© NASANa površini Mjeseca na različitim su mjestima otkrivene male količine vode i hidroksila (plavo). Ova slika ilustrira njihovu distribuciju na visokim geografskim širinama prema polovima. Plava pokazuje potpis molekula vode i hidroksila što se vidi visoko dijagnostičkom apsorpcijom infracrvene svjetlosti s valnom duljinom od tri mikrometra. Zelena pokazuje svjetlinu površine izmjerenu reflektiranim infracrvenim zračenjem sunca s valnom duljinom od 2,4 mikrometara, a crvena mineral koji sadrži željezo, nazvan piroksen, otkriven apsorpcijom infracrvene svjetlosti od 2,0 mikrometara.
No dokaza za to ima. Indijska lunarna sonda Chandrayaan-1 kružila je oko Mjeseca 2008. godine i prikupila podatke koji su do danas pridonijeli mnogim otkrićima, uključujući i postojanje molekula vode na njegovoj površini. Sonda je bila opremljena i instrumentom koji je proizvela NASA s ciljem analize mineralnog sastava Mjeseca.
Istražitelji NASA-e i havajskog Instituta za geofiziku i planetologiju nedavno su analizirali još neke podatke i našli se u čudu kad su pronašli tragove hematita, oblika željezova oksida, odnosno hrđe. Na Mjesecu ima mnogo stijena bogatih željezom, ali hrđa se stvara jedino kad je željezo izloženo kisiku i vodi.
"Isprva nisam mogla vjerovati, jer, s obzirom na uvjete na Mjesecu, hrđe ondje ne bi trebalo biti", kazala je Abigail Fraeman, znanstvenica NASA-e.
Ne samo da na Mjesecu nema kisika nego je preplavljen vodikom, koji ondje struji sa Sunca nošen solarnim vjetrom. Hrđa nastaje kad kisik ukloni elektrone iz željeza, a vodik radi upravo suprotno, dodaje mu elektrone. Zato se na područjima bogatim vodikom hrđa teško stvara.
Komentar: Pogledajte i: