Tajna povijestS


Sherlock

Tajanstvene Naska linije u Peruu prikazuju egzotične ptice, ali ne lokalne

naska linija
© Masaki Eda
Naučnici su uspjeli da ponovo identifikuju 16 geoglifa iz misterioznih Naska linija. Jedan crtež, za kojeg se ranije mislilo da predstavlja kolibrija ponovo je klasifikovan kao ptica "Hermit thrush". Istraživači su otkrili još jedan dio slagalice koji se odnosi na drevne Naska linije, i ne, još uvjek ne misle da su ih napravili vanzemaljci.

Koristeći poboljšane tehnike iz različitih disciplina, grupa japanskih naučnika za životinje preispitivala je i ponovo identifikovala 16 ptica geoglifa koji se protežu preko pustinjskih ravnica u Peruu i utvrdile da su mnoge ptice prikazane na drevnim geoglifima zapravo vrste koje su strane za ovu zemlju. Što nas čini korak bliže otkrivanju zašto su ove ptice isklesane na Zemlji prije 2 000 godina.

Do sada su ptice na ovim crtežima identifikovane na osnovu opštih osobina prisutnih na svakoj slici, istakao je koautor studije Masaki Eda iz Univerzitetskog muzeja Hokkaido. Da bismo identifikovali ptice pažljivo smo uočili oblike i relativne veličine kljunova ptica, glave, vrata, tijela, krila, repa i stopala i uporedili ih sa onima modernih ptica u Peruu.

Naska linije se često smatraju 8. čudom svijeta i sagrađene su od strane Naska naroda između 400 i 1000 godine Nove ere.

To su spektakularne linije koje se prostiru kilometrima i kilometrima daleko da bi formirale različite geometrijske obrasce i životinje, toliko velike da se mogu potpuno vidjeti jedino sa neba. Neke linije su dugačke i po 50 kilometara.

Naska linije obuhvataju 800 ravnih linija i 300 geometrijskih figura kao što su spirale, trokuti i najpoznatije, prikazi 70 biljaka i životinja, uključujući pauke, kaktuse, kitove,... i naravno ptice.

Ovi drevni prikazi ptica su prvobitno identifikovani kao lokalne vrste flaminga, patke, rugalice i guano ptice. Međutim, prema ovoj novoj studiji mnoge ptice su možda bile vrste koje nisu porijeklom sa područja Perua kao što su pelikan ili papiga.

Zbog svoje duge i tanke krošnje, kratkih nogu, ti prsta i dugog repa s izduženim srednjim dijelom geoglif PB68A-cf1 ponovo je klasifikovan kao pustinjak. U Peruu, dugi i šiljati repovi javljaju se samo u pustinjama, dok su rašljasti repovi u obliku popatica. Nova studija je objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports.

Komentar: Ova nova perspektiva na Naska liniji mogla bi na neki način objasniti zašto su u pustinji odlučili prikazati kita ubojicu (orka): U pustinji Perua pronađen 2000 godina star i 70 metara dug geoglif orke

Kako su napravljene Naska linije kada vidimo kolike imaju razmjere, a urađene su savršeno i vide se samo iz visine? Ko je i na koji način kontrolisao način izrade tih linija ako se one mogu vidjeti samo iz zraka? Pogledajte i:


Map

Tajanstveni umjetni otoci kod Škotske su tisuće godina stariji nego što smo mislili

umjetni otočići škotska
© Fraser Sturt
U dalekoj prošlosti sjevernih britanskih otoka drevni ljudi nisu živjeli samo na kopnu. Izgradili su tisuće misterioznih umjetnih otočića diljem današnje Škotske, Irske i Walesa, piše Science Alert.

Otočiće koje na engleskom govornom području nazivaju crannog (umjetan otok), gradile su prapovijesne ruke u hladnim vodama rijeka, jezera i morskih uvala.

Stariji od Stonehengea

Arheolozi su do sada iznosili samo pretpostavke o njihovoj starosti. Smatrali su da potječu iz željeznog doba i da su prvi put konstruirani oko 800 godina pr. n. e. No prema najnovijoj studiji, čini se da su ove tajanstvene formacije nastale mnogo ranije, odnosno tisućama godina prije nego što se to mislilo.

Znanstvenici su pomoću datiranja ugljikom-14 otkrili da neki od tih umjetnih drevnih otočića potječu još iz 3640. do 3360. godine pr. n. e. To bi značilo da su stari oko 5500 godina i da su napravljeni čak prije svjetski poznatog Stonehengea.

"Ti otočići ukazuju na to da su prije nekoliko tisuća godina drevni ljudi uložili golem trud kako bi izgradili malene otoke. Radili su ih tako da su na jedno područje gomilali puno tona stijenja i kamenja'', rekao je arheolog Fraser Sturt sa Sveučilišta Southampton.

Bogato podvodno nalazište

Sve je krenulo 2012. godine kada je Chris Murray, bivši ronilac Kraljevske mornarice, istraživao područje oko umjetnog otočića Loch Arnish koje se nalazi usred jezera u Škotskoj. Naišao je na neočekivano podvodno nalazište, odnosno na velik broj vrlo dobro očuvanih neolitskih posuda.

Uskoro su arheolozi krenuli u svoju potragu i uz taj otočić, istražili i druge na tom području. Našli su oko 200 keramičkih posuda, a pored umjetnog otoka Loch Bhorgastail, uočili su i drvene grede koje su drevni ljudi vjerojatno koristili kako bi stabilizirali kamenu konstrukciju.

Ponekad je do otočića izgrađen pristup od kamena, a ponekad ne.

Marijuana

Najstariji dokazi o uporabi marihuane otkriveni su na 2500-godišnjem groblju na zapadu Kine

marihuana
© XINHUA WUDrevni ljudi su stavljali lišće kanabisa i vruće kamenje u drvene posude i vjerojatno udisali nastali dim
Tu je počelo, postavili su temelje materijalnih dokaza da je "sveta biljka" u temeljima dijela tradicije judaizma, kršćanstva i islama

Bila im je to očito sveta biljka, ona pomoću koje su stupali u dodir sa svijetom duhova. Ako već ne i u nekim drugim prilikama, onda barem pri sahranama svojih ljudi, uzimali bi drvene posude, u njih stavljali užareno kamenje, a onda na njih dijelove svete biljke, odnosno kanabisa.

Sedmero znanstvenika sa Sveučilišta Kineske akademije znanosti i njemačkog Instituta Max Planck dokazali su do sada najstarije korištenje kanabisa kao rekreativne droge, konkretno u ovom slučaju u duhovnom, odnosno vjerskom životu prije najmanje 2500 godina. U članku objavljenom u Science Advances oni objašnjavaju da su do otkrića došli proučavajući predmete s drevnog groblja Jirzankal u dolini rijeke Tashkurgan. To područje danas je krajnji zapad NR Kine, odnosno njene pokrajine Xinjiang.

Znanstvenici iz nekoliko različitih područja, analizirali su, između ostalog, 10 drvenih posuda s kamenjem što su ih pronašli u grobovima nedaleko od tadašnjeg naselja. Posude i kamenje imali su očite tragove gorenja i znanstvenike je zanimalo o čemu je riječ, što su to stanovnici u tom dijelu planina Pamira ritualno spaljivali pri sahranjivanju svojih bližnjih. Prvo što su identificirali bilo je da je riječ o biljci.

Potom su ostatke organskog materijala identificirali kao jednu vrstu kanabisa, a kad su pronađene uzorke organske tvari podvrgnuli kromatografskoj i spektrometrijskoj analizi, došli su do otkrića njihovih života.

Dokazali su CBN (kanabinol), kemijski spoj u koji prelazi tetrahidrokanabinol (THC) nakon što oksidira. Slagalica vjerskih i duhovnih običaja prije 2500 godina u dolini rijeke nedaleko od današnje četveromeđe između Tadžikistana, Pakistana, Afganistana i Kine, počela se sklapati sama od sebe.

Wolf

Ruski i japanski znanstvenici ispituju glavu velikog vuka pronađenu u Sibiru

veliki vuk
© Albert Protopopov
Tim naučnika iz Rusije i Japana ispitao je glavu praistorijskog vuka pronađenog na periferiji Sibira, javlja lokalni list "Sajberijan tajms". Zanimljivo otkriće moglo bi da rasvetli evolucioni proces ovog predatora.

