U iranskoj provinciji Kermanšah otkriven je zid veći od 100 kilometara, vjerojatno izgrađen za vrijeme vladavine Sasanida. Objekt, usporediv s čuvenim Hadrijanovim zidom u Britaniji, otkrili su arheolozi u zapadnom Iranu.

Prema Sajjadu Alibaigi sa Sveučilišta u Teheranu, dotični zid koji se nalazi u blizini grada Sarpol-e Zahab u provinciji Kermanšah proteže se na oko 115 kilometara. Iako nije poznato u koju svrhu se zid tada koristio, proračuni pokazuju da je za njegovu izgradnju korišteno gotovo milijun kubnih metara kamena.

Istraživači vjeruju da je objekt podignut između sedmog i četvrog stoljeća prije Krista. Prema jednoj hipotezi, zid je gradio jedan od monarha dinastije Sasanid (224-651 nakon J-C).

Sasanidsko Perzijsko Carstvo ili Novoperzijsko Carstvo, naziv je za četvrtu iransku imperijalnu državu u starom vijeku za vrijeme vladavine Sasanida (224.-651.), dinastije perzijskog etničkog podrijetla. Sasanidi su se nametnuli kao vladajuća iranska dinastija početkom 3. stoljeća kada je Ardašir I. podigao ustanak i porazio posljednjeg partskog vladara Artabana IV. čime je došao kraj 500-godišnjoj vladavini dinastije Arsakida.

Slične, ali manje građevine, u prošlosti su otkrivene u sjevernim i sjeveroistočnim dijelovima Islamske Republike.

Lipanj 1980. Tijekom prethodnih tjedana izraelski zračni i morski napadi na "palestinske i ljevičarske položaje" bili su "gotovo noćni događaji". Prema novinarki Christian Science Monitor-a Heleni Cobban, međutim, "sve zlokobnija izraelska ruka vidi se iza nekih pojačanih nemira u cijeloj zemlji." Doista, "nedavno je ovdje eksplodiralo nekoliko ogromnih automobilskih bombi na lokacijama s velikom koncentracijom palestinskog ili sirijskog stanovništva". Najmanje dvije, tvrdila je grupa koja sebe naziva Frontom za oslobađanje Libana od stranaca (FLLF).

Način djelovanja misteriozne grupe, piše Cobban, "čini se da ukazuje na utjecaj nekih izraelskih ekstremističkih skupina" poput one koja stoji iza auto-bombaških napada na tri palestinska gradonačelnika na Zapadnoj obali 2. lipnja. "Ogorčeni palestinski učenjak," koji je razgovarao s Cobbanovom, također je pomislio na" terorističke bombaške napade koje je protiv palestinskih sela izvela Beginova vlastita Irgunova ekstremistička skupina 1940-ih g." "Tada je cilj bio otjerati nas iz Palestine i oni su uspjeli u velikoj mjeri... Sada nas žele otjerati iz Libanona. Kamo možemo? Izraelci su poludjeli, ali ovaj put svijet ne može podržati njihov teror. Ili može?"

Na osnovu kostura pronađenog na vikinškom groblju u Soleru (Norveška), koji se danas čuva u Muzeju kulturne istorije u Oslu, naučnici su rekonstruisali lice vikinške ratnice, koja je živela pre više od 1.000 godina.

Još ranije je otkriveno da ostaci pripadaju ženi, ali naučnici nisu verovali da je ratnica, "samo zato što je žena", kaže za "Gardijan" arheolog Ela al Šamahi. Uz pomoć najsavremenije tehnologije za prepoznavanje lica, britanski naučnici su sada oživeli ratnicu.

Zajedno s njom bilo je sahranjeno i smrtonosno oružje, kao što su strele, mač, koplje i sekira.

Na ženinoj lobanji, koja je u grobu bila položena na štit, naučnici su otkrili udubljenje, koje odgovara povredi nanetoj mačem.

Nije jasno da li je brutalna povreda bila uzrok njene smrti, ali naučnici su uvereni da je ovo "prvi put da su otkriveni ostaci žene s povredom zadobijenom u borbi", kaže Al Šamahi.

- Veoma sam uzbuđena, jer posle 1.000 godina vidimo lice... Iznenada je postala stvarna - kaže naučnica.

Međunarodni tim naučnika otkrio je u Taragonji neobičnu praistorijsku "ogrlicu" napravljenu od kandže carskog orla. Otkriće je još jedan dokaz da neandertalci nisu bili primitivci.

Otkriće je promenilo pogled naučne zajednice o kulturi neandertalaca.

Ogrlica je napravljena pre 39.000 godina.

"Do pre 50 godina, za neandertalce je važilo mišljenjeda su bili primitivci, grubi ljudi, koji su izumrli jer nisu bili tako dobro prilagođeni kao mi, homo sapijensi", rekao je glavni istraživač studije Antonio Rodriguez-Hidalgo.

