Znanost i tehnologijaS


Galaxy

Da li je vanzemaljska poruka ugrađena u našem genetskom kodu?

Da li je vanzemaljska poruka ugrađena u nađem genetskom kodu?
Stručnjaci su napisali: “Pre ili kasnije... moramo prihvatiti činjenicu da kompletan život na Zemlji nosi genetski kod naših vanzemaljskih rođaka i da evolucija nije ono što mi mislimo da jeste.“

Prema rečima naučnika koji su proveli više od 13 godina radeći na ljudskom genomu, ljudski DNK je dizajniran od strane napredne vanzemaljske civilizacije.

Naučnici iz Kazahstana tvrde da je naša vrsta stvorena i dizajnirana od strane “više sile.“ Stručnjaci veruju da su naši “kreatori“ želeli da sačuvaju poruku unutar naše DNK, i/ili jednostavno postave život na drugim planetama.

Istraživači, Maksim Makukov i Vladimir Šerbak, su proveli više od 13 godina radeći na projektu ljudskog genoma - misiji da naprave mapu ljudske DNK.

Posle 13 godina studija, stručnjaci su zaključili da su ljudi dizajnirani od strane više sile, i da postoji “skup aritmetičkih obrazaca i ideografskog simboličnog jezika“ kodiranog u našoj DNK.

Osim toga, naučnici tvrde da je 97 procenata “nekodiranih“ sekvenci u ljudskoj DNK u stvari napredni genetski kod kreiran od strane naprednih vanzemaljskih oblika života.

Nakon 13 godina intenzivnog istraživanja, naučnici su zaključili:

“Naša hipoteza je da je naprednija vanzemaljska civilizacija bila angažovana u stvaranje novog života i postavlja ga na različitim planetama. Zemlja je samo jedna od njih. Ono što vidimo u našoj DNK je program koji se sastoji iz dve verzije, džinovskog strukturanog koda, i jednostavnog ili osnovnog koda.“

Frog

Otkrivena prva fluorescentna žaba na svijetu

Otkrivena prva fluorescentna žaba na svijetu

Naučnici iz muzeja prirodnih nauka Bernardino Rivadavia, istraživajući pigment žabe gatalinke, slučajno su otkrili prvu fluorescentnu žabu na svijetu.


Ova žaba prvi put je viđena u Zimbabveu prije 55 godina, ali nikada joj niko nije bio toliko blizu. Pod normalnim svijetlom žaba je prošarana zelenom i smeđom bojom sa crvenim tačkicama, ali pod UV zrakama žaba svijetli fluorescentno zeleno. Ova pojava izuzetno je rijetka za životinje koje žive na kopnu.

Istraživači koji su jučer objavili svoje otkriće, utvrdili su da od jačine svjetlosti zavisi koliko će žaba svijetliti.

"Ova pojava vrlo je različita nego one kod ostalih fluorofora. Naše otkriće otvara mogućnost da i drugi vodozemci mogu biti fluorescentni, a posebno oni sa tankom kožom poput gatalinke", kazala je Maria Gabriella Lagoria, fotohemičarka sa Univerziteta u Buenos Airesu.

U razgovoru za časopis Nature, naučnici koji su otkrili fluorescentnu žabu izrazili su nadu da će ovo otkriće inspirisati druge da nastave istraživati ovaj fenomen. Poručili su naučnicima da ne idu na teren bez UV svjetiljke.

Galaxy

Otkrivena mlada galaksija u prastaroj međuzvjezdanoj prašini

Otkrivena mlada galaksija u prastaroj međuzvjezdanoj prašini
© ALMA / ESO / NAOJ / NRAO / NASA / ESA / D. Coe, STScI / J. Merten, Heidelberg & Bologna.
Astronomi su otkrili veliku masu svetleće zvezdane prašine u galaksiji viđenoj u trenutku kada je svemir bio jako mlad, samo četiri procenta sadašnje starosti. Galaksija je posmatrana kratko posle svog formiranja i to je najudaljenija galaksija kod koje je primećena zvezdana prašina. Ovi novi rezultati daju nam nove uvide u rođenje i eksplozivnu smrt prvih zvezda.

Međunarodni tim astronoma koje predvodi Nikolas Laporte sa Londonskog koledž univerziteta koristio je veliki niz teleskopa u pustinji Atakama u Čileu za posmatranje A2744_YD4, najmlađe i najudaljenije galaksije koja je viđena ovim teleskopom. Bili su iznenađeni kad su otkrili da ova mlada galaksija sadrži obilje međuzvezdane prašine, prašine koja je nastala posle smrti ranije generacije zvezda.

Dalja posmatranja pomoću specijalnih instrumenata su potvrdila ogromnu daljinu A2744_YD4. Galaksija nam se pojavljuje onakvom kakva je bila kada je svemir bi ostar samo 600 miliona godina, iz perioda kada su se stvarale prve zvezde i galaksije.

„Ne samo da je A2744_YD4 najudaljenija galaksija koju posmatramo uz pomoć teleskopa u pustinji Atakama" kaže Nikolas Laporte, „već i otkrivanje tako velike količine zvezdane prašine pokazuje da je supernova već zagadila ovu galaksiju".

