Znanost i tehnologijaS


Mars

NASA-in rover Perseverance možda je već pronašao znakove života na Marsu

mars
© Autorstvo slike: NASA/JPL-CaltechUmjetnički prikaz NASA-inog rovera Mars 2020, Perseverance, koji pohranjuje uzorke Marsovog kamenja u cijevima za buduću dostavu na Zemlju. Perseverance je sletio unutar Marsovog kratera Jezero 18. veljače 2021.
Otkriće drevnog jezerskog dna ispod lokacije rovera Perseverance na Marsu moglo bi značiti da je robotski istraživač već otkopao mikrobne fosile. No, sigurni nećemo biti dok ne preuzmemo uzorak.

Otkriće ostataka drevnog jezera ispod lokacije gdje se trenutno nalazi NASA-in rover Perseverance na Marsu, moglo bi ukazivati na to da je ovaj robotski istraživač već naišao na mikrobne fosile. Međutim, potvrdu ovog nalaza moći ćemo dobiti tek nakon što uzorci budu dostavljeni na Zemlju. Rover Perseverance, koji djeluje pod okriljem NASA-e, otkrio je da je krater Jezero nekada bio pun vode, što budi nadu da je možda već otkriven fosilizirani život na ovom planetu.

Rover, koji je sletio na krater u veljači 2021. godine zajedno sa svojim sada umirovljenim helikopterskim partnerom Ingenuity, do ovog je zaključka došao koristeći se radarskim uređajem koji prodire u tlo. Na taj način otkriveni su slojevi sedimenta koji su pripadali jezeru, a koje se kasnije pretvorilo u ogromnu deltu.

Komentar: Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu?


Galaxy

Zvijezde se sporije kreću na rubu Mliječnog puta

galaksija
Istraživači MIT-a otkrili su, mjereći brzinu zvijezda unutar Mliječne staze, da zvijezde smještene dalje u galaktičkom disku putuju sporije nego što se ranije pretpostavljalo, u usporedbi sa zvijezdama bliže središtu galaksije. Ova zapažanja ukazuju na intrigantnu mogućnost: moguće je da gravitacijska jezgra Mliječnog puta ima manju masu i sadrži manje tamne materije nego što se do sada smatralo.

Ovi novi rezultati temelje se na detaljnoj analizi podataka prikupljenih pomoću instrumenata Gaia i APOGEE. Gaia, svemirski teleskop u orbiti, prati preciznu lokaciju, udaljenost i kretanje preko milijardu zvijezda širom Mliječnog puta. S druge strane, APOGEE predstavlja zemaljski projekt koji omogućava detaljno istraživanje.

Analizirajući mjerenja Gaie za više od 33.000 zvijezda, uključujući i neke od najudaljenijih u galaksiji, znanstvenici su odredili "kružnu brzinu" svake zvijezde - brzinu kojom se zvijezda kreće u orbiti oko galaktičkog središta u ovisnosti o svojoj udaljenosti od njega. Znanstvenici su potom usporedili brzinu i udaljenost svake zvijezde kako bi stvorili rotacijsku krivulju - standardni alat u astronomiji koji ilustrira brzinu rotacije materije u odnosu na udaljenost od središta galaksije. Ovaj grafikon pruža uvid u raspodjelu vidljive i tamne materije unutar galaksije.

Moon

Mjesec se smanjuje uzrokujući klizišta i nestabilnost na lunarnom južnom polu

mjesec
© NASA/ LRO/ LROC/ASU/ Smithsonian InstitutionEpicentar jednog od najjačih potresa Mjeseca ikada zabilježenih pasivnim seizmičkim eksperimentom Apollo nije se mogao točno odrediti. Istraživači su pratili više mogućih lokacija pomoću algoritma za premještanje posebno prilagođenog rijetkim seizmičkim mrežama u blizini Pola. Plavi okviri prikazuju lokacije predloženih područja slijetanja Artemisa III, dok male crvene oznake predstavljaju strme padine.
Mjesec se smanjio za otprilike 45 metara u opsegu tijekom posljednjih nekoliko milijuna godina dok se hladio. Zbog toga se njegova površina naborala i izvinula poput kore suhog voća, a zbog krhkosti površine, formirali su se rasjedi gdje se površina iskrivila, što bi moglo ugroziti buduće lunarne misije, prenosi Newsweek.

