Znanost i tehnologijaS


Cassiopaea

Australijski teleskopi pokupili ogroman broj neobjašnjivih signala koji dolaze duboko iz svemira

teleskopi radio signali

Kako su objavili australski istraživači, njihovi teleskopi zabilježili su velik broj misterioznih signala koji dolaze duboko iz svemira.


Radioteleskopi zabilježili su gotovo dvostruki broj radioizboja prema Zemlji koji dolaze duboko iz svemira, javlja Independent. Ti signali ujedno predstavljaju najbliže i najsjajnije radioizboje koji su dosad zabilježeni.

Jedan od najmisterioznijih fenomena svemira

Riječ je ujedno o jednom od najmisterioznijih fenomena u svemiru - o bljeskovima energije nevjerojatne snage. Ekvivalentni su količini energije koju Sunce proizvede u 80 godina. Razlikuju se samo po tome što traju tek nekoliko trenutaka i dolaze iz nepoznatog izvora.

Neki sugeriraju da ga emitiraju inteligentna bića, dok znanstvenici s Harvarda smatraju da bi se moglo raditi o curenju iz ogromnih odašiljača sa svemirskih brodova.

Postoje i mišljenja da se radi o manje inteligentnim, ali svejedno spektakularnim slučajevima poput crnih rupa ili gustih zvijezda koje su se sudarile.

Comet

Ključni "građevni blokovi" za život na Zemlji stigli su iz dubokog svemira

Ključni građevni blokovi za život na Zemlji stigli su iz dubokog svemira
Naučnici Univerziteta Havaja, u saradnji s kolegama u Francuskoj i Tajvanu, otkrili su da su fosfati, bez kojih ne bi bilo života, stigli na Zemlju iz svemira!

Fosfati su "građevinski blokovi" ugrađeni u hromozome svake žive ćerlije, bez kojih ne bi bilo reprodukcije, dakle ni života, a na Zemlju su ih doneli meteoriti ili neka kometa i to u prvih milijardu godina Zemljinog postojanja.

Revolucionarnu studiju "Međuzvezdana sinteza fosfornih oksokiselina" potpisuju profesori Endru Tarner i Ralf Kajzer, a objavio ju je naučni časopis Komunikacije prirode (Nature Communications).Do ovog istraživanja naučnici nisu sa sigurnošću mogli da objasne poreklo tih "građevinskih blokovia, to jest fosfata i pirofosforne kiseline, koji su najvažniji sastojak hromozoma i nosioci genetičke informacije.


Komentar: Pogledajte također: Teorija panspermije i širenje života diljem svemira

Mogućnost da se život prenosi širom svemira je zasigurno intrigantna tema, a posebice kad se razmotri mogućnost da i naša vrsta vuče porijeklo izvan ovog planeta.

Iz Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje, autora Laure Knight-Jadczyk:
Napominjemo da Spedicatov uradak, citiran u prethodnom dijelu teksta, pretpostavlja da je posljednja glacijacija započela kometarnim udarom ili eksplozijom iznad tla. Možda tu možemo naći trag iznenadne pojave kromanjonskog čovjeka?

Na mom stolu je esej Rhawna Josepha i Chandre Wickramasinghe pod naslovom: Comets and Contagion: Evolution and Diseases From Space. Oni pišu u svojim zaključcima:
"Korelacija nije uzročnost i zato se ne mogu izvući čvrsti zaključci, unatoč brojnim dokazima, koji bi ukazali na vezu između kometa i bolesti iz svemira. Ipak, komete su idealno vozilo za održavanje i transportiranje raznih mikroba, uključujući i viruse, od planete do planete, ili čak iz jednog Sunčevog sustava do drugog. Posljedica toga je da, kada ti organizmi dospiju na svijet koji već vrvi životom, geni se mogu razmijeniti, može uslijediti evolucija novih vrsta, ili obrnuto - može se proširiti zaraza, smrt i kuga mogu se proširiti cijelom zemljom."
Nagađajmo malo o tome da su geni koji su stvorili kromanjonskog čovjeka možda bili donijeti na Zemlju kometarnim udarom. Najjednostavniju verziju te panspermijske teorije su predstavili Sir Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe, koji su ukazali na to da i dan danas različite životne forme ulaze u Zemljinu atmosferu, te da one mogu biti uzrok pojave epidemija, novih bolesti i genetičkih noviteta potrebnih za makroevoluciju. Mehanizmi koji se predlažu za međuzvjezdanu panspermiju mogu uključivati pritisak zračenja i litopanspermiju (mikroorganizme u stijenama), te namjerno usmjerenu panspermiju iz svemira da zasije Zemlju. Međuplanetarni prijenos materijala je dobro dokumentiran, o čemu svjedoče meteoriti marsovskog podrijetla pronađeni na Zemlji.