Kosmička prašina se pretežno sastoji od silikona, ugljenika i aluminijuma, u malim granulicama veličine milionitog dela milimetra. Hemijski elementi u ovim granulama skovani su unutar zvezda i razlete se po kosmosu kada zvezda umre - najspektakularnije su ekpslozije supernove -i to je poslednja faza života masivnih zbezda koje inače imaj kratak život. Ove prašine danas ima u izobilju i to je glavni gradivni materijal u stvaranju zvezda, planeta i složenih molekula. Ali u ranom kosmosu, pre nego što je prva generacija zvezda izumrla, zbezdane prašine je bilo u malim količinama.

Sun

Znanstvenici proučavali žarišta suša i smjer njihovog kretanja

Znanstvenici proučavali žarišta suša i smjer kretanja

Znanstveno istraživanje, koje je proučilo 1420 suša utvrdilo je njihovo žarište širom svijeta kao i smjerove njihovog širenja.


Radi se o velikoj prirodnoj nepogodi koja se polako razvija na jednom mjestu i potom počinje širiti nekim područjem dobivajući na intenzitetu i snazi. Šireći se uništava zemlju, potkopava poljoprivredu, razara zajednice i odnosi živote. Ne, ne radi se o uraganu, to je suša.

Znanstvenici su tek počeli promatrati sušu kao takvu vrstu dinamične snage i neki se nadaju da će uskoro pratiti njezin razvoj i kretanje onako kako se prate uragani. Znanstvenici će moći predviđati njezin razvoj i predvidjeti kretanje pomažući tako da se zaštite oni koji žive na njezinu putu.

Prema znanstvenom istraživanju oko deset posto suša 'putuje' od 1400 do 3100 kilometara od ishodišta.

U istraživanju u kojem je proučeno 1420 suša od 1979. do 2009.utvrđena su njihova žarišta širom svijeta i smjerovi širenja suša.

Primjerice neke suše na jugozapadu SAD-a imaju tendenciju širenja od juga prema sjeveru. U Argentini obično se kreću suprotnim smjerom. U Središnjoj Africi kreću se jugoistočno prema obali.

“Može se pojaviti negdje, kretati kontinentom i očito nanijeti štete na tom putu", kaže voditelj istraživanja Julio Herrera-Estrada sa sveučilišta Princeton University.

Evil Rays

Radijski signali iz udaljene galaksije mogu biti rezultat odaslane energije za pokretanje svemirskog broda

Radijski signali iz udaljene galaksije mogu biti rezultat odaslane energija za pokretanje svemirskog broda
Neobjašnjivi kratki radijski signali ili fast radio bursts (FRB) izuzetno su snažni valovi koji traju samo nekoliko milisekundi mogli bi biti rezultat odaslane energije s transmitera koji proizvode energiju za velike svemirske brodove koji se kreću u svemiru.

Bljeskovi energije otkrivene u dalekim galaksijama mogli bi biti dokaz postojanja izvanzemaljskih vrsta i njihovih svemirskih brodova, objavili su znanstvenici sa Sveučilišta Harvard, piše Sky News.

Otkriveni 2007. godine

Ovi neobični radio valovi prvi su put otkriveni 2007. godine kada je zabilježen puls u trajanju od jedne milisekunde. Iako su ih od tada više puta zabilježili veći teleskopi, ovu su signali ostali misterij do danas. Prema posljednjim podacima signali dolaze iz galaksije udaljene milijarde svjetlosnih godina od naše.

Tim znanstvenika s Harvarda dao je rješenje ovog fenomena te su kazali kako postoji mogućnost da su signali zapravo ‘odbjegla’ energija velikih transmitera izgrađenih u svrhu slanja velikih svemirskih brodova na njihovo putovanje kroz svemir.

Lagani svemirski brodovi, kako tvrde stručnjaci s Harvarda, koriste svjetlost koja im omogućuje ubrzanje letjelice.

Saturn

Saturnov mjesec Pan izgleda kao golemi raviol

Saturnov mjesec Pan izgleda kao golemi raviol
© JPL / NASA
Nove snimke NASA-ine letjelice Cassini otkrile su najneobičniji mjesec ikada zabilježen u svemiru - Saturnov satelit Pan koji ima oblik golemog raviola.

Fotografije, zabilježene 7. ožujka 2017., tijekom najbližeg prolaska sonde kraj mjeseca, na samo 24.500 km, trebale bi omogućiti istraživanje njegove geologije i nastanka neobičnog oblika, pišu NASA-ini stručnjaci.


Brain

Neuroznanstvenici otkrili kako postići superpamćenje na osnovu drevnih tehnika

Neuroznanstvenici otkrili kako postići superpamćenje na osnovu drevnih tehnika

Nizozemski neuroznanstvenici otkrili su da se drevnim tehnikama vježbanja pamćenja, kakve su koristili još stari Grci i Rimljani, može postići superpamćenje kakvo imaju svjetski šampioni, i to u samo četrdeset dana po pola sata dnevno.


