Govor Aleksandra Solženjicina o raskolu zapadnog društva, koji je održao na Harvardu 1978. godine, izazvao je more kritika u štampi, opovrgavajući mišljenje o tome da čovek na Zapadu može da kaže sve što misli. Ipak, kada se analizira sadašnja situacija, teško je ne primetiti da je autor "Arhipelaga gulag" bio u pravu, piše list "Amerikan tinker".

U govoru pod nazivom "Raspolućeni svet", posvećenom pojavi "raznih svetova" i oceni zapadnog društva, Solženjicin je ukazivao na to da se na jednoj strani provalije nalazi precenjena sloboda koja s nezasitom strašću prikuplja materijalno blago, a da se u samom centru te jednačine nalazi čovek iznad koga nema nikakve sile. Rezultat toga, prema mišljenju pisca, postaje "moralno siromaštvo" obuzeto potragama za smislom, podseća šef Londonskog centra za politička istraživanja Herbert London u tekstu za "Amerikan tinker".

Mediji su tada požurili da optuže Solženjicina da je on sâm "izgubio ravnotežu" i da oličava "raspolućeni duh". Ipak, ako se danas, nakon četrdeset godina, analizira njegov govor i uporedi s aktuelnim kulturnim uslovima na Zapadu, može se zaključiti da je Solženjicin bio veoma pronicljiv, smatra Herbert London. Prema mišljenju autora teksta, Amerikanci su sada potpuno progutani postizanjem materijalnih ciljeva, a na duhovnost su zaboravili.

"Bio sam van sebe kada sam video kako je Robert de Niro na ceremoniji uručivanja nagrada 'Toni' na najvulgarniji mogući način govorio o predsedniku Sjedinjenih Američkih Država. I to je isti onaj De Niro koji je dobio predsedničku Nagradu slobode, koja se smatra najprestižnijim priznanjem u zemlji. Na isti način me je zbunilo uručenje Pulicerove nagrade reperu Kendriku Lamaru, koji tokom svojih nastupa neprestano drži ruku na međunožju. I moram da priznam da je uručenje Nobelove nagrade Bobu Dilanu bilo potpuni krah moralnih standarda, jer su bez te nagrade ostali neki literarni svetionici 20. veka", smatra autor teksta.

Stotine prosvjeda, velikih i malih odvijalo se u subotu Sjedinjenim Državama protiv migracijske politike Donalda Trumpa na kojima se zahtijevalo trenutačno spajanje djece i roditelja ilegalnih imigranata uhićenih na meksičkoj granici.

Jedan od velikih skupova održan je u parku pokraj Bijele kuće u Washingtonu, na kojem se okupilo više tisuća osoba svih dobi.

"Mi ne vjerujemo u granice, ne vjerujemo u zidove", rekao je jedan sudionik.

Preko zvučnika je odjekivala snimka plača jednog djeteta migranata dok traži roditelje.

Predstavnici švedske vlade planiraju da prisustvuju utakmicama Svetskog prvenstva u fudbalu u Rusiji u kojima učestvuje njihova nacionalna reprezentacija, izjavila je ministarka inostranih poslova Švedske Margot Valstrem u intervjuu listu "Aftonbladet".

Odluka je doneta bez obzira na to što se Stokholm ranije spremao da objavi "bojkot" Mundijala.

Prema rečima švedske ministarke, odluka je doneta nakon savetovanja s drugim evropskim zemljama, uključujući Veliku Britaniju i Dansku.

"Smatramo da je u sadašnjoj situaciji potrebno podržati naš tim i doneli smo tu odluku razgovaravši prethodno, na primer, s Danskom", navela je Valstremova.

Prema njenim rečima, prolazak Švedske u plej-of aktuelizovao je pitanje o poseti Mundijala.

Zasad se ne zna ko će iz Švedske putovati na Mundijal. Valstremova je navela da onih koji to žele ima mnogo - "cela vlada".

Šefica švedske diplomatije kaže da odluka o poseti Mundijalu ne protivreči izjavama o "bojkotu" takmičenja.

"Bili smo dosledni i rekli smo da ćemo bojkotovati otvaranje Svetskog prvenstva u fudbalu u znak solidarnosti s Velikom Britanijom nakon slučaja Skripalj. To smo učinili zajedno s drugim zemljama, a odluke o svojim narednim dejstvima donosimo samostalno", rekla je Margot Valstrem.

