© Sputnik/ Grigoriy Sisoev
Američka i britanska vlada pokreću još jednu medijsku kampanju kako bi demonizirali Rusiju, s velikim tvrdnjama da Kremlj infiltrira europske političke stranke i informativne medije. Gnjusni cilj Rusije, kažu nam, je uništiti Europsku uniju.
Već smo vidjeli verzije ove taktike zastrašivanja vezano za Ukrajinu i "Putina novog Hitlera". No, ono što ilustrira ova dosadna praksa koja potiče na zijevanje je to da stara prijašnja začaranost građana Zapada, koju su održavale vlasti, više ne pali. Opijat zapadnjačke propagande je ishlapio.
Nije bitno Rusijo. EU samo sebe može kriviti za svoje sadašnje stresove i naprezanja, i nikog drugog, a sve zbog svoje kukavičke pokornosti bezobzirnoj politici Washingtona.
25 godina nakon kraja Hladnog rata i raspada Sovjetskog saveza, Washington i njegovi vjerni partneri u Londonu očajno traže način kako vratiti vrijeme unatrag do "dobrih starih dana" kada su mogli kontrolirati svoje građane kroz priče za zastrašivanje.
Sjetite se onih priča za zastrašivanje poput "Crveni ispod vašeg kreveta", "Crvena prijetnja", "Zlo Carstvo", i tako dalje, kada su zapadni autoriteti mobilizirali svoju populaciju iz straha i drhtavice da "Rusi stižu".
Gledajući u prošlost, čini se nevjerojatnim kako su se Zapadne vlasti uspjele nekažnjeno izvući s takvim taktikama zastrašivanja i ispiranja mozga. I bili su poprilično uspješni u svojoj propagandi. Omogućila je SAD-u i njegovim NATO saveznicima da proizvedu ogroman arsenal nuklearnog oružja koje bi po svojoj ukupnoj snazi mnogo puta moglo uništiti planet, a posebice je dozvolila SAD-u da se vojno umiješa u unutarnje poslove desetke zemalja širom svijeta, da svrgne njihove vlasti i usadi brutalne diktature - sve pod izlikom branjenja "slobodnog svijeta" protiv "zlih Rusa".
Prošloga tjedna smo imali reprizu formule za ispiranje mozga iz Hladnoga rata. Britanski Daily Telegraph, zloglasni snabdjevač psihološkog ratovanja, objavio je izvještaj koji prikazuje Rusiju i predsjednika Vladimira Putina kao zloćudnu utvaru koja nastoji razjediniti europsko jedinstvo preko "financiranja političkih stranaka" i "destabiliziranja uz podršku Moskve".
Novine, podrugljivo poznate kao "Torygraf" zbog svojih dubokih veza s britanskim desničarskim političkim establišmentom, citirale su anonimne dužnosnike britanske vlade sljedećim riječima:
"Vani je zaista novi Hladni rat. Upravo širom EU-a vidimo alarmantne dokaze o ruskim naporima da rašiju tkanje europskog jedinstva u cijelom rasponu vitalnih strateških problema."
U istom članku također je izviješteno kako je američki kongres naredio Jamesu Clapperu, direktoru Nacionalne obavještajne službe SAD-a, da "provede veliki pregled ruskog tajnog financiranja europskih stranaka tijekom zadnjeg desetljeća."
Europske političke stranke koje se sumnjiči da su pod utjecajem ruske manipulacije uključuju britansku Laburističku stranku pod vodstvom Jeremyja Corbina, francuski Nacionalni front pod vodstvom Marine le Pen, kao i druge u Nizozemskoj, Mađarskoj, Italiji, Austriji i Grčkoj, prema Daily Telegraphu.
Niti jedna mrvica dokaza nije predstavljena kako bi potvrdila priču o navodnoj ruskoj uroti da destabilizira europsku politiku. Tipično za zapadnjačku hladnoratovsku propagandu odjevenu kao "vijesti", optužbe usmjerene protiv ruskih vlasti su se oslonile na aluzije, predrasude i demonizaciju. Rusija i njezin vođa Vladimir Putin su "zloćudni" zato što, pa... eto zato što mi kažemo da je tako.
Ono što se ovdje zapravo događa je to da Europska unija puca po šavovima jer je ogroman broj običnih građana ostao razočaran s nedemokratskom monstruoznosti. Ta nezadovoljnost s EU-om je prisutna i kod glasača desničara i ljevičara.