Divovska lobanja od 40 centimetara 50 odsto je veća od glave savremenog vuka. Glavu sa očuvanim mozgom pronašao je lokalni stanovnik 2018. godine.

Prema rečima naučnika, to su ostaci odraslog vuka starog između dve i četiri godine koji je živeo pre više od 40.000 godina, u doba pleistocena.

"To je jedinstveno otkriće", kaže ruski naučnik Albert Protopopov sa Akademije nauka Jakutije.

​Tim istraživača iz Švedskog muzeja prirodne istorije planira da analizira DNK predatora.

"Mi ćemo ga uporediti sa modernim vukovima da bismo razumeli kako se vrsta razvila i rekonstruisala svoj izgled", objasnio je on.

Japanski paleontološki i medicinski profesor Naoki Suzuki sa Univerziteta Jikei u Tokiju, koji je izradio kompjuterizovanu tomografiju ostataka, potvrdio je da je vučji mozak "u dobrom stanju".

Dig

Arheolozi su otkrili, do sada, najveću tvornicu majanskih figurica

figurice gvatemala
© BRENT WOODFILL
Arheolozi su u Gvatemali otkrili do sada najveću poznatu radionicu majanskih figurica, koja je bila zakopane više od hiljadu godina. U toj radionici su se masovno proizvodile vrlo detaljno izrađene figurice koje su najverovatnije imale značajnu ulogu u političkim običajima Maja.

Otkriće ove radionice bilo je potpuno slučajno. Brent Vudfil, arheolog sa Univerziteta Vintrop u Rok Hilu, u Južnoj Karolini, saznao je za nju od prijatelja iz grada Koban u Gvatemali, koji su vršili građevinske radove na svom imanju.

Ove figurice su imale ključnu ulogu u političkom i ekonomskom životu Maja

Nekoliko meseci kasnije, Vudfil je došao sa kolegama i na lokalitetu zvanom Aragon započeo iskopavanje i snimanje dronom.

Iako je sama radionica uništena zbog građevinskih radova, arheolozi su uspeli da prikupe više od 400 fragmenata figurica i kalupa za njihovu izradu, kao i na hiljade komada keramike, a to je više nego što je pronađeno u bilo kojoj drugoj radionici Maja.

Uloga figurina u političkom i ekonomskom životu

Ove figurice su imale ključnu ulogu u političkom i ekonomskom životu Maja. Smatra se da su ih društveno-političke vođe poklanjale podanicima i saveznicima kako bi ozvaničili i ojačali važne odnose.

Pretpostavlja se da je radionica u Aragonu bila aktivna od oko 750. do 900. g. To je dosta ranije nego što su arheolozi mislili da je u ovom regionu postojao znamenit gradski centar. Izgleda da je grad koji je postojao na ovom mestu preživeo, pa čak napredovao, dok su obližnji gradovi podlegli političkim previranjima koja su tri veka prožimala svet Maja.

Naučnici se nadaju da bi Aragon mogao da otkrije neke važne dokaze o tome kako se politička i ekonomska moć transformisala tokom ove duge i ponekad teške tranzicije.

Komentar: Pogledajte i:


Dig

Na Golanskoj visoravni pronađena su 3.000 godina stara gradska vrata 'Aramejskog kraljevstva'

gradska vrata
Novootkrivena kapija sugeriše da slavni kralj Izraela možda nije bio jedini vladar svog vremena. Nakon više od tri decenije istraživanja na ovom lokalitetu koji se nalazi na Golanskoj visoravni arheolozi su iskopali nešto veličanstveno, gradsku kapiju koja datira još iz vremena kralja Davida za kojeg se pretpostavlja da je vladao između 11 i 10 vijeka prije nove ere.

Otkriće pruža rijedak pogled na drevne civilizacije koje su egzistirale na području Levanta.

Ova kapija otkrivena je na stjenovitom brdu koje gleda na more i nije prva otkrivena na tom području. Prošle godine je pronađena druga kapija koja je identifikovana kao dio biblijskog grada Zer iz perioda Prvog hrama tj. 1000-586 godina stare ere.