Ranije je agencija Blumberg pisala o neuspehu "bojkota" Svetskog prvenstva u fudbalu u Rusiji.

Novinari su ukazali na to da su samo zvaničnici Velike Britanije i Islanda odbili da posete Mundijal. Britanski ministar inostranih poslova Boris Džonson je nakon početka takmičenja izjavio da London nikada nije nameravao da ga bojkotuje.

Kada promatramo interakcije između teorija Međunarodnih odnosa, umjesto da promatramo svaku od njih zasebno, postaje nam jasan značaj te znanstvene discipline u produkciji suvremenih upravljačkih receptura. Sasvim je razvidno kako (neo) realističke teorije sadrže anglo-američke naputke za ustrojavanje nacionalnih država i upravljanje istima, kao i za njihovo udruživanje na regionalnoj i međunarodnoj razini (međunarodne organizacije). Istodobno, u (neo) liberalnim teorijama nalazimo anglo-američku recepturu za transnacionalno upravljanje (multinacionalne korporacije, neprofitne organizacije). Od izlaska iz Prvog svjetskog rata, razvoj sustava za upravljanje međunarodnim odnosima počiva na dijalogu između upravo tih suprostavljenih i komplementarnih teorija, njihovoj naizmjeničnoj dominaciji u međudržavnim odnosima. Radi se o kapitalističkoj ideološkoj interakciji koja je na globalnoj razini uspjela obezglaviti i sasvim potisnuti marksističku alternativu.

Za realiste je bitna borba/natjecanje između država, kako bi preživjele i potvrdile svoju moć na međunarodnoj sceni. Liberali pak, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, naglašavaju ulogu javnog mišljenja, zakona i međunarodnih institucija u smislu ograničavanja moći tih istih država. Suvremeni sustav za upravljanje međunarodnim odnosima počiva na toj interakciji između komplementarnih suprotnosti u kojoj periodično dominira realistička ili liberalna anglo-američka globalno-upravljačka opcija. Na taj način, naizmjence, liberali naglašavaju i razvijaju planetarnu cjelovitost (globalnost) sustava, a realisti specifičnosti svakog njegovog dijela (državnih prostora).

Kako ta temeljna funkcionalnost međunarodnog sustava odgovara prirodnom ritmu i zakonitostima, čini se suvišnim kontestirati je. Ali u obje anglo-američke opcije ugrađen je i socijalni darvinizam. Inspiriran je prirodnim mehanizmom hranidbenih lanaca kojima dominira superpredator čovjek, čija je pak uloga u regulaciji prirodnih mehanizama predmet prijepora. Razvoj suvremene svjetske društvene zajednice, dakle, počiva na dijalogu između teističkog i deističkog pristupa definiranju ljudske uloge u regulaciji odnosa između prirodnih elemenata, te njih prema proizvodima iz ljudske produkcije (odnos čovjek-stroj-okoliš). Teisti minimaliziraju, a deisti maksimaliziraju razinu ljudskog utjecaja na gobalna prirodna kretanja. Zato će, u filozofskom smislu, nova europska perspektiva biti stara, s naglaskom na teistički pristup. Kako temeljne angloameričke filozofske i političke opcije u posljednjih 30 godina, u EU, nisu naišle na značajniji otpor, u smislu održanja razvojne dinamike, dominantna svjetska velesila danas je prisiljena sama kontestirati vlastita postignuća: međunarodne i neprofitne organizacije, slobodu kretanja osoba i roba.

Varšava je još u studenom prošle godine najavila kako će kupovati skuplji američki ukapljeni plin umjesto ruskog. Suvereno pravo svake zemlje je da odlučuje što će i od koga kupovati i po kojoj cijeni, tako da nitko Poljskoj ne može prigovoriti na ovoj odluci, iako iskustva LNG terminala Klaipėda u Litvi govori kako je u ovom trenutku ova vrsta posla čisti gubitak. Poljska je u lipnju prošle godine svečano dočekala prvi LNG tanker iz Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, taj američki LNG nije otišao poljskim potrošačima. Jednostavne je preprodan Ukrajini, što je potvrdila privatna ukrajinska tvrtka ERU Trading.

