Znanost i tehnologijaS


Fish

Znanstvenici ustvrdili da orke love velike bijele psine

Orke love velike bijele psine
© iflscience.com
Zbog svoje ogromne veličine, redova oštrih zubi i pogleda bez ikakvih emocija, mnogi smatraju velike bijele psine savršenim grabežljivcima.

No i ove nevjerojatne životinje moraju čuvati leđa, što pokazuje i sve veći broj njihovih lešina koje more izbaci na plaže Južne Afrike, piše IFLScience.

Identične ozlijede

Ove je godine na ovalu izbačeno pet lešina ovih veličanstvenih lovaca, a ostaci su duljine od 2.7 do 4.9 metara. Svi imaju slične brutalne rane, s rupom koja se proteže od prsnih peraja do jetre. Pokazalo se kako psine lovi tim kitova ubojica, nedavno primjećenih u istom području u kojem su ubijeni kitovi.

Nije neobično za orke da izabiru morske pse kao žrtve. Različite populacije ovih morskih sisavaca specijaliziraju se za različitu hranu, tako da se oni koji nastanjuju sjeverozapadnu obalu Sjeverne Amerike fokusiraju na ribu, dok su se grupe kod Antarktike specijalizirale za minke kitove. Orke uz južnoafričku obalu već su i prije napadale morske pse i raže te su im vadile jetru, a ostatak lešine ostavljale da otpluta.

Attention

Fizičari potvrdili novi oblik materije - Ekscitonijum

Fizičari potvrdili novi oblik materije - Ekscitonijum
Skoro 50 godina nakon nastanka prve teorije o ekscitonijumu, fizičari su konačno uspjeli da pronađu dokaze o postojanju ovog oblika materije, prenosi Dejli mejl.

Ekscitonijum čine čestice zvane ekscitoni, koje se sastoje od odbjeglih elektrona i praznine koju oni ostavljaju za sobom.

U najnovijim eksperimentima, istraživači su imali priliku da posmatraju ovaj vid materije i njegovu fazu prekusora, što se smatra nepobitnim dokazom o njegovom postojanju.

Kada elektron odskoči i za sobom ostavi prazninu, ona se ponaša poput čestice jer ima pozivitan naboj. Iz tog razloga privlači druge elektrone, sparujući ih u kompozitne čestice, poznate kao bozoni ili ekscitoni.

Tim sa Inženjerskog fakulteta Univerziteta u Ilinoisu proučavao je kristale bez primjesa u prelaznom metalu dihalkogenid titanijum diselenidu (1T-TiSe2).

Istraživači su uspjeli da dobiju iste rezultate tokom proučavanja pet tipova kristala sa različitom kalavošću (obrascem lomljenja).

Galaxy

Znanstvenici pronašli crnu rupu tako veliku da bi mogla izazvati naše razumijevanje o početku svemira

Znanstvenici pronašli crnu rupu tako veliku da bi mogla izazvati naše razumijevanje o početku svemira
Znanstvenici su drugom kraju svemira otkrili supermasivnu crnu rupu, najudaljeniju koju smo ikad pronašli. No, prema svemu što se zna, ona ne bi trebala postojati i mogla bi promijeniti shvaćanje svemira u njegovim samim počecima.

Ova crna rupa toliko je udaljena da je trebalo više od 13 milijardi godina da svjetlost kvazara, usred kojeg se ona nalazi, dođe do nas. Astronomi procjenjuju kako je ova crna rupa nastala kad je svemir bio star tek otprilike 690 milijuna godina - što ne bi trebalo biti moguće.

Procjena je kako ova crna rupa ima masu koja je 800 milijuna puta veća od mase našeg Sunca, a upravo to je razlog zbog kojeg su znanstvenici šokirani ovim otkrićem.

- Ima ekstremno veliku masu, a svemir je bio toliko mlad da ovakva stvar ne bi trebala postojati. Svemir jednostavno nije bio dovoljno star da bi se ovako velika crna rupa formirala. To je pravi misterij - rekao je Robert Simoce, profesor fizike s MIT-a.

NASA nagađa da su posebni uvjeti omogućili ekstremni rast ove crne rupe, no što je to točno bilo, nemaju pojma.

- Skupljanje tolike mase u manje od 690 milijuna godina je ogroman izazov za sve teorije o rastu supermasivnih crnih rupa - rekao je Eduardo Bañados, znanstvenik Carnegie instituta koji je i otkrio crnu rupu, prenosi Independent.

Info

U poplavljenim špiljama Yucatana pronađena bizarna bića koja jedu metan

U poplavljenim špiljama Yucatana pronađena bizarna bića koja proždiru metan
© USGSPoprečni presjek skrivenog špiljskog sustava
Meksički poluotok Yucatan nedvojbeno je najpoznatiji po jednoj stvari: bio je točka udara asteroida koji je uzrokovao apokalipsu dinosaura prije 66 milijuna godina. No, cijelo to područje puno je neistraženih špilja i ponora (ponikva), a nova studija je otkrila da neke od njih prepune netipičnog života.

Pustolovni tim koji je došao do otkrića - pod vodstvom Sveučilišta A&M u Teksasu i američkog Geološkog zavoda (USGS) - provodio je sveobuhvatnu ekološku studiju špiljske mreže Ox Bel Ha, koja se nalazi uz sjeveroistočnu obalu poluotoka.

Otkrili su da se unutar tih špilja nalaze bakterijske kolonije koje žive u vodama s niskom količinom kisika i u gotovo potpunoj tami. Tu nema ni puno organskih tvari koje padaju odozgo kako bi se bakterije prehranile. Umjesto toga, one žive tako što konzumiraju nevidljivu, otopljenu tvar koja se sastoji prvenstveno od ugljika i metana.

I nisu same. Tim je objasnio da su ove bakterije okosnica čitavog podmorskog ekosustava, i da su njihov neobičan način pribavljanja hrane usvojili i neki od rakova koji žive na istom staništu.


Satellite

NASA-in Vojadžer 1 ide dalje nakon 37 godina i 20,8 milijardi kilometara udaljenosti

NASA-in Vojadžer 1 ide dalje nakon 37 godina i 20,8 milijardi kilometara udaljenosti
© NASA/JPL/Caltech
Tim inženjera uspeo je da pokrene decenijama neaktivne potisnike na prvoj sondi koja je stigla u međuzvezdani prostor.

Inženjeri američke svemirske agencije NASA uspeli su da uključe motore svemirske letelice "Vojadžer 1", i to 37 godina nakon što su isključenine a koja je udaljena nezamislivih 20,8 milijardi kilometara.

Time je ova sonda, prvi ljudski proizvod koji je napustio Sunčev sistem i otišao u međuzvezdani prostor, pokazala da i više od 40 godina nakon poletanja može da obara rekorde.

Reč o letelici koja je odavno izjurila iz Sunčevog sistema i koja međuzvezdanim prostorom, kao najbrži i najudaljeniji objekt koji je čovek do sada napravio, juri brzinom od 17 kilometara u sekundi.

" Uključivanjem ovih potisnika na sondi, koji nisu bili aktivni od novembra 1980, uspeli smo da produžimo životni vek "Vojadžera 1" za bar dve ili tri godine", rekla je Suzan Dod, projektni menadžer za "Vojadžer" u NASA.

Blue Planet

Katastrofalne erupcije mogle bi se dogoditi prije nego što se mislilo

Katastrofalne erupcije mogle bi se dogoditi prije nego što se mislilo

Vulkanske super erupcije koje mogu prijetiti našoj civilizaciji izbacivanjem milijarda tona pepela u zrak događaju se češće nego se mislilo, otkriva istraživanje objavljeno u srijedu koje se temelji na statističkim podacima.


Ekipa sa sveučilišta Oxford je izračunala da interval između dvije super erupcije prosječno iznosi oko 17.000 godina.

"To je bitno kraće nego prema prethodnim procjenama", naglašava to istraživanje objavljeno u časopisu Earth and Planetary Science Letters. "To pokazuje da vulkani predstavljaju za ljudsku civilizaciju veću opasnost nego što se mislilo", dodaje se u tekstu.

Prethodne procjene učestalosti tih kataklizmi iz 2004. su navodile da se super erupcije događaju prosječno svakih 45.000 do 714.000 godina, podsjeća Jonathan Rougier, profesor statistike na Oxfordu i glavni autor tog istraživanja.

"Ponovno smo procijenili taj interval i sada ga smještamo između 5000 i 48.000 godina, a najvjerojatnija učestalost bi bila 17.000 godina", dodao je.

Vulkanolozi super erupcijama nazivaju divovske eksplozivne erupcije, koje mogu izbaciti najmanje 1000 gigatona (milijarda tona) vulkanske građe u atmosferu, što je dovoljno da se pepelom prekrije jedan kontinent, trajno zamrači nebo i rashladi klimu planeta tijekom više desetljeća.

Posljednja super erupcija dogodila se prije oko 25.000 godina na Novom Zelandu, u vulkanskoj zoni Taupo i ranije prije 27.000 godina u području Aira u Japanu. Pri svakoj je izbačeno oko 1000 gigatona pepela u zrak.

Vulkan Mount Agung na Baliju je vulkan eksplozivnog tipa, ali ga ne smatraju super vulkanom. Poznat je po dvije velike eksplozije 1843. i 1963. kada je izbacio oko 1 gigatona pepela. U njegovoj erupciji prije 54 godine je poginulo 1600 ljudi.

Fireball

Asteroid 3200 Faeton proći će pored Zemlje uoči Božića

Asteroid 3200 Faeton proći će pored Zemlje uoči Božića
© Science Photo Library / GettyUmjetnički prikaz masivne svemirske stijene blizu Zemlje
Asteroid 3200 Faeton uskoro će proleteti pored naše planete dovoljno blizu da ga Centar za manje planete Međunarodne unije astronoma okvalifikuje kao "potencijalno opasnog".

Kako prenosi portal 13wmaz.com., Američka svemirska agencija NASA očekuje da će Faeton biti najbliži Zemlji 16. decembra, na razdaljini od 10-tak miliona kilometara, što je oko 27 puta prosečna distanca između naše planete i Meseca (384.400 kilometara).


Komentar: U svjetlu nedavnih vijesti ovo je zabrinjavajuće ako ne sada onda uskoro: 64 tajanstvena zvuka tutnjave koja se ove godine čula diljem svijeta. Zašto?


Galaxy

Ako se gama zrake nalaze u cijelom univerzumu, onda i život postoji u kompletnoj vasioni - italijanski znanstvenik

Ako se gama zrake nalaze u cijelom univerzumu, onda i život postoji u kompletnoj vasioni - italijanski znanstvenik
Profesor Remo Rufini, direktor Mreže internacionalnog centra za relativističku astrofiziku (ICRANet) iz Peskare, u Italiji, i profesor Univerziteta u Rimu "La Sapienza", u ponedjeljak je u Tuzli održao predavanje o gama zračenju i predstavio svoje najnovije istraživanje.

Riječ je o najnovijem svjetskom otkriću astrofizičara, koje će vjerovatno biti u konkurenciji za Nobelovu nagradu.

Rad profesora Rufinija se tiče analize faze ranih rendgenskih baklji u GRB naknadnom sjaju baklji, koje su otkrivene nedavno od strane Swift-XRT rendgenskog teleskopa. Ovaj rezultat promijenit će fundamentalno naše četrdesetogodišnje razumijevanje proboja gama zračenja.

"Ako se gama zrake nalaze u cijelom univerzumu, onda i život postoji u kompletnoj vasioni. Zašto je ovo dobro za nas? Prije svega, zato i uranij koji mi nalazimo na planeti, sada u stvari vidimo da se formira tamo", ispričao je ovaj astrofizičar.

Info

Vanzemaljski život?: Žive bakterije "koje nisu bile tamo" pronađene na Međunarodnoj kosmičkoj stanici

Vanzemaljski život? Žive bakterije
© Reuters

Astronauti na Međunarodnoj kosmičkoj stanici pronašli su prve "vanzemaljce" - riječ je o bakterijama koje, smatraju oni, ne potiču sa Zemlje.


Ruski kosmonaut Anton Škaplerov navodi da postoji mogućnost da su bakterije vanzemaljskog porijekla.

Tokom uzimanja uzoraka sa površine svemirske stanice naučnici su pronašli žive bakterije, koje se nisu nalazile na Međunarodnoj kosmičkoj stanici tokom njenog lansiranja.

"To znači da su bakterije iz svemira", kaže Škaplerov i napominje da će uzorci biti ispitani.

Stručnjaci napominju da bakterije mogu da prežive u bezvazdušnom prostoru, što je dokazano eksperimentima "Test" i "Biorisk", u kojima su posebni uzorci postavljeni na površinu Međunarodne kosmičke stanice na nekoliko godina kako bi bilo utvrđeno da li mogu preživjeti u svemiru.

Pokazalo se da su mikroorganizmi sa Zemlje preživjeli u vakuumu na temperaturi od -150 do plus 150 stepeni Celzijusovih, navode ruski portali.

Better Earth

Znanstvenici uzgojili novi koralj da bi obnovili ekosustav

Znanstvenici uzgojili novi koralj
© Sarah Lai / AFP

Znanstvenici su uspjeli uzgojiti koralj australskog Velikog koraljnog grebena i prenijeti ga na drugo mjesto tog bisera svjetske baštine
, što im vraća nadu da će moći obnoviti ekosustav koji je diljem svijeta pretrpio oštećenja zbog globalnog zatopljenja.

Istraživači s australskog sveučilišta Southern Crossa koji su u nedjelju objavili svoju studiju, skupili su krajem 2016. veliku količinu jajašaca i sjemena koralja na otoku Heronu, na istočnoj obali.

Proizveli su goleme količine ličinka koje su zatim prenijeli na oštećena mjesta Velikog grebena kojemu prijete klimatske promjene.

Nakon osam mjeseci znanstvenici su otkrili da je mladi koralj preživio i narastao.

"Uspjeh ovog istraživanja nije važan samo za Velik koraljni greben, nego i u međunarodnim razmjerima", rekao je Peter Harrison, voditelj istraživanja.

"Pokazuje da se oštećene koraljne populacije mogu obnoviti na mjestima na kojima je ugrožena prirodna proizvodnja ličinaka".

Postupak se razlikuje od takozvanog "vrtnog uzgoja koralja" koji se sastoji u otkidanju grančica zdravog koralja i u njegovu presađivanju na grebene, u nadi da će se primiti, ili u uzgoju koralja u rasadnicima, ističe Harrison.