Glavni arheolog Rami Arav sa Univerziteta Nebraska je rekao da je malo kapija preostalo iz tog perioda.

Bethsaida je bilo ime grada tokom perioda Drugog hrama, ali i tokom perioda Prvog hrama na istom lokalitetu je postojao grad Zer koji se pominje u Evanđeljju po Jovanu u psalmu 19:35 pored drugih utvrđenih gradova Ziddim, Hammath, Rakkath, Chinnereth, Adamah, Ramah, Hazor.
gradska vrata

Komentar: Što se tiče Biblije kao povijesnog dokumenta, Laura Knight-Jadczyk piše u Judaizam i kršćanstvo - 2000 godina laži - 60 godina državnog terorizma
Judaizam je navodno stvorio Izrael, a judaizam je također otac kršćanstva i islama, tako da pitanje judaizma i drevnog Izraela, iz kojeg je navodno nastao, nije beznačajna tema. Međutim, činjenica je da "drevni Izrael" nije ni postojao, što sve više i više pokazuju radovi istraživača. Ma koliko da upotrijebimo maštu, hebrejska Biblija nije povijesni dokument. Pokušati shvatiti povijest Palestine čitanjem Biblije je poput pokušaja da se shvati srednjovjekovna povijest čitajući Ivanhoea.



Horse

"Izuzetan" nalaz u Francuskoj: Pronađen kamen s uklesanim motivom konja starim 12.000 godina

kamen konj
© DENIS GLIKSMAN / INRAP
Kamen, za koji se vjeruje da je star oko 12.000 godina i na kojem su uklesani motivi koji podsjećaju na konja i druge životinje, otkriven je u Francuskoj.

Ovaj vrijedni nalaz arheologa koji su iskopavali lokalitet u oblasti Angouleme, sjeverno od Bordeauxa, opisan je kao "izuzetan".

Motivi su uklesani na obje strane kamena, kažu stručnjaci iz Nacionalnog arheološkog istraživačkog instituta (Inrap).

Kamen je pronađen tokom rada na "drevnom lovištu" u blizini stanice Angouleme. Paleolitska kamena ploča, za koju se kaže da je duga oko 25, široka 18 i debela 3 centimetra, kombinira geometrijske i figurativne motive, rekli su iz Inrapa.

Prema navodima istraživača, najvidljivija gravura je konj bez glave, koji pokriva najmanje polovinu površine kamena na jednoj strani, javlja BBC.

"Noge i kopita su vjerodostojno prikazani. Dvije druge životinje, za koje se smatra da bi mogle biti jelen i još jedan konj, također su urezane", stoji na službenoj web stranici navedenog instituta.

Osim ovog dragocjenog otkrića, na ovom lokalitetu pronađeno je još nekoliko važnih arheoloških artefakata koji će biti predstavljeni na lokalnoj izložbi od 14. do 16. juna.

Gear

300.000 godina stara "nano-tehnologija" pronađena u Rusiji

Povećana slika jedne od nano-zavojnica pronađenih na Uralu
© Misterije svijeta, Herbert Genzmer i Ulrich Hellenbrand
Tokom geološke istraživačke misije 1991. godine, čija je svrha bila vađenje zlata na planini Uralu u Rusiji, pronađene su sićušne strukture za koje se smatra da su proizvod drevne civilizacije koja je bila sposobna da razvije nanotehnologiju pre oko 300.000 godina.

Ruska akademija nauka sprovela je nekoliko testova na ovim misterioznim objektima i otkriveno je da su najveći delovi objekta gotovo u potpunosti izrađeni od bakra, a manji od volframa i molibdena.


Family

Kako je izvršen američki genocid nad Indijancima

Prinudno preseljvanje Indijanaca
© Michigan State UniversityPrinudno preseljivanje Indijanaca
Pre 150 godina završena je izgradnja prve američke transkontinentalne pruge, što je predstavljalo jedno od najambicioznijih naučnih i tehnoloških dostignuća SAD u 19. veku. Međutim, gradnja pruge odvijala se uglavnom na teritorijama koje su kolonizatori prisvojili od Indijanaca.

