Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 2. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.


Nalovna 00 ECHCC
© Sott.netZemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza
Skrivena povijest svijeta III
Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, prema standardnoj znanosti, gravitacija je glavna sila koja upravlja ponašanjem nebeskih tijela. Obično, za elektromagnetske sile se smatra da ne postoje ili da ih se u najboljem slučaju može zanemariti. Međutim, elektromagnetske sile su jače od gravitacijskih sila za 39 redova veličine (odnosno 1039; ne 39 puta, već 1-pa-39-nula puta jače), čime elektromagnetizam postaje de facto "glavna upravljačka sila" našeg svemira.

Usporedbu jačina gravitacije i elektriciteta je ilustrirao Robert Millikan,1 dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1923., u svom eksperimentu s uljnim kapljicama (pogledajte donji dijagram). Millikan je pokazao da elektromagnetska sila može podići kap ulja nabijenu samo jednim elektronom (zahvaljujući ionizaciji pomoću X zraka), kada se tu kap izloži jakom električnom polju.2 Dakle, elektromagnetska sila na jedan jedini elektron može nadvladati gravitacijsko privlačenje cijelog planeta koje osjeća kap ulja.

Millikanov pokus
© Theresa KnottShematski prikaz Millikanovog pokusa.
Električno djelovanje na jedan jedini elektron uravnotežuje fenomenološki slabu (govoreći relativno) gravitacijsku silu cijelog planeta na kap ulja.
Preciznije, Millikanove raspršene kapljice ulja su puno manje od običnih kapi ulja. Obično je kapljica polumjera 0,1 mikrometar, dok je polumjer kapi približno 1000 mikrometara (1 milimetar). Kako u jednoj kapi vode ima otprilike 1021 atoma,4 jedna kapljica otprilike sadržava 1017 atoma. Tako je Millikan pokazao da elektromagnetska sila na jedan jedini elektron može poništiti težinu (tj. gravitacijsku silu) 1017 atoma.

Nadmoć elektromagnetskih magnetskih sila nad gravitacijom još više dolazi do izražaja u slučaju povećanja udaljenosti:
Jačina magnetskog polja koje proizvodi električna struja (npr. na astronomskoj skali Birkelandova struja) opada obrnuto proporcionalno prvoj potenciji udaljenosti od te struje. Elektrostatske i gravitacijske sile između zvijezda opadaju obrnuto proporcionalno kvadratu udaljenosti.5
Konkretno, kada se elektromagnetske sile podijele sa 100 (102) zbog udaljenosti između dva tijela, gravitacijske sile se za istu udaljenost podijele s 10 000 (104). Dok gravitacija može imati značajnu ulogu uz elektromagnetske sile, unutar nebeskih tijela, u slučaju udaljenih interakcija između tijela (zvijezda-zvijezda, zvijezda-planet, zvijezda-komet, itd.) gravitacija je općenito zanemariva i elektromagnetske sile preuzimaju glavnu ulogu.

Reference:

1"Robert Millikan - Biographical", Nobel Prize. Pogledajte: www.nobelprize.org/nobel_prizes/physics/laureates/1923/millikan-bio.html (na engleskom jeziku).
2Da bi kapljica lebdjela, električno polje treba imati napon od 32 100 volti. Za detaljnija objašnjenja pogledajte 26. poglavlje: "Uragani, munje i tornada".
3R. G. Harrison, Atmospheric Electricity And Cloud Microphysics, str. 3 (na engleskom jeziku).
4"How many atoms are in a single drop of water", MadSci: Chemistry. Pogledajte: www.madsci.org/posts/archives/2000-10/971190 308.Ch.r.html (na engleskom jeziku).
5D. E. Scott, The Electric Sky, str. 44 (na engleskom jeziku).