Biohazard

Ruski znanstvenici izolirali su bakterije koje neutraliziraju nuklearni otpad

bakterije nuklearni otpad
© Gualtiero Boffi
Istraživači moskovskog Frumkinovog Instituta za fizičku hemiju i Federalnog istraživačkog centra za biotehnologiju na Ruskoj akademiji nauka uspjeli su da izoluju mikroorganizme koji bi mogli biti upotrijebljeni za zaštitu okoline od radioaktivnog otpada.

Naučnici su došli do otkrića bakterije prilikom mikrobiološkog proučavanja podzemnih voda u Seversku u Tomskoj oblasti, gdje se nalazi skladište radioaktivnog otpada Sibirskog hemijskog kombinata, koji isporučuje i prerađuje obogaćeni uranijom za nuklearno gorivo.

U podacima o istraživanju, koji su nedavno objavljeni u ruskom naučnom žurnalu "Radioaktivni otpad", navodi se da jedinstvena bakterija ima spsobnost mijenjanja jona radioaktivnih izotopa, uključujući one koji se nalaze u uranijumu i plutonijumu, te da time sprečavaju širenje opasne radijacije u okolini.

Naučnici tvrde da je njihovo otkriće prvi korak ka stvaranju biohemijske barijere za radioaktivne izotope, koja bi se koristila na mjestima gdje je duboko zakopan tečni radioaktivni otpad, javio je "Sputnjik".

Istraživanje o ograničavanju efekta nuklearnog otpada sprovodi se od osamdesetih godina 20. vijeka. Naučnici širom svijeta tvrde da mikrobiološke procese treba uzeti u obzir u projektima zakopavanja i skladištenja radioaktivnog otpada, koji može da istruli za nekoliko miliona ili milijardi godina.

Jet5

Savezničkim bombardiranjem u II Svjetskom ratu oštećena je atmosfera i poslani su udarni valovi do ruba svemira

II svjetski rat bombardiranje
© Wikimedia CommonsSnimka Hamburga iz zraka nakon napada
Zračna bombardiranja zapadnih saveznika tijekom Drugog svjetskog rataslala su udarne valove kroz Zemljinu atmosferu sve do samog ruba svemira, otkrili su znanstvenici

Ogromne bombe koje su saveznici bacali iz svojih zrakoplova bile su dovoljno jake da oslabe ionizirani gornji sloj atmosfere, ionosferu, koja se nalazi na visini od 50 do 600km, i to iznad Ujedinjenog Kraljevstva koje je udaljeno 1.000km od nekih napada, piše Daily Mail.

Energija 300 udara munje

Stručnjaci koji su proučavali zapise iz tog doba otkrili su kako je svaki napad oslobađao energiju jačine najmanje 300 udara munje. "Sve do sada nije se znalo kakav je bio učinak tih bombi na zemljinu atmosferu", rekao je Chris Scott, profesor svemirske i i atmosferske fizike na Sveučilištu Reading. "Fascinantno je vidjeti kako su udari eksplozija koje su stvorili ljudi djelovale i na sam rub svemira."

Znanstvenici su došli do ovog otkrića kada su analizirali dnevne zapise postaje za radio istraživanja u Ditton Parku gdje se provodilo rutinsko mjerenje ionosfere od 1933. do 1996. godine, i koje predstavlja najdulji konstantni set mjerenja ionosfere na svijetu. "Svaki bombarderski napad oslobodio je energiju snage najmanje 300 udara munje", rekao je Scott. "Snaga je bila tolika da nam je omogućila odrediti kako događaji na površini Zemlje mogu djelovati i na ionosferu."