Poljska potpisala ugovore na 20 godina za isporuke američkog ukapljenog plina

Poljska kompanija PGNiG je potpisala dugoročne ugovore s dvije američke tvrtke za isporuku ukapljenog prirodnog plina (LNG), izvijestila je služba za odnose s javnošću poljske kompanije.

PGNiG navodi da su ugovori potpisani s kompanijama Port Arthur LNG i Venture Global LNG, koji trenutno rade na izgradnji terminala za ukapljivanje plina na obali Meksičkog zaljeva u Teksasu i Louisiani. Očekuje se da će terminali početi s radom 2022. i 2023. godine.

Prema ugovoru, očekuje se da će svaka tvrtka sljedećih 20 godina Poljacima isporučivati 2 milijuna tona ukapljenog plina godišnje.

Predsjednik poljske energetske kompanije PGNiG, Piotr Wozniak, objasnio je kako je ovo strategija tvrtke za zamjenu plina iz Rusije. Podsjetio je kako će ugovor kojeg PGNiG ima s Gazpromom isteći 2022. godine.

Poljska kompanija je najavila pregovore i s drugim dobavljačima ukapljenog plina, navodi PGNiG, iako ovdje postoje neke nedoumice o krajnjem korisniku.

Naime, u ožujku je ukrajinski Naftogaz potpisao ugovor s poljskom energetskom tvrtkom PGNiG o isporukama u slučaju nužde, nakon što je Gazprom odbio nastaviti isporuke plina Ukrajini.

Indijska policija je prenela da se avion koji je pripadao vladi srušio u centru Mumbaja, prenosi Sputniknews.com.

Za sada nije poznato koliko je ljudi bilo u avionu, ali je za sada petoro pronađeno mrtvo, prenosi policija.

- Pet osoba je podleglo povredama nakon što se avion srušio, uključujući i jednog pilota, tri putnika i jednog prolaznika - rekla je policija.

Na društvenim mrežama ljudi kače brojne fotografije i snimke sa mesta nesreće. Iznad mesta nesreće se uzdiže vatra i crn dim.

Prema navodima američkog medija The Washington Post, koji se poziva na prognoze Proračunskog odbora američkog Kongresa (The Congressional Budget Office (CBO), krajem ove godine američki savezni dug dosegnut će 78% američkog BDP-a, što je maksimum od 1950.g.

Dug će se, kako se očekuje, povećati do 96% BDP-a do 2028.g. i u konačnici može previsiti povijesni maksimum od 106%, koliko je iznosio 1946.g.

Trenutačno savezni dug iznosi 15 trilijuna dolara, izjavio je Marc Goldwein, stariji potpredsjednik Committee for Responsible Federal Budget (CRFB).

Visoka razina duga 1946.g. bila je posljedica povećanih rashoda u svezi s Drugim svjetskim ratom. U drugim slučajevima nagli rast duga bio je povezan s ekonomskim potresima. Međutim, sada dužničko breme raste u uvjetima dovoljno zdrave ekonomije, što ukazuje na strukturni raskol između toga, koliko poreza država ubire i koliko ona troši. CBO prognozira, kako će republikanski porezni zakon, usvojen prošle godine, povećati deficit saveznog proračuna za 1,84 trilijuna dolara tijekom idućih deset godina. Vođe Republikanske stranke sa svoje strane tvrde kako će smanjenje poreza dati poticaj za gospodarski rast.

U svojoj analizi CBO pretpostavlja kako će zakon o smanjenju poreza za fizičke osobe prestati djelovati do kraja ovog desetljeća. Međutim, republikanci su više puta izjavili kako smanjenje poreza neće biti prekinuto, obećavajući, kako će budući saziv Kongresa (izbori su u studenom ove godine, op. GN) usvojiti mjere za produljenje važenja tog zakona.
CRFB je u utorak izjavio kako će američki dug do 2048.g. dosegnuti oko 200% BDP-a, ukoliko prošlogodišnje smanjenje poreza, koje je prihvatio Kongres, postane stalno.

Statua Svetog Đorđa, koja krasi kapelu u španskom gradu Estelja, već 500 godina bije tihu bitku s aždajom, a odnedavno se bori s neprijateljem malo drugačije vrste.

Ishod pokušaja obnavljanja ove statue može da se meri sa sa restauriranom freskom "Ecce Homo" u Crkvi Božanskog milosrđa u Borhi, nedaleko od Saragose, za koju kažu da više liči na majmuna, nego na Isusa Hrista.

