Znanost i tehnologijaS


Galaxy

Prvi 'kvantni tornado' svoje vrste postiže rekordnu mimikriju crne rupe

quantum tornado mimic black hole physics
© Leonardo SolidoroKvantni vrtlog u eksperimentu sa supertekućim helijem
Fizičari su uspjeli kontrolirati superfluidni vrtlog u laboratoriju, što im pomaže u boljem razumijevanju ponašanja crnih rupa. Vrtlog stvoren u heliju ohlađenom gotovo do apsolutne nule simulira gravitacijsko okruženje ovih objekata s tolikom preciznošću da pruža neviđeni uvid u to kako one vuku i iskrivljuju prostor-vrijeme oko sebe.

"Korištenje superfluidnog helija omogućilo nam je detaljnije i preciznije proučavanje malih površinskih valova nego s našim prethodnim eksperimentima u vodi", objašnjava fizičar Patrik Švančara s Sveučilišta u Nottinghamu u Velikoj Britaniji, koji je vodio istraživanje.

"Budući da je viskoznost superfluidnog helija izuzetno mala, mogli smo pažljivo istražiti njihovu interakciju s superfluidnim tornadom i usporediti nalaze s našim vlastitim teorijskim projekcijama."

Cassiopaea

JWST potvrđuje da nešto ozbiljno nije u redu s našim razumijevanjem svemira

Ilustracija širenja svemira
© Mark Garlick/Science Photo Library putem Getty ImagesaIlustracija širenja svemira
Astronomi su upotrijebili svemirske teleskope James Webb i Hubble kako bi potvrdili jednu od najtežih zagonetki u fizici: to što se čini da se svemir širi zbunjujuće različitim brzinama, ovisno o tome kamo gledamo.

Ovaj problem, poznat kao Hubbleova napetost, može preokrenuti, pa i postaviti naglavce kozmologiju kakvu poznajemo danas.

Prije pet godina mjerenja svemirskog teleskopa Hubble potvrdila su da zagonetka doista postoji. Još preciznija mjerenja prošle godine teleskopom James Webb potvrdila su Hubbleova mjerenja.

Rezultati su u u međuvremenu tri puta provjereni, pa je mogućnost da je riječ o pogrešci prilično mala. Studija, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, sugerira da vjerojatno nešto ozbiljno nije u redu s našim razumijevanjem svemira.

Fireball 4

Eksplozivni zeleni komet ima skrivenu spiralu koja se vrti oko njegovog ledenog srca

kometa
© Jan Erik VallestadPrethodno neprepoznata spirala svjetlosti uočena je u komi kometa 12P na novim slikama
Eksplozivni zeleni komet skriva tajanstvenu spiralu oko svoje jezgre, otkrivaju sofisticirane fotografske tehnike. U nedavno obrađenim fotografijama otkrivena je dotad neviđena svjetlosna spirala koja se nježno vije oko srca zelenog kometa veličine grada, poznatog pod imenom 12P/Pons-Brooks. Ovaj kozmički objekt, koji trenutno ubrzano putuje prema Suncu, očekuje se da će proći blizu Zemlje, pružajući jedinstvenu priliku za promatranje.

Nedavno obrađene fotografije razotkrile su zapanjujuću svjetlosnu spiralu koja se 'omotava' oko same jezgre kometa 12P/Pons-Brooks, kojeg se očekuje blizu Zemlje kasnije ove godine. Ova neobična spirala zelene svjetlosti, bez suvremene fotografske tehnologije, ostala bi skrivena od očiju javnosti. Komet 12P, impozantna masa leda i stijena promjera 17 kilometara, kruži oko Sunca na izrazito eliptičnoj orbiti, vraćajući se svakih otprilike 71 godinu i trenutno je na putanji prema Suncu.

Telescope

Betelgeuseova divlja površina možda je razlog zašto su znanstvenici mislili da se okreće dvostruko brže nego što bi trebalo biti

betelgeuse
© Ma et al., ApJL, 2024Usporedba simulacije s podacima iz ALMA-e
Ima nešto neobično u umirućoj zvijezdi Betelgeuse.

Da, bila je to cijela stvar s kihanjem. To je za sada prilično riješeno. Ali prije debakla Velikog zatamnjenja 2019., znanstvenici su uočili nešto još neobičnije u vezi s divovskom zvijezdom. Radio mjerenja njegove promjenjive svjetlosti pokazala su da se okreće brzinom od 5 kilometara (3,1 milja) u sekundi.