Međutim, neobičan pronalazak je dokaz da su neandertalci — poput nas — bili u stanju da formulišu složene simboličke misli i da su imali osećaj za estetiku.

"Neandertalci su koristili orlove kandže kao simboličke elemente, verovatno kao viseće ukrase", dodao je istraživač.

Otkriće pripada kulturi tipičnoj za poslednje neandertalce koji su živeli u Evropi pre nego što su stupili u kontakt sa homo sapijensom.

"Ornament prenosi poruku i usko je povezan sa razvojem složenog jezika i razvojem moderne vrste spoznaje. Nastanak umetnosti, prenošenje apstraktnih ideja i poruka", zaključio je naučnik.

Rezultati studije objavljeni su u časopisu "Sajens advansis".

Nijedna kopnena životinja veća od pacova nije preživela asteroid, koji je sa Zemlje izbrisao dinosauruse pre 66 miliona godina, tvrde naučnici.

Veliki broj otkrivenih fosilnih ostataka iz Kolorada otkriva je detalje o tome, kako su se sisari i biljke oporavili i razvijali posle razornog udara, na mestu današnjeg poluostrva Jukatan na jugoistoku Meksika.

Tokom udara, oslobođena je visoka temperatura, dok su razne čestice smanjile protok Sunčeve svetlosti, što je uništavalo biljni i životinjski svet.

Smatra se da je tada više od tri četvrtine vrsta na Zemlji nestalo.

Ali život se vratio, a kopneni sisari počeli su ponovo da se razvijaju.

Nova otkrića o oporavku živog sveta posle udara, objavljena su u studiji autora dr Tajlera Lajsona u časopisu Sajens.

Fosili 16 vrsta životinja i više od 6.000 biljaka pronađeni su, tokom poslednje tri godine, na površini od 17 kvadratnih kilometara u blizini Kolorado Springsa.

Dr Lajson je rekao da se priča o oporavku organizama čiji su fosili pronađeni, odnosi na teritoriju Severne Amerike.

Naučnici kažu da je posle katastrofe, površina Zemlje bila prekrivena biljkama poput paprati, a najveći sisar koji se mogao naći, nije bio veći od pacova.

Između 334. i 323. godine pre nove ere, veliki vojni zapovednik i kralj drevne grčke Kraljevine Makedonije stvorio je najveće carstvo u drevnom svetu koje se protezalo od današnje Grčke, Bugarske i Turske do Sirije, Libana, Izraela, Egipta, Iraka, Irana, Indije i velikog dela centralne Azije. I sve je to uradio do svojih ranih tridesetih godina.

Tim istraživača predvođen dr Tomasom Gerasimidisom sa Univerziteta Aristotel u Solunu završio je gotovo 25-godišnje mukotrpno istraživanje o poslednjim danima života Aleksandra Velikog, sa zaključkom da je osvajač umro od nekroze pankreasa, a ne od malarije, tifusa ili upale pluća, kako se ranije mislilo, izvestio je grčki Sputnjik.

Dr Gerasimidis, iskusni profesor medicine, počeo je da proučava Aleksandrove poslednje dane 1995. godine, pažljivo analizirajući simptome bolesti koje je imao kralj Makedonije, a koje su opisali drevni istoričari, uključujući Arijana, koji se smatra jednim od najboljih izvora ovih podataka, kao i drugih — od Ptolomeja i Plutarha do Kvintusa Kurtijusa. On je svoj pristup nazvao "medicinom zasnovanom na dokazima".

Nakon pažljive analize, profesor je zaključio da je teška sepsa, nastala zbog akutne nekroze pankreasa, odnela život neporaženom komandantu, uz ocenu da je bolest uzrokovao kamen u žučnoj kesi i zapovednikova ljubav prema obilju hrane i alkohola.

"Simptome su karakterisali izuzetno jaki bolovi u trbuhu nakon bogatog obroka i vina, nakon čega je usledila groznica i tokom narednih četrnaest dana svakodnevno, progresivno i fatalno narušeno zdravstveno stanje", objasnio je dr Gerasimidis Sputnjiku.

Prema izvorima istraživača, prvog dana bolesti koja ga je zadesila u Vavilonu (današnjem Iraku), dok je planirao osvajanje Rima, Aleksandar je osetio jake bolove u stomaku i imao je temperaturu, što je podstaklo lekare da ga nateraju da povraća i da ga kupaju hladnim kupkama.

Ali groznica, znojenje i drhtavica kod zapovednika su se nastavili, i s vremenom se pretvorili u otežano disanje, iscrpljenost, žuticu i delirijum.

Posle četrnaest dana, 13. juna 323. godine pre nove ere, Aleksandar Veliki je umro od teške sepse u 32. godini, zaključio je dr Gerasimidis.

Stručnjaci su na osnovi kostura uspjeli rekonstruirati lice srednjevjekovnog čovjeka koji je živio prije 600 godina. Posmrtni ostaci su otkriveni zajedno s gotovo 60 drugih punih kostura tijekom iskopavanja u škotskoj umjetničkoj galeriji Aberdeen Art Gallery. Korištena je tehnologija rekonstrukcije lica kako bi stvarili sliku jednog čovjeka, poznat kao "Skeleton (SK) 125", piše Independent.