Znanstvenici su proučavali zapise reakcija ionosfere u vrijeme 152 velika saveznička zračna napada po Europi te su otkrili kako bi se koncentracija elektrona znatno smanjila zbog udarnih valova prouzročenih detonacijama bombi uz zemljinu površinu. To je zagrijalo gornju atmosferu, te pojačalo gubitak ionizacije.

Komentar: To nije bila jedina ljudska aktivnost koja je izazvala pustošenje u svemiru: High altitude nuclear weapons testing impacted space weather


Pogledajte također:


Moon

Pronađen prvi "egzomjesec" koji kruži oko planete izvan našeg Sučevog sustava

Eegzoplaneta Kepler-1625b s novootkrivenim egzomjesecom – umjetnički dojam
© ReutersEegzoplaneta Kepler-1625b s novootkrivenim egzomjesecom – umjetnički dojam
Astronomi su možda otkrili prvi mjesec izvan Sunčeva sustava, velik i plinovit svijet veličine Neptuna, koji se razlikuje od bilo kojeg poznatog mjeseca i kruži oko plinovitog planeta mase deset puta veće od Jupitera.

Nije nalik ničemu dosad poznatom

Taj "egzomjesec" nije nimalo nalik ničemu do sada poznatom u našem kozmičkom susjedstvu, kažu znanstvenici iznenađeni otkrićem ne zato što ono pokazuje da mjeseci postoje i drugdje, već zato što su uočili koliko je taj mjesec različit od otprilike 180 poznatih u Sunčevu sustavu.

Svemirski teleskop Kepler američke svemirske agencije (NASA) uočio je taj egzomjesec, a zatim ga je promatrao teleskop Hubble. Rezultate otkrića u časopisu Science Advances objavili su astronomi, profesor David Kipping i diplomant Alex Teachey sa sveučilišta Columbia.

"Egzomjesec", a tako se zove jer se nalazi izvan Sunčeva sustava, je "velik", rekao je Kipping.

Novootkriven egzomjesec je plinovit

Do danas su astronomi otkrili više od 3500 egzoplaneta, a riječ je o planetima koji su u orbiti drugih zvijezda, a koje nisu naše Sunce. Istodobno je tekao "lov" na egzomjesece, tijela koja se okreću oko tih egzoplaneta, ali se s otkrićem egzomjeseca kasni zbog tehničkih ograničenja.

Mjeseci Sunčeva sustava su stjenoviti ili ledeni, a novootkriven egzomjesec je plinovit. Također je plinovit planet oko kojeg se kreće, a procjenjuje se da je planet mase nekoliko puta veće mase od najvećeg planeta našeg sustava - Jupitera.

Arrow Down

Ne samo psihičko oštećenje: Zlostavljanje djece može oštetiti njihov DNK na molekularnoj razini

DNK žrtava
Znanstvenici su otkrili da je zlostavljanje djetinjstva bilo povezano s promjenama u DNK spermija žrtava
Već je poznata činjenica da zlostavljanje ostavlja posljedice u ponašanju, uzrokovane traumom, međutim, pronađeni su dokazi da se osobe koje su zlostavljane u djetinjstvu mogu prepoznati po DNK kodu, prenosi The Independent.

U novom Harvardskom istraživanju se navodi kako bi zlostavljanje djece moglo ostavljati dublje tragove od traume. Naime, sve posljedice traume bi se mogle trajno urezivati u DNK djeteta.

Istraživanje se baziralo na malom broju muškaraca te su kod onih koji su doživjeli zlostavljanje pronađene drugačije oznake u genetskom kodu.

Pri kraju istraživanja su prema genetskom kodu mogli razdvojiti one koji su zlostavljani i one koji nisu.

Ovo otkriće ukazuje na to da bi se trauma mogla genetski prenositi kroz generacije u porodici, tako da bi članovi koji naslijede te gene mogli imati problema s depresijom i PTSP-om.

Svakako, ovi rezultati nisu definitivni i za kristaliziranje slike o vezi DNK i zlostavljanja potrebna su dodatna istraživanja.

Komentar: Područje epigenetike i dalje donosi nove uvide na koji način na nas utječe naš okoliš i može se pokazati kao mehanizam kojim se ciklus trauma zlostavljanja nastavlja kroz generacije. Koliko je naša osobnosti oblikovana vlastitim iskustvom i koliko je zapravo naslijeđeno od naših predaka? Može li se išta učiniti?


Cassiopaea

Duža kosmička putovanja bi mogla da unište tkiva u stomaku kosmonauta

Duža kosmička putovanja bi mogla da unište tkiva u stomaku kosmonauta
© Getty Images
Dugačka svemirska putovanja bi mogla da unište tkivo stomaka eventualnih kosmonauta, navodi se u novom istraživanju koje je finansirala NASA.

To istraživanje dovodi u ozbiljnu sumnju mogućnost ljudskog odlaska na Mars ili dalje, piše britanski Independent.

Prema tvrdnjama iz ranijih studija, takva putovanja bi mogla prilično da oštete ljudski mozak i dovedu do ubrzanog starenja.

U okviru istraživanja, miševi su bili izloženi istoj vrsti svemirske radijacije koja bi očekivala ljude na dugim svemirskim putovanjima.

Takva radijacija bi na tkivu u stomaku načinila štetu koja bi dovela do dugoročnih funkcionalnih promjena. Navedena je i zabrinutost da bi kosmonauti imali veliki rizik od dobijanja raka stomaka i debelog crijeva.

"Teški joni, poput jona gvožđa ili silicijuma, štetni su zbog svoje veće mase u odnosu na fotone bez mase koji su najčešći na Zemlji, kao i protone male mase u svemiru. S trenutnom zaštitnom tehnologijom teško je zaštititi kosmonaute od štetnih efekata radijacije teških jona. Iako se lijekovima možda može djelovati protiv takvih efekata, takav lijek još nije pronađen", rekao je jedan od naučnika koji su radili na istraživanju Kamal Data.

On je rekao da kratka svemirska putovanja, poput odlaska na Mjesec, ne izlažu ljude prevelikim oštećenjima, ali i da je prava briga "trajna povreda sa dugačkog puta na Mars ili drugih misija u svemiru koje bi trajale još duže".

Naveo je da je potrebno u potpunosti razumjeti sve eventualne efekte svemirskih putovanja da bi se budući putnici mogli adekvatno zaštititi.

Komentar: Uništenje tkiva u stomaku nisu jedini problemi s kojima se suočavaju kosmonauti:


Galaxy

Otkriveni patuljasti planet Goblin pod gravitacijskim utjecajem nekog velikog, zasad neviđenog objekta

patuljasti planet Goblin
© Fotografija: Ilustracija Roberto Molar Candanosa i Scott Sheppard / Ljubaznošću Carnegi instituta za znanost u WashingtonuČini se da jepatuljasti planet Goblin pod gravitacijskim utjecajem divovskog nevidljivog objekta
Na samom rubu Sunčevog sustava otkriven je vrlo udaljeni patuljasti planet, nazvan Goblin, koji bi mogao redefinirati naše shvaćanje Sunčevog sustava, piše Guardian.

Astronomi su uočili maleni planet dok su tragali za hipotetskim velikim planetom poznatim kao Deveti planet, koji bi se mogao nalaziti negdje u orbiti iza Plutona, u tajanstvenoj regiji zvanoj Oortov oblak.

Deveti planet još nikad nije izravno viđen, no maleni Goblin je očito pod gravitacijskim utjecajem nekog velikog, zasad neviđenog objekta, što je učvrstilo znanstvenike u njihovu uvjerenju da je i misteriozni Deveti planet tamo negdje.

Tek otkriveni planet prekriven je ledom, promjera je tek 300 km, a kreće se iznimno izduženom orbitom. U najbližoj točki orbite, udaljenost od Sunca mu je dva i pol puta veća od udaljenosti Plutona od Sunca.

U najdaljoj točki orbite, od Sunca je udaljen čak 60 puta udaljenosti Plutona. Jedna godina na Goblinu traje nevjerojatnih 40.000 zemaljskih godina tako da je 99 posto vremena dok kruži svojom orbitom jednostavno predalek da bi ga se uočilo.

Ovaj objekt je ukupno treći maleni objekt otkriven u udaljenim dijelovima Sunčeva sustava, nakon što su otkriveni Sedna i objekt nazvan 2012 VP113. Čini se da u tom području, koje se prije smatralo hladnim, mračnim i praznim, postoji bogata kolekcija egzotičnih i ekstremnih objekata.

- Tek sad otkrivamo kako zapravo izgleda vanjski rub Sunčeva sustava i što se sve ondje nalazi, kaže Scott Sheppard s Carnegiejevog instituta za znanost u Washingtonu i jedan od članova istraživačkog tima.

- Vjerujemo da se ondje nalaze tisuće patuljastih planeta. Ovo što vidimo tek je vrh ledenog brijega, izjavio je.

Question

Čestice koje dolaze s tla na Antarktici zbunjuju fizičare

ANtarktika čestice
© Australian Antarctic Division
Nešto misteriozno dolazi iz smrznutog tla na Antarktici i to bi moglo promijeniti fiziku kakvu znamo. Fizičari ne znaju što je točno, no znaju da je neka vrsta kozmičkih zraka - visokoenergetskih čestica koje kroz svemir dolaze do Zemlju i vraćaju se, piše Live science.

No, čestice koje fizičari poznaju, koje čine ono što se zove Standardni model fizike elementarnih čestica, tako se ne ponašaju. Postoje i niskoenergetski neutrini koji se mogu nepromijenjeni probiti kroz stijene. Visokoenergetski neutrini imaju 'velike presjeke', što znači da će udariti u nešto prilikom prolaska u Zemlju i nikada neće izići na drugu stranu.

No, istraživači su ostali zbunjeni nakon dva događaja 2016. godine na Antarktici, gdje su kozmičke zrake izletjele iz Zemlje, što je detektirala NASA-ina antena ANITA koja leti iznad kontinenta.

ANIT-a je dizajnirana za lov kozmičkih zraka iz svemira te ih je iznenadio visokoenergetski neutron koji je došao iz Zemlje umjesto iz svemira. Znanstvenici su se zapitali jesu li te tajanstvene zrake sastavljene od čestica koje prije nisu viđene?

Fizičari su iznijeli niz različitih objašnjenja, no nijedno od njih nije dokazalo da nešto prizemnije nije moglo prouzročiti misteriozni signal antene. Nova studija astrofizičara objavljena u srijedu pokazala je da je bilo više slučajeva od dva koja je detektirala ANITA.

Opservatorij IceCube također je tri puta detektirao slične čestice iako nitko do sada nije povezao te događaje s misterijom ANITA-e.

Comet

Strašna "kometa smrti" s licem lubanje proletjet će pored Zemlje poslije Halloweena na sigurnoj udaljenosti

Divovska lubanja kometa
Samo par dana nakon Halloweena, 11. studenog, asteroid 2015 TB145 projurit će na sigurnoj udaljenosti pokraj Zemlje. Iako su astronomi iz NASA-e prvobitno asteroidu dali nadimak 'Velika bundeva', mnogi su ukazali na činjenicu da jako liči na divovsku lubanju, piše IFLScience.

Ponovni posjet nakon tri godine

Znanstvenici sa Sveučilišta na Havajima prvi su otkrili asteroid 15. listopada 2015., samo par tjedana prije no što je projurio blizu Zemlje 31.10. Tijekom tog susreta 2015 TB 145 bio je samo 1,3 lunarne udaljenosti od Zemlje, dok će ovaj put prolaz biti puno sigurniji, na 105 lunarnih udaljenosti.

"Putanja 2015 TB145 dobro nam je poznata", rekao je Paul Chodas, uporavitelj Centra za proučavanje objekata u zemljinoj blizini još 2015. Procjenjuje se da je asteroid promjera 700 metara, iako možda djeluje veliko, asteroid je u stvari toliko malen da nema nikakvog gravitacijskog utjecaja na Mjesec ili Zemlju.
Kometa smrti
Grafikon iz 2015. prikazuje zadnji posjet komete na Halloween 2015