Ako možda još niste primijetili, u zadnjih 12 mjeseci se razbuktao rat posvuda oko vas. Ne onaj "vatreni", već golemi propagandni rat one vrste koja obično prethodi pravom vojnom sukobu.

Totalna američka dezinformacijska ofenziva je otpočela, u potpunosti, još 2006. godine sa smrću od trovanja polonijem Aleksandra Litvinenka, zagovornika protu-Putinovske politike. Zapadni su mediji promptno i uporno isticali Putina kao isključivog krivca za njegovu smrt usprkos činjenici da su, prije Litvinenka, jedini ubojice sa sličnom praksom trovanja polonijem bili odgovorni za smrt Yassera Arafata.

Ranije ove godine britanska vlada je započela istragu o Litvinenkovoj smrti iznoseći optužbe bazirane na "pa svatko zna da je Putin nasilnik" školi teorijskog nagađanja, unaprijed označavajući krivca bez pravih dokaza. Jedan mali dio informacije koji je otkriven istragom, a koji je u potpunosti potkopao tvrdnje da je Putin imao ikakve veze sa smrti Litvinenka, je velikim trudom ignoriran od zapadnih medija

Po navodima britanske vlade, najveći borac protiv Putina je pogubljen od strane dva FSB operativca koji su mu podvalili radioaktivni polonij u ostatku čaja (pola šalice), a koji su prethodno naručili u jednom londonskom hotelu. Problem u ovoj priči je to što je sam Litvinenko spontano i samoinicijativno ugovorio sastanak s tom dvojicom tek nekoliko sati prije susreta s njima. Stoga, da bi povjerovali da su ta dva agenta otrovali bivšeg zemljaka, moramo pretpostaviti da su - nekako naslutivši da će on zatražiti sastanak - stalno nosili sa sobom posvuda naokolo izvjesnu količinu polonija - za svaki slučaj. Povrh toga, jedan je od agenata upoznao vlastitog osmogodišnjeg sina s Litvinenkom, tražeći da se rukuje s njim, nakon što je ovaj već otpio nešto navodno radioaktivnog čaja. Marina, Litvinenkova žena, izjavila je za istragu da je u vrijeme smrti njezin suprug radio za MI6.

Putinov donekle poznat govor sa sigurnosne konvencije u Minhenu 2007. godine je označen kao prekretni moment kada se Rusija javno i jednostrano razišla sa Zapadom. No Putinovi komentari su zapravo proizašli uslijed višegodišnjih američkih i britanskih prikrivenih i otvorenih pokušaja da se destabilizira ruska vlada i da ju se natjera da prihvati svijet u kojem je anglo-američki imperij nadmoćan. Umjesto da popusti pod pritiskom, Putin je odlučio ratohuškačima isporučiti dozu istine i stvarnosti:

"Kroz povijest je čovječanstvo zasigurno prolazilo i kroz unipolarne periode i vidjelo težnje ka svjetskoj supremaciji. A što se nije dogodilo u povijesti svijeta? Što je zapravo unipolarni svijet? Kako god netko uljepšavao ovaj izraz, sve se na kraju dana svodi na jedno određeno stanje stvari, naime jedno središte vlasti, jedno središte moći, jedno središte odlučivanja.

To je svijet u kojem postoji jedan gospodar, jedan vladar. I na kraju ovo bude pogubno, ne samo za sve unutar takvog sistema, nego i za samog vladara jer dolazi do samourušavanja iznutra.

A sve to zasigurno nema ništa zajedničko s demokracijom. Jer, kao što već znate, demokracija je vladavina većine imajući u vidu i interese i mišljenja manjine.

Uzgred rečeno, Rusiju, tj. nas, se stalno podučava demokraciji. No iz nekog razloga, oni koji nam očitavaju lekcije, sami ne žele učiti. Danas svjedočimo skoro nesputanom i posvemašnjem korištenju sile - vojne sile - u međunarodnim odnosima, sile zbog koje svijet tone u bezdan neprestanih sukoba. Očit je sve veći i veći prezir prema osnovnim normama međunarodnog prava. A nezavisne pravne norme se ustvari sve više približavaju pravnom sistemu jedne države. Jedna država, naravno, prije svega SAD, je prekoračila svoje nacionalne okvire - u svakom pogledu. To je vidljivo kod ekonomskih, političkih, kulturnih i obrazovnih smjerova koje nameće drugim državama. Pa, kome se to sviđa? Je li itko sretan zbog toga?"

