Uz brojna otkrića u proteklih deset godina, jasno je da su cvilizacije postojale na Zemlji mnogo prije nego što je nama poznato. Jedna od tih drevnih 'izgubljenih' civilizacija stara je preko 20,000 godina i egzistirala je u Indoneziji

Ako se i dokaže da su ove strukture istinite, onda ćemo svjedočiti novim stranicama knjiga naše historije, stranicama koje mijenjaju sve što znamo o civilizacijama, porijeklu čovječanstva i ljudi na Zemlji. Niko nije znao da je piramida - piramida do geološkog istraživanja iz 2011. godine.

Prema izvještaju geologa dr. Danny Hilmana, nalazište bi moglo skrivati ostatke izgubljenog hrama koji bi mogao biti stariji i od 20,000 godina. Hilman vjeruje da je pronalazište od velike kulturne i historijske važnosti, budući da sadrži ostatke ogromne piramide koja je izgrađena prije 20,000 godina od strane izgubljene civilizacije, dodajući da je izgrađena za obožavanje ili da je u pitanju divovski astronomski instrument.

„Sve što smo do sada naučilim o porijeklu civilizacije može biti pogrešno“ - rekao je Danny Natawidjaja, geolog s Istraživačkog centra za Geotehnologiju na indonezijskom naučnom institutu, te dodaje: „Stare priče o Atlantidi i ostalim velikim prahistorijskim izgubljenim civilizacijama, dugo su bile ignorisane od strane arheologa, odnosno bojali su se istine.“

Divovska građevina, koja bi eventualno i mogla skrivati ključ od izgubljene civilizacije, otkrivena je prije 100 godina, kada su otkriveni megalitski blokovi bazalta sortirani u kolone, skriveni među gustim stablima i grmlju.

Mještani mjesto nazivaju Gunung Padang što znači „Planina svjetlosti“ ili „Planina prosvjetiteljstva“.

Metod radiougljika - Rezultati pokazuju šokantne rezultate

Metod radiougljika (analiza ciklusa transforacije radiougljika) izvršio je Natawidjaja i došao je do saznanja da starost građevine iznosi od 500 do 1500 godina p.n.e. koja je u granicama prihvaćenih razdoblja od strane 'manstream' naučnika.

Profesor Mike Parker Pearson s University Collegea u Londonu predstavio je kontroverznu teoriju prema kojoj Stonehenge originalno nije izgrađen u Engleskoj gdje se trenutno i nalazi, nego je tamo dovučen iz Walesa - i to 500 godina nakon što je tamo bio postavljen.

"Vrlo je vjerojatno da je slavno kamenje raskomadano i dovučeno u engleski Wiltshire. Stonehenge je zapravo second-hand spomenik, u to sam prilično siguran. Jako rijetko naiđemo na nešto revolucionarno, ali ovo je definitivno takav slučaj", izjavio je Parker Pearson za Guardian.

Naime, oblici rupa koje su urezane u kamenje pored Preseli Hillsa u velškom Pembrokeshireu podudaraju se s oblikom kamenja slavnog spomenika. Upravo je to arheologe na čelu s profesorom Parkerom Pearsonom dovelo do kontroverznog zaključka.

U ruševinama srednjovjekovnog jakobinskog samostana u francuskom gradu Rennesu arheolozi su pronašli pet olovnih urni i u svakoj od njih balzamirano ljudsko srce.

Četiri stoljeća nakon što su pokopana, znanstvenici su modernim tehnologijama proučili u kakvom su srca stanju. Četiri od njih, sva četiri muška, bila su odlično sačuvana. Peto, i jedino žensko, nije bilo u stanju u kojem je moguća analiza.

Francuski su znanstvenici utvrdili da je jedno srce bilo zdravo, a preostala tri nosila su znake bolesti kakva je danas uobičajena - arteroskleroze, s naslagama u koronarnim arterijama.

Izraelski areholozi utvrdili su da je malen predmet, pronađen prije pet godina u iskopinama blizu staroga grada Jeruzalema, pečat s imenom Ezekije, sina Ahazova, kralja Judeje iz VIII. stoljeća prije Krista.

Glineni kružić, promjera manjeg od centimetra, zapečatio je svitak papirusa, a vidljiv otisak vlakana na njegovoj donjoj strani pokazuje da je kralj vlastoručno ovjerio dokument, smatra Eilat Mazar, arehologinja s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu.

Mazar, voditeljica iskapanja, drži da je pečat "vrlo vjerojatno pripadao kralju Ezekiji".

Pečat ima motive u egipatskom stilu te znak ankh, hijeroglif koji znači "život".

Ezekija je bio kralj Judeje od 716. do 687. godine prije Krista. Dao je utvrdama učvrstiti grad Jeruzalem i pitku vodu usmjeriti kanalom koji je pronađen u 19. stoljeću.

"Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna među kraljevima", stoji u Drugoj knjizi o Kraljevima (2 Kr 18, 5).

Elaine Morgan je gorljivi pobornik hipoteze o vodenom majmunu: ideje da su ljudi evoluirali od predaka primata koji su nastanjivali vodena staništa. Poslušajte njenu odlučnu obranu ove ideje — i njenu teoriju o tome zašto današnja znanost ovu ideju ne shvaća ozbiljno.

Arheolozi su na mestu drevne prestonice na severu delte Nila pronašli "džinovsku ogradu" staru više od 3.500 godina, saopštilo je egipatsko ministarstvo antikviteta.

Kako prenosi agencija AP, do otkrića su došli istraživači Austrijskog arheološkog instituta.

Veruje se da je ograda, iz doba Srednjeg egipatskog kraljevstva, bila deo gradskih zidina, rekao je ministar antikviteta Mamduh el-Damati, dodajući da je reč o periodu kada su Egipat osvojili Hiksi, drevni azijski narod, poznat i pod nazivom "Vladari pustinje".