Argentinu je paralisao generalni štrajk, koji su organizovali sindikati protestujući protiv zajma od Međunarodnog monetarnog fonda u visini od 50 milijardi dolara.

Generalna konfederacija radnika također zahtijeva povećanje plata u skladu sa inflacijom od skoro 30 odsto godišnje. Vozovi, autobusi i podzemna željeznica zaustavljeni su u Buenos Airesu. Aktivisti su blokirali prilazne puteve glavnom gradu. Ovaj protest uticao je na život 15 miliona ljudi u glavnom gradu, zvaničnici kažu.

"Ne reformama, ne povećanju poreza, ne MMF-u", stoji na transparentima koje su nosili brojni demonstranti. Letovi su obustavljeni širom zemlje.

MMF je pristao da odobri kredit od 50 milijardi dolara vladi predsjednika Maurisija Makrija nakon što je lokalna valuta, peso, izgubila vrijednost. Makri tvrdi da je kredit uzet kako bi se izbjegla ekonomska kriza.

"Štrajk ne doprinosi ničemu", kaže Makri. "Naša privreda će ponovo rasti, ali zato moramo da sjednemo za sto i odlučimo šta svako od nas treba da radi", dodao je.

Sindikati su najavili da su spremni za pregovore. "Ovo je nova šansa i nadam se da je vlada razumjela šta današnji štrajk znači", kaže Karlos Akunja, jedan od lidera Generalne konfederacije radnika.

Odnos Argentine s MMF-om je na klimavim nogama. Mnogi krive ovu međunarodnu organizaciju za pogoršanje ekonomskih uslova u zemlji, kada je Argentina proglasila bankrot pre 17 godina, kaže novinarka BBC, Keti Votson.

Sindikati tvrde da će mjere štednje koje zahtijeva MMF prije odobrenja kredita otežati život najsiromašnijem sloju u ovoj zemlji.

Oko 1500 pripadnika takozvane "Slobodne sirijske vojske" (FSA) su prešli u redove sirijskih snaga u pokrajini Dara'a u jugozapadnoj Siriji.

"U posljednjih nekoliko dana su se pripadnici takozvane "Slobodne sirijske vojske" iz 11 gradova u pokrajini Dara'a, točnije iz Jababa, Khirbat Al-Msaba, Yerfia, Asema, Sheik Garbiya, Sheik Sharkia, Al-Shumariye, Khirbat Al-Zababira, Deir Dame, Al- Shiyaja i Yadala, dobrovoljno predali i prešli u redove sirijske vojske", potvrdili su u sirijski mediji.

Sve u svemu, otprilike 1500 pripadnika takozvanih sirijskih "pobunjenika" se predalo i položilo oružje u pokrajini Dara'a.

U regiji Al-Lajat, sjeverozapadno od glavnog rada istoimene pokrajine, desetine terorista je ubijeno u raketnim udarima ruskog i sirijskog zrakoplovstva.

Sada veći dio frakcija u istočnom dijeli pokrajine pokazuje spremnost da se predaju pod uvjetima sirijske vojske, uključujući predaju gradova i naselja koja kontroliraju u zamjenu za primjenu amnestije vlade iz Damaska.

U gradu Mahajjah, na sjeveru Dara'e, stanovnici su tražili od sirijske vojske da uđe u grad i da eliminira terorističke skupine koje su počinile brojne zločine nad civilima. Pri ulasku vladinih snaga je većina militanata takozvane FSA predala oružje, a pripadnici skupine Hayat Tahrir Al-Sham su pobjegli prema jugu.

Čak i oporbeni izvori potvrđuju da je grad oslobođen bez ispaljenog metka, a teroristi koji su pobjegli obećali su "tešku osvetu izdajnicima".

Protuteroristička operacija sirijske vojske u južnim dijelovima zemlje je izazvala ozbiljnu zabrinutost Jordana, Izraela i Sjedinjenih Država, ali ne i vojnu reakciju. Jordan je izrazio najveću zabrinutost, jer graniči s pokrajinom Dara'a i želi izbjeći novi val izbjeglica.

Izrael se najviše boji da će sirijske snage, jednom kada se vrate na južne granice, prijeći granicu okupiranih palestinskih teritorija. U toj regiji je izraelski režim okupirao veliki dio sirijske Golanske visoravni još 1967. godine.