Najavljenim zahtevom za izradu plana suprotstavljanja „ruskoj kampanji dezinformisanja“, zagovornici slobode medija sa Zapada zapravo pokazuju kako u praktičnom smislu vide tu slobodu, tvrde sagovornici Sputnjika. Ovim zahtevom, dodaju naši sagovornici, nastavlja se politika prema Rusiji započeta uvođenjem ekonomskih sankcija.

Kako je prenela agencija Rojters, u nacrtu zaključaka predstojećeg samita Evropske unije, koji će biti održan 19. i 20. marta u Briselu, Savet EU naglašava potrebu da se ospori „širenje ruske propagande“ i „agresivne kampanje“ televizijske stanice Raša tudej i portala vesti Sputnjik. Lideri EU pozvaće visoku predstavnicu EU za spoljnu politiku i bezbednost Federiku Mogerini da do junskog samita pripremi akcioni plan za „stratešku komunikaciju u znak podrške medijskim slobodama i vrednostima EU“.

Lideri Evropske unije zatražiće iduće nedelje na zasedanju u Briselu od visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbednost Federike Mogerini da izradi plan za suprotstavljanje ruskoj „kampanji dezinformisanja” u vezi sa sukobom u Ukrajini, navedeno je u nacrtu zaključaka predstojećeg samita.

„Savet EU naglašava potrebu da se ospori tekuća ruska kampanja dezinformisanja i poziva visoku predstavnicu... da pripremi do junskog samita akcioni plan za stratešku komunikaciju u znak podrške medijskim slobodama i vrednostima EU”, navedeno je u nacrtu zaključaka, prenela je agencija Rojters.

Savet EU izrazio je zabrinutost zbog „širenja ruske propagande” i „agresivne kampanje”, ističući kao primer televizijsku stanicu „Raša tudej” (RT) i portal vesti „Sputnjik”, kao i slučaj novinarke Liz Val, dopisnice RT iz Vašingtona koja je dala otkaz u programu uživo, jer nije htela da učestvuje u navodnom „lakiranju” informacija u vezi sa obaranjem malezijskog aviona iznad Ukrajine.

Prema rečima neimenovanog evropskog diplomate „postoji velika zabrinutost zbog ruske propagande koja je na vrhuncu”.

Lideri EU će na samitu koji će biti održan 19. i 20. marta tražiti način da se „izbore sa ruskom propagandom” u zapadnim zemljama, poput Nemačke, kao i u baltičkim državama.

Francuska će i dalje, a namanje do početka leta, zadržati 10.000 trupa da patroliraju širom zemlje, a raspoređeni su na tu dužnost, posle napada džihadista u januaru.

"Opasnost od terorističkih napada u našoj zemlji je još uvek visoka", saopštila je kancelarija predsednika Fransoa Olanda ( Francois Hollande), posle specijalnog ministarskog sastanka.

Šef države je odlučio da zadrži postojeći nivo vojske u pripravnosti, kao podršku snagama bezbednosti iz Minsitarstva unutrašnjih poslova.

U saopštenju se navodi da je 7.000 trupa raspoređeno, pre svega za nadzor i zaštitu religijskih objekata, koji su posebno ugroženi.

Ministar odbrane Žan Iv Drian je posle sastanka najavio da će trupe ostati na položajima, najmanje do početka leta.

Vojnici obilaze i stanice, zgrade medija i druge potencijalne mete, od kada su džihadisti u januaru izvršili napad u Prizu, u kojem je 17 ljudi poginulo.

Vojska štiti skoro polovinu osetljivih mesta u regionu Il de Frans, u kojem se nalazi Pariz, rekao je Le Drian.

Uticajni američki list „USA Today“ je poslao svog novinara u Ukrajinu koji je istražio temu prisutnosti nacizma kao ideologije među borcima u ukrajinskim snagama i napravio intervjue sa dobrovoljcima u ukrajinskom puku „Azov“.

Inače, „Azov“ je najpoznatiji dobrovoljački puk ukrajinske vojske, pretežno sastavljen od dobrovoljaca, a među njima ima i građana Hrvatske.

Američki list je objavio tekst pod naslovom „Među ukrajinskim dobrovoljcima ima nacista!“.

Kako navodi američki list, jedan od dobrovoljaca puka „Azov“ pod imenom Aleks nosi kapu sa znakom Tore što je simbol koji su koristili nacisti za vreme Drugog svetskog rata.

„Ja sam nacista!“ - kaže Aleks za američki list „USA Today“ i dodaje da je više od pola dobrovoljaca puka „Azov“ istog opredeljenja kao on.

„Više od pola puka su fašisti.“ - priča Aleks američkom novinaru.