Stručnjaci iz Arheološke grupe AOC vjeruju da je imao preko 46 godina te da je bio visok između 157 i 164 centimentara. Patio je od intenzivne i proširene bolesti zuba i zglobova. Dokazna građa sugerira da muškarac nije bio mještanin Aberdeena, već da je možda proveo djetinjstvo na području kao što su Northwest Highlandsa.

Ministarstvo kulture i turizma Abu Dabija objavilo je da je otkrilo najstariji poznati prirodni biser na svijetu tokom iskopavanja na ostrvu Maravah, kraj obale glavnog grada Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Biser je otkriven među ruševinama naselja iz kamenog doba na obližnjem ostrvu. To otkriće moglo bi imati posljedice na dosadašnja saznanja o istoriji trgovine, prenio je Deutsche Welle.

Prema tvrdnjama direktora arheološke jedinice Abduli Khalfanu al Kabiju, biser je star najmanje 8.000 godina, što je "dokaz da je trgovina biserima postojala barem još od doba neolita".

Od kada ljudi hodaju Zemljom, gledaju u nebo u potrazi za znakovima koje dolaze. Drevni asirski astrolozi čak su svoje izrezbarili svoja otkrića koje su sada otkrile kako je solarna oluja pogodila Zemlju.

Drevni kameni dokumenti bili su poruke kraljevima, a pisali su ih profesionalni astrolozi koji su plaćeni za tumačenje znakova, poput kometa, meteora i kretanja planeta.

Neka od tih zapisanih promatranja preživjela su do današnjih dana, a znanstvenici kažu kako su im pomogli da saznaju informacije o događaju kad je Zemlju zatekla ekstremna solarna oluja.

Nedavne analize otkrile su kako je izvanredni događaj bio toliko moćan da je ostavio radioaktivne čestice u drvenim prstenima širom svijeta negdje oko 660. godine prije Krista. Druga studija je otkrila slične znakove oluje iz tog razdoblja pokopane duboko u ledu Grenlanda.

Potaknuti ovim dvjema studijama, tim japanskih istraživača dobio je izvješća očevidaca, u drevnim tekstovima, koji opisuju spektakularne svjetlosne emisije koje obično prate ove ogromne geomagnetske događaje.

Mnogi izvještaji nisu bili datirani, ali istraživači su mogli zaključiti u kojem se to razdoblju radi na temelju astrologa koji je napisao izvješće. Uspjeli su pronaći tri drevne table koje spominju neobičan crveni sjaj na nebu koji se podudara s vremenskim okvirom koncentracije zračenja u drvenim prstenima.

Ta su opažanja izvršena prije otprilike 2700 godina u Babilonu i asirskom gradu Ninivi, a oba se slučaja spominju u Bibliji.
Jedna tableta kaže, "crvenilo prekriva nebo", dok druga spominje "crveni oblak". Znanstvenici kažu kako su pojave bile uzrokovane Sunčevim česticama koje su utjecale na atmosferu nakon velike oluje.

"Ovi nalazi omogućuju nam mogućnost rekreiranja povijesti solarne aktivnosti stoljećima ranije od prethodno dostupnih zapisa", objasnio je stariji autor studije, Yasuyuki Mitsuma. "Ovo istraživanje može nam pomoći u našoj sposobnosti predviđanja budućih solarnih magnetskih oluja koje mogu oštetiti satelite i druge svemirske letjelice."

Arheolozi su pronašli više od 20 drevnih kovčega u blizini egipatskog grada Luksora, saopćilo je državno ministarstvo za antikvitete.Kovčezi, čiji su jarko obojeni ukrasi još uvijek vidljivi, otkriveni su u nekropoli Asasif na zapadnoj obali rijeke Nil.

Bili su poredani u dva sloja, a gornji je bio poprečno postavljen u odnosu na donji.

Ministarstvo za antikvitete istaklo je da je ovo otkriće jedno od najvećih i najvažnijih u posljednjih nekoliko godina. Prema pisanju BBC-ja više detalja bit će objavljeno na konferenciji za novinare koja će biti održana u subotu.

Većina grobnica u Asasifu, koji je blizu Doline kraljeva, potiče iz kasnog razdoblja starog Egipta (664-332 p.n.e.).

Međutim, tu su i grobnice iz ranije 18. dinastije (1.550-1.292 p.n.e.), prve u sklopu Novog Kraljevstva. Pronađene su grobnice poznatih faraona Ahmosea,Tutmosisa III, Amenhotepa III, Ahenatona, Tutankamona i kraljice Hatšepsute.

Prošle sedmice ministarstvo za antkvitete objavilo je da su arheolozi otkrili drevno industrijsko područje u Luksorsovoj zapadnoj dolini.