Dobrodošli na Sott.net
Uto, 16 Srp 2019
Svijet za ljude koji misle

Znanost i tehnologija
Karta


Airplane

Japanski znanstvenici u oceanu otkrili male crve-vrištače, koji prave buku jaču od zrakoplova

mali crvi
© Skrinšot/Science Magazine
Japanski naučnici otkrili su crve koji su sićušni, ali izuzetno glasni. Oni objašnjavaju da su ova stvorenja sposobna da proizvedu buku ekvivalentnu onoj koju stvara turbodžet avion prilikom poletanja, što je jedan od najjačih zvukova ikada snimljenih u okeanu.

Radi se o vrsti Leocratides kimuraorum — morskim crvima koji su dugački samo 29 milimetara. Biolog Rjutaro Goto sa Univerziteta u Kjotu, sa svojim kolegama, zabeležio je buku od 157 decibela koju su proizvela ta stvorenja.

Imajte na umu da su ljudi u stanju da čuju samo buku od 10 decibela, a buka koja prelazi 130 decibela je bolna i može da ošteti bubne opne.

U stvari, na udaljenosti od 25 metara, avion će proizvesti samo 150 decibela kada poleti.

"Ovaj zvuk je uporediv sa onim koji proizvode crvi-vrištači, jednim od najintenzivnijih bioloških zvukova ikada snimljenih u moru", objašnjavaju istraživači.


Pi

Molekule mijenjaju oblik kako dobivaju i gube elektrone

molekule
© IBM Research
Znanstvenici su prvi put zabilježili neke od tajnovitih aspekata molekula, javlja New Scientist. Kada molekule dobiju ili izgube električni naboj, njihova se struktura može promijeniti, a sada su fizičari uspjeli snimiti takvu promjenu njihova oblika.

Znanstvenici Shadi Fatayer i Leo Gross s IBM-a u Zurichu ispitali su pomoću mikroskopa atomskih sila promjene kod četiri tipa molekula.

Mikroskop atomskih sila je specijalna naprava koja između šiljka senzora mikroskopa i površine uzorka osjeća interakcije atomskih sila na maloj udaljenosti (0,1 do 10 nm) te daje izvanredno detaljnu sliku molekula i njihovih unutarnjih veza.

Iznimno hladna vakuumska komora

Kako bi molekuli pridodali električni naboj, znanstvenici su preko sonde na površinu uzorka pustili slabi napon. Cijeli eksperiment proveden je u iznimno hladnoj vakuumskoj komori kako bi se osigurala statičnost molekule.

Gross i njegovi kolege već su i prije razvili tehniku snimanja molekula (objavljeno u studiji 2009.) i tehniku kontrole naboja molekula (objavljeno u studiji 2015. godine), no sada su uspjeli kombinirati te dvije procedure te istovremeno snimiti molekule i kontrolirati naboj, piše Science Alert.

Snimili su četiri različite molekule u dva ili više od ova četiri stanja: pozitivno stanje (minus jedan elektron), neutralno (isti broj protona i elektrona), negativno (plus jedan elektron) i dvostruko negativno (plus dva elektrona). Sve četiri molekule različito su reagirale na promjene u naboju.

Tako u videozapisu (dolje) možete vlastitim očima vidjeti kako molekula porfina mijenja svoju strukturu dok gubi elektrone.

Galaxy

Udaljeni svjetovi: NASA objavila mapu 4.000 planeta izvan Sunčevog sustava

4000 novih egzoplaneta
Odavno nismo imali čvrste dokaze o planetama koje egzistiraju izvan Sunčevog sistema. Poznati i kao egzoplaneti, konačno otkriće jednog takvog nije došlo još od 1992. godine.

Međutim, u poznati katalog egzoplaneta nedavno je dodan čitav niz "udaljenih svjetova".Samo u posljednjoj deceniji, uz pomoć nedavno "penzionisanog" Kepler svemirskog teleskopa, tempo otkrića se eksponencijalno povećao. Naime, u junu je potvrđeno postojanje 4.000 egzoplaneta.

NASA je nedavno podijelila video vizuelizaciju koja pokazuje kada i gdje su otkrivene sve poznate egzoplanete.

Kepler je zauvijek "zaspao" 2018. godine, ali njegovim naslijeđem se još uvijek koriste brojne opservatorije kao što je Transiting Exoplanet Survey Satellite (TESS), koji je već pronašao preko 700 novih kandidata za planetu u svojoj prvoj godini u svemiru.

Do kraja godine trebao bi se lansirati satelit za utvrđivanje karakteristika egzoplaneta CHEOPS, a NASA-in Space Telescope Jamesa Webba bi se trebao povući iz upotrebe do 2021. godine. Oba navedena svemirska teleskopa mogu pomoći da se utvrdi da li postoje uvjeti koji podržavaju život na površinama datih egzoplaneta.

Interesantno je da se na NASA-inoj mapi nalazi ucrtano preko 4.000 planeta izvan Solarnog sistema, tj. za samo nekoliko decenija prešli smo put od saznanja da nema planeta izvan našeg sistema do hiljada novih, piše CNET.

Galaxy

NASA-in teleskop Hubble otkriva čudan disk oko džinovske crne rupe za koji astronomi kažu da ne bi trebao biti ondje

crna rupa

Slika svemirskog teleskopa Hubblea o spiralnoj galaksiji NGC 3147 pojavljuje se uz umjetničku ilustraciju supermasivne crne rupe koja se nalazi u jezgri galaksije
Posmatranja crne rupe sa slabom svjetlošću pokazuju da se hrani materijom koja je tipična za mnogo veće crne rupe.

Astronomi koji koriste Hubble svemirski teleskop uočili su supermasivnu crnu rupu koja prkosi sadašnjim teorijskim modelima o univerzumu.

Međunarodni tim naučnika, koji je objavio svoje nalaze u mjesečnim obavjestima Kraljevskog astronomskog društva, uočio je čudovišnu crnu rupu u srcu spiralne galaksije NGC 3147 koja se nalazi na relativno bliskoj udaljenosti od oko 130 miliona svjetlosnih godina u konstalaciji Zmaja.

Naučnici su otkrili da postoji disk gasa, prašine i zvijezdanih ostataka koji je okružuje krećući se brzinom od 10% brzine svjetlosti. Prema postojećim modelima za takve strukture ovaj disk ne bi trebao biti tamo.

Za crnu rupu, koja je oko 250 miliona puta teža od Sunca, kaže se da je "pothranjena" i očekuje se da disk koji se nalazi oko nje bude tanji. Međutim, ovaj disk je više podsjećao na krofnu nego na palačinku.

Tip diska koji vidimo je umanjeni Kvazar koji nismo očekivali, rekao je Stefano Bianchi sa visokoškolske ustanove Università degli Studi Roma Tre.

"To je isti tip diska koji vidimo u objektima koji su 1 000 ili čak 100 000 puta svjetliji. Predviđanja trenutnih modela za dinamiku gasa u veoma slabim aktivnim galaksijama očigledno nisu dobra".

"Mislili smo da je ovo najbolji kandidat za potvrdu da ispod određenih luminoznosti, disk više ne postoji", rekao je Ari Laor iz izraelskog instituta za tehnologiju.

"Ono što smo vidjeli bilo je nešto potpuno neočekivano. Pronašli smo gasove u pokretu koji predstavljaju materijal koji se rotira u tankom disku veoma blizu crne rupe".

Komentar: Umjetnička vizija osebujnog diska koji okružuje supermasivnu crnu rup u srcu spiralne galaksije NGC 3147, udaljene 130 milijuna svjetlosnih godina u konstelaciji Zmaja:




Pi

Fizičari stvaraju uvjete crne rupe unutar računalnog čipa

čip crna rupa
© Kollár i sur
Ideja o simulaciji crnih rupa unutar računara postoji već nekoliko godina. Početkom 2017. godine, holandski i čileanski fizičari su teoritizirali ovu temu u jednom naučnom časopisu.

Danas ova ideja izgleda na korak bliže stvarnosti. Naučnici univerziteta Princeton stvorili su elektronsku rešetku oko mikročipa sposobnu za simulaciju strukture prostor-vrijeme kakva vlada unutar crne rupe.

Obično, računari nisu u stanju da izračunaju ponašanje kompleksnih kvantnih materijala i sistema, objasnila je Alicia Kollar, vodeći autor studije i istraživač u Centru za složene materijale na Princeton-u. Rješenje prema istraživaču leži u tome da dozvoli prirodi da uradi "teški dio" računanja.

"Problem je u tome što ako želite da proučavate veoma komplikovan kvantni mehanički materijal, onda je kompjutersko modeliranje veoma teško.

Pokušavamo da implementiramo model na hardverskom nivou, tako da priroda odradi teži dio računanja umjesto nas" rekla je Alicia.

Prvi rezultati istraživanja objavljeni su u ovogodišnjem izdanju časopisa Nature. Specijalno urađena rešetka koristi rezonatore od superprovodnika raspoređene u rešetkastom uzorku koji simulira hiperboličku ravan (ravan Lobačevskog), geometrijsku površinu u kojoj se prostor savija od sebe u svakoj tački.

Na čipu veličine jednog centrimetra, mikrotalasni fotoni mogu da se kreću duž rezonatora u heptagonalnom uzorku i interaguju jedni sa drugima na dvodimenzionalnoj ravni, ali simuliraju svojstva zakrivljenog prostora kao što je to u crnoj rupi koristeći poseban tip rezonatora poznat kao CPW rezonator.

Dr Andrew Houck, profesor elektrotehnike koji je doprinjeo studiji, kaže da ovaj čip omogućava istraživačima da "zajedno saberu čestice, uključe vrlo kontrolisanu količinu unterakcije između njih i vide složenost".

Satellite

Prva u svijetu japanska sonda Hayabusa2 prikuplja uzorke sa udaljenog asteroida

japanska sonda
Primljeni podaci potvrđuju da se letjelica Hayabusa uspješno spustila na daleki asteroid.

Japanska letjelica je obavila historijsku misiju sakupljanja dubinskih uzoraka, a naučnici se nadaju da će dobiti informacije o porijeklu Sunčevog sistema, saopćila je danas japanska svemirska agencija.

Hayabusa 2 je u aprilu za sebe napravila krater za slijetanje ispuštanjem udarnog elementa od bakra.

Letjelica se sada spustila u krater i sakupila uzroke iz dubine asteroida u kojima će, kako se nadaju naučnici, biti vrijednih podataka, prenijela je agencija PA.

Hayabusa 2 je prva svemirska letjelica koja je uspješno sakupila dubinske uzorke s jednog asteroida, a sličnu misiju planira američka svemirska agencija NASA na drugom asteroidu.

Japanska agencija za istraživanje svemira saopćila je da primljeni podaci potvrđuju da se letjelica spustila i sigurno podigala poslije uzimanja uzoraka, kako je i bilo planirano.

Hayabusa 2 se jučer počela spuštati prema asteroidu, a danas je obavljena završna faza. Sam boravak na asterodu trajao je nekoliko sekundi, dovoljno da aparat usisa uzorke.

Asteroid koji je predmet istraživanja udaljen je oko 300 miliona kilometara od Zemlje.

Očekuje se da će se Hayabusa 2 vratiti na Zemlju krajem sljedeće godine sa uzorcima koje će naučnici potom analizirati.

Binoculars

Pentagon se trudi pripremiti vojnike za 'nuklearni rat na bojištu' s tehnologijom virtualne stvarnosti

pentagon virtuelna stvarnost
© Global Look / Sebastian Gollnow
Pentagon je objavio poziv za kreiranje virtuelne realnosti u uslovima nuklearnog rata što predstavlja još jedan znak američke opsesije nuklearnim ratom.

Agencija za smanjenje prijetnji odbrane koja je kao odjeljenje Ministarstva odbrane fokusirano na borbu protiv oružja za masovno uništenje, traži sisteme virtualne realnosti koje može koristiti za obuku borbenih snaga u uslovima nuklearnog rata. Prošle sedmice agencija je tražila tehničke specifikacije i druge tržišne informacije o "virtualnim programima obuke i testiranja" za američke trupe koje izvode obuku u uklanjanju radioloških prijetnja kao i borbi na "nuklearnom" bojištu.

Virtualna realnost neće zamjeniti zahtjeve terenske obuke navodi se u obavještenju, dodajući da je svrha obuke uz pomoć virtualne realnosti testirati ratne scenarije i donošenje odluka kako bi se korisnicima pružili realni ishodi njihovih odluka.

Obuka u ovakvim uslovima može učiniti vojnike manje svjesnim realne moći nuklearnog oružja i smanjiti njihovo oklijevanje da pritisnu "veliko crveno dugme". Ipak, ta odluka nikada nije prepuštena nižim činovnicima i malo je vjerovatno da će njihovi komadanti stojati u redu kako bi probali novi virtuelni scenario nuklearnog rata.

