Znanost i tehnologijaS


Saturn

Rusija nagađa da rupa na svemirskoj stanici može biti namjerno sabotiranje

Međunarodna svemirska postaja
© NASAMeđunarodna svemirska postaja
Nakon pada tlaka astronauti Međunarodne svemirske postaje (ISS) prošlog su tjedna otkrili malenu rupu na ruskoj letjelici Sojuz, koja je na postaju dopremila ruske kozmonaute. Pukotinu je privremeno začepio njemački astronaut Alexander Gerst svojim prstom, javlja britanski Telegraph, a posada je zatim zakrpala rupu gumenim čepom izrađenim od ljepljive trake, gaze i sredstva za brtvljenje.

Isprva su pomislili da je rupu na ruskoj letjelici koja se spojila, odnosno pristala uz ISS, načinio maleni meteorit, ali sada su objavljene špekulacije po kojima pukotina može biti plod sabotaže nekog od astronauta koji je možda poželio raniji povratak kući.

Astronauti bi ostali bez zraka za 18 dana da pukotina nije opažena.

Ruska svemirska agencija Roscosmos pokrenula je istragu, a šef agencije Dmitrij Rogozin kazao je, nakon što je priznao da meteorit definitivno nije uzročnik, da je također moguće da je pukotina probušena dok je svemirska postaja bila još na Zemlji.

U NASA-i su na upit za komentar novinare uputili na Ruse, koji vode istragu.

Zastupnik u ruskom parlamentu Maksim Surajev, inače bivši kozmonaut koji je u dva navrata boravio na ISS-u, pojasnio je tezu o 'nestrpljivom astronautu'.

- Gledajte, svi smo mi ljudska bića i svatko se želi vratiti kući iako moram priznati da je ova metoda stvarno jadna. Ako je neki kozmonaut doista izveo tu čudnu rabotu, a to ne možemo isključiti, stvarno nije dobro. Molim Boga da je riječ o tvorničkoj grešci iako bi i to bilo jako tužno. Nikada se nešto slično nije dogodilo otkad postoje Sojuzi, izjavio je Surajev.

Komentar: Sumnja se da je udar meteorida na ISS uzrokovao curenje kisika


Brain

Znanstvenici otkrili novu ćeliju, možda jedinstvenu za ljudski mozak: "Ruža neuroni"

Ruža neuroni
© Tamas Lab, Sveučilište u SzegeduDigitalna rekonstrukcija novootkrivene ljudske moždane ćelije nazvana "ruža" neuroni
Veliki dio ljudskog mozga još je neistražen. Upravo je taj mozak razlog zašto su ljudska bića na vrhu hranidbenog lanca, ali na pitanje šta to naš mozak čini drugačijim od mozga životinja još nije u potpunosti odgovoreno, a neurologija još traži objašnjenje.

Učestala istraživanja stalno daju nove odgovore, a ovonedjeljna studija, objavljena u časopisu "Nature Neuroscience", identifikovala je novu, misterioznu vrstu ljudske moždane ćelije.

Novopronađeni neuroni su nazvani ruža neuroni, jer nervna vlakna koja okružuju ovu ćeliju podsjećaju na ružu s koje otpadaju latice. Ovaj tip ćelije je dodat na kratku listu specijalizovanih ćelija mozga specifičnih za ljude i možda neke druge primate.

Ovakve ćelije nisu pronađene kod drugih životinja koje su korištene u laboratoriji u toku eskperimenta.

U istraživanje su bili uključeni naučnici iz Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, sakupljali su dokaze tokom nekoliko godina, a sve pod vođstvom istraživača s Univerziteta u Szegedu, u Mađarskoj, i Instituta "Alen" u Sijetlu, SAD. Sprovedeni su kompleksni eksperimenti zasnovani na sekvencama tkiva s cerebralnih korteksa dva muška donatora. Ove ćelije su pronađene u regionu mozga koji je zaslužan za svijest jednom od najvećih misterija neurologije.

"To je najkompleksniji dio mozga i generalno je prihvaćeno da je to i najkompleksnija poznata struktura u prirodi", rekao je doktor Ed Lein sa Instituta "Alen".

