju da umjetna modifikacija lobanja ne izaziva neurološke ili druge zdravstvene probleme. Prema drugima, remodeliranje lobanjskih kostiju dovelo bi do niza koštanih abnormalnosti (običnih za one koji pate od kraniosinostoze). Što može dovesti do promjene u endokrinom sustavu, posebno kod hipofize, problema sa vidom i sluhom, hipofunkcije nadbubrežne žlijezde itd.
"Trenutno je nemoguće promatrati efekte ovog fenomena jer se više ne prakticira. Stoga moramo pribjegavati etnografiji i povijesti medicine", piše u radu.
Zašto se prakticirala umjetna deformacija lobanje?
Namjena ove drevne prakse objašnjava se na različite načine od strane arheologa, antropologa ili liječnika, uz objašnjenja koja se kreću od pragmatičnog do mističnog scenarija.
"Neki istraživači su se fokusirali na praktičnu stranu modifikacije lobanja. Trajno izmijenjena glava mogla bi lakše nositi dijete ili prtljag korištenjem dodatnih ruksaka. Plemena u Okeaniji koja su još prakticirala modifikaciju lobanja u 20. vijeku vjerovala su da su oni sa izduženim glavama privlačniji i mudriji", pišu autori.
U Andima se deformisanje lobanja prakticiralo kako bi se razlikovali ljudi po društvenom statusu ili zanimanjima, etničkim grupama i porijeklu.
Veštački oblikovane glave bile su markeri koji su prenosili važne informacije o članstvu u grupi, pripadnosti i identitetu.
Ne postoji jedno (globalno) objašnjenje za modifikaciju svoda lobanje. Očigledno je da je praktikovano iz raznih razloga, ovisno o geografskim područjima, vremenskom razdoblju, kulturnom, društvenom ili vijerskom podrijetlu.
Komentar: Izdužene lubanje i praksa deformacije lubanje pronađeni su diljem svijeta u vrlo različitim vremenskim rasponima; tko su bili ljudi s prirodno izduženom glavom? I zašto su ih ljudi nastojali oponašati?