Ekonomska politika nepopustljive štednje, rastuće nezaposlenosti i siromaštva, te drakonskih rezova u javnim službama - dok s druge strane banke, korporacijski profiti i bogata manjina postaju sve bogatijima - otuđila je veliki broj građana 500-milijunske populacije EU-a.
Političko vodstvo EU-a, bilo ono nazivano konzervativnim, liberalnim, socijalističkim ili kakvim god, pokazalo je sebe impotentnim u stvaranju više demokratskih političkih mjera i zadovoljavanju potreba javnosti. U očima mnogih Europljana poznate političke stranke su sve jednake, sve ropski slijede formu kapitalističke dobrobiti za već super-bogate.
Veliki dio problema je to što EU uopće nije pokazala neovisnost od Washingtona. Europske vlasti pod uzdama američkog NATO vojnog saveza su se slijepo pridružile SAD-u u njegovim katastrofalnim, ilegalnim ratovima za smjenu režima u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji. Ti ratovi su se zauzvrat odbili prema Europi u vidu njene najgore izbjegličke krize još od Drugog svjetskog rata.
Potpuno nepotrebna i beskorisna pat pozicija između Rusije i Europe oko ukrajinske krize je dodatno upotpunjavanje nevolje. Europski poljoprivrednici, biznisi i radna snaga pate zbog politike Washingtona i Brisela da destabiliziraju Ukrajinu kako bi izolirali Rusiju u svrhu nekog geopolitičkog cilja. S ovakvim rezultatom, europske vlasti su osobito gnjusne, jer trebalo je biti jasno da Washington želi izolirati Rusiju zbog svojeg interesa izbacivanja Rusije s položaja velikog dobavljača energenata kontinentu. EU se ovakvim postupcima definitivno upucala u nogu.
S obzirom na sve ove nevolje nije ništa čudno što su europski građani nezadovoljni sa svojim takozvanim političkim vodstvom. Popularni prijezir prema Briselu je porastao do rekordnih razmjera, i s pravom.
Patetično ponizna pokornost ekonomskoj i vanjskoj politici Washingtona se manifestira u obliku protesta i razilaženja u mišljenju oko cijelog projekta Europske unije. Uspon desničarske nacionalističke vladajuće stranke u Poljskoj je još jedan znak vremena.
No, kako se ne bi morali suočiti s rasprostranjenim glasovima nezadovoljstva širom Europe, ono što Washington i njegovi proatlantski saveznici poput Britanije nastoje učiniti je napraviti žrtvenog jarca od Rusije.
Ironično je to što Washington i London žele okriviti Rusiju za jade i rastuću razjedinjenost u Europi, a upravo su Washington i London glavni razlozi za situaciju Europe u kojoj naizgled puca po šavovima.
S tim ciljem, SAD i Britanija ponovno pokreću stare hladnoratovske epitete kako bi demonizirali Rusiju i na taj način odvratili pozornost od svojih zloćudnih i destruktivnih utjecaja na ostatak Europe.
Desetljećima unazad, antirusko ocrnjivanje je uspjelo utjecati na javnost. Posebice kada su zapadnjačke novinske organizacije i njihovi infiltrirani "novinari" iz CIA-e i MI6-a uživale efikasan monopol nad javnim mišljenjem. Ti dani su završili. Zapadna javnost više nije pod prevagom strašnih priča za malu djecu. Postoji mnogo drugih informativnih izvora tamo vani za njih kako bi ih iskoristili za predočiti si što jasniju i istinitiju sliku.
A ta istinitija slika o europskim problemima se ne uklapa u navodnu rusku malverzaciju. Baš suprotno, malverzacija je obilno pripisana Washingtonu i njegovim lakejskim europskim vlastima.
Pokušaj Washingtona i Londona da ponovno uspostave "crvenu paniku" se sada lako može prekrižiti kao neuspjeh. No, zanimljiva stvar je što to razotkriva duboki znak da su ova dva glumca ostala bez propagandnih ideja s kojima bi skrenuli pozornost sve nemirnijoj i ogorčenijoj zapadnoj populaciji.
Sve više ljudi želi stvarna rješenja kako bi prebrodili društvene i ekonomske probleme, a ne glupe priče za zastrašivanje kojima je davno istekao rok trajanja. Što više zapadna javnost biva uvrijeđena takvim besmislicama to će više prijezira imati za svoje vladare. Zapadnjački kapitalistički moćnici, bankrotirani i impotentni, su došli do kraja svog puta. Napokon.
Komentari čitatelja
na naše novosti