Američka vojska se sve više oslanja na simulatore obuke, koji nose očigledne prednosti, uključujući i smanjenje troškova, izbjegavajući potrebu za transportom trupa na lokacije gdje vrše obuku.

Vojska je prošlog mjeseca dodjelila 2 ugovora za virtualne simulatore s ciljem da se na kraju generiše 400 različitih okruženja za obuku na specifičnim lokacijama. Ova obuka je jedini način da se vojnicima obezbjedi približno realna situacija nuklearnog rata.

Dužnost vojske je da se pripremi a nuklearna priprema Pentagona ne bi bila toliko zlokobna da nije objavljen a potom uklonjen strateški dokument Združenog štaba koji je prikazao "smjernice i principe za planiranje, izvršenje i procjenu nuklearnih operacija". Dokument sugeriše da nuklearna operacija može stvoriti uslove za "stratešku stabilnost" Sjedinjenih Država.

Prošlog mjeseca načelnik štaba američkog vazduhoplovstva David Goldfein je predložio da vojska preuzme mrežu za upravljnje komercijalnim satelitima. Sad su se povukle iz INF ugovora i odmah krenule u razvoj raketa koje su bile zabranjene prema INF-u.

RT

Blue Planet

Novi radioaktivni model starih stijena ukazuje na izgubljene kontinente na ranoj Zemlji

novi model radioaktivnih stijena
© Science Direct
Na osnovu poređenja starosti i radioaktivnosti stena sa različitih delova naše planete, nastala je hipoteza o kontinentima koji su bili sastavni deo Zemlje prvih nekoliko milijardi godina. Ovi kontinenti su podržali nastajuću civilizaciju i potom nestali bez traga.

Napori da se prouči Zemlja iz doba kada su se na njoj pojavljivali prvi tragovi života zahtevali su da se detaljnije istraži nekoliko udaljenih lokacija, na kojima se i dalje nalaze stene iz tog doba.

Objašnjenje za ovo je da je zemljina kora formirana polako, i da je površina Zemlje isprva bila prekrivena tankom korom okeana, koja se reciklira svakih nekoliko stotina miliona godina.

Ako bismo uspeli da se vratimo u prve godine života planete Zemlje zatekli bismo samo nekoliko delova kontinentalnih ploča, kao što je Džek Hils, na području sadašnje zapadne Australije, na nečemu što je nekada bio vodeni svet.

Ovoj ideji se suprotstavio dr Derek Hasterok sa Univerziteta Adelajd, koji je suprotstavljene argumente dostavio u okviru Precrambrian research-a i Lithos-a. On smatra da je zemljina kora bila mnogo deblja mnogo ranije, nego što to ostali modeli nalažu i da su kontinenti postojali pre 4 milijarde godina i da su pre nego što su nestali ostavili tragove.

Njegova istraživanja zasnivaju se na međusobnoj povezanosti starosti stena i njihove radioaktivnosti. Iako su ovi parametri i ranije bili predmet proučavanja, 76 000 uzoraka stena nisu zanemarljiv istraživački poduhvat.

-"Kamenje koje je prilično radioaktivno oslobađa toplotu. U prvim danima planete Zemlje bilo je mnogo radioaktivnih izotopa pa je i temperatura bila 4 puta viša. Najradioaktivnije kamenje se istopilo", objasnio je dr Hasterok za IFL Science.

"Na mestima gde je kontinent bio visoko radioaktivan, stene su bile slabije pa su ih tektonski procesi lakše razdvajali. Na taj način su nestali čitavi proto-kontinenti bez ikakvog traga", dodao je Hasterok i zaključio da bi zemljina kora zbog toga morala biti mnogo deblja nego što se pretpostavlja. Trenutno, dr Hasterok pokušava da otkrije da li je nekada postojalo područje gde su stene očuvane, ili je obim i debljina kontinenata, kakvi postoje danas, nastala pre 2-4 milijarde godina.

Hasterok je do ovih zaključaka došao istražujući radioaktivnost delova Antarktika koje do sada niko nije direktno proučavao. Toplota iz radioaktivnih "džepova" topi glečere, što doprinosi brzini kojom se već kreću.