U saopštenju ministarstva se navodi da je konstrukcija od peščara, duga najmanje 500 metara i široka sedam metara, pronađena u mestu Tal el-Daba, u provinciji Šarkija, na čijoj se teritoriji nekada nalazio grad Avaris, prestonica dinastije Hiksa u Egiptu.

Kineski arheolozi pronašli su čudnu društvenu igru i to u velikoj grobnici koja je vekovima bila sakrivena pod zemljom.

Ipak, pljačkaši grobnica očigledno nisu bili zainteresovani za duštvene igre, pa je ona bila sakrivena 1500 godina i za sve to vreme je niko nije igrao. U pitanju je kocka sastavljena od 21 pravouganih komada sa brojevima, a pored nje je pronađena i polomljena ploča koja je očigledno služila za istu igru.

Kocka je pronađena blizu grada Kingžua, u istočnoj Kini. Arheolozi su uspeli da rekonstruišu ploču i otkriveno je da je bila dekorisana sa dva oka okružena crtežima oblaka i munje.

Kocka je napravljena od životinjskog zuba i 12 od 14 strana je numerisano brojevima od jedan do šest ispisanih drevnim stilom kineske kaligrafije. Svaki broj je ispisan dva puta, a dve strane su ostale prazne.

Naučnici tvrde da je ovo drevna kineska igra "bo" ili "liubo" koja je bila popularna u dinastiji Han. Osmišljena je sredinom prvog milenijuma pre Hrista, a osnovna pravila igre se ne znaju, jer je niko nije igrao 1500 godina.

Ono što je zanimljivo je da su u grobnici pronađeni skeleti najverovatnije pljačkaša koji su ukrali veliki broj dragocenosti, ali su ostavili ovu društvenu igru.

Japanski naučnici iz Nacionalnog muzeja prirode i nauke utvrdili su da su "hobiti" bila odvojena vrsta, a ne deformisana ljudska bića.

Rezultati analiza zuba skeletnih ostataka starih 18.000 godina u suprotnosti su sa teorijom da su "hobiti", koji su bili visoki 0,9 metara, bili deformisana moderna ljudska bića.

Zubi "hobita" pokazuju mješavinu primitivnijih odlika viđenih kod ranih hominida, ali i naprednije karakteristike viđene kasnije kod hominima.
Naučnici vjeruju da su "hobiti", koji su dobili ime po likovima iz serijala filmova "Gospodar prstenova", bili niski rastom jer su se vjerovatno zbog neke vremenske nepogode ili katastrofe "zaglavili" na ostrvu Flores u Indoneziji.

Njihov stručni naziv je homo floresiensis, a smatra se da vode porijeklo od praistorijskih vrsta čovjeka, kao što je homo erectus.

Oni tvrde da se tu radi o "ostrvskom efektu", koji se događa kada populacija evoluira u ograničenom okruženju, piše Daily Mail.

Neobičan megalit se vekovima neprimećen nalazio blizu Galilejskog jezera, a stručnjaci i dalje nemaju pojma ko ga je i zašto napravio. U pitanju je drevni spomenik sastavljen od mnogo kamenja poređanog ukrug, a veruje se da potiče iz ranog Bronzanog doba.

Ove neverovatne drevne ruševine koje se nalaze na Golanskoj visoravni (regionu koji svojataju i Izrael i Sirija) podsećaju na džinovske točkove, a procenjuje se da su sastavljene od 40.000 tona crnog bazalta poređanog u nekoliko koncentričnih krugova sa gomilom kamenja u centru.

Na arapskom se ovaj megalit naziva Rudžim el-Hiri, što znači „hrpa kamenja divlje mačke“. Na hebrejskom se zove Gigal Refaim ili „točak divova“. Jedna od teorija je da su Refaiti, divovi koji se pominju u Bibliji, sagradili ovaj složeni spomenik.

Procenjuje se da je ovaj spomenik, koji neki nazivaju i „Stounhendž Levanta“, star otprilike 5.000 godina i da je nastao u istom periodu kao i Stounhendž u Velikoj Britaniji.

Dječak čije je mumificirano tijelo otkriveno, imao je samo sedam godina kada je umro prije više od 500 godina, a žrtvovan je zbog svoje ljepote i zdravlja u ritualu Inka. Dječje žrtve prinosili su bogovima kako bi jačali moć svojeg imperija, pobjeđivali neprijatelje i spriječili prirodne katastrofe.

Mumija dječaka otkrivena je 1985. godine, na visini od 5.000 metara u planinama Aconcagua u Argentini. Bila je zamotana u tkaninu i okružena sa šest kipića. Dječak je imao kosu do ramena i nosio je nakit.

Znanstvenici su izdvojili dječakov genom i utvrdili kako je pripadao vrlo rijetkoj skupini ljudi koja nikad prije nije identificirana, objavljeno je u časopisu Nature, a prenosi BBC.

Dječakov DNA, izuzet iz njegovih pluća, uspoređen je sa bazom od 28.000 mitohondrijskih genoma iz cijelog svijeta koji se prenose s majke na dijete. Znanstvenici tvrde kako pripada skupini ljudi nazvanoj C1bi koja nikada nije identificirana. U genetskom zapisu njezini pripadnici imaju, između ostalog, gene kao i pripadnici paleoindijanske kulture od prije 18 tisuća godina. No, dječak je, s druge strane, potomak i rijetke genetske podskupine čiji su potomci živjeli prije 14.300 godina. Jedan uzorak njegovog DNA poklapa se s onim pripadnika imperija Wari koje je nastanjivalo Ande daleko prije Inka.