Fireball

Sumnja se da je udar meteorida na ISS uzrokovao curenje kisika

Međunarodna svemirska stanica
© NASA TV / ReutersSoyuz svemirska letjelica s ISS-om
Senzori za pritisak su otkrili gubitak pritiska u Međunarodnoj svemirskoj stanici u srijedu navečer, a sumnja se da ju je pogodio meteorid koji je napravio pukotinu.

Posada ISS-a je nakon upozorenja morala potražiti pukotinu koja je pronađena na ruskoj kapsuli Soyuz koja je spojena na stanicu. Šef ruske svemirske agencije Dmitry Rogozin je rekao da je kisik izlazio iz pukotine promjera 1,5 mm koja bi mogla biti rezultat udara meteorida.

"Posada je sigurna i nije u opasnosti. Letjelica će biti zadržana, iskoristit ćemo opremu za popravak", izjavio je Rogozin.

On je dodao da je potrebno koristiti zaptivnu masu s unutrašnje strane letjelice, tako da svemirska šetnja nije potrebna.

Ispuštanje kisika je bilo sporo te nije predstavljalo nikakvu opasnost za posadu. Iz NASA-e je saopćeno da posada može prespavati prije nego izvrši popravku, što je i učinjeno. Nakon buđenja je šest članova posade lokalizovalo pukotinu na ruskoj strani stanice.

ISS-u su potrebne redovne male popravke različitih sistema, a pucanje trupa je izuzetno rijetko. Članovi posade se moraju nositi s pucanjem unutrašnjih cijevi, problemima u vezi s elektronikom i kvarovima različitih uređaja.

Mr. Potato

Novootkrivena vrsta parazitske ose, nazvana prema čudovištu iz filma Alien, ima sličan životni ciklus

Nova vrsta ose
© Erinn Fagan-Jeffries
Bizarna nova vrsta osa, nazvana Dolichogenidea xenomorph, otkrivena je u Australiji.

Manje su od pet milimetara i spadaju u grupu parazitoida (organizmi koji se razvijaju na štetu drugog organizma, ali za razliku od parazita ubijaju svog domaćina), što znači da se njihove larve hrane živim domaćinom.

Ova vrsta ima izrazito dug ovipozitor (leglicu), dio tijela koji podsjeća na iglu i putem kojeg ženka ubrizgava jaja u domaćina, najčešće u gusjenice moljaca koji se hrane lišćem eukaliptusa.
Nova vrsta ose
© Erinn Fagan-Jeffries

Info

Napoleonov poraz kod Vaterloa djelomično uzrokovan izbacivanjem pepela vulkana električnim strujanjem u atmosferu, sugerira studija

Napoleon
© Hulton Archive/Getty ImagesNapoleon pokušava provesti konačni napad svoje carske garde u bitci kod Vaterloa 18. lipnja 1815.
Svi znaju da je poraz u bici kod Vaterloa značio konačan kraj vladavine i osvajanja Napoleona Bonaparte, ali naučnici sada tvrde da je tome doprinelo nešto potpuno neočekivano - erupcija vulkana na drugom kraju sveta.

To sugeriše doktor Metju Gendž sa Kraljevskog koledža u Londonu. On je, izučavajući erupcije i uticaj vulkanskog pepela na jonosferu i klimu bio fokusiran na vulkane u Indoneziji, pre svega na Krakatau koji je eksplodirao 1883 godine i izazvao pravu katastrofu.

Gendž piše da "konvencionalna mudrost sugeriše" da erupcije ne mogu izbaciti vulkanske čestice u gornji sloj Zemljine atmosfere "zato što inverzija temperature u stratosferi deluje kao prepreka konvektivnom rastu"; dakle, ove erupcije ne bi imale značajan uticaj na gornju atmosferu.

Ali, kako je Gendž objasnio u saopštenju za javnost, "Moje istraživanje ... pokazuje da se pepeo može izbaciti u gornju atmosferu električnim silama", a "atmosferski električni potencijal utiče na oblikovanje oblaka."

On je istakao da su erupcija Krakataua i prosečna temperatura vazduha i količina padavina iz tog vremena ukazuju na iznenadan efekat na klimu.

