anti-putin propaganda
© Metro (UK)Ovo prolazi kao "objektivna informacija" u Zapadnim medijima
Ako možda još niste primijetili, u zadnjih 12 mjeseci se razbuktao rat posvuda oko vas. Ne onaj "vatreni", već golemi propagandni rat one vrste koja obično prethodi pravom vojnom sukobu.

Totalna američka dezinformacijska ofenziva je otpočela, u potpunosti, još 2006. godine sa smrću od trovanja polonijem Aleksandra Litvinenka, zagovornika protu-Putinovske politike. Zapadni su mediji promptno i uporno isticali Putina kao isključivog krivca za njegovu smrt usprkos činjenici da su, prije Litvinenka, jedini ubojice sa sličnom praksom trovanja polonijem bili odgovorni za smrt Yassera Arafata.

Ranije ove godine britanska vlada je započela istragu o Litvinenkovoj smrti iznoseći optužbe bazirane na "pa svatko zna da je Putin nasilnik" školi teorijskog nagađanja, unaprijed označavajući krivca bez pravih dokaza. Jedan mali dio informacije koji je otkriven istragom, a koji je u potpunosti potkopao tvrdnje da je Putin imao ikakve veze sa smrti Litvinenka, je velikim trudom ignoriran od zapadnih medija

Po navodima britanske vlade, najveći borac protiv Putina je pogubljen od strane dva FSB operativca koji su mu podvalili radioaktivni polonij u ostatku čaja (pola šalice), a koji su prethodno naručili u jednom londonskom hotelu. Problem u ovoj priči je to što je sam Litvinenko spontano i samoinicijativno ugovorio sastanak s tom dvojicom tek nekoliko sati prije susreta s njima. Stoga, da bi povjerovali da su ta dva agenta otrovali bivšeg zemljaka, moramo pretpostaviti da su - nekako naslutivši da će on zatražiti sastanak - stalno nosili sa sobom posvuda naokolo izvjesnu količinu polonija - za svaki slučaj. Povrh toga, jedan je od agenata upoznao vlastitog osmogodišnjeg sina s Litvinenkom, tražeći da se rukuje s njim, nakon što je ovaj već otpio nešto navodno radioaktivnog čaja. Marina, Litvinenkova žena, izjavila je za istragu da je u vrijeme smrti njezin suprug radio za MI6.

Putinov donekle poznat govor sa sigurnosne konvencije u Minhenu 2007. godine je označen kao prekretni moment kada se Rusija javno i jednostrano razišla sa Zapadom. No Putinovi komentari su zapravo proizašli uslijed višegodišnjih američkih i britanskih prikrivenih i otvorenih pokušaja da se destabilizira ruska vlada i da ju se natjera da prihvati svijet u kojem je anglo-američki imperij nadmoćan. Umjesto da popusti pod pritiskom, Putin je odlučio ratohuškačima isporučiti dozu istine i stvarnosti:
"Kroz povijest je čovječanstvo zasigurno prolazilo i kroz unipolarne periode i vidjelo težnje ka svjetskoj supremaciji. A što se nije dogodilo u povijesti svijeta? Što je zapravo unipolarni svijet? Kako god netko uljepšavao ovaj izraz, sve se na kraju dana svodi na jedno određeno stanje stvari, naime jedno središte vlasti, jedno središte moći, jedno središte odlučivanja.

To je svijet u kojem postoji jedan gospodar, jedan vladar. I na kraju ovo bude pogubno, ne samo za sve unutar takvog sistema, nego i za samog vladara jer dolazi do samourušavanja iznutra.

A sve to zasigurno nema ništa zajedničko s demokracijom. Jer, kao što već znate, demokracija je vladavina većine imajući u vidu i interese i mišljenja manjine.