Pukovnik Aleksej Nozdračev iz generalštaba armije Ukrajine međutim tvrdi da u puku „Azov“ nema nacista i fašista, nego da su to „patriote“, navodi list.

„U slučaju da pronađemo huligane tog tipa među našom vojskom, oni će biti izbačeni.“ - tvrdi pukovnik Nozdračev.

Andrej Bilecki, komandant puka „Azov“, izjavio je da socijal-nacionalizam, što je bila zvanično deklarisana ideologija Hitlerove partije, za ukrajinski narod znači očuvanje „arijevskih vrednosti ukrajinske nacije“.

Podsećamo, pripadnici puka „Azov“ su ozloglašeni nacisti i redovno putem društvenih mreža dele fotografije sa Hitlerovim fotografijama, nose kukaste krstove i šlemove sa SS oznakama i veličaju Stepana Banderu, ukrajinskog Hitlerovog saveznika iz perioda Drugog svetskog rata.

Ukrajinska armija će se primiriti, naoružati, a zatim ponovo napasti u aprilu ili maju ove godine, izjavio je Vladimir Gorov, lider organizacije „Slavenska gvardija“ i potpredsednik državnog komiteta Novorusije.

„Rat je neizbežan.“ - tvrdi Gorov u intervjuu za rusku Pravdu.

On kaže da su glavni protagonisti rata Porošenko, Obama i vojna industrija SAD, te strateško-analitička kuća „Stratfor“ koju je nazvao „ispostavom obaveštajne agencija CIA“.

Prema rečima Gorova, vojna industrija SAD je glavni sponzor svega što sprovodi tim Porošenko-Obama.

„Sve se to radi pod filozofijom navodnog povratka Krima u okvir Ukrajine.“ - kaže Gorov za rusku Pravdu.

Rat odgovara Kijevu, jer u ratnom stanju može koristiti kredite Zapada kojima će pokriti određene troškove, deo ukrasti, a deo tih kredita potrošiti na naoružanje, objašnjava Gorov.

On tvrdi da je armija Novorusije zaplenila ogromne količine naoružanja svih vrsta i da za DNR i LNR neće predstavljati problem da se odbrane od bilo kakvih napada ukrajinske armije.

Vojni analitičar general-major Robert H. Skejls izjavio je da jedini način da se preokrene situacija na istoku Ukrajini, jeste da se počne sa ubijanjem Rusa.

Skejls je, odgovarajući na pitanje da li će imati efekat dolazak 3.000 američkih vojnika i vojne opreme na istok Evrope, istakao da to neće imati uticaj na situaciju u Ukrajini, prenosi “Raša tudej“.

“Mislim da taj potez neće imati efekta, gem, set i meč u Ukrajini. Jedini način da SAD mogu da imaju uticaj na razvoj situacije na istoku Ukrajine i preokrenu stvari jeste da počnu da ubijaju Ruse. Da ubiju toliko Rusa da čak ni Putinovi mediji ne mogu da prikriju povratak kući njihovih vojnika u mrtvačkim sanducima“, rekao je Skejl gostujući na “Foks njuzu“.

“S obzirom na količinu podrške koju smo pružili Ukrajincima da se suprotstave vojnicima, kojih ima oko 12.000, nažalost, teško da će doći do promene situacije u Ukrajini“, objasnio je on.

Džon Keri, ministar vanjskih poslova, Ašton Karter, ministar odbrane i Martin Dempsi, šef Zajedničkog štaba američke vojske na ovom susretu preslušavanja (pitanja i odgovora), koji se održava u Komitetu za inostrane odnose američkog Senata, nastoje da uvjere zastupnike da usvoje dozvolu koja će otvoriti put za novu kopnenu intervenciju na Bliskom istoku.

Prema izvještaju TV Sahar, na ovom susretu je Džon Keri, ministar vanjskih poslova SAD-a, tvrdeći kako je "proces napredovanja DAIŠ-a oslabio", rekao: Želimo presjeći njihove izvore i odvojiti ih od njihovih vođa, no potrebno je da se operacije nastave snažno. Keri je dodao: Predsjednik trenutno ima neka zakonska ovlašenja potrebna za borbu, no, kako je istakao Kongres, može se jače suočiti s DAIŠ-em i tako poručujemo ovoj grupi da oni ne mogu dovesti do stvaranja raskola između nas. Američki ministar vanjskih poslova također je rekao da borba protiv DAIŠ-a ne treba imati geografskih ograničenja, jer ne treba dozvoliti da se negdje formira utočište za DAIŠ.