Kakve to veze ima sa bitkom kod Vaterloa koja se desila u junu 1815. godine? Pa izuzetno kišovito vreme i blatnjav teren su odigrali ulogu u Napoleonovom porazu, a maj i jun 1815. godine su u istorijskim zapisima opisani kao neuobičajeno mokar period u Evropi. Kako je rekao Gendž, na takve vremenske promene uticala je erupcija vulkana Tambore u aprilu 1815. godina, koji se takođe nalazi u Indoneziji.

Telescope

Teleskop Hubble otkriva kozmičko izobličenje

Teleskop Hubble otkriva kozmičko izobličenje
© NASA
Na prvi pogled, izgleda kao da je prikazana slika napravljena kroz neispravan ili slabo izrađen objektivi. Međutim, iskrivljenje impresivne snimke koju je zabilježio Wide Field Camera 3 Hubble svemirskog teleskopa zapravo je posljedica kozmičkog fenomena.

Svijetle galaksije u središtu slike pripadaju galaktičkom skupu SDSS J1336-0331. Ogroman gravitacijski utjecaj stada pogrešnog oblika i tvari u njegovom okruženju (prostor vremena oko sebe), stvarajući učinak poznat kao gravitacijska leća.

Zahvaljujući tom efektu, svjetlosne galaksije koje se nalaze u pozadini i na vidnom polju krive se na fantastičnim lukovima. Ovaj je učinak vrlo koristan za proučavanje udaljenih galaksija u pozadini.

Štoviše, jato SDSS J1336-0331 zanimljivo je samo po sebi: dio je studije o nastanku zvijezda u najsjajnijim galaksijama u jatima (Brightest Cluster Galaxies - BCGs - najsjajnije galaksije unutar jata domaćina). Obično smještene u središte svog stada, a najsvjetlije galaksije među najmasivnije i najsvjetlije u svemiru.

To su obično ogromne eliptičke galaksije, a najčešće u njihovom središtu postoji aktivna galaktička jezgra. Rezultati studije sugeriraju da ove svjetlije galaksije hrane hladnu plinsku galaksiju.

Istraživanje također pokazuje da pojava novih zvijezda u starijim svjetlijim galaktikama ne pridonosi značajnom povećanju galaksije: umjesto toga, broj zvijezda raste zbog sudara dviju galaksija. Nagli sudar u okolišu s bogatim plinom može uzrokovati formiranje većeg broja zvijezda.

Health

Istraživanje: Ljudsko crijevo sadrži "obećavajući enzim" za stvaranje univerzalne krvi

Krvna grupa
© Michaela Rehle/Reuters
Znanstvenici vjeruju da su laboratorijskim testiranjima otkrili siguran način promjene krvne grupe darivatelja u univerzalni tip "0", koji je često potreban u hitnim transfuzijskim slučajevima kada dođe do nestašice određenih krvnih grupa, piše BBC.

Znanstvenici su objasnili da su u laboratorijskim testiranjima koristili enzime što ih stvaraju crijevne bakterije i njima su uspjeli učinkovito transformirati krvnu grupu A u krvnu grupu 0.

Enzim je svaki protein koji je u stanju katalizirati neku biokemijsku reakciju u živim organizmima.

Uskoro klinička istraživanja

Znanstvenici sa Sveučilišta British Columbia kažu da bi klinička istraživanja mogla početi uskoro.

Objasnili su da su uz pomoć enzima iz crijevnih bakterija uspjeli ukloniti antigene s površine darivateljevih crvenih krvnih stanica (eritrocita), prisutnih kod krvne grupe A, ali ne i kod krvne grupe 0.


Moon

Polarni led na Mjesecu sada podiže nadu za lunarnu koloniju s opskrbom vodom

Mjesec
© Amr Abdallah Dalsh / REUTERS
Znanstvenici su pronašli konačne dokaze koji potvrđuju prisutnost zaleđene vode na površini Mjeseca, prenosi u utorak BBC.

Naslage leda pronađene su na sjevernom i južnom polu Mjeseca te su vjerojatno drevnoga podrijetla. Za pronalazak je zaslužna indijska misija na mjesec Chandrayaan-1, čiji su instrumenti istraživali Mjesec između 2008. i 2009.

Rezultati misije objavljeni su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). Distribucija naslaga leda je nejednaka. Na južnom polu je većina leda koncentrirana u kraterima, dok je na sjevernom led rijeđi s većom rasprostranjenošću.


Komentar: Prema novim istraživanja duboko ispod površine Mjeseca ima puno više vode nego se mislilo


Satellite

NASA-ina svemirska letjelica možda je otkrila divovski "zid" na rubu Sunčevog sustava

Zid Sunce
© NASASmatra se da je zid na lokaciji heliopauze
NASA-ina svemirska letjelica New horizons pomogla je znanstvenicima u proučavanju misterioznog fenomena na rubu Sunčevog sustava, gdje čestice sa Sunca i međuzvjezdanog prostora vrše interakciju.

Ovo područje, oko stotinu puta udaljenije od Sunca nego Zemlja, je mjesto gdje atomi vodika iz međuzvjezdanog prostora susreću čestice s nabojem s našeg Sunca, koje se šire u mjehuriću pod nazivom heliosfera, piše IFLScience.

Zid je otkriven još prije 30 godina

Na mjestu gdje ove dvije vrste čestica dolaze u kontakt, zvanom heliopauza, smatra se da dolazi do gomilanja vodika iz međuzvjezdanog prostora. To stvara neku vrstu 'zida' koji raštrka nadolazeću ultraljubičastu svjetlost.

Prije tridesetak godina NASA-ine svemirske letjelice Voyager 1 i Voyager 2 prve su detektirale taj zid, a sada je New Horizons pronašao nove dokaze za njega.

"Vidimo da postoji prag između solarnog susjedstva i ostatka galaktike", rekao je dr. Leslie Young sa Southwest Research Institutea u Koloradu, jedan od suautora istraživanja.

New Horizons identificirao je zid koristeći ultraljubičasti spektrometar Alice, kojim je vršio mjerenja od 2007. do 2017. godine. Njime je otkriven ultraljubičasti sjaj znan kao linija Lyman-alfa, koja nastaje kada solarne čestice udare atome vodika.

Microscope 2

Drevni gen DNK slona je nekako "uskrsnuo", čini se da štiti životinje

Slon
© Scanpix, via Reuters
Slonove od raka djelomično štiti unikatni gen koji agresivno uništava stanice čija je DNK oštećena, piše The New York Times. Taj je gen tijekom evolucije u jednom trenutku "zaspao", međutim u međuvremenu je "uskrsnuo", poput kakvog zombija, te je postao osobito koristan.

Evolucijski biolog sa Sveučilišta u Chicagu i autor studije u kojoj je otkrivena uloga tog zombi gena Vincent J. Lynch smatra da bi znanstvena zajednica na temelju razumijevanja funkcioniranja tog gena mogla potencijalno razviti nove lijekove za rak koji pogađa ljude.

"Mogao bi nam reći nešto ključno o raku kao procesu i ako budemo imali sreće, mogao bi nam reći kako se liječi rak kod ljudi", rekao je Lynch.

Znanstvenici od 70-ih godina prošlog stoljeća nastoje otkriti zašto te velike životinje ne obolijevaju od raka, a istraživači su se posljednjih godina usredotočili na proučavanje gena i stanica slonova.

Nekoliko prvih istraživanja fokusiralo se na dobro proučeni gen p53. Taj gen naime proizvodi protein koji može osjetiti kada se u nekoj stanici ošteti DNK. Kao odgovor na to, taj protein potom uključuje određeni broj drugih gena. Stanica potom može na to odgovoriti tako da, ili popravi gen, ili počiniti samoubojstvo.

Lynch i njegovi kolege 2015. su godine otkrili da su se kod slonova razvili neobični geni p53. Naime, dok čovjek ima samo jednu kopiju tog gena, slonovi imaju 20 kopija. Do iste su spoznaje došli i istraživači na Sveučilištu Utah. Oba su istraživačka tima otkrila da p53 proteini kod slonova na oštećenje DNK odgovaraju agresivno.

Slonovi te stanice ni ne pokušavaju popraviti već organiziraju njezinu smrt.