NASA-ini promatrači asteroida objavili su kako će ove nedjelje blizu Zemlje projuriti veliki dvostruki asteroid, piše EarthSky.

Asteroid naziva 1999 KW4 sastoji se od jednog tijela promjera oko 1,5 kilometara koje ima svoj vlastiti mjesec, odnosno manji asteroid veličine 500 metara. Radi se zapravo o binarnom asteroidu koji se sastoji od dva objekta slične veličine koji orbitiraju jedan oko drugoga.

Koliko je opasan?

1999 KW4 će projuriti pored nas ove nedjelje, 26. svibnja, oko 1 sat nevjerojatnom brzinom od oko 67.000 km/h. Mada ga je organizacija Minor Planet Centre (MPC) kategorizirala "potencijalno opasnim objektom" i mada će proći relativno blizu našeg planeta, ipak će projuriti na sigurnoj udaljenosti od 5.182.015 km, odnosno oko 13,5 puta udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.

NASA-ina letjelica Juno uočila je periodične promjene unutar magnetskog polja Jupitera, što je prva detekcija takvog fenomena izvan našeg planeta, javlja NASA.

Radi se fenomenu naziva sekularna varijacija, koji ukazuje na dugotrajne i nepredvidive promjene u magnetskom polju, a Juno je utvrdio da je sekularna varijacija tog plinovitog diva najvjerojatnije potaknuta dubokim atmosferskim vjetrovima na planetu.

"Već desetljećima planetarni znanstvenici žele istraživati sekularnu varijaciju na drugim planetima", rekao je astrofizičar Scott Bolton s instituta Southwest Research.

"Ovaj fenomen smo mogli otkriti jedino uz pomoć iznimno preciznih znanstvenih instrumenata letjelice Juno i njene jedinstvene orbite oko Jupitera, zbog koje leti vrlo blizu planeta", dodao je.

Veliki izazov za znanstvenike

Kako bi se odredile promjene u magnetskom polju, potrebna su mjerenja iz velike blizine. Znanstvenici su stoga usporedili podatke iz NASA-inih prošlih misija na Jupiter (Pioneer 10 i 11, Voyager 1 i Ulysses) s novim modelom Jupiterovog magnetskog polja pod imenom JRM09. Novi model temeljio se na podacima prikupljenim tijekom osam prolaza letjelice Juno, pri kojima je ona koristila magnometar, odnosno uređaj koji može stvoriti detaljnu trodimenzionalnu kartu magnetskog polja.

Znanstvenici su prilikom usporedbe prvih podataka o Jupiterovom magnetskom polju koje je zabilježio Pioneer, i najnovijih koje je registrirao Juno, uočili niz malih, ali izrazitih promjena u polju.

"Uistinu je bio velik izazov pronaći tako male promjene u nečemu tako velikom poput Jupiterovog magnetskog polja", rekla je astrofizičarka Kimee Moore sa Sveučilišta Harvard.

Ujedinjene nacije su objavile izveštaj prema kojem je milion vrsta biljaka i životinja u opasnosti od izumiranja, kao i da je ljudska vrsta ugrožena jer joj predstoji opasnost od nedostatka hrane i zdrave vode za piće.

Kako je preneo "Njujork tajms", izumiranje biljnih i životinjskih vrsta je posledica razvoja ljudske zajednice, a tu informaciju su prenele samo tri televizijske mreže u SAD.


Taj izveštaj UN pripremili su brojni ekolozi i naučnici iz 131 zemlje-članice UN. Izveštaj ima 1.500 strana i biće objavljen u celini ove sedmice u Parizu, a rezime na 40 strana namenjen medijima je upućen na adrese svih zemalja-članica UN.

Premda je gotovo sva vulkanska aktivnost na Mjesecu prestala prije više milijardi godina i riječ je o mrtvome Zemljinom satelitu s rijetkom geološkom aktivnošću, na njemu se povremeno, kao i na našemu i ostalim planetima događaju potresi, kažu znanstvenici NASA-e.

Oni tvrde da se zbog unutarnjeg hlađenja u posljednjih nekoliko stotina milijuna godina ovo nebesko tijelo smanjilo za 50 metara te da je još uvijek tektonski aktivno, piše portal Stuff.

Postupno se 'skupljajući' Mjesec postaje naboran.

Znanstvenici su to usporedili sa 'skupljanjem' bobice grožđa koja se smanjuje i bora pretvarajući se u grožđicu. No za razliku od fleksibilne kožice grožđa Mjesečeva površinska kora je krhka pa se pri skupljanju raspada.

Do ovih pojava dolazi kad se kora pomiče i gura jedan dio iznad drugoga. Pritom se formiraju neobične stijene koje se mogu vidjeti na površini. Visoke su i duge kilometrima.