Uzgred rečeno, Rusiju, tj. nas, se stalno podučava demokraciji. No iz nekog razloga, oni koji nam očitavaju lekcije, sami ne žele učiti. Danas svjedočimo skoro nesputanom i posvemašnjem korištenju sile - vojne sile - u međunarodnim odnosima, sile zbog koje svijet tone u bezdan neprestanih sukoba. Očit je sve veći i veći prezir prema osnovnim normama međunarodnog prava. A nezavisne pravne norme se ustvari sve više približavaju pravnom sistemu jedne države. Jedna država, naravno, prije svega SAD, je prekoračila svoje nacionalne okvire - u svakom pogledu. To je vidljivo kod ekonomskih, političkih, kulturnih i obrazovnih smjerova koje nameće drugim državama. Pa, kome se to sviđa? Je li itko sretan zbog toga?"
Od tog govora Rusija se nalazila na stalnoj liniji sukoba s SAD-om i njima podložnim ideolozima u EU. I dok je Rusija učinila konkretne napore kako bi popravila neuravnoteženost u unipolarnom svijetu uspostavljanjem multilateralnih ekonomskih, političkih i društvenih veza sa zemljama nesvrstanim uz imperij (BRICS), SAD i EU su nastavile demonizacijsko-destabilizacijsku kampanju protiv ruske vlade. Zajedno s usklađenom anti-Putinovskom kampanjom u medijima, taktike su uključivale financiranje i obuku "opozicijskih" skupina unutar Rusije, pokušaj prebacivanja krivnje za obaranje putničkog zrakoplova na Rusiju, političke i ekonomske sankcije, špekulativne valutne udare, manipulacije energetskim tržištima na štetu Rusiji (i svima ostalima), te naravno nasilno smjenjivanje ukrajinske vlade kako bi se nametnula gakajuća skupina malodušnih kvislinga u koje se moglo pouzdati da će pokrenuti rat protiv etničkih Rusa u istočnoj Ukrajini, sve u nastojanju da se Rusija uvuče u rat s Ukrajinom i, ako bi bilo moguće, s Europom.

Slika
Svi ovi manevri (i drugi) provođeni su u svrhu "smjene režima" u Rusiji kako bi se spriječilo nastajanje novog, pravednijeg svjetskog poretka predvođenog u znatnijoj mjeri Rusijom. Današnja nadmoć angloameričkog imperija proizlazi iz činjenice da su njegovi agenti zadnjih 100 (a u slučaju Velike Britanije još i duže) godina proveli u infiltriranju, manipuliranju, podrivanju i ucjenjivanju drugih vlada. U više su navrata pokretali ratove protiv stanovništva drugih država, dosljedno im otimajući nacionalne resurse. Ovako strukturiran, anglo-američki imperij ne može održavati premoć bez konstantnog daljnjeg prisvajanja bogatstava (ljudskih i prirodnih) drugih naroda. Nije stoga teško razumjeti zašto Putinovi potezi na uspostavljanju novog, pravednijeg globalnog ekonomskog poretka toliko zbunjuju i zgražavaju imperijalne agente, nagoneći ih da poduzimaju sve ekstremnije mjere kako bi onemogućili ruski naum.

Dok pišu ili govore o ukrajinskoj krizi, većina geopolitičkih stručnjaka iz alternativnih medija (uključujući zvijezde vodilje poput Williama Polka, bivšeg zaposlenika State Departmenta u vrijeme predsjednika Kennedyja i bivšeg pomoćnika ministra za financije u Reaganovoj vladi, Paula Craiga Robertsa) navode redom poprilično jednostavne uzroke - te shodno njima predlažu i rješenja za izlaz iz trenutnog ćorsokaka: na SAD/NATO uplitanje u Ukrajini Rusija, sasvim razumljivo, gleda kao na izravan napad na svoje interese; SAD ne bi nikada prihvatile slično postupanje Rusije (kao kada bi Moskva bila pokrovitelj udara u Meksiku i instaliranje anti-američki nastrojene meksičke vlade); te da bi SAD/NATO trebali ovo uvažiti i odstupiti jer inače riskiraju uvlačenje cijelog planeta u nuklearni sukob. Gorenavedeni William Polk je nedavno napisao:
"Moramo priznati da Ukrajina ne potpada pod našu sferu utjecaja i dominacije. Nije ni na zapadnoj hemisferi ni na Sjevernom Atlantiku. Koncept Sjevernoatlantskog saveza (NATO) na Crnom Moru je oksimoron. Područje Crnog Mora u Rusiji se naziva "blisko inozemstvo". [...]