Ovi su rasjedi otkriveni u Mjesečevom južnom polarnom području i sada su povezani s vrlo snažnim potresom, magnitude 5 po Richteru koji su zabilježili seizmometri Apolla 1970-ih, objašnjava novo istraživanje u časopisu The Planetary Science Journal.

Mjesečeve potrese uzrokuju mehanizmi rasjeda u kori, koji klize jedan pored drugog. Mjesečevi potresi mogu trajati mnogo dulje od Zemljinih potresa, često traju i po nekoliko sati, kao što je primijećeno u potresu 1970-ih. U najgorem slučaju, mogli bi uzrokovati štetu na strukturama i opremi koju postavlja NASA i izazvati klizišta koja bi mogla biti katastrofalna.

Koristeći razne modele, istraživači su otkrili da su određena područja posebno u opasnosti od potresa na Mjesecu i posljedičnih klizišta. To bi moglo predstavljati veliki problem za buduće misije na Mjesec, budući da neka od područja s najvećim rizikom uključuju lokacije koja je predložila NASA za slijetanje Artemisa III s posadom zbog prisutnosti vodenog leda u blizini.

Microscope 1

Dječaku vraćen sluh nakon revolucionarne genske terapije u SAD-u

sluh
© Dječja bolnica u Philadelphiji—APJedanaestogodišnjem dječaku, koji je rođen s nasljednom gluhoćom, testiran je sluho u Philadelphiji nakon što je prošao proceduru genske terapije u listopadu 2023.
Nakon revolucionarne i inovativne genske terapije američkih znanstvenika, 11-godišnji dječak je po prvi put iskusio osjećaj sluha. Dječja bolnica u Philadelphiji (CHOP), pioniri spomenutog tretmana bez presedana u Sjedinjenim Državama, naglašavaju njegov potencijal za pružanje nade pacijentima s genetski uzrokovanim gubitkom sluha.

Dječak Aissam Dam patio je od gluhoće zbog rijetke genetske abnormalnosti koja sprječava proizvodnju otoferlina, ključnog proteina za "stanice dlačice" unutarnjeg uha za pretvaranje zvučnih vibracija u kemijske signale koje šalje mozak. Kirurg John Germiller, direktor kliničkog istraživanja u CHOP-u, osvrnuo se na veliko postignuće u liječenju dječaka, naglašavajući dugotrajne napore koji obuhvaćaju dva desetljeća unutar medicinske i znanstvene zajednice.

Iako je genska terapija koju smo proveli na našem pacijentu imala zadatak ispraviti abnormalnost u jednom, vrlo rijetkom genu, ove studije mogu otvoriti vrata za buduću upotrebu, za neke od preko 150 drugih gena koji uzrokuju gubitak sluha u djetinjstvu, pojašnjava Germiller.

Aissam je 4. listopada 2023. godine bio podvrgnut kirurškom zahvatu koji je uključivao uvođenje modificiranog virusa u njegovu pužnicu, za prijenos funkcionalnih kopija gena otoferlina.

Galaxy

NASA otkriva 85 egzoplaneta sličnih Zemlji koji bi mogli imati prave uvjete za život

Egzoplaneti, ilustracija
© Getty ImagesEgzoplaneti, ilustracija
Znanstvenici s britanskog Sveučilišta Warwick, analizirajući NASA-ine satelitske podatke, identificirali su 85 novih egzoplaneta (planeta izvan Sunčevog sustava). U rasponu od 17.600 do 560.000 kilometara u promjeru, svi novootkriveni egzoplaneti nadmašuju veličinu Zemlje, ali dijele jednu potencijalno ključnu osobinu - njihov položaj u takozvanoj 'naseljivoj zoni', nudeći uvjete pogodne za život.

Svi egzoplaneti nalaze se u 85 jedinstvenih sustava - jedan planet po zvijezdi, ističe Faith Hawthorn, doktorandica sa spomenutog sveučilišta i voditeljica studije. Njihov točan sastav zasad je nepoznat.

Hawthorn i njezin tim su upotrijebili NASA-in Transiting Exoplanet Survey Satellite (TESS), lansiran 2018. godine, za praćenje promjena svjetline među obližnjim zvijezdama. Podaci TESS-a, pomno ispitani na 'tranzite', odnosno kratke padove svjetlosti zvijezda koji ukazuju na prolaz planeta, omogućili su znanstvenicima da saznaju neke detalje o tim egzoplanetima, poput veličine i orbitalnih uzoraka.

