Stručnjaci austrijske Geološke savezne ustanove su u vinskoj četvrti Beča (Weinviertel) u okviru pripremnih radova za izgradnju autoputa A5 sredinom augusta pukim slučajem otkrili ostatke mamuta.

Pronađene su dvije velike kljove i nekoliko kičmenih kostiju životinje koje su preuzeli paleontolozi Prirodnjačkog muzeja u Beču.

Što je dovelo do izumiranja dinosaura? Pitanje je to koje znanstveni svijet već dugo intrigira. Prema dosad dostupnim informacijama, postoji više uzročnih čimbenika, ali ključni, slažu se znanstvenici, jest udar asteroida otprije 66 milijuna godina na mjestu današnjeg meksičkog poluotoka Yucatana, gdje je kao uspomena ostao krater Chicxulub.

Što je u jezgri broj 40?

Novo istraživanje moglo bi dodatno rasvijetliti te krucijalne dane Zemljine povijesti. Naime, znanstvena ekipa predvođena Seanom Gulickom sa Sveučilišta u Teksasu i Joannom Morgan s londonskog Imperial Collegea u travnju je, u sklopu takozvane Ekspedicije 364, započela prvo bušenje u samom srcu tog 200 kilometara širokog kratera. Stali su u svibnju, na 1335 metara ispod dna mora - cilj je bio 1500 metara, ali su sredstva presušila. Ekipa će se u rujnu ponovno okupiti, ovaj put u Bremenu, kako bi započela otvaranje ukupno 303 izvučene “jezgre”, cilindrična uzorka stijena. Znanstvenici se nadaju da će tako dobiti jasniju sliku o snazi i posljedicama udara, uključujući i nove informacije o tome kako se život nakon njega oporavio. Žrtve udara asteroida, koji je označio kraj krede i početak paleogena, nisu bili samo dinosauri već i oko 75 posto svih živih bića na Zemlji. Strašan udar doveo je do niza drugih katastrofa, kao što su požari, potresi i tsunamiji. Sam udar možda nije uništio dinosaure, ali njegove su posljedice utjecale na njihovo izumiranje.

Bušotina Ekspedicije 364 pozicionirana je u današnjem moru Meksičkog zaljeva, iznad više stotina metara visoko izbočenog prstena, sagrađenog od krhotina udarom razorenih stijena unutar udarnog kratera, a koji je danas zatrpan s više stotina metara debelim slijedom mlađih naslaga.

- U samom vrhu tog prstena nađene su i krhotine granitne stijene, koje dokazuju silinu udara, jer je ta dubinska magmatska stijena, koja je tipična za kontinentalnu koru Zemlje, prije udara bila zatrpana više tisuća metara debelim slijedom mlađih, pretežno karbonatnih stijena, u području tadašnje Jukatanske karbonatne platforme - objašnjava dr. sc. Tvrtko Korbar iz Hrvatskog geološkog instituta, koji se i sam bavi istraživanjem posljedica udara asteroida.

Na plaži Vaianae na havajskom ostrvu Oahu, pomeranje peska je otkrilo neverovatne petroglife za koje stručnjaci iz Instituta za prirodne resurse veruju da su stari više od 400 godina.

Petroglifi su slike urezane u kamenu, i veoma su retke.

U julu ih je pronašao par iz Teksasa, SAD, koji su došli na plažu kako bi posmatrali zalazak sunca.

Najbolje očuvana evropska mumija, koja je pronađena 1991. godine u austrijskim Alpima, ne prestaje da otkriva tajne svog vremena naučnicima.

Nakon što smo saznali da Eci danas na Starom kontinentu ima devetnaet živih potomaka i da su svi oni redom muškog pola, kao i ubrzo pošto su naučnici pokrenuli projekat u okviru kojeg će utvrditi kao je zvučao njegov glas, stižu nove zanimljive vesti o Ledenom čoveku.

Kako piše američki National Geographic, Eci je definitivno evropska najstarija poznata ličnost: punih 25 godina se naučnici bave svim detaljima vezanim za njegov život, anatomiju, doba u kojem je živeo i sl., a mediji pažljivo prate sva saznanja o Ledenom čoveku. Ovih dana svet se divi jer je nauka omogućila da saznamo još nešto o njemu: u čemu je bio obučen u trenutku smrti - pre oko 5.300 godina!