Opasnost je u tome, naravno, da zbog unutarnjih političkih razloga - a naročito zbog navaljivanja od strane neo-konzervativaca i inih jastrebova - možda nećemo prihvatiti ovu geostratešku činjenicu. Tada bi sukob, sa svim svojim užasnim posljedicama, postao gotovo neizbježan."
Polk daje naslutiti ono što sam već prije objasnio - očuvanje američke globalne hegemonije zapravo i uvjetuje da "jastrebovi" SAD-a ignoriraju činjenice. "Unutarnji politički razlozi" odnose se na potrebu SAD-a da nastavi raditi kao i dosad. Primjerice, nivo američke energetske potrošnje iziskuje eksploataciju nafte u inozemstvu. A to je tek samo jedan faktor. Imperijalistički rat i pljačka su ljepilo koje američku ekonomiju drži skupa, ekonomiju s ogromnim nesrazmjerom između bogatih i siromašnih, između duga i rejtinga. Svaki iole prisebniji analitičar vidi da su SAD-u prijeko potrebni temeljita obnova i odlučna vlast.

Ali ima još nešto ovdje osim samog problema kognitivne disonance kreatora politike SAD-a. Po nekim procjenama psihopati čine nekih 2- 6% globalne populacije, međutim, nisu ravnomjerno raspoređeni diljem svijeta.

U papirima naslovljenim "The Sociobiology of Sociopathy: an Integrated Evolutionary Model" (Sociobiologija sociopatije: Integrirani evolucijski model) Linda Mealey s Odjela za psihologiju fakulteta St. Benedict iz St. Josepha u Minnesoti, osvrnula se na porast psihopatije u američkoj kulturi konstatirajući da je u kompetitivnom društvu - npr. u kojem dominira kapitalizam - psihopatija prilagodljiva i s uvećanim izgledima za porast. Tako navodi:
Dosad sam tvrdila da neki pojedinci izgleda imaju određeni genotip koji ih izlaže [psihopatiji].

[Psihopati] se redovito javljaju u svakoj kulturi, bez obzira na socio-kulturološke uvjete. [...]

Kompetitivnost povećava korištenje anti-socijalnih i makijavelističkih strategija te može neutralizirati pro-socijalno ponašanje.

Neke kulture potiču kompetitivnost više od drugih, a te razlike u društvenim vrijednostima variraju i vremenski i međukulturalno [...] Kroz obje dimenzije, visoke razine kompetitivnosti su povezane s višim stopama kriminala i makijavelizma.

Visoka gustoća naseljenosti, posredan oblik kompeticije, je također povezana sa smanjenim pro-socijalnim i povećanim anti-socijalnim ponašanjem.
Zaključak je da je "američki način života" optimizirao opstanak psihopata, rezultirajući time da je upravo ta adaptivna "životna strategija" iznimno uspješna u američkom društvu, te je stoga sve raširenija u stanovništvu - u strogo genetskim okvirima. I što je još gore, kao rezultat društva prilagodljivog psihopatiji, mnoge osobe koje nisu genetski predodređene da budu psihopati su se adaptirale slično njima, postavši time "efektivni" psihopati ili "sekundarni sociopati".

Slika
Nije da je kapitalizam psihopatičan sam po sebi, nego kada čimbenici koji tvore uspješan kapitalizam - poduzetništvo, inovacije, naporan rad, dugoročne vizije, te "pionirski duh" - postanu korumpirani i preusmjereni u zadovoljavanje (iako nikad uspješno) čiste pohlepe, tada znate da je psihopatija zaživjela. Specifični termin kojeg je koristio Andrew Lobaczewski u svojoj knjizi Politička ponerologija opisujući taj proces, je "ponerizacija". Isto kao što i ljudi i životinje mogu biti zaraženi parazitima koji oduzimaju razum izazivajući krajnje autodestruktivno ponašanje, isto tako su i "izmi" (ideologije) i organizacije (svi nivoi, uključujući i vlade) preobraženi tijekom vremena i upotrijebljeni u svrhu prikrivanja psihopatskog djelovanja. [Lobaczewski je, usput rečeno, bio poljski psiholog i sastavni dio tajne mreže istraživača koji su proučavali ovaj fenomen u komunističkoj Istočnoj Europi od ranog pa do sredine 20. stoljeća.]

