Povelja Kulina Bana najstariji je bosanski državni dokument napisan narodnim jezikom i pismom bosančicom, a u vrijeme nastanka bio je pravni zapis kojim se reguliraju trgovački odnosi između srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva i Dubrovačke Republike.

Povelja je napisana 1189. godine, u vrijeme kada se srednjovjekovno bosnako kraljevstvo počinje oblikovati u državnu strukturu nalik onima koje je okružuju i kada se bosanski vladari pokušavaju na aktivniji način uključiti u političke procese vremena.

Znanstvenici su u Rimu pronašli veliko otkriće. Naime, ispod obeliska u Rimu pronađen je tekst iz vremena režima Benita Mussolinija, koji pokazuje kako je Mussolini želio da ga vide buduće generacije fašista, javlja BBC.

Tekst je napisan na latinskom jeziku na pergamentu, a bio je skriven zajedno sa zlatnicima u temeljima Mussolinijevog obeliska u sportskom kompleksu Foro Italico u Rimu.

Poruku su prvi proučili znanstvenici Bettina Reitz-Joosse sa Sveučilišta Groningen i Han Lamers, koji radi na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i Katoličkom sveučilištu Leuven. Tekst je nazvan "Codex Fori Mussolini".

Oni su, kako vjeruju, sastavili točnu verziju teksta, do kojeg i dalje ne može doći jer se nalazi ispod 300 tona teškog spomenika, iz tri izvora pronađena u rimskim bibliotekama i arhivama.

"Tekst nije bio namijenjen suvremenicima tog vremena. Obelisk je predstavljao veliki spektakl, ali o postojanju teksta nitko tada nije izvještavao.

On je bio namijenjen javnosti u dalekoj budućnosti", izjavila je dr. Reitz-Joosse.

Govor u slavu Mussolinija i njegovog režima, koji sadrži 1.200 riječi i sastoji se od tri dijela, napisao je klasičar Aurelio Giuseppe Amatucci.

U prvom dijelu sadržana je opća povijest postignuća fašizma te opis uspona Mussolinija.

Također je tu i opis Italije koja se nakon Prvog svjetskog rata nalazila na rubu katastrofe, a koju je spasio fašistički diktator "tako što je pomoću svog nadljudskog uvida i odlučnosti preporodio zemlju", istaknuo dr. Lamers.

Serđo Frau, pisac "Herkulesovih stubova" rekao je za Sputnjik Italia da je trag ka rešenju zagonetke lokacija tih stubova, koji su prvi put opisani u antičko doba i koji se povezuju sa Gibraltarskim moreuzom.

Frau veruje da su Herkulesovi stubovi zapravo bili smešteni u Sicilijanskom moreuzu, a ne kod Gibraltara.

Sve teorije
Frau je samo jedan od istraživača koji su se bavili otkrivanjem stvarne lokacije Atlantide. Prema mišljenju nemačkog istraživača Majkla Habnera, ostrvo koje je Platon opisivao, nalazilo se u današnjem Maroku, južno od Kazablanke. Drugi veruju da je Platon opisivao Santorini na kom je vulkanska erupcija 1500. godine pre nove ere uništila Minojsku civilizaciju.

- Platon je govorio o ostrvu Atlas, tamo gde se uzdigla grčka civilizacija. Atlas je imao brata Prometeja, koji je živeo zavezan za stenu na Kavkazu. Dakle, postojao je jedan brat koji je živeo u planinama gde sunce izlazi i jedan koji je živeo usred mora gde sunce zalazi - objasnio je Frau.

Prema Platonovim dijalozima, prvo što vidimo u Sicilijanskom moreuzu je Sardinija. Platon kaže da je "prva stvar s druge strane Herkulesocvih stubova ogromno ostrvo, s kog možete doći do drugih ostrva".

Impresivna privatna kolekcija artefakata nedavno je predata Izraelskoj agenciji za antikvitete (IAA), među kojima je hiljadu godina stara izrezbarena ručna granata iz doba krstaških pohoda.

Predmete je 1973. godine našao Marsel Mazlijah iz Hadere, grada na severozapadnoj obali Izraela. Radeći na elektrani „Orot Rabin“, Mazlijah je našao većinu predmeta u moru, gde su najverovatnije bili izgubljeni u brodolomima. Nakon njegove smrti njegova porodica kontaktirala je IAA i predala njegovu kolekciju arheološkog blaga.