Kada je pronađena neobična mumija istetoviranog čoveka, na sebi je imala kaput, pantalone od kože, krznenu kapu i cipele punjene slamom. Međutim, tokom minulih milenijuma krzno i koža od kojih je napravljena Ecijeva odeća raspali su se, pa naučnici nisu uspevali da utvrde na koje su se životinje tadašnji Evropljani oslanjali pri izradi odeće. Sve do danas.

Saznanja o tome koje su životinje korišćene - domaće ili divlje, lokalne ili „uvozne“ - važne su kako bi se stekao uvid u svakodnevnicu u kojoj su Eci i njegovi savremenici živeli. Tako bismo mogli da otkrijemo da li je odeća nošena isključivo iz praktičnih razloga ili je bila odraz društvenog statusa, jesu li životinje birane nasumično ili je određena koža imala veću vrednost u tadašnjem društvu.

Kod većine liberalnih diskusija o nedavnim policijskim ubojstvima nenaoružanih crnoputih osoba, prisutna je fundamentalna pretpostavka da bi policija trebala štititi i služiti stanovništvo. To je, uostalom, ono zbog čega su i oformljeni. Kad bi se samo normalni ljudski odnosi između policije i zajednice mogli opet uspostaviti, ovaj bi problem mogao biti riješen. Nadalje nastavljaju s rezoniranjem da su, općenito, siromašni ljudi vjerojatnije žrtve zločina nego itko drugi, pa im je stoga potrebnija policijska zaštita no bilo kome drugome. Možda ima pokoja trula jabuka, ali samo da policija nije tako rasistički nastrojena, ili da nije provodila politike tipa iznenadnih pretresa, ili da nije strepila toliko od ljudi tamnije puti, ili da je nastrijelila manje nenaoružanih ljudi, mogla bi funkcionirati kao svrsishodna služba koju svi mi trebamo.

Ovaj liberalni način sagledavanja problema počiva na krivom razumijevanju podrijetla policije i onoga za što je stvorena da radi. Policija nije stvorena da štiti i služi pučanstvu. Nije stvorena da zaustavi kriminal, bar ne onako kako ga većina ljudi shvaća. Niti je stvorena da bi se promovirala pravda. Stvorena je kako bi se zaštitio novi vid najamničkog kapitalizma, koji se javlja sredinom pa do kasnog devetnaestog stoljeća, od prijetnje koju je predstavljao plod takvog sistema - radničke klase.

Ovo je sirov način iznošenja nijansiranije istine, no ponekad nijansa služi za prikrivanje činjenica.

Moramo priznati da je naša planeta daleko bizarnija nego što bi bilo ko od nas mogao i zamisliti. Postoji bezbroj otkrića koja su pronađena širom svijeta ali koji se i dalje opiru objašnjenima...

Neka od otkrića označena su kao nemoguća ili su ih kategorizirali kao rezultat prevare, samo zato jer ih nije moguće objasniti.

Međutim, samo zato što je nešto neobično i nemoguće objasniti, ne mora nužno i biti prevara. Neke stvari su jednostavno neobjašnjive jer naučnici koji ih pokušavaju odgonetnuti istraživanju pristupaju ‘zatvorenog uma’.

Kako bi se u potpunosti razumilo sve ono što prkosi našim objašnjenjima, moramo biti spremni prihvatiti da je sve moguće.

Kandža s Novog Zelanda

Ova fascinantna kandža otkrivena je u špiljama planine Owen na Novom Zelandu. Kandža, izuzetno dobro očuvana, vjeruje se da je pripadala ptici koja je izumrla prije cca 3000. godina.

Ptica koja nije imala sposobnost letenja nekako je izumrla, unatoč činjenici da je imala prilično impresivne kandže.

Kako prenosi Cracked.com, priča iza otkrića podsjeća na klasični horor film. Prvi put kandža je otkrivena u pećini koja se nalazila na sasvim drugoj lokaciji davne 1863. godine od strane Jamesa Campbella. Kasnije, bez ikakvog racionalnoj objašnjena, uzorak je nestao na nekoliko godina, sve dok se ponovo nije pojavio i bio prodan direktoru Dominion muzeja u Wellingtonu od strane Campbellovog pra-praunuka.

Lice mlade Egipćanke koja je živela pre najmanje 2.000 godina rekonstruisano je i izliveno 3D štampom nakon detaljnog digitalnog skeniranja njene mumije, odnosno lobanje. Forenzičke tehnike korišćene pri istraživanju otkrile su neke neverovatne činjenice o prelepoj ženi čije je ime bilo Meritamun.