S obzirom da centri moći, utjecaja, korupcije i pohlepe mogu privlačiti psihopatske pojedince određenog "kalibra", možemo pretpostaviti da su psihopati pretežno zastupljeni u vladi SAD-a (gusto naseljeni centri, kompetitivnost i antisocijalno ponašanje = radno mjesto u vladi). Većina akademskih studija se slaže u tome da većina psihopata nema sposobnost predviđanja, točnije sposobnost da si zamisle negativne posljedice vlastitih postupaka - za sebe. Oni vide samo ono što žele, a te želje su bazirane na njihovom primitivnom podsvjesnom nagonu ka dominaciji i destrukciji. Pravila i činjenice su za psihopate samo gnjavaža koje uvijek nastoje zaobići i poreći. I više su nego voljni drugima nametati pravila, ali ni pomisliti na tren da bi ista pravila trebala važiti i za njih.

Slika
Za "običnog" ili "svakidašnjeg" psihopata, ovo često vodi do uzastopnih privođenja i boravaka u zatvoru, iz kojih ne nauče ništa osim mogućih načina za izbjegavanje ponovnog uhićenja, koji se isto tako pokažu neuspješnim. Međutim, neke indicije sugeriraju da su neki psihopati - mogli bi ih nazvati "ambicioznima" - u stanju razumjeti da njihove sklonosti nisu prihvatljive normalnom društvu (iako oni ne mogu shvatiti zašto), da su pravila prijetnja za njih, te da izdizanje iznad "normalnog" društva gdje vrijede druga pravila (ili gdje bi ih oni sami određivali) jest najbolji put ka realizaciji nesputanog izražavanja svojeg poriva za dominacijom i uništenjem, bez podnošenja ikakvih računa. Položaj od moći i utjecaja u monolitnoj i monumentalno korumpiranoj organizaciji kao što je američka vlada je, prema tome, idealno mjesto gdje se psihopat može slobodno baviti svojim zanatom. Ali kad jednom zasjedne na položaj, te (opravdano) uvjeren u vlastiti imunitet od neželjenih posljedica, psihopat će se ponovo okrenuti ignoriranju činjenica i pravila i, zasigurno, neće imati obzira za štetne posljedice svojih djela na druge.

I tako da se vratimo nazad na problem Williama Polka da "zbog unutarnjih političkih razloga - a naročito zbog navaljivanja neokonzervativaca i inih jastrebova - možda nećemo uspjeti prihvatiti činjenicu da Ukrajina ne potpada pod našu sferu utjecaja i dominacije". To je točno, ali s točke gledišta psihopata u američkoj vladi (i šire), koji usmjeravaju politiku SAD-a prema Rusiji, "unutarnji politički razlozi" imaju malo toga zajedničkog s njihovim odbacivanjem činjeničnog stanja. Za te psihopate, s aspekta njihovih primitivnih pobuda, problem s činjeničnim stanjem je u samim činjenicama: one su u suprotnosti s njihovim težnjama. A kao što sam već naveo, ono čemu teže je dominacija i, kada to okolnosti na putu do dominacije zahtijevaju - uništavanje. Njihove pozicije od moći i utjecaja, u kombinaciji s njihovom jedinstvenom sposobnošću da u potpunosti zanemare činjenično stanje i da umjesto toga "kreiraju svoje vlastito" - je ključni problem s kojim se čovječanstvo danas suočava. To je solipsizam s izrazito narcisoidnom inklinacijom od početka do kraja. Radi se o čistoj pohlepi i kontroli, ne zbog nekakve iole plemenite svrhe (iako se koriste sve vrste uzvišenih priča i izgovora kako bi se zavelo normalne ljude ovoga svijeta da se priklone psihopatskoj agendi), nego kao svrha sama za sebe.

Ovo je pravo stanje stvari s kojima se danas suočavamo. No ipak, sama ideja da su naši simboli "autoriteta" u biti nehumani grabežljivci koji streme globalnoj dominaciji i kontroli radi same dominacije i kontrole je gotovo nemoguća za prihvatiti u umu prosječne osobe, jer se ovo doima u samoj srži kao neljudsko - čak i vanzemaljsko. Iz tog je razloga, uhu ugodna (iako beznadno plitka) laž "Putin je nasilnik" (na primjer), te da američka vlada samo nastoji osigurati "slobodu i demokraciju" za sve, toliko općeprihvaćena među masama.