Pamćenje je jedna od temeljnih komponenti kognitivnih sposobnosti, a ključna je za učenje, prikupljanje informacija i planiranje budućnosti, ističu autori rada objavljenog u časopisu Neuron.

Osjećaj identiteta dijelom se temelji na sposobnosti pamćenja događaja koji su se dogodili u prošlosti. To jedan od razloga zašto se ljudi toliko boje degenerativnih bolesti mozga, poput Alzheimera, koje uzrokuju gubitak pamćenja.

„Dobro pamćenje nešto je što se može naučiti i uvježbati“, rekao je za BBC voditelj istraživanja Medicinskog centra Sveučilišta Radboud u Nijmegenu u Nizozemskoj, dr. Martin Dresler. „A ako koristite strategije mnemoničkog uvježbavanja pamćenja, možete ga uistinu značajno povećati, čak i ako u početku imate loše pamćenje“, dodao je.

Kako radi tehnika?

Tehnika korištena u eksperimentu temelji se na pomoćnim sredstvima pamćenja koja omogućuju prizivanje velikih količina informacija, osobito u obliku listi. Uključuje tzv. palaču pamćenja, drevnu metodu u kojoj osoba odlazi na imaginarno putovanje po palači koju dobro poznaje, poput poznate zgrade. Svaka od lokacija u zgradi u toj se metodi koristi kao vizualni poticaj za pohranjivanje informacija. Kada je informacija u mislima pohranjena na neko određeno mjesto u palači, osoba je lakše može prizvati u sjećanje ako ponovno prođe istim putem i posjeti isto mjesto.

Učinkovitost ove tehnike nije novost. Međutim, znanstvenici su u novom istraživanju pokazali da ona dovodi do stvarnih promjena u mozgu koje se mogu zabilježiti magnetskom rezonancijom.

Brain

Moždana aktivnost zabilježena čak 10 minuta nakon smrti

Moždana aktivnost zabilježena čak 10 minuta nakon smrti
© Artem Furman / Shutterstock.com
Ima li života nakon nakon smrti pitanje je koje muči ljudski rod još od postanka.

Kanadski liječnici sada su pronašli znanstveni dokaz da ljudski mozak nastavlja raditi i nakon što je osoba proglašena klinički mrtvom.

Naime, mozak jednog pacijenta radio je punih 10 minuta nakon što mu je srce prestalo kucati, te su kod njega zabilježili moždane valove koji su normalni tijekom dubokog sna.

Liječnici s odjela intenzivne njege opisali su ovaj slučaj neobičnim i neobjašnjivim.

Istraživači sa Sveučilišta Zapadnog Ontaria u Kanadi promatrali su električne impulse mozga u odnosu na otkucaje srca nakon što su pacijenti maknuti s aparata koji su ih održavali na životu.

Kod tri od četiri slučaja mozak je prestao raditi prije nego li je stalo srce.

No u jednom slučaju, pacijentov mozak nastavio je raditi nakon što je srce prestalo kucati.

Mars

Smion plan: NASA-ini znanstvenici žele podići magnetni štit oko Marsa da bi bio useljiv za buduće generacije

Smion plan: NASA-ini znanstvenici žele podići magnetni štit oko Marsa da bi bio useljiv za buduće generacije
© NASA Goddard Space Flight Centre
Mars nije trenutno pogodan za život ljudi, ali jednom bi se to moglo promijeniti.

Naučnici NASA objavili su mogućnost podizanja magnetnog štita oko Crvene planete, koji bi došao na mjesto prirodnog, koji je iščezao prije više od četiri milijarde godina.

Zahvaljujući takvom štitu, površina bi bila zaštićena od zračenja i solarnih vjetrova, koji su planetu učinili pustinjom kakva je danas.

Zahvaljujući takvom štitu, planeta bi mogla da počne da liči na Zemlju.

Štit bi trebalo da bude stavljen na L1 Lagranžovu tačku, što bi trebalo da atmosferu učini gušćom.

Dio leda na sjevernom polu bi mogao da se otopi i pokrene zagrevanje sa efektom staklene bašte i povratak jedne sedmine okeana na Marsu.

Galaxy

Hubble snimio spektakularnu hibridnu galaksiju

Hublle snimio spektakularnu hibridnu galaksiju
© NASA
Nasin teleskop "Habl" snimio je spektakularnu veličinu i strukturu hibridne galaksije UGC 12591. Slika je visoke rezolucije i kvaliteta.

UGC 12591 ima karakteristike i lentikularne (sočivaste) i spiralne galaksije.

Od našeg Mlečnog puta veća je četiri puta i njene spirale se okreću brzinama većim od 1,77 miliona kilometara na sat.

Galaksija UGC 12591 udaljena je od Zemlje 400 miliona svetlosnih godina i deo je jedne od najvećih struktura u svemiru, Persej-Ribe superklastera (velike grupe) galaksija, koji se proteže stotinama svetlosnih godina i zauzima 40 stepeni zimskog neba na severnoj hemisferi.

Astronomi proučavaju galaksiju UGC 12591 kako bi odredili da je nastala sudarom sa drugom galaksijom ili se vremenom polako razvijala.