Tajna povijest
Mnogi stručnjaci smatraju da je Stonehenge bio astronomski opservatorij, ali drugi čvrsto vjeruju da je svrha ovog drevnog mjesta bila svetište i mjesto za bogomolju drevnog čovječanstva.
Iako se mnogo zna o Stonehenge-u, ima još mnogo misterija koje čekaju da budu otkrivene. Stručnjaci čvrsto vjeruju da tajne Stonehenge-a leže ispod njega.
Jedno od najnevjerojatnijih otkrića koja posredno imaju veze sa Stonehenge-om je pronađeno misteriozno blago kralja Stonehenge-a. Njega je pronašao oko milju daleko u Bush Barovu William Cunnigton 1808. godine.
Unutar 4000 godina stare grobnice, pronađen je bezbroj komada nakita i relikvija koje su zbunjivale historičare i arheologe. Među predmetima je bila i zlatna ploča u obliku dijamanta koju je David Dawinson direktor muzeja Wiltshire opisao kao „rad bogova“. Mnogi stručnjaci vjeruju da je ovaj zagonetni komad imao svrhu astronomskog instrumenta, dok drugi ukazuju da ovaj složeni geometrijski uzorak imao ulogu astronomskog pisanja prošlosti. Njegova prava svrha ostaje misterija.
Šezdesetih godina prošlog vijeka, Dijego Garsija je bilo jedno od onih nepoznatih, idiličnih ostrva u Indijskom okeanu. Ujedno, to je i najveće ostrvo Šago arhipelaga koje se sastoji od nekoliko desetina malih tropskih ostrva. Po kolonijalnom nasleđu, arhipelag je ostao u sastavu Velike Britanije. U glamuroznoj ljepoti Dijega Garsije živjelo je oko 2000 ljudi. Imali su svoju crkvu, školu, poštu, bolnicu, željezničku stanicu, divna sela i opušten, muzikalan život. Naivna turistička propaganda tih godina, u sporim kadrovima iskrzanih slika, prikazuje tamnopute stanovnike Dijega Garsije kako razdragano mašu i pozivaju goste u svoj rajski kutak.
A onda su jednog dana, naježeni NATO generali raširili hladnoratovske karte i zlokobno pokazali prstom na ostrvo. Dijego Garsija je označeno kao jedinstveni prirodni nosač aviona i buduća baza ”strateške prednosti”. Pod tim dugim NATO prstima, zakotrljala se zlehuda sudbina ostrvljana. Naime, britanska vlada je u punoj tajnosti, zaobišavši parlament i javnost, 1966. potpisala ugovor sa vojskom SAD o korišćenju Dijega Garsije na 50 godina. Cijena - zbilja sitnica: tričavi popust prilikom kupovine američke mornaričke opreme i oružja. Jedini američki uslov, britak i nacistički uprošćen, je bio: očistiti ostrvo!
Od tog trenutka, iz dana u dan, kopnio je prostodušni i vedri život Dijega Garsije. Počeo je organizovani zločinački poduhvat bestijalnog protjerivanja njegovih stanovnika. Došli su mjeseci patnje i straha. Najprije su ”saveznici” pobili sve kućne ljubimce na ostrvu. Gasom! Prostruje žmarci od neizbježnih, užasavajućih asocijacija, zar ne? Potom su beživotna tijela ljupkih stvorenja zapaljena na zajedničkoj lomači naočigled istraumirane djece i njihovih roditelja. Cilj je potpuno ostvaren - uselio se paničan strah u srca dobrih ljudi. Uporedo, Britanci su prekinuli svaku dostavu hrane i ljekova svojim građanima na ostrvu. Jedan po jedan, a ubrzo potom i stotinu po stotinu, stanovnici Dijega Garsije su nasilno utrpavani u brodove. Odredište: Mauricijus. Ti brodovi, utonuli pod teretom prognaničke patnje, postali su uobičajena slika ovih dana. Kako tada, tako i danas, isti akteri dosoljavaju svjetska mora ljudskom nesrećom. Samo su, u međuvremenu, usavršili ”tehniku”, odnosno učinili je perfidnijom. Umjesto njih, protjerivanja i ubijanja obavljaju lokalni ”teroristi po ugovoru”, obučeni u njihovim bazama i plaćeni njihovim novcem. Za to vrijeme, medijsko i ideološko prepakivanje terorista u ”borce za slobodu”, po uvježbanom obrascu, vrši lokalni NVO #grant #NATO #bagra sektor.
Komentar:
David Vine, autor knjige Island of Shame: the Secret History of the U.S. Military piše da je otok Diego Garcia strateška lokacija za SAD kao bi održali svoju globalnu dominaciju.
Pogledajte također i dokumentarac John Pilgera o stravičnim događajima na otoku Diego Garcia:
Beljajev je izjavio da se radi o jedinstvenom pronalasku. „Pronašli smo slojeve starih kolovoza. Svakih 50-100 godina ulica pokrivena balvanima propada, a preko se slaže novi sloj, dok ispod njega ostaje stara ulica u manje ili više očuvanom stanju. Tako ulica raste. U Novgorodu se može naći i do 28 slojeva na jednom mjestu.”