Železnica je, prema mišljenju istoričara, uveliko ubrzala proces istrebljenja i porobljavanja domorodačkog stanovništva Severne Amerike, a takođe je doprinela uništavanju prirodne raznolikosti na kontinentu, piše RT.

Širenje na Zapad

Razvoj železničke mreže u SAD u 19. veku bio je direktno povezan sa teritorijalnim širenjem američke države. U početku su britanski kolonizatori zauzimali uski pojas obale duž Atlantskog okeana. U to vreme Indijanci su bili brojčano nadmoćniji, tako da su kolonizatori na druge načine doprinosili njihovom istrebljenju.

Evropljani su sve češće praktikovali otvoreno nasilje, pa je jedan broj plemena u potpunosti uništen. Osim toga, 1823. godine Vrhovni sud SAD doneo je odluku da indijanske teritorije "nikome ne pripadaju" i da mogu pripasti kolonizatorima koji ih prvi "otkriju".

Na samom početku razvoja redovnog železničkog saobraćaja u zemlji 1830. godine, stupanjem na snagu zakona "O preseljavanju Indijanaca", domorodačka plemena su počeli masovno da potiskuju zapadno od reke Misisipi. Nasilno iseljavanje bilo je praćeno masovnom smrću od gladi i bolesti.

Iako je zvanični Vašington obećavao da se neće mešati u život Indijanaca koji su živeli zapadno od Misisipija, brzo su zaboravili na to.

Kao rezultat rata, koji je trajao od 1846. do 1848. godine, SAD su aneksirale približno polovinu teritorije Meksika. Međutim, obalski deo Kalifornije Amerikanci su počeli da naseljavaju veoma aktivno. Nakon što je 1848. godine tamo otkriveno zlato, hiljade ljudi sa istočne obale krenuli su u Kaliforniju kopnenim putem, jer nisu imali novca za putovanje morem.

Nakon lovaca na zlato, trgovaca, na teritorije zapadno od Misisipija prodrli su i vojnici. Amerikanci više nisu skrivali da teritoriju Indijanaca smatraju svojom baštinom. Dok je istočno od Misisipija već bila izgrađena razvijena železnička mreža, na zapad se moglo stići samo na konjima.

Windsock

Godine 1674. tajanstvena oluja skoro uništila nizozemski grad

Grad Utrecht u Nizozemskoj
© Jason Gallier / AlamyGrad Utrecht u Nizozemskoj
Naučnici su konačno objasnili zagonetnu tajnu oluje koja je je zaprepastila celu Evropu. Oluja koja je prohujala severozapadnom Evropom jedne letne večeri pre gotovo 350 godina trajala samo 15-ak minuta, ali bila je izuzetno i snažna i intenzivna.

Za sobom je ostavila ogromne posledice koji se i danas osećaju u holandskom gradu Utrehtu. Šta se zapravo dogodilo pitanje je na koje niko nije mogao da odgovori sve do nedavno. Nova naučna studija nudi objašnjenje za formu koju je ta katastrofalna oluja imala. Kasni 17. vek bio je posebno izazovan za Holandiju - našli su se u ratu sa nekoliko stranih sila, uključujući Francuze i Engleze. Godina 1672. je poznata kao ozloglašena u holandskoj istoriji kao "Godina katastrofe" .

Utreht je bio u bankrotu, objašnjava Gerard van der Šrir iz kraljevskog Instituta za meteorologiju. To je dovelo grad u stanje potpune nespremnosti za bilo kakvu prirodnu katastrofu, koja ih je čekala dve godine kasnije. Sreda 1. avgust 1674. bio je tipično topao i vlažan letni dan u severozapadnoj Evropi.

Prema kraju dana, na nebu su počeli da se razvijaju olujni oblaci, što nije bilo ništa neobično za vruć letni dan. Međutim vetar, grmljavina i oluja nisu gubili na snazi - već su eskalirali. Oko 18 sati sa neba se spustila zastrašujuća sila koja je počela da krči svoj put prema severu kroz celu regiju, ostavljajući iza sebe pustoš.