Veliki problem s tim je što bi zvijezde Betelgeuseove starosti trebale, teoretski, imati najveću brzinu rotacije najmanje dva reda veličine nižu. Dakle, astronomi se pitaju, što dovraga radi?

Pa, prema novom istraživanju, možda je to bila velika stara lukava crtanja. Tim predvođen astrofizičarom Jing-Ze Maom s Instituta Max Planck za astrofiziku u Njemačkoj otkrio je da bi Betelgeuseova kipuća površina mogla biti toliko burna da stvara iluziju brze rotacije .

Komentar: Betelgeuse nije jedino neobično ili iznenađujuće otkriće u svemiru u posljednje vrijeme:


Cassiopaea

Einasto Superklaster - Otkrivena kolosalna struktura koja mijenja naše shvaćanje svemira

Einasto superklaster
© Shishir SankhyayanEinasto superklaster
Međunarodni tim znanstvenika pod vodstvom astronoma s Opservatorija Tartu Sveučilišta u Tartuu otkrio je brojne superklastere u svemiru, pri čemu je najistaknutiji među njima nazvan 'Einasto Superklaster' u čast Prof. Jaana Einasta, pionira u ovom području, koji je 23. veljače proslavio svoj 95. rođendan.

Superklastere, koje možemo usporediti s ogromnim metropolama u svemiru, predstavljaju najveće i najmasivnije skupove i klastere galaksija u svemiru.

Otkrića tima ne samo da su proširila naše razumijevanje ovih ogromnih struktura već su i osvijetlila put ka rješavanju tajne njihova nastanka. U svojoj studiji, znanstvenici su utvrdili da je tipična masa superklastera zapanjujućih 6 milijuna puta milijardu masa Sunca, s prosječnom veličinom od 200 milijuna svjetlosnih godina. Da bismo to stavili u perspektivu, ti superklasteri su približno 2.000 puta veći od naše vlastite galaksije Mliječne staze.

Galaxy

Astronomi otkrili više od 400 000 galaksija uz pomoć umjetne inteligencije

galaksije
Zahvaljujući uspješnoj suradnji građanskih astronoma i umjetne inteligencije (UI), tim astronoma uspio je identificirati oko 400.000 spiralnih i 30.000 prstenastih galaksija, koristeći podatke prikupljene Teleskopom Subaru.

Ovaj projekt, poznat pod imenom "GALAXY CRUISE", predstavlja revolucionarni pristup u istraživanju koji se oslanja na podatke prikupljene putem inicijative građanske znanosti.

GALAXY CRUISE

Raznolikost oblika galaksija igra presudnu ulogu u proučavanju njihovih evolucijskih staza. Međutim, ogroman broj galaksija zabilježenih pomoću suvremenih tehnoloških sredstava, kao što je Teleskop Subaru, čini ručnu klasifikaciju svih galaksija od strane astronoma iznimno kompleksnim zadatkom. Inicijativa "GALAXY CRUISE" omogućila je angažman preko 10.000 volontera u ovom zahtjevnom procesu klasifikacije, no čak i uz takav obiman angažman, proces je zahtijevao znatno vreme za realizaciju

Volcano

Na Marsu otkriven ogroman vulkan

vulkan mars
Topografska karta vulkana Noctis. Vulkan Noctis nema uobičajeni stožasti oblik tipičnog vulkana jer ga je duga povijest dubokih pukotina i erozije modificirala. Međutim, nakon pažljivog pregleda, prepoznaju se ključne značajke koje ukazuju na vulkan
Znanstvenici su na 55. Konferenciji o lunarnoj i planetarnoj znanosti, održanoj u The Woodlandsu u Texasu, predstavili senzacionalno otkriće: ogroman vulkan skriven u istočnom dijelu Tharsis vulkanske provincije na Marsu, u blizini ekvatora. Ovo otkriće, koje je iznenadilo znanstvenu zajednicu, uključuje ne samo vulkan ogromnih dimenzija nego i potencijalne dokaze o postojanju zakopanog glečerskog leda, što bi moglo pružiti nove uvide u geološku povijest i klimatske uvjete na Crvenom planetu.

Vulkan Noctis

Iako su ga orbitirajuće svemirske letjelice snimale od vremena misije Mariner 9 još od 1971. godine, vulkan je ostao skriven zbog duboke erozije koja je znatno izmijenila njegov izgled. Ovaj div, smješten na prijelazu između zagonetnog Noctis Labyrinthus-a i veličanstvenih kanjona Valles Marineris, uspio je ostati neopažen desetljećima, skriven pogledima unatoč svojoj lokaciji u jednom od najistaknutijih obilježja Marsa.

Robot

Najbolje od Weba: Fatalna pogreška umjetne inteligencije

AI scottie
AI [umjetna inteligencija] je u modi.

Ali s nedavnom katastrofom oko Geminija, i s nedostatkom stvarno dobrih aplikacija koje koriste AI, čini se da AI nikamo ne ide.

Dakle, je li sve to samo propaganda - ili što?

Pridružite mi se i pogledajte pravu opasnost koju predstavlja AI.

Savjet: Ne morate se brinuti zbog SkyNeta!

Pa krenimo:

Komentar:


Telescope

Ova tajanstvena galaksija bila je ‘mrtva’ dok je svemir još bio mlad

'Mrtva' galaksija Jades-GS-z7-01-QU
© Tobias J Looser i sur.'Mrtva' galaksija Jades-GS-z7-01-QU
Kada galaksija potroši svoje zalihe plina i prašine, zaustavlja se proces nastanka novih zvijezda. Za to su potrebne milijarde godina. Međutim, postoji galaksija koja je već bila bez aktivnog formiranja zvijezda dok je Svemir imao tek 700 milijuna godina. Kako je to moguće? To je pitanje koje zanima međunarodni tim astronoma, prema Universe Today.

"Prvih nekoliko stotina milijuna godina Svemira bilo je izuzetno dinamično, s brojnim oblakom plina koji su se kolapsirali stvarajući nove zvijezde," izjavio je Tobias Looser s Kavli Instituta za kosmologiju na Sveučilištu Cambridge. "Za formiranje novih zvijezda, galaksijama je potrebna obilna količina plina, a rani Svemir bio je poput švedskog stola s neograničenim resursima."

Stoga, kada je galaksija JADES-GS-z7-01-QU otkrivena tijekom promatranja pomoću Svemirskog teleskopa James Webb (JWST), nije pokazivala znakove aktivnog stvaranja zvijezda. (JADES predstavlja JWST Advanced Deep Extragalactic Survey.) Ova galaksija nalazi se u stanju koje astronomi opisuju kao bez daljnjeg formiranja zvijezda, gdje je proces nastanka zvijezda započeo i brzo se zaustavio.

Galaxy

Najbolje od Weba: Interakcije Zemlje i Marsa mogle bi potaknuti cirkulaciju u dubokom moru, sugerira 'iznenađujuća' nova studija

mars earth rock
© Sveučilište u SydneyuVodeći autor dr. Adriana Dutkiewicz iz EarthByte grupe u Školi geoznanosti na Sveučilištu u Sydneyu
Znanstvenici sa sveučilišta u Sydneyu i Sveučilišta Sorbonne upotrijebili su geološke zapise dubokog mora kako bi otkrili vezu između orbita Zemlje i Marsa, prošlih obrazaca globalnog zatopljenja i ubrzanja cirkulacije dubokih oceana.

Otkrili su iznenađujući ciklus od 2,4 milijuna godina u kojem duboke struje rastu i opadaju, što je pak povezano s razdobljima povećane sunčeve energije i toplijom klimom.

Studija, objavljena u časopisu Nature Communications, bavi se pitanjima kako klimatske promjene u geološkom vremenskom rasponu utječu na cirkulaciju oceana i kako bi to moglo pomoći znanstvenicima u modeliranju budućih klimatskih ishoda. Istraživači su nastojali otkriti postaju li struje na dnu oceana jače ili sporije u toplijoj klimi.

Ovi ciklusi nisu povezani s trenutnim brzim globalnim zagrijavanjem uzrokovanim ljudskim emisijama stakleničkih plinova.

Komentar: I tako znanstvenici priznaju da bi ti procesi mogli imati značajan utjecaj na našu klimu; zar oni u biti ne priznaju da (brzo razotkrivenim) modelima koje mnogo hvale zagovornici globalnog zagrijavanja nedostaje značajan dio podataka?

Može li biti da Mars nije taj koji utječe na dinamiku dubokog oceana, nego, umjesto toga, i na Mars i na Zemlju djeluje ista, veća sila? Kao što je utjecaj Sunca?

U svakom slučaju, to je pravovremeno i fascinantno otkriće: Također pogledajte SOTT radio: