Znanost i tehnologijaS


Blackbox

Da li je postojala planeta između Marsa i Jupitera čije je uništenje rezultiralo stvaranjem asteroidnog pojasa?

Da li je postojala planeta između Marsa i Jupitera čije je uništenje rezultiralo stvaranjem asteroidnog pojasa?

Hipoteza Pete planete se zasniva na pretpostavci da je nekada postojala 5. planeta u našem Sunčevom sistemu.
Ta planeta je nazvana Peta planeta i neki astronomi misle da je ona možda nekada postojala između Marsa i asteroidnog pojasa.

Ako je nekada postojala peta planeta koja je formirana tokom rane planetarne ere, šta se onda dogodilo sa njom? Postojanje hipotetičke pete planete koja se nekada kretala u našem sunčevom sistemu su izneli naučnici NASA-e Džon Čembers i Džek Liser 2002. godine.

Čembers i Liser su sproveli nekoliko kompjuterskh simulacija sunčevog sistema sa dodatnom zemaljskom planetom i predložili da je Peta planeta ili izbačena ili sabijena od strane Sunca, događaj koji je doveo do njenog uništenja pre oko 4 milijarde godina.

Prema rečima istraživača, destruktivni kosmički događaj kao ovaj bi bio realan ako bi masa Pete planete bila manja od 0,25 Marsove. Ostale simulacije nisu smatrane uspešnim, jer je Peta planeta ili preživela čitavu 1 milijardu godina trajanja simulacije, ili su se dogodili sudari između planeta.

Da li je Peta planeta uništena tokom teškog bombardovanja?

Pre oko 4,1 do 3,8 milijardi godina, naš Sunčev sistem je iskusio period intenzivnog bombardovanja kometa i asteroida. To je poznato kao Kasno teškog bombardovanje, i veruje se da se tokom tog perioda veliki broj asteroida sudario sa ranim zemaljskim planetama u unutrašnjem Sunčevom sistemu, uključujući Merkur, Veneru, Zemlju.

Info

Novootkriveni dinosaur dobio ime po čudovištu iz filma

Novootkriveni dinosaur dobio ime po čudovištu iz filma
Ilustracija

Znanstvenici u Torontu su novootkrivenog dinosaura nazvali Zuul crurivastator po čudovištu iz filma "Istjerivači duhova" iz 1984. godine.


Kraljevski muzej Ontarija priopćio je da je kostur dinosaura dobio prošle godine.

Zuul je čudovište psećeg izgleda koje u filmu terorizira likove koje igraju Sigourney Weaver i Rick Moranis, a znanstvenici su to ime za dinosaura odabrali zbog detalja na glavi, prije svega kratke i okrugle njuške i rogova iznad očiju.
Novootkriveni dinosaur dobio ime po čudovištu iz filma

Jupiter

Enormni valovi lave uočeni na Jupiterovom mjesecu Io

Enormni valovi lave uočeni na Jupiterovom mjesecu Io
© NASA

Astronomi su na Jupiterovu mjesecu Io snimili enormne valove lave koji potječu iz najvećeg aktivnog vulkana u Sunčevom sustavu poznatog kao Loki Patera.


Snimke u infracrvenom području, napravljene teleskopom Large Binocular Telescope u Arizoni, zabilježile su kako se valovi šire iz dvije točke na zapadnoj strani jezera lave, putuju u suprotnim smjerovima oko otoka u sredini da bi se nekoliko mjeseci kasnije sastali na suprotnoj, istočnoj strani (slike dolje). Istovremeno otkrivaju kako se lava pritom postupno hladi (postaje tamnija).

Studija, objavljena u časopisu Nature, pokazuje koliko je napredovala tehnologija 'prilagodljive optike' koja je astronomima omogućila da sa Zemlje zabilježe nabore u jezeru lave na tijelu udaljenom gotovo 630 milijuna kilometara.

Za potrebe ovog snimanja znanstvenici sa Sveučilišta Berkeley u Kaliforniji iskoristili su 2015. godine rijedak astronomski događaj - prolazak ledenog mjeseca Europe preko diska Io. Budući da ledena kora tog tijela ne reflektira infracrvene zrake, Europa je stvorila sjenu koja je putovala po površini Io omogućivši da gradacije temperatura lave jače dođu do izražaja. Kada bi Europa prekrila jedan dio užarenog jezera, bilo je lakše precizno registrirati intenzitet infracrvenih zraka, a time i temperature okolne magme.

„Imali smo na raspolaganju toliko infracrvene svjetlosti da smo promatranja mogli razdvojiti na intervale od po jedne osmine sekunde tijekom kojih je rub Europe prešao samo nekoliko kilometara po površini Io“, rekao je stručnjak za tehnologiju infracrvenog snimanja Michael Skrutskie sa Sveučilišta Virginia.