Kada je američki državni sekretar Džon Keri izjavio da Vašington ne podržava i da nije učesvovao u organizaciji „brojnih obojenih revolucija“ po čitavom svetu, ili nešto smišljeno skriva ili uopšte ne razume šta govori, ocenio je američki novinar i publicista Vejn Medsen.

„Džon Keri izjavljuje da SAD nisu podržavale mnogobrojne obojene revolucije po svetu. Gospodinu državnom sekretaru treba poslati pakovanje od 64 olovke u boji - po jednu za svaku revoluciju koju je od svrgavanja Slobodana Miloševića spremao Vašington“ - naglasio je Medsen.

Ukazao je da sadašnji američki državni sekretar, koji je učestovao u radu senatskog Komiteta za međunarodne odnose, mora bolje od drugih da poznaje američku politiku organizovanja, podsticanja i pomaganja „obojenim“ pokretima.

Pogotovo što je Džon Keri bio i predsednik tog komiteta i usmeravao mnoge rasprave koje su bile posvećene svrgavanju „sandinističke“ vlade u Nikaragvi. Interesantno je, piše ovaj ekspert, da je u to vreme Keri vatreno oponirao pristalicama organizacije državnih udara, ali je na kraju ipak postao „idealni skrivač“ i lobista takvih aktivnosti.

Ovaj publicista navodi spisak zemalja u kojima je, po njegovom mišljenju, izveden državni udar uz učešće i podršku Vašingtona: „Revolucija Ruža“ u Gruziji, „Narandžasta revolucija“ u Ukrajini, libanska „Revolucija kedra“, „Revolucija maslina“ u Palestini, „Revolucija tulipana“ u Kirgiziji, a na spisku su i državni udari u Jugoslaviji, Kuvajtu, Libiji, Burmi, Tibetu, Iranu i drugim zemljama.

U planu su - podvukao je Medsen - bile i „revolucije“ u Moldaviji, Mongoliji, Uzbekistanu, Ekvadoru, Boliviji i Belorusiji. Medsen smatra da je inicijativa OUN „Obaveza zaštite“ mehanizam za realizaciju „intervencija“ koji su stvorile američke neoliberalne elite.

Opšte je poznata i prihvaćena teza da pobjednici pišu istoriju. Međutim, upravo zbog toga je javnost često namjerno onemogućena da sazna punu istinu o suštinskoj prirodi pobjednika.

Na taj način se otvara put manipulacijama sa prošlim, sadašnjim i budućim političkim dešavanjima, a građani i građanke usmjeravaju da misle, vjeruju i rade onako kako je to u interesu onih koji drže svijet ovakvim kakvim jeste: bijednim, nepravednim, ružnim i na ivici apokalipse.

Slično je i sa istorijom Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Činjenica je da je Evropa bila podjeljena između dva bloka jednog koji je bio pod kontrolom Sjedinjenih Američkih Država i drugog koji je bio pod kontrolom Sovjetskog Saveza (uz nekoliko izuzetaka kao što je bila Jugoslavija).

Često se ovaj odnos snaga u Evropi ideološki opisuje kao sukob demokratije i diktature, otvorenog i zatvorenog društva, slobode i ropstva, itd. Ne može se, naravno, sporiti eksces negativnih osobina sovjetske politike i sovjetskog društva.

Međutim, u isto vrijeme, sa druge strane, imamo neutemeljenu idealizaciju političkih i društvenih aspekata sovjetskih protivnika tj. takozvanog zapadnog demokratskog sistema.

Skrivena istorija NATO-a

Ova idealizacija je neutemeljena i to ne samo zbog grubog ekonomskog raslojavanja i socijalnih oblika netrpeljivosti, kao što je rasizam, koje preovladavaju u okviru ovog sistema, nego i zbog toga što ne uzima u obzir ključni element sprovođenja spoljnopolitičkih prioriteta Zapada, a to je djelovanje obavještajnih službi.

To je posebno značajno zbog toga što su ove službe, koordinisane u okviru tajnih struktura NATO-a u Evropi, u kontinuitetu narušavale demokratske norme i obrasce ponašanja sa ciljem da utiču i, u krajnjem slučaju, preinače slobodno izraženu volju građana i građanki kako bi je upodobile interesima svojih nalogodavaca.

Ova tematika je poznata u stručnoj literaturi pod generalnim imenom „operacija Gladio„, mada se Gladio konkretno odnosi samo na koordinirano djelovanje inostranih obavještajnih struktura (posebno CIA) i ekstremističko-fašističkih organizacija na tlu poslijeratne Italije.