Star

Teleskop James Webb uočava bizaran 'mačji rep' koji izlazi iz obližnje zvijezde, a znanstvenici to ne mogu u potpunosti objasniti

zvijezda
© NASA, ESA, CSA, STScI, C. Stark i K. Lawson (NASA GSFC), J. Kammerer (ESO) i M. Perrin (STScI)Nove JWST slike pokazuju zakrivljeni "mačji rep" prašine koji se savija od drugog planetarnog diska Beta Pictorisa
Nove slike s teleskopa James Webb (JWST) otkrivaju da novorođena zvijezda u našem kozmičkom susjedstvu ima neobičan rep od plina i prašine, sličan repu mačke, a nova istraživanja pokazuju da je ova čudna struktura vrlo teška za objasniti.

Zvijezda po imenu Beta Pictoris, mlada zvijezda slična Suncu, smještena je otprilike 63 svjetlosne godine od Sunčevog sustava, čineći je jednim od naših najbližih susjeda. (Najbliža zvijezda Suncu, Proxima Centauri, udaljena je samo 4 svjetlosne godine). Otkrivena je prvi puta 1984. godine i intenzivno je proučavana od tada. Prethodna promatranja otkrila su da je Beta Pictoris stara manje od 20 milijuna godina, što je vrlo mlado za zvijezdu.

Kao i sve druge mlade zvijezde, Beta Pictoris još uvijek je okružena velikim prstenom pregrijanog plina i prašine, poznatim kao protoplanetarni disk. Tijekom vremena, prašina i plin će se ohladiti i početi lijepljenjem zajedno, formirajući planete, mjeseci i asteroide, baš kao što se dogodilo u Sunčevom sustavu. Do sada su otkrivena dva gigantska egzoplaneta koja se skrivaju unutar protoplanetarnog diska ove zvijezde: Beta Pictoris b i Beta Pictoris c, od kojih je svaki nekoliko puta veći od Jupitera.

Magnify

Bizarni fosili nisu ni biljke ni životinje, već 'čudna fuzija' života

slika
© Screenshot/YouTube
Ako ikada sudjelujete u igri s dvadeset pitanja, možete izabrati manje poznati oblik života koji će sigurno zbuniti vašeg suparnika. Nije ni životinja, ni biljka, ni mineralnog porijekla. Čak nije ni bakterija ni gljivica. Riječ je o Euglenidima, čudnoj fuziji različitih živih bića.

Euglenidi su jednostanični eukarioti koji dobivaju energiju fotosintezom poput biljaka, ali se hrane i drugim bićima poput životinja. Ovi vodeni organizmi odvojili su se od drugih eukariota prije otprilike milijardu godina, ali je njihov fosilni zapis na Zemlji rijedak.

Međunarodni tim znanstvenika tvrdi da su pronašli drevne fosile Euglenida koji su bili pogrešno identificirani kao školjke ili jaja crva. Fosili su bili poznati kao Pseudoschizaea, a sličnosti tijekom vremena zbunile su stručnjake. Tek 2012. godine paleontolozi su prepoznali da bi ti fosili mogli pripadati Euglenidima, piše Science Alert.

Telescope

Otkriće druge ultra-velike strukture u dalekom svemiru dodatno izaziva naše razumijevanje kozmosa

struktura
© StellariumUmjetnički dojam o tome kako bi Veliki prsten (prikazan plavom bojom) i Veliki luk (prikazan crvenom bojom) izgledali na nebu
Nedavno otkriće druge ogromne strukture u udaljenim dijelovima svemira dodatno dovodi u pitanje neke od osnovnih pretpostavki u području kozmologije. Ovaj nedavno otkriveni fenomen, nazvan "Veliki Prsten na Nebu", predstavlja ne samo znanstveni izazov, već i fascinantan prizor koji izaziva maštu. Smješten na gotovo nezamislivoj udaljenosti od 9,2 milijarde svjetlosnih godina od našeg planeta, Veliki Prsten dominira svemirom svojom ogromnom veličinom.

Njegov promjer iznosi približno 1,3 milijarde svjetlosnih godina, dok je njegov opseg impresivnih 4 milijarde svjetlosnih godina. Da bismo shvatili pravu veličinu ovog astronomskog giganta, zamislimo ovaj prizor: ako bismo mogli izaći van i direktno ga promatrati, promjer Velikog Prstena na nebu bio bi toliko velik da bi bio ekvivalentan širini od otprilike 15 punih mjeseci.

