Tajna povijest
Iskopinu su otkrili arheolozi s ruskog Državnog sveučilišta.
Do sada je otkriveno više od 2.500 arheoloških artefakata, uključujući i keramičke posude, alat napravljen od kamena i kosti, razni ukrasi izrađeni od roga jelena, kao i sedam stambenih prostora, navodi se u priopćenju objavljenom na stranicama Sveučilišta.
Svi artefakti će biti transportirani u sveučilišni muzej radi daljnjeg ispitivanja.
Veličina iskopine iznosi oko 400 četvornih metara, što je oko jedne trećina naseljene površine, a na njoj radi više od 50 arheologa i studenata Sveučilišta.
Stručnjaci vjeruju da je naselje staro od 2.000 do 2.800 godina.
Ranije ovog ljeta znanstvenici su pronašli omot dug 1,3 metra i širok 30 centimetara, tijekom iskapanja u Priuralskom okrugu. Koristeći kompjuteriziranu tomografiju, utvrdili su da je njime bilo obmotano tijelo muškog djeteta uzrasta između šest i sedam godina. Pretpostavlja se da je sahranjeno u 13. stoljeću.
Stručnjaci sa Jamalo-Neneckog muzeja i izložbenog kompleksa radili su polako i temeljito na otkrivanju ostataka, satima razmotavajući čahuru, sloj po sloj. Rad su zabilježile i kamere, kako bi se izbjegao propust bilo kakvog detalja.
Studijom "djetetovih ostataka zaključeno je da je patilo od gladi ili ozbiljne bolesti, uzimajući u obzir tzv. Harisovu liniju rasta na nalazima dečakovih kostiju. Stručnjaci su zaključili da je riječ o ostacima malog dječaka na temelju male brončane sjekire koja se nalazila s njegove strane. Mala figura medvjeda i nekoliko srebrnih prstenova hrama također su nađeni uz ostatke. Samo tijelo je umotano u deku od mekog krzna, s nizom bakrenih ploča na njemu, pričvršćenih kožnim pojasevima. Sljedeći sloj je prekriven krućim krznom, a zatim slojevima drvene kore i čvršće unutarnje kore drveta.
Znanstvenici su zaključili da otkriće datira iz 13. stoljeća, ali točno vrijeme sahrane, spol, starost i stanje djeteta i njegovog omotnog sarkofaga mogu se utvrde samo daljom analizom.
Koja je bila njihova namjena i dalje je misterij, a u medijima su prozvane "zlatna enigma". Svaka spirala ima oko tri centimetra. Stručnjaci tvrde da datiraju iz 900 i 700 godina prije nove ere.
Flemming Kaul kustos u Nacionalnom muzeju Danske koji je pronašao spirale kazao je da su vjerojatno bile na odjeći nekog svećenika.
"Vjerujem da su bile na odjeći ili pokrivalu za glavu nekog velikodostojnika iz crkvenih krugova", kazao je za Copenhagen Post a prenosi News.com.au.
Spirale su pronađene u polju u kojem je prije nekoliko godina pronađeno i nekoliko zlatnih narukvica. Arheolozi su zaključili da na njemu sigurno ima još nešto pa su našli - zlatnu enigmu.
Piramida , 75 metara visoka, istražena je od strane stručnjaka iz Nacionalnog instituta za antropologiju i povijest (INAH) u Čijapasu i procjenjuje se da je stara oko 1700 godina.
Emilijano Galaga, direktor arheološkog područja, objasnio je da su u posljednje dvije godine obavljana trodimenzionalna istraživanja koja su utvrdila da u sjeveroistočnom dijelu gradilišta, stoji jedna od najvećih konstrukcija u Srednjoj Americi, koja je po veličini jednaka velikim majanskim gradovima kao što su Tikal i El Mirador u Gvatemali.
Drugu karakteristiku zbog koje se ova "jedinstvena" pretkolumbovska struktura ističe čini sedam platformi koje se integriraju i koje predstavljaju prostorije koje su služile kao palače, hramovi, sobe za stanovanje i poslovne prostorije.
Naime, bića za koje se vjerovalo da su izumrla u Kambriju, pronađena su među ostacima fosila koji potječu iz razdoblja Ordovicija.
Iako su Kambrij i Ordovicij dio Paleozoika, razdvaja ih 20 milijuna godina. Kambrij je stariji, to je razdoblje od prije 542 milijuna godina do prije 488 milijuna godina, a Ordovicij je mlađi, period između 488.3 milijuna godina do prije 443.7 milijuna godina. Kambrij je najzaslužniji za razvoj glavnih životinjskih grupa na Zemlji, međutim mnoge vrste su u tom razdoblju i izumrle. Barem se tako mislilo.
Novi fosili pronađeni su u Fezouati u Maroku, na lokaciji koja je idealno sačuvala mnoge ostatke u mulju te je neprocjenjiv izvor informacija o evoluciji planete. Na istom mjestu ranije su pronađeni ostaci životinje nalik gigantskom škampu, bodljaša za koje se ispostavilo da su 20 milijuna godina stariji nego što se mislilo i slično.
Znanstvenici očekuju da će uskoro doći i do drugih važnih otkrića u Maroku.
Tu se kriju skeleti koji čuvaju mnoge tajne, a labirint je jedno vrijeme bio otvoren za javnost. Međutim, policija je 2011. godine izvršila raciju labirinta i zaključala ga iz neobjašnjenih razloga. Što se to krije ispod ulica Budimpešte?
Mračna povijest pećina
Kompleks podzemnih pećina i hodnika su u kamen urezale termalne vode dugo prije nego što je prapovijesni čovjek počeo da ga koristi kao sklonište prije pola milijuna godina. Navodi se da su u špiljama pronađeni kameni alati stari 350.000 godina koji su pripadali homo erectusu.
Hodnici i odaje se prostiru na površini od oko 1.200 metara i nalaze se oko 16 metara ispod drevnog zamka u Budimpešti, najvećem gradu Mađarske. Ove špilje su tako jedinstvene da su 1987. godine prepoznate od strane UNESCO-a kao mjesto od svjetskog značaja.
Analiza, koja će trajati oko godinu dana, pokazat će jesu li pronađeni ostaci nova vrsta dinosaura. Stručnjaci smatraju da se radi o vrsti titanosaura, za koju se zna kako su obitavali na području Minasova trokuta. Tri takve vrste pronađene su u posljednjih desetak godina baš na tom području.
Ostaci su jako dobro očuvani, a iskapanje nekih dijelova potrajat će neko vrijeme, kako ne bi došlo do ikakvih oštećenja.

Ovaj fosil bi mogao biti koristan za nova saznanja o dalekoj prošlosti i prahistorijskom životu
Paleontolozi Neil Shubin i Edward Daeschler sa Univerziteta u Chicagu su pronašli, a potom na pomenutom Univerzitetu vršili naučna istraživanja na fosilu ribe, koji su nazvali Toktaalik Roseae, prenosi Anadolija.
Riječ je o fosilu bića koje je živjelo prije 375 miliona godina i koji bi mogao biti koristan za nova saznanja o dalekoj prošlosti i prahistorijskom životu.
Dio naše historije
"Dio naše historije pripada ovoj životinji, historije koja govori odakle dolaze naši laktovi, zglobovi i vrat. To nam ovo biće govori - kako je riba evoluirala da hoda po zemlji i kakva je bila naša historija kada je naš predak bila ta riba", rekao je Shubin.
Tiktaalik Roseae je imao peraje, škrge i druge organe svojstvene ribama, ali i vrat koji je omogućavao pokrete glave neovisno od ostatka tijela, što je slučaj s današnjim vodozemcima.
Specifične kosti nalik na udove sisavaca navode stručnjake da tvrde da se ova prahistorijska životinja kretala poput krokodila.
Koristeći molekularnu mikroskopiju, istraživači su analizirali fragmente kostiju dinosaura koji su živjeli prije oko 75 milijuna godina, u doba Krede.
Među uzorcima su bili kandže dinosaurusa mesoždera, nekoliko kostiju nožnih prstiju dinosaura seratopsida i hadrosaura kao i fragmenti rebra jedne nepoznate vrste ovih prapovijesnih divova, a pronađene su prije oko 100 godina u Parku dinosaura u Alberti, u Kanadi, a danas se čuvaju u Prirodoslovnom muzeju u Londonu.
Prethodnim istraživanjima na kostima dinosaura pronađeni su tragovi organskih materija, ali samo na izuzetno dobro očuvanim fosilima, do kojih se veoma rijetko dolazi. Bertaco i njegov tim koristili su specijalni mikroskop sa snopom teških atoma koji pravi nanometrijske rezove na uzorku, što omogućuje eventualno pronalaženje fragmenata aminokiselina.
"Bili smo potpuno zatečeni!", naveo je Bertaco, dodajući da su potrebni dodatni dokazi da bi se potvrdila priroda uočenih struktura.
Drevno meko tkivo znanstvenici su uporedili s uzorkom krvi ptice emu i ustanovili nevjerojatne"sličnosti".
"Prirodni biseri su veoma retki i do sada nismo nikada pronašli takav primerak u Australiji", izjavila je arheologinja Kejt Sabo, specijalista za školjke.
Biser je skoro savršenog okruglog oblika s rozikastim sjajem i prečnika od oko pet milimetara. Starost bisera je određena pomoću rendgena i poređenja s postojećim biserima. Biser se nalazio u jami otpada koja se koristila za rituale.
Biseri nikada nisu zauzimali istaknuto mesto u kulturama australijskih domorodaca, već su se ponekad koristili za neke rituale kao što je dozivanje kiše u sušnim periodima. Ovaj biser će biti izložen u Pomorskom muzeju u Pertu.