Tim naučnika sa Univerziteta u Melburnu, u saradnji sa Viktorijanskim institutom za forenzičku medicinu, koristio je nove tehnologije skeniranja i facijalne rekonstrukcije.

"Koristili smo neinvazivnu tehniku koja nam je omogućila da vidimo kroz slojeve kao što su ostaci mišića i kože. Zahvaljujući napretku tehnologije sada je mnogo lakše da bez spekulacija, naučno precizno rekonstrišemo izgled", rekao je doktor Rajan Džeferis, kustos Heri Bruks Alen muzeja anatomije i patologije.

Prema istraživačima, Meritamun je preminula između 18. i 25. godine života.

Najveći grad pretkolumbijske Sjeverne Amerike, koji je u svoje zlatno doba bio velik kao London, iznenada je napušten, a do danas nitko ne zna zašto.

Cahokia, osam milja sjeverno od današnjeg St. Louisa, bio je najveći grad sjeverno od Meksika, prenosi Guardian.

Sagradilo ga je narod Mississippi, plemenski savez čiji se teritorij protezao diljem današnjih jugoistočnih SAD-a, od moćne rijeke koja je po njima dobila ime do obala Atlantika. No grad, je odjednom napušten oko 1350.

Za svoje doba, grad je bio pravo kozmopolitsko središte i sudeći po artefaktima i arhitekturi, utjecao na mnoga središta diljem današnjih jugoističnih SAD-a.

No osim toga, većina Amerikanaca ne zna ništa o prilično razvijenoj kulturi , a ostatak svijeta vjerojatno nije ni čuo za nekada moćnu civilizaciju.

“Većina i dalje razmišljao sjeverno američkim Indijancima u sferi kauboja i Indijanaca, perjanica i tipija” komentira etnolog Thomas Emerson, dodajući kako je takva slika usađena čitavim stoljećem kinematografije i knjiga.

Misterij koji dugo vremena okružuje na stotine neolitskih kamenih monumenata u Velikoj Britaniji, napokon je znanstveno riješen.

Sve je to zapravo uvertira za rješenje najvećeg misterija - onog vezanog za Stonehenge.

Po prvi put arheolozi su uspjeli dokazati da su dva najstarija kamena kruga u Velikoj Britaniji napravljena s namjerom da ih se poravna s orbitama Sunca i Mjeseca. S tim astronomskim fenomenima na umu, prije 5000 godina konstruirani su kameni krugovi u Callanishu i Stennessu u Škotskoj, pokazalo je najnovije istraživanje sa Sveučilišta u Adelaideu.

Gail Higginbottom je zajedno s kolegama proučavala je podatke Ordnance Surveyja te su koristili tehnologiju 3D mapiranja kako bi kritički razmotrili statistiku iza poravnanja tih prethistorijskih monumenata, prenosi Independent.

"Ljudi su već radili statističku obradu na tom kamenju, ali obično na zbirnoj razini, odnosno kao cjelini. Nisu ih razvrstavali po specifičnom dobu ili promatrajući svako pojedinačno poravnanje u tim krugovima", istaknula je Higginbottom.

- U posljednjim iskopavanjima otkrivena je vila, u čijem se sklopu nalaze kupatilo i dodatne prostorije. Pored toga otkriveni su i mozaici na podu vile i na zidovima kupatila.

Ovogodišnja iskopavanja na lokalitetu antičkog grada Prusias ad Hypium, često nazivanim i Efesom turske crnomorske regije, mogla biti okončana krajem mjeseca, javlja Anadolu Agency (AA).

Stručnjaci smatraju kako bi Prusias ad Hypium nakon opsežnih iskopavanja za deceniju ili dvije mogao imati reputaciju sličnu antičkom Efesu.

Direktor muzeja Konuralp Celal Ozdemir kazao je kako su u nedavnim iskopavanjima otkrili vilu za koju pretpostavljaju da potiče iz 307. godine nove ere.

“Ustanovili smo da je pod vile veličine 128 kvadratnih metara, zapravo mozaik sa umjetničkim motivima iz tog perioda. Nije mnogo deformisan”, rekao je Ozdemir koji je i vođa iskopavanja.

Arheološka iskopavanja otkrila su i kupatilo, zatim prostorije za sjedenje i prijem gostiju. Kupatilo je izgrađeno u skladu s arhitekturom tog vremena, a njegovi zidovi ukrašeni su također mozaicima.