Stručnjaci austrijske Geološke savezne ustanove su u vinskoj četvrti Beča (Weinviertel) u okviru pripremnih radova za izgradnju autoputa A5 sredinom augusta pukim slučajem otkrili ostatke mamuta.

Pronađene su dvije velike kljove i nekoliko kičmenih kostiju životinje koje su preuzeli paleontolozi Prirodnjačkog muzeja u Beču.

Što je dovelo do izumiranja dinosaura? Pitanje je to koje znanstveni svijet već dugo intrigira. Prema dosad dostupnim informacijama, postoji više uzročnih čimbenika, ali ključni, slažu se znanstvenici, jest udar asteroida otprije 66 milijuna godina na mjestu današnjeg meksičkog poluotoka Yucatana, gdje je kao uspomena ostao krater Chicxulub.

Što je u jezgri broj 40?

Novo istraživanje moglo bi dodatno rasvijetliti te krucijalne dane Zemljine povijesti. Naime, znanstvena ekipa predvođena Seanom Gulickom sa Sveučilišta u Teksasu i Joannom Morgan s londonskog Imperial Collegea u travnju je, u sklopu takozvane Ekspedicije 364, započela prvo bušenje u samom srcu tog 200 kilometara širokog kratera. Stali su u svibnju, na 1335 metara ispod dna mora - cilj je bio 1500 metara, ali su sredstva presušila. Ekipa će se u rujnu ponovno okupiti, ovaj put u Bremenu, kako bi započela otvaranje ukupno 303 izvučene “jezgre”, cilindrična uzorka stijena. Znanstvenici se nadaju da će tako dobiti jasniju sliku o snazi i posljedicama udara, uključujući i nove informacije o tome kako se život nakon njega oporavio. Žrtve udara asteroida, koji je označio kraj krede i početak paleogena, nisu bili samo dinosauri već i oko 75 posto svih živih bića na Zemlji. Strašan udar doveo je do niza drugih katastrofa, kao što su požari, potresi i tsunamiji. Sam udar možda nije uništio dinosaure, ali njegove su posljedice utjecale na njihovo izumiranje.

Bušotina Ekspedicije 364 pozicionirana je u današnjem moru Meksičkog zaljeva, iznad više stotina metara visoko izbočenog prstena, sagrađenog od krhotina udarom razorenih stijena unutar udarnog kratera, a koji je danas zatrpan s više stotina metara debelim slijedom mlađih naslaga.

- U samom vrhu tog prstena nađene su i krhotine granitne stijene, koje dokazuju silinu udara, jer je ta dubinska magmatska stijena, koja je tipična za kontinentalnu koru Zemlje, prije udara bila zatrpana više tisuća metara debelim slijedom mlađih, pretežno karbonatnih stijena, u području tadašnje Jukatanske karbonatne platforme - objašnjava dr. sc. Tvrtko Korbar iz Hrvatskog geološkog instituta, koji se i sam bavi istraživanjem posljedica udara asteroida.

Na plaži Vaianae na havajskom ostrvu Oahu, pomeranje peska je otkrilo neverovatne petroglife za koje stručnjaci iz Instituta za prirodne resurse veruju da su stari više od 400 godina.

Petroglifi su slike urezane u kamenu, i veoma su retke.

U julu ih je pronašao par iz Teksasa, SAD, koji su došli na plažu kako bi posmatrali zalazak sunca.

Najbolje očuvana evropska mumija, koja je pronađena 1991. godine u austrijskim Alpima, ne prestaje da otkriva tajne svog vremena naučnicima.

Nakon što smo saznali da Eci danas na Starom kontinentu ima devetnaet živih potomaka i da su svi oni redom muškog pola, kao i ubrzo pošto su naučnici pokrenuli projekat u okviru kojeg će utvrditi kao je zvučao njegov glas, stižu nove zanimljive vesti o Ledenom čoveku.

Kako piše američki National Geographic, Eci je definitivno evropska najstarija poznata ličnost: punih 25 godina se naučnici bave svim detaljima vezanim za njegov život, anatomiju, doba u kojem je živeo i sl., a mediji pažljivo prate sva saznanja o Ledenom čoveku. Ovih dana svet se divi jer je nauka omogućila da saznamo još nešto o njemu: u čemu je bio obučen u trenutku smrti - pre oko 5.300 godina!