Comet

Znanstvenici zaključili da se učestalost velikih kometarnih razaranja mjeri u milenijumima

Tunguska eksplozija 1908
© Wikipedia
Tunguska eksplozija 1908 u Rusiji
Nastojeći da ponovo postignu isti efekat obaranja drveća kakav je proizvela Tunguska eksplozija u Sibiru prije više od 100 godina, naučnici su dizajnirali niz različitih kompjuterskih modela koji uključuju više od 500 miliona kombinacija izgleda asteroida i varijanti njegovog ulaska u atmosferu i istražili ih pojedinačno uvjereni da se radi o najznačajnijem astronomskom događaju 20. vijeka.

Prije tačno 111 godina, 30. juna 1908. gigantski asteroid udario je u udaljeno područje tada carske Rusije, izazvavši masivnu eksploziju uništivši hiljade kvadratnih kilometara šume oko epicentra.

Kada su naučnici kasnije otkrili obim uništenja, izazvanog Tunguskom eksplozijom, smatrali su da je to najznačajniji fenomen te vrste u čitavoj ljudskoj istoriji.

Srećom po lokalno stanovništvo, nije bilo prijavljenih žrtava u ovoj rijetko naseljenoj sibirskoj oblasti, iako je sila razaranja bila nevjerovatna. Uništeno je oko 2 000 kvadratnih kilometara. Međutim, događaj je od tada izazivao beskrajna pitanja jer ni asteroid ni njegovi ostaci nikada nisu pronađeni.

U nekom trenutku istraživači su uspjeli da primjene analizirane podatke oko 500 miliona kombinacija i pobliže analiziraju Tungusku eksploziju.

Inženjeri kompjuterskog modeliranja iz NASA-inog Ames istraživačkog centra otkrili su da je događaj vjerovatno uzrokovan kamenim meteorom a ne ledenim nebeskim tijelom i da je vjerovatno taj objekat bio između 50 i 80 metara u prečniku.

Simulacija je zaključila da je sasteroid ušao u atmosferu brzinom od 55 000 kilometara na čas prije nego što je eksplodirao na visini od 10 - 15 kilometara iznad tla, što je činjenica koja objašnjava zašto nije došlo do stvaranja kratera na tlu posle ove stravične eksplozije.

Međutim, udar kao takav se desio i postoji mogućnost sličnih udara u budućnosti, što naglašava značaj razvoja zaštitnih mjera u budućnosti. Snaga eksplozije bila je ekvivalenta 30 megatona što je čini snažnijom više od hiljadu puta od bombi bačenih na kraju Drugog svjetskog rata.

Komentar: Prije Tunguske eksplozije komete su pravile ogromne globalne katastrofe, padale su još puno puta prije toga sa razarajućim posljedicama po čovječanstvo. Više o tim događajima pročitajte u našim slijedećim člancima: Pogledajte i:


Mr. Potato

Lijek za ćelavost na horizontu - znanstvenici stvorili kosu koja raste kroz kožu upotrebom ljudske matične stanice

Ljudska kosa raste kroz kožu miša

Ljudska kosa raste kroz kožu miša
Znanstvenici s instituta Sanford Burnham Prebys uspjeli su korištenjem matičnih stanica uzgojiti neograničenu količinu prirodne kose. Rezulati otkrića podijeljeni su na konferenciji Međunarodnog društva za istraživanje matičnih stanica, održanoj krajem lipnja u Los Angelesu.

Za ove zapanjujuće rezulate dodijeljena im je nagrada za zasluge, a kompanija Stemson Therapeutics licencirala je tehnologiju, javlja Eureka Alert. Ovim znanstvenicima je uspjelo, presađivanjem ljudskim matičnih stanica, stvoriti folikule kose na miševima koje rastu kroz kožu. Sada se nadaju da će uspjeti ponoviti isti proces na ljudima.

NEOGRANIČEN BROJ STANICA

"Sada imamo robusnu, visokokontroliranu metodu za stvaranje kose prirodnog izgleda koja raste kroz kožu. To je ključni pomak u razvoju terapija kod gubitka kose i na području regenerativne medicine. Proces je različit od drugih po regeneraciji folikula jer je osiguran neograničen broj stanica.

Na ovaj način uspjet ćemo poboljšati život milijunima ljudi koji traže rješenje problema gubitka kose. Stanice koje koristimo dolaze iz vlastite pacijentove krvi i imunološki sustav ih, najvjerojatnije, prihvaća", kaže Richard Chaffoo, plastični kirurg iz La Jolle koji radi kao savjetnik kompanije.