Ova otkrića su revolucionarni doprinos Alexie Lopez, doktorandice na Sveučilištu Central Lancashire (UCLan). Fascinantno je da se i "Veliki Prsten" i prethodno otkrivena struktura nazvan "Divovski svemirski Luk", koja se prostire na nevjerojatnih 3,3 milijarde svjetlosnih godina, nalaze unutar iste kozmološke regije. Ova dva kolosalna fenomena su vidljiva s jednake udaljenosti od Zemlje, u istom kozmičkom trenutku, a razdvaja ih samo 12 stupnjeva na nebu.

Better Earth

Migracije vunastih mamuta povezane su sa 14.000 godina starim lovačkim kampovima na Aljasci

mamuti
© Julius CsostonyiUmjetničko djelo prikazuje tri mamuta koje promatra obitelj drevnih stanovnika Aljaske s dina u blizini arheološkog nalazišta Swan Point, sezonskog lovačkog kampa koji je bio okupiran prije 14.000 godina
Istraživači su povezali putovanja 14.000 godina starog vunastog mamuta sa najstarijim poznatim ljudskim naseljima na Aljasci, dajući naznake o odnosu između ove kultne vrste i nekih od najranijih ljudi koji su putovali preko Beringovog kopnenog mosta.

Znanstvenici su te veze uspostavili pomoću analize izotopa kako bi proučavali život ženke mamuta, nazvane Elmaiuujei'eh, od strane seoskog vijeća Healy Lakea. Kljova Elma otkrivena je na arheološkom nalazištu Swan Point u unutrašnjosti Aljaske. Uzorci iz kljove otkrili su detalje o Elmi i putovanju dugom oko 1.000 kilometara koje je prošla kroz Aljasku i sjeverozapadnu Kanadu tijekom svog života.

Izotopski podaci, zajedno s DNK drugih mamuta na tom mjestu i arheološkim dokazima, pokazuju da su rani stanovnici Aljaske vjerojatno strukturirali svoja naselja tako da preklapaju područja na kojima su se okupljali mamuti. Nalazi, istaknuti u časopisu Science Advances, pružaju dokaze da su mamuti i rani lovci-sakupljači dijelili stanište u regiji. Dugoročna predvidljiva prisutnost vunastih mamuta privukla bi ljude u to područje.

Komentar: Čini se da je meso mamuta održavalo ljude desecima tisuća godina i da su regije koje danas smatramo neplodnim možda bile mnogo gostoljubivije:


Arrow Up

Na Santoriniju pronađeni dokazi o drevnoj vulkanskoj erupciji 6 puta većoj od one koja je uzrokovala pad minojske civilizacije

santorini
© Thomas Ronge, IODPRezolucija JOIDES u unutrašnjosti kaldere Santorini. Brojni crvenkasto-bijeli slojevi litica na dnu dokaz su prošlih erupcija
Grčki arhipelag Santorini sastoji se od ostataka moćnog vulkana. Članovi međunarodne ekspedicije IODP Hellenic Arc Volcanic Field Expedition sada su pronašli dokaze jedne od najvećih erupcija ikada zabilježenih u južnom Egejskom luku.

U svom radu objavljenom danas u časopisu Communications Earth & Environment, opisuju novootkrivene divovske naslage plovućca uzorkovane s morskog dna na sedam pučinskih lokacija oko otoka Santorinija. To pokazuje da je vulkansko polje Christiania-Santorini-Columbus bilo puno eksplozivnije u dalekoj prošlosti nego što se prije mislilo.

Vulkansko polje u grčkom Egeju sastoji se od 60 kilometara dugog lanca od više od 20 vulkana, od kojih je većina pod vodom. Smatra se posebno opasnim jer tamošnji vulkani imaju povijest erupcija, od kojih su neke bile vrlo eksplozivne.

"Na primjer, erupcija Santorinija iz kasnog brončanog doba prije otprilike 3.600 godina vjerojatno je uzrokovala kolaps minojske civilizacije na Kreti — važan događaj i za vulkanologiju i za arheologiju", kaže dr. Steffen Kuterolf, vulkanolog u GEOMAR Helmholtz centru za oceani. Istraživanje u Kielu.