Stijene koje su se ranije rasule ostavile su trag po cijeloj površini, a novi podaci NASA-ine misije ukazuju na to da se i danas duž tih rascjepa događaju potresi.

Nova istraživanja omogućili su algoritmi kojima su obrađeni seizmički podaci iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, što je pridonijelo rasvjetljavanju tektonske aktivnosti na Mjesecu i njihovu boljem razumijevanju.

Otprije se zna da se na Mjesecu događaju četiri vrste potresa - prva tri tipa se odnose na duboke potrese koje uzrokuju sudari meteorita ili toplinski potresi uzrokovani Sunčevom toplinom, no oni su relativno slabi. Četvrta vrsta takozvanih 'plitkih' potresa je snažnija i može dosegnuti jakost do 5,5 stupnjeva po Richteru te trajati i do 10 minuta.

Charles Darwin je 1859. godine napisao: "Ako bi se moglo dokazati da postoji nekakav složeni organ koji se nikako nije mogao razviti kroz brojne, uzastopne, male promjene, moja bi se teorija potpuno raspala." (Charles Darwin: O podrijetlu vrsta) Danas znamo da postoji mnogo organa, sustava i bioloških procesa koji odgovaraju tomu opisu.

Jedan od njih je stanica. U Darwinovo vrijeme stanica je bila poput "crne kutije" - tajanstveni djelić života u koji nitko nije mogao pogledati. No danas, kada možemo zaviriti u stanicu, vidimo da je život na molekularnoj razini neizmjerno složeniji nego što je Darwin uopće mogao zamisliti. On je zapravo neumanjivo složen. Neumanjivo se složen sustav "sastoji od nekoliko dobro usklađenih dijelova, koji uzajamno djelujući pridonose osnovnoj funkciji, a uklanjanje bilo kojeg dijela uzrokuje da sustav prestane funkcionirati". (Michael Behe: Darwinova crna kutija: biokemijski izazov teoriji evolucije.)

"Zbog neumanjive složenosti novi život ne može nastati metodom polaganih, uzastopnih promjena tijekom dugotrajna vremenskog razdoblja, kako to opisuje darvinizam."

U najvećim dubinama Indijskog oceana snimljeno je misteriozno novo biće koje podsjeća na meduzu, javlja CNN travel.

Ronilac Victor Vescovo istraživao je jarak Sunda, najdublju točku Indijskog oceana, koji se nalazi na dubini od oko 7,2 kilometara. On i njegov tim uočili su biće za koje se vjeruje da je nova vrsta plaštenjaka, skupine morskih životinja koje su vrećastog oblika i žive pričvršćene za morsko dno.

Svojom podmornicom DSV Limiting Factor snimili su to novo biće koje su opisali kao "nevjerojatnu želatinastu životinju" koja "ne sliči ničemu što smo dosad vidjeli".

Naučnici koji proučavaju Saturnov mesec Titan otkrili su bizarni zaleđeni deo koji se prostire u dužini od oko 6.300 kilometara preko tropskog područja, saopštio je tim naučnika Univerziteta u Arizoni.

U saopštenju se navodi da bi otkriće moglo da bude nagoveštaj postojanja "ledenog vulkana".

Stručnjak za planete Kejtlin Grifit predvodi tim koji je proučavao ovu čudnu formaciju na osnovu spektralnih fotografija zabeleženih sa svemirskog broda "Kasini", upotrebom infracrvenog spektrometra kako bi se prodrlo kroz gustu azotnu atmosferu. Ona je rekla da je ledeni koridor zbunjujući, jer se ne slaže ni sa jednim delom površine niti merenjima ispod površine.

Grifitova ističe da otkriće pokazuje da je vodeni led nejednako, ali ne i nasumično raspoređen po tropskoj površini Titana.

Naučnici su očekivali da je površina ovog meseca prekrivena organskim sedimentom, koji pada na površinu usled razbijanja molekula metana sunčevim zracima u atmosferi. Oni su bili iznenađeni kada su videli "ledenu žilu" omotanu oko svemirske stene.

Tim naučnika veruje da bi ledena površina mogla da bude ostatak satelita iz davne prošlosti, piše "Raša tudej".

- Moguće je da je ono što vidimo trag iz vremena kada je Titan bio dosta drugačiji. To se ne može objasniti na osnovu onoga što vidimo danas - dodala je Grifitova.

Najverovatnija teorija je da je ledena površina ostatak masivnog, drevnog ledenog vulkana koji je izbacivao vodu, amonijak ili metan umesto magme koju smo navikli da viđamo na Zemlji.

Misija letjelice Cassini koja je obišla divovski planet Saturn i njegove satelite završila je 2017. godine, kada je zaronila u plinoviti planet i tako okončala svoj život. No podaci koje je poslala znanstvenicima još se obrađuju i ne prestaju oduševljavati znanstvenike.

Tako je astronome, nakon nedavne analize podataka s letjelice, iznenadilo jedno otkriće: jezera Titana koja su ispunjena metanom mnogo su dublja i čudnija nego što se očekivalo, piše Science Alert.

Neobičan svijet

Titan je vrlo neobičan svijet. Ovaj Saturnov mjesec jedino je tijelo, osim Zemlje, koje ima neku vrstu tekućine na svojoj površini. Premda znanstvenici pretpostavljaju da i drugi sateliti u našem Sunčevom sustavu imaju oceane, poput Europe ili Enkelada, oni se vjerojatno nalaze ispod površine, odnosno radi se o podzemnim oceanima.

Samo Titan ima površinska jezera s tekućim metanom. Istina, ne radi se o rijekama ili morima sa slatkom ili slanom vodom, ali je ipak prošaran nama poznatijim krajolikom koji nije samo suh i prašnjav.

Letjelica Cassini je pri kraju svoje misije usmjerila radar na neka od tih fascinantnih jezera. Najnovija analiza podataka ukazuje na to da su ta jezera duboka i do stotinu metara, ali i da Titan ima vrlo zanimljiv ugljikovodični ciklus.

Studija koja opisuje ove rezultate kombinira dva znanstvena rada objavljena u uglednom časopisu Nature: "Deep and methane-rich lakes on Titan" i "The case for seasonal surface changes at Titan's lake district".

Robotska letelica NASA "Insajt", koja se od novembra prošle godine nalazi na Marsu, zabeležila je blagi potres na Crvenoj planeti.

AP navodi da se veruje da je ovo prvi marsotres koji je ikada zabeležen.

Navodi se da je "Insajtov" monitor za potrese snimio i izmerio slabi signal 6. aprila, a naučnici su večeras odlučili da javnosti saopšte ovu vest.

Iako je zabeleženo tutnjanje koje podseća na blagi vetar, naučnici veruju da zvuk dopire iz unutrašnjosti Marsa.

Francuski naučnik Filip Lonjon, koji je bio zadužen za ovaj eksperiment pošto su evropske svemirske agencije opremale ovu letelicu, kazao je da je uzbudljivo to što konačno imamo dokaz da je ova planeta seizmički aktivna.

Navodi se da naučnici i dalje analiziraju podatke o ovom, kao i o tri još slabija seizmička signala koja su zabeležili.

Francuski seizmometar je postavljen na površinu Marsa prošlog decembra, nekoliko nedelja nakon sletanja "Insajta".

Kada je prije 13,8 milijardi godina svemir nastao iz Velikog praska, posljedične kemijske reakcije stvorile su prve molekule. One su bile presudne u oblikovanju svega što nam je poznato, no nismo ih u modernoj povijesti dugo mogli detektirati.

Premda se za HeH+, odnosno helijev hidridni ion, već godinama smatra da je on ta prva tajanstvena molekula, znanstvenici nikako nisu mogli pronaći dokaze o njegovom postojanju - do sada, piše CNN.

Kemija samog svemira

Nakon Velikog praska spojili su se atomi i protoni helija te je nastala molekula HeH+. Kasnije se ona raspala na molekule vodika i atome helija, najzastupljenije elemente u svemiru.

Znanstvenici su već 1925. stvorili helijev hidridni ion u laboratoriju, u kontroliranim uvjetima, što je potaknulo znanstvenu zajednicu na desetljećima dugu potragu za tom molekulom u svom prirodnom okolišu, odnosno u svemiru.

"Kemija samog svemira započela je s HeH+. Već dugo astronomi raspravljaju o razlozima zašto tu molekulu nismo mogli uočiti u međuzvjezdanom prostoru", rekao je astronom Rolf Güsten s Instituta Max Planck.

Nalaze se u kaotičnim maglicama

Prema astrokemijskom modelu iz kasnih 1970-ih, takvih molekula bi još uvijek trebalo biti u kaotičnim planetarnim maglicama koje su izbacile umiruće zvijezde tijekom posljednje faze svog života, prije nego što su eksplodirale u supernovi.

HeH+ nastaje kada zračenje zvijezde, dosegnuvši temperature više od 100.000 stupnjeva, ionizira maglicu.

Međutim, otkriti, odnosno uočiti takve molekule nije bio lak posao za znanstvenike. Zbog Zemljine atmosfere koja im je otežavala detekciju nisu mogli koristiti teleskope na Zemlji.

Znanstvenici su se stoga odlučili za teleskop SOFIA (Stratospheric Observatory for Infrared Astronomy), koji može letjeti iznad donjeg sloja atmosfere.