Ova ulica je zanimljiva, jer je nastala od puta koji je vodio od pristaništa do Kremlja. Zatim se put u razdoblju od 12. do 14. stoljeća počeo pretvarati u ulicu, tako što su oko njega počele nicati kuće. Velika ulica je postojala sve do 16. stoljeća, kada je podignut kameni Kitaj-grad. Tada su se trase promijenile i ona je pretvorena u malu ulicu, objašnjava stručnjak.
Ulica je otkrivena na mjestu porušenog hotela „Rusija”.
Članovi kraljevske obitelji Romanov, koje su ubili Boljševici tijekom revolucije, pokopani su u katedrali u Sankt-Peterburgu. Ortodoksna crkva želi ponovo provjeriti ostatke Romanovih kako bi potvrdila veze s preostalim članovima obitelji na drugim mjestima.
Dugogodišnja istraga ubojstva zatvorena je 1998., nakon što su DNK testovi potvrdili kako je riječ o ostacima obitelji Romanov pronađenima u masovnoj grobnici na Uralu 1991.
Cara Nikolaja II, Aleksandru, njihove četiri kćeri, Anastaziju, Mariju, Olgu i Tatjanu, te njihovog sina carevića Alekseja, kao i četiri člana kraljevske posluge, Boljševici su streljali u podrumu kuće u Ekaterinburgu 1918.
Obavljena DNK testiranja nisu uvjerila neke članove Ruske ortodoksne crkve. Naime, ostaci carevića Alekseja i nadvojvotkinje Marije, pronađeni su tek 2007. i to na potpuno drugoj lokaciji na Uralu. Sada su potrebna nova ispitivanja ne bi li se potvrdila i njihova autentičnost.
Kostur je iskopan 1982. između ostalih 72 skeletona iz doba Neolitika pokraj Stuttgart-Mühlhausena na jugozapadu Njemačke, piše DiscoveryNews.
‘Ova je osoba imala ozbiljan slučaj karijesa s alveolarnom upalom, rekla je voditeljica tima Heike Scherf, sa Sveučilišta Tuebingen u Njemačkoj.
Tragovi leukemije
Korištenjem CT-a visoke rezolucije Scherf i njezini kolege otkrili su obrazac dubokog gubitka spužvastih kosti u tkivima obe nadlaktične i prsne kosti. Prema istraživačima, resorpcija središnje spužvaste kosti značajno je veća u odnosu na druge pronađene skeletone na istom mjestu iz istog razdoblja.
‘Naši rezultati snažno ukazuju na leukemiju u početnoj fazi koja je zahvatila homeopatske matične stanice u koštanoj srži, a isključili smo druge bolesti poput osteoporoze, tumora kostiju i hiperparatiroidizma’, rekla je Scherf.
Andske mumije nosile virus povezan s leukemijom
Virus povezan s posebnom vrstom leukemije (T-stanična leukemija) prethodno je pronađen kod andskih mumija. No, ovo je vjerojatno prvi poznati slučaj leukemije u arheološkom smislu, rekla je Scherf.
No, temeljiti ovakvu izjavu sa stopostotnom sigurnošću na ovakvom paleopatološkom otkriću na temelju CT skena nije sasvim sigurno, oprezan je Frank Rühli s Instituta za evolucijsku medicinu Sveučilišta u Zürichu.
‘Iz tog razloga, imati indikaciju za najstariji paleopatološki zabilježen slučaj, moderne frekventne bolesti s takvim udarom kao što je leukemija vrlo je važno iz perspektive evolucije bolesti’.
Komentar: Skelet je bio položen pokraj posude okruglog dna povezane s kulturom Linearne keramike zapadne i središnje Europe, 5500-4800 prije Krista. To je rana poljoprivredna kultura koja je proizvodila keramiku ukrašenu linearnim oznakama.
Istraživanje je bilo organizirano u okviru dvije sekcije, speleološke, koja je obuhvatila bazna speleološka i speleoronilačka istraživanja te znanstvene, koja uz speleološka i biospeleološka, obuhvaća: geografska, geološka, hidrološka, arheološka, biološka, agronomska i druga istraživanja.
Tijekom ovog speleološkog istraživanja koje već sedam godina kontinuirano traje na području Tomislavgrada prvi put se ove godina uključila i arheološka ekipa studenata sa Sveučilišta iz Mostara pod vodstvom arheologa i kustosa Franjevačkog muzeja iz Tomislavgrada, Stipana Dilbera.
Terenski su sa speleolozima i speleoroniocima obilazili speleološke objekte i jame na putu od izvora Ričine u Vrilu odnosno od Zelenoga jezera uzvodno prema istraženih 2 km od Ponora u Kovačima.
U jednoj od tih jama, kako to opisuje kustos Dilber, pronašli su predmete i alatke koji su napravljeni ljudskom rukom a koji datiraju iz vremena početka gornjega paleolitika.
