Da nema Donalda Trampa, američki mediji bi morali da ga izmisle. Nakon višegodišnje učmalosti koja je vladala u mejnstrimu prekookeanske supersile, oni su odjednom oživeli. Međutim, ni aktuelni predsednik SAD nije loše prošao: seo je u fotelju Bele kuće i bogatiji je nego ikad.Ime novog predsednika Donalda Trampa već skoro dve godine ne silazi sa prvih strana svetske štampe. Međutim, to što je Tramp toliko u žiži javnosti i nakon izbora izaziva prilično čuđenje. Dok je za vreme predsedničke kampanje bilo normalno da na primer „Foks njuz“ podržava Trampa, a „udarna pesnica“ demokrata Si-En-En Hilari Klinton, bilo je očekivano da se posle izbora to donekle promeni. Izbori su prošli. Međutim, ne. I dalje se kampanja protiv njega vodi sa istim žarom, ako ne i većim, kao da se 8. novembar nije ni desio. Da li se američka propagandna mašinerija, koja već uveliko poslednjih decenija
gubi kredibilitet kod svojih građana, zaista bori protiv „lošeg izbora“ američkog naroda, ili je shvatila da nešto mora da menja ako misli da opstane? Jer već skoro deset godina ubedljivo gubi gledaoce u poređenju sa televizijom „Raša tudej“, koja ima drugu tačku gledišta.
S tim u vezi, treba se setiti ko je animirao američke medije poslednje dve godine predizborne kampanje za američkog predsednika — upravo Donald Tramp. On im je pomogao da podignu svoje rejtinge. Vesti o Trampu su po popularnosti izbile na drugo mesto, odmah iza vremenske prognoze. To je omogućilo
Si-En-Enu da postavi sopstveni rekord po gledanosti za vreme kampanje. Trampove debate su bile i do četiri puta gledanije od onih iz 2012. godine. Gledanost je značajno porasla i
„Foks njuzu“, Si-Bi-Esu itd. Kako je izjavio šef deska televizije Si-Bi-Es Les Munves: „Trampov politički uspeh možda nije dobar za Ameriku, ali je prokleto dobar za Si-Bi-Es“.
Bogatstvo samo rasteNi Donald Tramp nije ostao „kratak“ u kampanji. On je čovek koji u svojoj kandidaturi za predsednika nije video samo fotelju u Beloj kući već i odličan pi-ar za svoje kompanije. Tu su i rezultati:
Trampovi hoteli, razbacani po celom svetu — od Vašingtona do Paname i Rija — svi su krcati, golf tereni su povećali profit za 50 odsto, kazino u Atlantik Sitiju radi punom parom, pa čak i na prodaji knjiga je uspeo da zaradi više od milion dolara. Prema poslednjim podacima koje je on sam izneo sredinom prošle godine, u 2015. godini je zaradio više od pola milijarde dolara, i to bez dividendi, kamata, prihoda na uloženi kapital, arendu i prodaju licenci. Nesumnjivo, kako ga je nedavno okarakterisao šef ruske diplomatije Sergej Lavov, to je čovek „koji ume da se dogovara“. A mi bismo rekli — i da izvuče korist iz svake situacije.
Milijarder-antiglobalista — gde to ima?Ono što se možda i najviše svidelo narodu i zbog čega je glasao za Trampa jeste to što u njegovom predizbornom programu visoko mesto zauzima
borba protiv globalizma. Malo šta može da bude tako protivrečno kao to da milijarder iz Njujorka, kolevke globalizma, počne da se bori protiv ove ideje, koja je nakon pada Berlinskog zida postala univerzalna. Da stvar bude još apsurdnija, sada već aktuelni predsednik SAD okuplja tim u kojem su sve sami globalisti: od ukupno 20, samo dvojica nisu milioneri ili milijarderi. Teško da će jedan Reks Tilerson (kandidat za državnog sekretara SAD), koji je došao iz jedne od najvećih multinacionalnih kompanija „Ekson mobil“, ili jedan Stiven Mnučin, čovek jedne od najvećih svetskih banaka „Goldman Saks“, biti žestoki borci protiv globalizma. Ovo je najbogatija administracija u istoriji SAD, sve sami predstavnici korporativnog biznisa. Uostalom i Melanija Tramp je pokazala šta misli o globalizmu obukavši haljinu francuskog dizajnera Ralfa Lorena. Gde je tu patriotizam?
Komentar: Dvostruki standardi u SAD-u.