Blue Planet

Rani život na zemlji možda je počeo prije 3,48 milijardi godina u termalnim izvorima u Pilbari

Rani život na zemlji možda je počeo prije 3,48 milijardi godina u Pilbari termalnim izvorima
© Tara Đokić
Za kolevku života, naučnici su dugo uzimali termalne izvore u dubinama okeana, ali su novim otkrićem u Dreser formaciji u Pilbari dokazi po prvi put na strani slatke vode na kopnu. Reč je o dobro očuvanim mehurićima u lepljivim tečnostima punim mikroba i slojevima stena koje su stvorili drevni mikroorganizmi.

Oni su stari 3,48 milijardi godina, odnosno 580 miliona godina stariji od najstarijih tragova života pronađenih u termalnim izvorima na dnu okeana.

- Otkriće potencijalnog biološkog potpisa u ovim drevnim izvorima u Zapadnoj Australiji, nudi geološku perspektivu koja daje prevagu slatkovodnoj kolevci života - kaže vođa studije Tara Đokić sa Univerziteta u Novom Južnom Velsu.

- Naše istraživanje takođe će uticati na buduću potragu za tragovima života na Marsu, jer su naslage drevnih termalnih izvora na Crvenoj planeti slične starosti kao Dreser formacija u Pilbari. Među tri potencijalna mesta spuštanja rovera na Mars 2020, je i Kolumbija Hils gde postoje tragovi postojanja termalnih izvora. Ako tragovi života mogu biti sačuvani sve te milenijume na Zemlji, onda postoji šansa da su očuvani i na Marsu.

Brick Wall

Prva štampana 3D mjesečeva cigla - korak bliže za lunarnu koloniju

Prva štampana 3D mjesečeva cigla - korak bliže za lunarnu koloniju
© esa.int

Budući kolonisti Mjeseca mogli bi da imaju kuće od 3D štampanih cigli napravljenih od mjesečeve prašine i sunčeve svjetlosti.
Istraživači Evropske svemirske agencije (ESA) testirali su vulkanski materijal sa Zemlje koji je obrađen tako da po sastavu i veličini bude poput prašine sa Meseca.

Koristeći solarnu peć, koja je dostigla temperaturu od 1.000 stepeni Celzijusa, oni su uspješno ispekli sloj od 0,1 milimetar prašine na 3D štampaču. Solarna peć ima 150 zakrivljenih ogledala koja usmjeravaju sunčevu svjetlost u visokotemperaturni snop kako bi se zrnca tla istopila.

Bilo je potrebno pet sati da se napravi cigla dimenzija 20x10x centimetra. Tim će pokušati da napravi ciglu u uslovima sličnim onima na Mjesecu, u vakuumu i visokim temperaturnim ekstremima.

Prošlog mjeseca tim istraživača sa Univerziteta Kalifornija napravio je ciglu koristeći tehniku tla koje ima refleksiju, a koje je pronađeno na Marsu.


Saturn

Kako zvuči praznina između Saturnovih prstenova možemo čuti na NASA-inom snimku

Kako zvuči praznina između Saturnovih prstenova možemo čuti na NASA-inom snimku
© JPL-Caltech / Space Science Institute / NASA
Dok čekamo da svemirska sonda Kasini prođe pored Saturna treći put na svom posljednjem putovanju, NASA je odlučila da sa nama podijeli fascinantan audio snimak koji je nastao na njenom drugom letu.

Letjelica je krenula u završnu fazu misije 26. aprila, a u međuvremenu je pored Saturna prošla dvaput.

Drugi prolazak otkrio je da je prostor između Saturna i prstenova koji ga okružuju pretežno prazan, što je dobra vijest jer se Kasini kreće brzinom od oko 124.000 kilometara na čas, a čak i najmanja čestica koja se sudari sa sondom može da dovede do njenog raspadanja.


Arrow Up

Gravitacijski valovi mogu pokazati naznake ekstra dimenzija

Naznake ekstra dimenzija koje ne utječu na naš 4-dimenzionalni (+vrijeme) svijet koji možemo promatrati mogu se ipak pojaviti na način da stvaraju pukotine u prostorvremenu.
Gravitacijski valovi mogu pokazati naznake ekstra dimenzija
Fizičari su se dugo pitali zašto je gravitacija toliko slaba u usporedbi sa ostalim fundamentalnim silama. Razlog zbog kojeg je to tako je možda taj da nešto gravitacije 'bježi' u ektra dimenzije izvan 3D prostora kojeg mi osjećamo.

Neke teorije pokušavaju ujediniti gravitaciju i kvantnu teoriju, poput teorije struna, a takve teorije zahtijevaju ekstra dimenzije. Često i gravitaciju koja prolazi kroz njih. New Scientist

Frog

Volverin žaba - lomi vlastite kosti kako bi stvorila oštre kandže

Volverin žaba - lomi vlastite kosti kako bi stvorila oštre kandže

Dlakava žaba, Trichobatrachus robustus, može slomiti vlastite kosti kako bi ih pretvorila u oružje.
Oštre kosti ove bizarne žabe izlaze kroz kožu na stražnjim stopalima, a probijena koža zatim naglo zacjeljuje. David Blackburn i znanstvenici sa Harvardskog muzeja komparativne zoologije smatraju kako je žabino ponašanje zapravo zaštitni mehanizam sličan onome koji imaju neki repaši čija rebra mogu izaći kroz kožu.

Još devet od 11 obitelji žaba iz roda Astylosternus u Kamerunu mogu napraviti istu stvar. Belgijski zoolog George Boulenger otkrio je postojanje žaba kojima kosti izlaze iz stopala još 1900. u Kongu.

Kamerunski narod Bakossi vjeruje kako te žabe padaju iz neba te da pomažu parovima koji imaju problema sa začećem.


Question

Naučnici se pitaju gdje je nestalo 88% toksične žive iz Velikog slanog jezera u SAD-u

Naučnici se pitaju gdje je nestalo 88% toksične žive iz Velikog slanog jezera u SAD-u
Voda u Velikom slanom jezeru u Americi je puna soli i minerala, ali i pozamašne doze žive.

Većina tog toksičnog metala deponovan je prirodno atmosferom, ali zahvaljujući bakterijama i raznoraznim inženjerskim projektima, većina toga završilo je koncentrisano na dnu jezera u obliku metil-žive.

Međutim, pet godina nakon ovog otkrića, čini se da metil-žive više nema na dnu jezera u Juti, da je toksični talog misteriozno nestao bez ikakvog upozorenja ili čišćenja. Sada naučnici žele da znaju gde je živa nestala.

Ono što za sada znaju je kako je živa dospela na dno jezera. Čestice žive su putem vazduha dospevale u vodu, gde su se pod uticajem mikroorganizama pretvarale u metil-živu i padale na dno. To se desilo nakon što je u blizini građena i izgrađena železnička pruga 1950-tih.

Međutim, 2010. godine rađeno je istraživanje koje je utvrdilo visok nivo zagađenja metil-živom i u vodi i kod životinja koje tu žive.

Ali, kada su naučnici opet uzeli uzorke duboke vode jezera u 2015. otkrili su da je količina toksične žive pala za 88 odsto. Od tada nestanak žive je misterija.

Naučnici sumnjaju da je uzrok tome zatvaranje slivnika koji su do 2013. godine u vodu ubacivali toksične materije, ali im i dalje nije jasno kuda je sav taj toksični talog otišao, odnosno otekao, piše atlasobscura.com.

Bug

Znanstvenici otkrili da mravi spašavaju ranjene 'suborce'

Znanstvenici otkrili da mravi spašavaju ranjene 'suborce'
Kao i pravi vojnici, pripadnici vrste mrava iz subsaharske Afrike kreću u borbu stupajući u formaciji i poslije svoje ranjene 'suborce' nose u mravinjak na oporavak.

"To ne rade zbog altruizma", rekao je entomolog Erik Frank koji je vodio skupinu znanstvenika koji su u Obali Bjelokosti proučavali ponašanje vrste mrava, Megaponera analis, koji se hrane termitima. "Ne pomažu drugim mravima iz dobrote svojih srca.

To rade jer je korisno za koloniju. Ozlijeđeni mravi nakon oporavka ponovo idu u borbu i ostaju funkcionalni članovi kolonije", objasnio je.

Ti su mravi, koji mogu narasti do dva centimetra, 'specijalisti' za lov na termite i koriste se prepoznatljivom strategijom.

Izviđači napuštaju mravinjak i kreću u potragu za termitnjakom. Nakon što ga pronađu vraćaju se po 'ratnike', njih nekoliko stotina, i u formaciji ih vode ih u bitku. Mravi ozlijeđeni u borbi izlučuju feromone, što je znak da im treba pomoć.

Neozlijeđeni suborci ih zatim podižu i, zajedno s mrtvim termitima, nose u mravinjak u istoj formaciji. Mravi koji u borbi s termitima izgube jednu ili dvije od svojih šest nogu mogu brzo prilagoditi svoju motoriku i u roku od 24 sata biti gotovo jednako brzi kao da su zdravi. Oni lakše ozlijeđeni mogu u nove pohode već za sat vremena.

Frank je rekao da je bio iznenađen takvim ponašanjem kod beskralješnjaka. "Na prvu, bilo mi je nelogično. Ali kasnije smo shvatili da je dobro za pojedinca, spašavanje ozlijeđenog, naposljetku dobro za koloniju. Svakog pojedinca smatraju vrijednim", rekao je.

Takvo spašavanje pripadnika svoje vrste često je u primata i drugih vrsta sisavaca poput slonova, dupina i štakora.