“Starost tih predmeta datira 40 tisuća godina prije Krista do 10 tisuća godina prije Krista a što je potvrđeno od strane profesora Darija Vujevića sa prapovijesti na Sveučilištu u Zadru, koji je te predmete pregledao, istražio te dao svoj sud o njima“, za Fenu je kazao Dilber.
Ovaj drevni megalitski kompleks je star najmanje hiljadu godina, što ga čini jednim od najstarijih kompleksa na planeti.
Graditelji ovog drevnog nalazišta su iza sebe ostavili precizno isečene blokove kamena, čiji način obrade predstavlja izazov čak i za današnje graditelje.
Prema studijama, stručnjaci veruju da je kultura Kilke izgradila starije delove nalazišta pre oko hiljadu godina. Što je još zanimljivije, Inke su verovale da je nalazište sagradila neka prethodna neimenovana civilizacija, koju je vodio moćni Bog sa nebesa.
Kao i na drugim nalazištima poput Puma Punku, Tihuanaka ili Stounhendža, u Saksejvamanu se takođe mogu naći kameni blokovi teški oko stotinu tona. Na sva ta mesta je kamenje transportovano sa neke prilično udaljene lokacije, a niko još uvek ne zna kako. Danas su za to potrebne ogromne mašine. Kako je onda drevni čovek uspeo to da uradi pre nekoliko hiljada godina?

Australski paleontolog dr. Jim Gehling s fosilima Ediakarana u muzeju South Australian
Paleontolozi koji su radili ovu studiju tvrde kako je za prvo masovno izumiranje u povijesti Zemlje odgovoran dolazak nove vrste.
Prije 579 milijuna godina na zemlji su živjeli tzv. ediakarani - vrsta cjevastog oblika bez ikakvog oklopa ili kralježnice što ih je učinilo ranjivima i bespomoćnima u slučaju pojave neke druge vrste.
A ta druga vrsta koja je doslovce pojela ili pregazila zapravo su bili 'ekološki inženjeri' koji su mijenjali okoliš tako da je ediakaranima bilo teško prilagoditi se novonastalim uvjetima.
Ta nova vrsta na koncu je uzrokovala izumiranje još mnogih drugih vrsta.
Do tog zaključka autori studije došli su promatranjem novootkrivenih fosila iz Namibije a koji datiraju otprije 545 milijuna godina, 1-2 milijuna godina prije izumiranja ediakarana.
Vrsta koja je istrijebila ediakarane je imala veliku prednost pred njima jer se, za razliku od njih, mogla kretati.
"Postoji snažna analogija između Zemljinog prvog masovnog izumiranja i ovoga što se događa danas. Izumiranje ediakarana pokazuje da evolucija novih oblika ponašanja iz temelja mijenja cijeli planet, a mi smo najjači 'inženjeri ekosustava' koji su ikada postojali", rekao je dr. Simon Daroch s vašingtonskog Smithsonian instituta.
Komentar: Ovdje možete pogledati iznimnu prezentaciju čiji naslov glasi: "Živi sistemi, evolucija, smisao života i šesto izumiranje"
Vrstu su nazvali Homo naledi, a ime je dobila po spilji Rising Star u kojoj su pronašli 15 djelomičnih kostura, odnosno više od 1550 fosilnih ostataka ljudi u raznoj dobi, od male djece do odraslih članova zajednice. Ovo je otkriće s nalazišta Dinaledi najveće ovakvog tipa u Africi, a ostatke su otkrili još prije dvije godine.
Lee Berger, koji je vodio istraživanje, za BBC je rekao kako vjeruju da je naledi među prvim pripadnicima naše vrste i da je mogao živjeti u Africi i do prije tri milijuna godina. Također, smatra se da bi naledi mogao biti 'most' između dvonožnih primata i ljudi. Ono što je najviše iznenadilo znanstvenike je upravo otkriće o onome što su radili u spilji.
Grad sada nastoji pretvoriti ove tunele u turističku atrakciju.
Podzemni prolazi, koji su prosječno sedam metara visoki i tri metra široki, otkriveni su tijekom izvođenja javnih radova u gradu.
"Urbane legende spominju tunele u Puebli, ali nitko nije znao gdje se točno nalaze, niti ih je itko dosad vidio", rekao je Sergio Vergara Bermejo, rukovoditelj Centra za kulturno nasljeđe i povijest Pueble.
Otkrivena su četiri zasebna ulaza u tunele. Podzemni putevi vode od tvrđave Loreto do tvrđave Gvadalupa, kao i od tvrđave Loreto do okruga San Jose, i od tvrđave Gvadalupa do crkve Los Remedios, gdje je 1862. godine došlo do bitke u kojoj je Puebla odbranjena od invazije francuske armije.
Smatra se da su tuneli prokopani oko 1531. godine, kada je sam grad utemeljen. Isto tako, smatra se da osim pronađenih, ima još mnogo sličnih tunela.
"Oni potječu još iz doba izgradnje grada", rekao je Vergara, dodavši da je vrlo moguće da su u pitanju veoma stari drenažni tuneli.
Komentar: Britanski arheolozi pronašli ogromni ritualni spomenik u blizini Stonehengea