Slijedi li uvođenje antiruske propagandne medijske kampanje i u Srbiji?

Sudeći po dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji OESS-a održanoj prošlog tjedna u Beogradu, medijski rat protiv Rusije najavljen u Bruxellesu intenziviran je na skupu koji je službeno trebao biti posvećen sigurnosti i integritetu novinara.

Na konferenciji OESS-a, prvoj od kada je Beograd preuzeo presedavanje tom međunarodnom organizacijom, odmah nakon službenog otvaranja, protokolarnih izjava ministara Ivice Dačića i Ivana Tasovca, predstavnica OESS-a za slobodu medija Dunja Mijatović je u uvodnoj riječi kao jednu od zemalja u kojoj ubijaju novinare navela Rusiju.

Po, očito, već unaprijed pripremljenom scenariju, za njom su uslijedili govori predstavnika Litve i Ukrajine, a prisutni su mogli čuti brojne optužbe i teške kvalifikacije na račun Ruske Federacije, od uloge agresora u ratu sa Ukrajinom, do navodne propagande kojoj se Zapad hitno mora suprotstaviti.

Iako je predstavnica Ruske Federacije od gospođe Mijatović zatražila da razmisli o svojoj odgovornosti za izgovorene riječi i demantirala optužbe navođenjem činjenica da je ubojstvo Ane Politikovske razriješeno i da su počionioci privedeni pravdi, njeno mišljenje se nije promijenilo. Nije pomoglo ni navođenje brojnih primjera ruskih novinara koji su na teritoriju Ukrajine diskriminirani, prognani ili oteti.


Gospođa Mijatović, iako obavlja funkciju predstavnika OESS-a za slobodu medija, nije željela odgovoriti na pitanja radija Sputnjik. Očigledno nije smatrala za shodno da bilo kome objašnjava što je zapravo mislila kada je iznosila najteže kvalifikacije.

Iako je tema skupa stradanje novinara, njoj nije zasmetalo ni to što je moderator skupa objasnio da slučaj 16 poginulih radnika RTS-a ne treba posebno izdvajati, jer je, kako je rečeno, ubijenih novinara tijekom '90 -ih bilo na svim stranama!?

Zato je gospođa Mijatović smatrala da treba iskoristiti svoje prisustvo u Beogradu, da se sastane sa srpskim premijerom i da mu pruži podršku za reforme u području medija. Ni traga od oštrine koju je demonstrirala prije samo nekoliko mjeseci, kada je predsjednika Vlade kritizirala za stanje u medijima i cenzuru. Što se u međuvremenu promijenilo, je li usvajanje medijskih zakona i skoro gašenje velikog broja medija dovoljno da se zažmiri na sve ono što je takoreći jučer bio razlog za oštru kritiku. Ili je kritika tada bila neutemeljena? U tom slučaju, dobro bi došla isprika - onako javno koliko je javna bila i kritika.

Gospođa Mijatović je ostala dužna srpskoj javnosti komentar na temu najave britanskog premijera o osnivanju fonda za borbu protiv ruskog utjecaja.

Ostalo je bez odgovora pitanje zašto se rad ruskih medija naziva propagandom, dok se program zapadnih medija kvalificira kao objektivno izvještavanje. Zašto se staje na barikade kad se u bilo kojoj zemlji pojavi jedan ruski medij, dok se na brojne strane zapadne medije gleda sa simpatijom.

Da li, na primjer, Srbiji veća opasnost za dezinformiranje javnog mnijenja prijeti od ruskog državnog medija ili od medija na čijem je čelu bivši direktor američke obavještajne agencije CIA David Petraeus (glavni financijski investitor televizije N1 je američka tvrtka KKR, većinski vlasnik kabelskog operatera SBB. -prim.aut.) Medija kojem je upravo medijskom reformom, uz potporu Europske komisije i OESS-a, omogućeno narušavanje medijskog pluralizma, legalizovanjem prava da kablovski operateri mogu biti vlasnici medija, proizvode informativne sadržaje i favoriziraju svoje kanale.

I konačno - da li su samo takvi mediji pretplaćeni na istinu i imaju monopol na objektivno informiranje, dok ostali provode propagandu koja mora biti hitno zaustavljena?

Autorica je predsjednica Profesionalnog udruženja novinara Srbije i novinar redakcije Sputnjik Srbija.