Kada je pronađena neobična mumija istetoviranog čoveka, na sebi je imala kaput, pantalone od kože, krznenu kapu i cipele punjene slamom. Međutim, tokom minulih milenijuma krzno i koža od kojih je napravljena Ecijeva odeća raspali su se, pa naučnici nisu uspevali da utvrde na koje su se životinje tadašnji Evropljani oslanjali pri izradi odeće. Sve do danas.

Saznanja o tome koje su životinje korišćene - domaće ili divlje, lokalne ili „uvozne“ - važne su kako bi se stekao uvid u svakodnevnicu u kojoj su Eci i njegovi savremenici živeli. Tako bismo mogli da otkrijemo da li je odeća nošena isključivo iz praktičnih razloga ili je bila odraz društvenog statusa, jesu li životinje birane nasumično ili je određena koža imala veću vrednost u tadašnjem društvu.

Kod većine liberalnih diskusija o nedavnim policijskim ubojstvima nenaoružanih crnoputih osoba, prisutna je fundamentalna pretpostavka da bi policija trebala štititi i služiti stanovništvo. To je, uostalom, ono zbog čega su i oformljeni. Kad bi se samo normalni ljudski odnosi između policije i zajednice mogli opet uspostaviti, ovaj bi problem mogao biti riješen. Nadalje nastavljaju s rezoniranjem da su, općenito, siromašni ljudi vjerojatnije žrtve zločina nego itko drugi, pa im je stoga potrebnija policijska zaštita no bilo kome drugome. Možda ima pokoja trula jabuka, ali samo da policija nije tako rasistički nastrojena, ili da nije provodila politike tipa iznenadnih pretresa, ili da nije strepila toliko od ljudi tamnije puti, ili da je nastrijelila manje nenaoružanih ljudi, mogla bi funkcionirati kao svrsishodna služba koju svi mi trebamo.

Ovaj liberalni način sagledavanja problema počiva na krivom razumijevanju podrijetla policije i onoga za što je stvorena da radi. Policija nije stvorena da štiti i služi pučanstvu. Nije stvorena da zaustavi kriminal, bar ne onako kako ga većina ljudi shvaća. Niti je stvorena da bi se promovirala pravda. Stvorena je kako bi se zaštitio novi vid najamničkog kapitalizma, koji se javlja sredinom pa do kasnog devetnaestog stoljeća, od prijetnje koju je predstavljao plod takvog sistema - radničke klase.

Ovo je sirov način iznošenja nijansiranije istine, no ponekad nijansa služi za prikrivanje činjenica.

Moramo priznati da je naša planeta daleko bizarnija nego što bi bilo ko od nas mogao i zamisliti. Postoji bezbroj otkrića koja su pronađena širom svijeta ali koji se i dalje opiru objašnjenima...

Neka od otkrića označena su kao nemoguća ili su ih kategorizirali kao rezultat prevare, samo zato jer ih nije moguće objasniti.

Međutim, samo zato što je nešto neobično i nemoguće objasniti, ne mora nužno i biti prevara. Neke stvari su jednostavno neobjašnjive jer naučnici koji ih pokušavaju odgonetnuti istraživanju pristupaju ‘zatvorenog uma’.

Kako bi se u potpunosti razumilo sve ono što prkosi našim objašnjenjima, moramo biti spremni prihvatiti da je sve moguće.

Kandža s Novog Zelanda

Ova fascinantna kandža otkrivena je u špiljama planine Owen na Novom Zelandu. Kandža, izuzetno dobro očuvana, vjeruje se da je pripadala ptici koja je izumrla prije cca 3000. godina.

Ptica koja nije imala sposobnost letenja nekako je izumrla, unatoč činjenici da je imala prilično impresivne kandže.

Kako prenosi Cracked.com, priča iza otkrića podsjeća na klasični horor film. Prvi put kandža je otkrivena u pećini koja se nalazila na sasvim drugoj lokaciji davne 1863. godine od strane Jamesa Campbella. Kasnije, bez ikakvog racionalnoj objašnjena, uzorak je nestao na nekoliko godina, sve dok se ponovo nije pojavio i bio prodan direktoru Dominion muzeja u Wellingtonu od strane Campbellovog pra-praunuka.