Europa i Europljani, ili barem većina njih, potpuno su izgubili kompas. Liberali se predstavljaju kao militantni antifašisti, marksiste se proziva fašistima, nacizam i komunizam su isto, a jedina opcija koja nije na udaru medija je takozvana "ljevica" i "desnica" koja gravitira oko centra među kojima gotovo da nema nikakve razlike.Umjesto međunarodne borbe za radnička prava, ili militantne "klasne borbe protiv buržoazije", kako se nekada zvala, današnja lijevo-liberalna opcija se bori za zelenu energiju, smanjenje stakleničkih plinova, istospolne brakove, održava komemoracije za migrante koje je progutalo Sredozemno more, a ranije je čak podržala "Globalni dan bijesa zbog Aleppa" i akcija "režimskih snaga". Naravno, ne treba zaboraviti kao je ta lijevo-liberalna opcija podržala i podržava vojne intervencije i druge zločinačke metode u svrgavanju "diktatorskih režima". Koji su to "režimi", zna se tko određuje.
Ne samo to, nego isti ti koji tvrde da pripadaju lijevo-liberalnoj opciji podržavaju agendu preseljenja cijelih naroda u Europu, da ne govorimo kako su zdušno podržavali "revolucije" koje su dovele do ratova koji se te egzoduse i uzrokovale.
Sve u svemu, prvaci lijeve političke misli s kraja 19. i početka 20. stoljeća se danas prevrću u grobu. Naravno, osim Karla Kautskog, Eduarda Bernsteina, te sličnih renegata i revizionista i njihovih sljedbenika. Nažalost, njihova ideja socijaldemokracije je prevagnula i te su se frakcije u desetljećima koja su slijedila stopili s liberalima. Tijekom tog procesa su na margine potisnuli iskrene i neiskvarene marksiste, koji nisu mahali zastavama s duginim bojama i borili se i podržavali protjerivanje čitavih naroda iz njihovih domova.
Kada je trebalo, doslovno su se borili i provodili revoluciju i nisu se razbacivali pacifističkim sloganima, nego su zaista težili boljem svijetu, a za njega su se često borili za današnju "demokraciju" neprihvatljivim metodama.
No, ostavimo ove "povjesnice" po strani, budući da je metamorfoza ljevice i odmak od temeljnih načela znanstvenog socijalizma u manjoj ili većoj mjeri odavno elaborirana tema.
Komentar: TATP je omiljeni eksploziv europskih džihadista (tj. korisnih idiota povezanih s obavještajnim službama).